BIJEDA BALKANSKIH I LICEMJERJE BJELOSVJETSKIH POLITIČARA

0
892
screenshot Twiiter

S obzirom na uzavrelo stanje u regiji tzv. zapadnog Balkana nakon nedavnog referenduma u Makedoniji i izbora u BiH, za kraći komentar događaja pitali smo glavnog urednika i analitičara portala Geopolitika News Zorana Metera.

Dražen Boroš: Nedavno je prošao referendum u Makedoniji o promijeni imena države i njezinom ulasku u euroatlantske integracije. Nakon referenduma puno je više kontroverzi i nepoznanica nego li pojašnjenja i predvidljivosti. Kako procjenjujete stanje u Makedoniji u nadolazećem razdoblju?

Loading...

O ovoj je temi posljednjih dana puno toga rečeno. Međutim, kao što uvijek govorim, u geopolitici je nužno (a pitanje koje postavljate i jest jedino geopolitičko i ništa više od toga), razdijeliti željeno od stvarnoga, navijačke strasti od profesionalnog i trezveno-hladnog pristupa problematici. Konkretan odgovor na Vaše pitanje je jednostavan: Makedonija i Makedonci žrtve su velike i nepravedne geopolitičke igre iz koje ih nitko i ništa ne može izvući osim njih samih. A to izvlačenje, uopće nije isključeno, može zahtjevati i velike žrtve. Ali žrtve su, kao što to uvijek povijesno gledano i biva, nužne, ukoliko jedan narod želi imati svoju slobodu i samostalnost, pa makar to bilo i u suženim okvirima kakvi su danas unutar Europske unije. Jer Makedonija, to treba otvoreno reći, nema čak niti to. Dakle, daljnji potezi, koji će definirati budućnost te zemlje, ovisit će isključivo o Makedoncima i njezinim političkim predvodnicima i intelektualnim elitama – i nikome više. A kakvi su joj pojedini ključni predvodnici, najbolje ukazuje i izjava premijera Zoran Zaeva, koji, skoro pa kaže, kako su  se Makedonci na referendumu plebiscitarno odlučili na promjenu imena jer je eto, za to glasalo njih više od 90%. Iracionalna izjava i više nego racionalnog političara, koji, međutim, ne provodi makedonske već tuđe interese, pri čemu otvoreno ignorira zdravu logiku makedonskih građana, ali, što je još opasnije, i izjavu državne izborne komisije o tome kako referendum, zbog slabog odaziva glasača, nije uspio. Od Zaeva su još licemjernije jedino, nedugo nakon referenduma upućene čestitke Makedoncima od strane brojnih EU i NATO dužnosnika zbog njihovog pozitivnog izjašnjavanja na postavljena referendumska pitanja.

Ovdje bih samo podsjetio, kako su na mađarskom referendumu od prije nekoliko mjeseci, provedenom po pitanju ustavnog implementiranja zabrane ilegalnog ulaska migranata u tu zemlju, Bruxelles i europski mainstream mediji izričito upozoravali na nužnost izlaska većinskog broja glasača (50%+1) kako bi referendum bio valjan. Nakon što je taj uvijet i ostvaren, a protiv referendumskog pitanja glasalo oko 51% građana, EU je odmah požurila proglasiti „težak“ poraz Viktora Orbana i njegove migrantske politike. A ne radi li se u slučaju makedonskog referenduma o teškom porazu Zorana Zaeva, prosudite sami. Dakle, dvojni standardi na djelu: kada ti nešto paše, korisno je da to bude u okvirima zakona ali i nije nužno; i obratno, kada ti nešto ne paše, kao što je to slučaj s neuspjelim makedonskim referendumom o kojem me pitate.

Ali u čitavom ovom (geo)političko-moralnom kaosu ipak primjećujem neobično snažnu i žilavu nacionalnu samosvijest makedonskog naroda, čije je budućnost, na žalost, u dobrom dijelu stavljena u ruke najveće makedonske nacionalne manjine – one albanske (ne njezinom krivicom, već instrumentalizacijom stranih silnica i domaćih izvršitelja), koja je najvećim dijelom i izišla na ovaj referendum i odredila njegov konačni ishod. A takvo stanje stvari može biti vrlo opasno i eksplozivno. Međutim, ipak mislim kako premijer Zaev u parlamentu neće moći pridobiti 12 glasova nužnih za promjenu imena te države (iako novac čini čuda!),  što, međutim, stanje u toj zemlji može samo privremeno stabilizirati, dok je, dugoročno, ono ipak posve neizvjesno.

Dražen Boroš: Kako ocjenjujete nedavne izbore u BiH i što oni donose za tamošnje Hrvate, s obzirom da je mjesto njihovog predstavnika u predsjedništvu te zemlje dobio kandidat kojeg je de facto izabralo bošnjačko biračko tijelo?

BiH je klasični obrazac “fail state“ ili „propale države“, uistinu samoneodržive bez predvodništva i ključnog utjecaja vanjskih kuratora, koji su je takvom namjerno i stvorili. Jer, ovo nije moja izmišljotina, BiH je u stvarnosti „Jugoslavija u malom“, a kako ta država nije uspjela opstati, već je nestala u vrtlozima krvavih ratova, potpuno je iracionalno očekivati da je i BiH moguće očuvati ovakvom kakva je ona sada, a poglavito ukoliko bi se temeljila na implementaciji tzv. građanske države i metodologiji „jedan čovjek jedan glas“. Taj je koncept nametao upravo Slobodan Milošević i time postao „grobar SFRJ“ i pravo je čudo kako to ne primjećuje bošnjačka politička i intelektualna elita, imajući u vidu iste posljedice koje se u tom slučaju mogu dogoditi i po BiH. Naravno, ne pridržavanje odluke Ustavnog suda te zemlje o načinu biranja hrvatskog predstavnika u predsjedništvo te zemlje! i uporno inzistiranje na postojećem (dotadašnjem) izbornom zakonu od strane bošnjačkih političkih predstavnika nije slučajno. Oni su, nedvojbeno, za takav politički pristup ovom velikom i krucijalnom problemu koji se neposredno tiče sudbine hrvatskog naroda u BiH, od spomenutih vanjskih kuratora dobili „zeleno svjetlo“.

Samo, sada se otvara pitanje, kako će novonastala nestabilnost na ionako nestabilnu zemlju biti iskorištena i u koje ciljeve? Tu je više opcija, od kojih niti jednu ne možemo isključiti s obzirom na ukupnost globalnih geopolitičkih procesa koji su u tijeku: od potpunog poraza Hrvatske glede hrvatskog pitanja u BiH i svođenja tamošnjih Hrvata na nacionalnu manjinu sa svim pogubnim posljedicama koje takav status nosi, preko nove homogenizacije ukupnog hrvatskog nacionalnog korpusa (uključno i hrvatske državne politike) u suprostavljanju Komšiću i velikobošnjačkoj koncepciji BiH koja iza njega stoji, pa do nove prešutne koalicije hrvatskih i bosanskih Srba, usmjerene na još veću decentralizaciju središnje vlasti u Sarajevu pa čak i razbijanje te države, kako je to bilo i sa SFRJ zbog sudara hrvatskih i velikosrpskih interesa.

A najnoviji intervju Željka Komšića za izvjesni njemački medij, kojeg je prenijela i televizija N1, ukazuje na njegovo rizično ponašanje već na samom startu obnašanja nove dužnosti. On, naime, odmah „ide u glavu“ i izjavljuje, kako podupire nezavisnost Kosova i želi da ga i BiH prizna kao nezavisnu državu, sasvim sigurno unaprijed znajući kakve će to reakcije pobuditi od strane bosanskih i prekodrinskih Srba. Nije trebalo dugo čekati da se zbog te izjave oglasi i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, koji kaže, kako se radi o provokaciji i da bi se u tom slučaju radilo o ne uvažavanju teritorijalne cjelovitosti Srbije, kao i da bi Republika Srpska tada imala pravo na svoju nezavisnost. Dakle, Komšić već u startu nastupa radikalno, a to nikako ne čini samostalno, izvan želja ključnih Zapadnih središta moći, jer za to ne bi imao mogućnosti.

Čime će sve to završiti za sada je nemoguće reći. Ali hrvatska državna politika mora, sada, više nego ikada ranije od završetka rata u BiH, otvoreno stati iza tamošnjih Hrvata. Ona za to mora iskoristiti svoj status zemlje-članice euroatlantskih organizacija, kojeg je do sada, na žalost, uvijek koristila isključivo za provedbu njihovih regionalnih interesa, a na uštrb svojih vlastitih. Vrijeme je za drastičan odmak od sluganske prakse jer vremena za političke akrobacije i partikularne ambicije državnih vođa više nema. U pitanju je sudbina i BiH Hrvata i Hrvatske kao jednog od ključnih regionalnih čimbenika. A bez uvažavanja samih sebe i nitko drugi nas neće uvažavati!