Jedno od najvećih priznanja Hrvatskoj u novije vrijeme, stiglo je od aktualnog američkog ministra obrane, Jamesa Mattisa, koji je kazao kako je akcija 'Oluja' sjajno provedena, te kako je bila važna lekcija za američku vojno-obavještajnu zajednicu
Hrvatska trobojnica će i ove godine ponovo zavijoriti 5. kolovoza, pod istim kninskim nebom, na istom mjestu, ali će ovaj put pričati jednu sasvim drukčiju priču – priču dosad neviđenu na ovim prostorima, priču koja konačno potvrđuje kako je Hrvatska, uistinu, postala respektabilna vojna sila na koju se posebno računa kada je u pitanju očuvanje mira i sigurnosti u ovom dijelu Europe. I to je sve postignuto u posljednje dvije godine…
Pritom valja naglasiti, da je u posljednjih 18 godina, Hrvatska vojska, polako, ali sigurno, gotovo kao po nekom dobro osmišljenom scenariju, gubila neke od svojih osnovnih sposobnosti. Onaj dio koji se ulagao u vojsku uglavnom se odnosio na transportnu komponentu, poput transportnih helikoptera Mi 171 Sh ili „golih” vojnih transportera Patria, ali i famoznih Ivecovih vojnih kamiona. S druge, pak, strane, svaku od većih nabava pratila je politička, odnosno korupcijska afera, a bivši ministar obrane, Rončević, svojedobno je na sudu odgovarao na pitanja o nabavi vojnih kamiona…
Vječno nezadovljni istočni susjedi…
Potom je na čelo sustava došao general Damir Krstičević, o čijem smo ratnom putu i respektu koji uživa među svojim suborcima i na terenu, pisali u ranijim brojevima. On je već nakon nekoliko mjeseci odnio svoju prvu pobjedu nad sustavom koji je 17 godina degradirao Hrvatsku vojsku – nakon dugogodišnjeg smanjenja vojnog proračuna, Krstičević je uspio uvjeriti premijera Andreja Plenkovića u nužnost povećanja vojnog proračuna, te su izdvajanja za vojsku povećana za devet posto.
U ovom kontekstu, potrebno je spomenuti, kako je prema podacima portala Global FirePower iz kolovoza 2017. godine, Hrvatska trenutno vojno moćnija od svih država na području bivše Jugoslavije, a na ljestvici vojne moći u svijetu, nalazi se na 68. mjestu. Time Hrvatska ima za čak 15 mjesta bolji plasman od Srbije što, čini se, nije izazvalo poseban interes domaće javnosti.
No, događanja u Srbiji posljednjih mjeseci, mogla bi biti ništa nego pokazatelj nezadovoljstva istočnih susjeda zbog činjenice kako se Hrvatska, kada je u pitanju razvoj oružanih snaga, već odavno ne natječe s njima — jednostavno zato, što postavljene hrvatske ambicije, srpska strana ne može slijediti. Na spomenutoj ljestvici, Slovenija se nalazi na 113. mjestu, Bosna i Hercegovina na 121., a Makedonija na 122. Zanimljiv je i podatak kako se Hrvatska na toj listi nalazi i u društvu znatno većih i ekonomski jačih država, poput Mađarske (63.) i Belgije (66.).
No, cijela priča postaje još zanimljivija kada se uzme u ozbir da analitičari u svoje istraživanje nisu uvrstili neke od novih akvizicija koje su u upotrebu Hrvatske vojske ušle 2017. godine. S obzirom na planove koje provode Vlada Andreja Plenkovića i ministar obrane, Damir Krstičević, te činjenice kako je upravo u resor obrane uloženo najviše proračunskih sredstava, logično je za očekivati kako će ubuduće Lijepa naša na spomenutoj listi – samo napredovati.
Plenkovićeve ambicije, prema svemu sudeći, svakako su povećanje vojne moći i brojnosti Hrvatske vojske uz sklapanje savezništva s vojnim silama, kao što je Država Izrael ili jačanje već postojećih političkih i diplomatskih odnosa sa SAD-om.
Jedan od prvih koraka, a zasigurno i najuspješnijih i najznačajnijih za daljni razvoj i modernizacije Hrvatske vojske, svakako je Odluka o nabavi višenamjenskih borbenih aviona. Podsjetimo, od početka mandata, Krstičević je tražio od najviših državnih dužnosnika – predsjednice Republike i predsjednika Vlade – da se izjasne, je li jačanje hrvatskog ratnog zrakoplovstva nacionalni interes države… A potom da se formira i tim koji je izradio analizu o tome kakav nam je zrakoplov potreban. U cilju transparentnosti natječaja, odbačena je svaka mogućnost posredništva u tom najvećem obrambenom projektu od početka hrvatske samostalnosti, već je zatraženo sklapanje ugovora, države s državom.
Država Izrael i njihova eskadrila kao konačan izbor, naišli su na brojne kritike u Hrvatskoj, izrečene zbog najrazličitijih motiva, pobuda, ali i interesa. Međutim, suradnja s tom vojnom velesilom, itekako zainteresiranom za suradnju s hrvatskim kompanijama – proizvođačima oružja i vojne opreme, zasigurno će se dugoročno pozitivno reflektirati na domaći BDP. Istodobno će hrvatski vojnici, neovisno o tome, pričamo li o pilotima, pripadnicima kopnene vojske ili mornarnice, imati priliku učiti od – najboljih…
Podsjetimo, izraelski ministar obrane, Avigdor Lieberman, poručio je za vrijeme službenog posjeta Hrvatskoj, kako Država Izrael želi Hrvatsku pozicionirati na prostoru jugoistočne Europe kao lidera i velikog igrača. Istododno, izraelski predsjednik, Reuven Revlin, prilikom nedavnog posjeta Hrvatskoj nije skrivao oduševljenje zbog razvijanja partnerstva i suradnje između dvije države, a simpatije je pokazao i prema ministru Krstičeviću, nazvavši ga dobrim prijateljem, ali i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, nazvavši ju – „predsjednicom svih predsjednika”.
Povratak vojske i u Ploče
Iako se hrvatska obrambena industrija ne može uspoređivati s izraelskom, činjenica je da su prepoznati potencijali Hrvatske, a što je najvažnije, Hrvatska vojska danas uživa veliko poštovanje saveznika i na području Jugoistočne Europe, postavši apsolutnim predvodnikom i zaštitnikom sigurnosti.
Krstičević nije zaboravio ni na uređenje vojarni, pa je tako uređena vojarna u Petrinji, a obnavljaju se i one u Sinju i Pločama. Vojska se vratila i u Vukovar, a uskoro će i u Varaždin. Sa strateškog značenja, posebno je važan povratak vojske u vojarnu u Pločama, jer HV u ovom trenutku nema niti jednog vojnika, ni vojnog objekta na potezu od Splita do Dubrovnika. O tome je, prilikom nedavnog posjeta Pločama, ministar Krstičević rekao:
“Drago mi je što se Hrvatska vojska vraća na jug Hrvatske i što ćemo proslaviti Dan Hrvatske ratne mornarice, ovdje u Pločama. Ploče su strateška točka Hrvatske vojske na jugu i buduće gravitacijsko središte Hrvatske ratne mornarice. U Pločama će biti smještena satnija Mornaričko-desantnog pješaštva, koja će biti vrlo mobilna i to tako da može intervenirati u vrlo kratkom vremenu u bilo kojem prostoru južne Hrvatske, ali i u cijelom otočju i priobalju. Vojarna će biti tako opremljena, da će nova postrojba biti sposobna za brzi manevar i intervenciju s mora, a sve u funkciji zaštite sigurnosti hrvatskih građana na ovim prostorima. Vjerujem da će upravo ta postrojba biti ponos juga Hrvatske”.
Ove će godine, generali Ante Gotovina i Mladen Markač, primiti odličja hrvatske predsjednice, što je u srbijanskim medijima, izazvalo još jednu histeriju, nazivajući odluku predsjednice – sramnom, a „Oluju” – genocidom nad tamošnjim Srbima. „Ustaški cirkus” – također je jedna od sintagmi, a da Srbima ne odgovara jaka Hrvatska vojska, a još manje aktualni ministar obrane, Damir Krstičević, uvjerili smo se već nekoliko puta. Posebno bolna točka im je slučaj Dragišići… Naime, žrtva Dragišića, danas se ne spominje onako kako zaslužuje – krvnici još nisu odgovarali, pa zato i ne čudi što javnosti nije poznato, da je među prvima koji su obišli to područje, bio aktualni ministar obrane, Damir Krstičević.
Dragišići su smješteni u zaleđu Vodica, a srpski okupator je 24. veljače 1993. godine, uz pomoć tenkova, upao u selo i zauzeo Gradinu, brdo koje dominira krajem, želeći vratiti samopouzdanje nakon izgubljene bitke za Maslenicu. U Dragišićima su zarobili desetoricu hrvatskih branitelja, ali do zatvora u Kninu stiglo su njih šestorica. Bio je to krvav obračun u kojem je Hrvatska vojska dala sve od sebe, ali u trenutku izostanka topničke potpore i streljiva, sve što su branitelji mogli učiniti, bila je — predaja. Unatoč ratnim pravilama i Ženevske konvencije, četvorica branitelja prošli su mučnu torturu četničkog iživljavanja: svu desetoricu su skinuli do gola, vezali ih žicom i cijelim putem do Čiste Male – nemilice udarali.
Drugim riječima, još jedan zločin bez kazne, poput onoga u Vukovaru, jer odgovornih do danas, zbog nedostatka informacija – nema… S druge strane, važno je naglasiti, da je ministar Krstičević, na svom ratnom putu, sudjelovao i u briljantnoj operaciji „Gusar”, kada je u samo tri dana oslobođena tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Cilj akcije je bio, stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime se trebala prekinuti dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su do tada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna – Žigljen.
U međuvremenu, poznato je, odnosi Hrvatska — Srbija, dodatno su se zaoštrili, pa je Krstičević proglašen personom non grata u Srbiji… No, to mu može biti samo kompliment jer je Oliver Dragojević,jedan od hrvatskih domoljuba i velikan hrvatske glazbene scene, svojedobno rekao: „Kako se nazvati domoljubom, a otići u zemlju koja je učinila toliko zla našoj Hrvatskoj? Bez da je za to, ikada požalila…”
Srećom da se hrvatska zastava slobodno vijori na kninskoj Tvrđavi i svjedoči o tome tko je bio pobjednik i zašto se i od koga morao braniti…
23 godine kasnije…
Odličja Anti Gotovini i Mladenu Markaču
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 23. obljetnica Vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’, ove će se godine u Kninu obilježiti zajednički.
Hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar- Kitarović, tom će prigodom uručiti generalima, Anti Gotovini i Mladenu Markaču – odličja.
Državni tajnik MORH-a i predsjednik Organizacijskog odbora, Zdravko Jakopo, rekao je da kao sudionik ‘Oluje’, u Kninu želi istaknuti da je to bila veličanstvena Vojno-redarstvena operacija koja je donijela mir našoj domovini Hrvatskoj, zbog čega se taj Dan mora dostojanstveno obilježiti.