‘HDZ radi sve suprotno od onog što bi trebao raditi kao domoljubna opcija…’

Nikola Grmoja

'Agrokor je bio pred slomom, a ovo što sada Ivica Todorić neuvjerljivo priča je obična glupost. Todorić je došao na sastanak u Vladu, na kojem je bio i Božo Petrov i tada je tražio pomoć u iznosu, mislim, milijardu i četiri stotine milijuna kuna. Kako će cijela priča oko Agrokora završiti nakon brojnih žalbi nekih jakih vjerovnika Agrokora, to ne bih znao'

S Nikolom Grmojom, saborskim zastupnikom i političkim tajnikom Mosta razgovarali smo o stanju u njegovoj stranci, hrvatskom pravosuđu i sudstvu, o mogućim privremenim parlamentarnim izborima, ulozi pojedinih političara na hrvatskoj političkoj sceni, ‘Uljaniku’ i ‘3. maju’, drugim političkim strankama s naglaskom na HDZ-u, stanju u Metkoviću, predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, te najnovijim događajima u Europskom parlamentu…

Jeste li, gospodine Grmoja, zadovoljni sa 6,5 do 7 posto podrške hrvatskih birača prema ispitivanju javnog mnijenja?
Mi smo zadovoljni što je taj postotak stabilan u dužem vremenskom razdoblju po našem izlasku iz Vlade, a tome je sad više od godinu dana. No, ne zamaramo se postocima, jer je neki mjesec rast, a neki pad. Želimo izgraditi cijelu mrežu, a Most sada ima stabilnu podršku biračkoga tijela i to nas veseli. Sada želimo napraviti daljnji iskorak i nadam se da ćemo u tome i uspjeti, premda nakon dvije neuspješne koalicije sa HDZ-om više ne možemo računati na protestne glasove nezadovoljnih birača. Organiziraniji smo, iskusniji i maksimalno odgovorni prema biračima koji su nam ukazali povjerenje.

Kakvo je vaše osobno mišljenje o hrvatskom pravosuđu, s naglaskom na sudstvo?
Mislim da je o sudstvu najbolje pitati hrvatske građane, jer ja sam tu kao zastupnik da pokušam mijenjati neke stvari. Činjenica je da postoji opće nezadovoljstvo stanjem našega sudstva, što se tiče njegove sporosti i što se tiče samih presuda, prvenstveno mislim na neke medijski eksponirane slučajeve koji se unedogled razvlače, a suspektne su i neke od takvih presuda. Što se pak tiče Državnog sudbenog vijeća (DSV), smatram ga jednim od ključnih problema u hrvatskom pravosuđu, jer nema objektivnih kriterija kod imenovanja i unaprjeđivanja sudaca. Bilo je i nekih afera da su imenovani suci, a da se uopće nisu kandidirali za granu tj. područje prava u kojem su odabrani. Mi smo u svome prijedlogu reforme pravosuđa predložili neke izmjene koje bi dovele do malo objektivnijih kriterija kod takvih odabira i sudaca, jer trenutačno je sve podložno osobnoj procjeni članova DSV-a. Naravno da to ne bi u potpunosti riješilo situaciju u hrvatskom pravosuđu, ali bi barem malo unaprijedilo pravosuđe.

Bilo vam je suspektno da je u DSV ušao i saborski zastupnik Željko Lacković, koji vam je nakon vašeg javnog istupa, u kojem ste DSV označili kao izvor korupcije, prijetio tužbom zbog klevete i realizirao je, ali vam Mandatno imunitetno povjerenstvo ipak nije skinulo imunitet, jer je ispravno procijenilo da je riječ o prilično benignoj kaznenoj stvari, za koje se ni do tada nikada nije skidao zastupnički imunitet. No, nije li pomalo demagoški vaš tadašnji odgovor, jer ustvrdili ste da vas i pored trenutačnog imuniteta ionako te eventualne tužbe čekaju po završetku zastupničkog mandata. Naime, gotovo je sigurno da ćete vi i nakon sljedećih izbora, bili oni izvanredni ili redovni, iznova biti zastupnik jer spadate među tri-četiri najprepoznatljivija mostovca. Dakle, i nadalje ćete imati imunitet…
Nije demagoški jer političke opcije i nastaju i nestaju, isto tako i političari, a vidjet ćemo tek što će biti po pitanju sljedećih izbora. U konkretnom slučaju, čovjek koji je ušao u tim koji odlučuje o sudbini i unapređenju sudaca, mene je tužio, što znači da će bilo koji sudac koji će odlučivati po pitanju te tužbe, morati uzeti u obzir činjenicu da me tužio čovjek koji odlučuje o njegovoj sudbini. No, ja se ne bojim nikakve tužbe, mene su izabrali hrvatski građani da govorim o svim problemima u hrvatskome društvu, spreman sam snositi sve posljedice, pa ću i nadalje govoriti otvoreno o svim problemima i anomalijama.

Jesmo li, gospodine Grmoja, svi jednaki pred zakonom ili ima i onih povlaštenih?
Mi zagovaramo da bismo svi pred zakonom trebali biti isti, jer sve ostalo je neprihvatljivo. Eto, imali smo nedavno slučaj sina generala Mladena Kruljca, Davida Kruljca. Ne može se dogoditi da netko, zato što je generalov sin, dobije za teški krimen iznimno blagu kaznu, a netko dobije puno težu kaznu uz spoznaju da su okolnosti vezano uz inkriminaciju Davida Kruljca bilo neusporedivo teže, no u slučajevima kada su okrivljenici dobivali puno teže kazne.
Svjesni smo da tu nije zakazalo sudstvo, već tužiteljstvo koje je postiglo izvansudsku nagodbu s okrivljenikom, a sud je nagodbu samo potvrdio. Problem je, znači, na drugoj strani, a ne u sudstvu, barem ne u ovom slučaju.
Da, tako je kako jest, takva je nagodba i te kako suspektna, ali ne treba sad gubiti vrijeme na daljnje analize, jer jasno sam rekao da je predmetna presuda iznimno blaga i teško prihvatljiva. Ovakve nagodbe i presude inkriminiraju cijeli pravosudni sustav te ga čine neuvjerljivim i zapravo ga degradiraju. Ako se prisjetimo famozne „sinkope“ i nekih drugih slučajeva, njihove učestalosti, teško se oteti dojmu da su neki od nas, ipak, jednakiji!



Je li Most trenutačno spreman za moguće prijevremene parlamentarne izbore, premda se spekulira da HDZ i premijer Plenković u svakom slučaju mogu računati na oko 80 zastupničkih ruku, jer mnogima, sada nezavisnim zastupnicima, nikako ne bi odgovarali izvanredni izbori?
Moguće je da će HDZ zbog trenutačnog dobrog rejtinga isprovocirati prijevremene izbore, jer vidljivo je da sada postoji fingirani sukob HDZ-a i dijela braniteljskih udruga koje rezolutno traže prekid suradnje s Pupovcem i SDSS-om, a to je čista finta, jer i nakon izbora će HDZ i nadalje sigurno koalirati s Pupovčevim SDSS-om. Spremni smo, jer smo cijelo ljeto bili u kampanji „Pokret ostanka“, obilazili smo Hrvatsku, formirali smo i izborni stožer za EU izbore, a u slučaju prijevremenih izbora taj stožer bi bio i stožer za prijevremene parlamentarne izbore, tako da nas ništa ne može iznenaditi.

Koja je, po vašem mišljenju, uloga i politička težina Milana Bandića u trenutačnom odnosu političkih snaga koje objedinjeno obnašaju vlast u Hrvatskoj?
Mi znamo kako je dubok džep Milana Bandića, odnosno džep građana Grada Zagreba u koji on uvlači svoju ruku, pa je onda normalno da on i pored nevelikog rezultata ostvarenog na parlamentarnim izborima – samo dva saborska zastupnika – lako može pridobiti zastupnike manjinaca, a i neke druge prebjege, da prijeđu u njegov politički tabor. Pouzdano znam da je Bandić pokušao ići prema mnogima. Sada se otvoreno govori da bi zastupnica HSS-a, Ana-Marija Petin, mogla prijeći k njemu, premda to ona javno negira. Što pokazuje kakav je karakter i kakva su djela zastupnika koje su hrvatski građani izabrali u parlament, jer ovisno o težini ponude koja im se ponudi, oni odluče hoće li iz svoga dosadašnjeg tabora pretrčati u neki drugi politički tabor i drugu političku opciju. Jednom prilikom, to sam već javno rekao, jedan je zastupnik naglo promijenio stranu i podržao vladajuću većinu, kada je zastupnik Zekanović iz Hrasta, izašao iz vladajuće većine. Ja sam tog zastupnika zapitao, zašto je to učinio i kako to argumentira, a on mi je odgovorio: „Što je feta tanja, to je namaz deblji!“ Drugim riječima, što je tanja vladajuća većina, to se podrškom njima može više ishoditi. Eto, tako funkcionira vladajuća garnitura.

Smatrate li da bi trebalo mijenjati pozitivno zakonodavstvo i onemogućiti one s već potvrđenim optužnicama da se kandidiraju na lokalnim i parlamentarnim izborima?
Naime, kad imate podignutu optužnicu Državnog odvjetništva koju je potvrdilo i sudsko vijeće, tada postoji i te kako osnovana sumnja da ste počinili kazneno djelo koje vam se stavlja na teret. No, mi uvijek čekamo pravomoćne presude da bismo takve odstranili iz političkog života, a hrvatska je sudska praksa pokazala da u nekim kaznenim postupcima ni nakon cijelog desetljeća suđenja još nema pravomoćnih presuda. Tako da takvi okrivljenici dalje vedre i oblače u svojim sredinama i nitko im ništa ne može.
Mi smo mijenjali Zakon o lokalnim izborima gdje smo progurali da se na lokalnim izborima ne mogu kandidirati osobe s pravomoćnim presudama, a do tada je to bilo posve moguće. I upravo se zbog nas HNS-ov dubrovački gradonačelnik, Andro Vlahušić, više nije mogao kandidirati, a i cijeli niz drugih lokalnih dužnosnika. Jer da je to bilo moguće, velika je vjerojatnost da bi on i nadalje obnašao dužnost gradonačelnika Dubrovnika. Ja se apsolutno slažem s vama, zakon bi trebalo mijenjati, jer ako je nekome potvrđena optužnica za neko teško kazneno djelo, tada on do okončanja sudskog postupka više nikako ne bi smio obnašati svoju dužnost. No, pitanje je bi li takva inicijativa sada dobila potporu u Hrvatskom saboru. Mišljenja sam da ne bi! Jer znamo pod kakvim je optužnicama jedan od ključnih HDZ-ovih ljudi za „teren“, Božidar Kalmeta, a i neki drugi.

Ukoliko dođe do prijevremenih izbora, hoćete li na njih ići s već provjerenim kadrom ili ćete svoje liste osvježiti nekim novim mladim licima?
Hoćemo, svakako, jer očito je da nam treba novih mladih i kvalitetnih ljudi, pa ćemo već za EU izbore, ukoliko prije toga neće biti naših prijevremenih izbora, imati dio novih ljudi. Želimo pokazati da nam svakodnevno pristupaju mladi ljudi, na kojima gradimo Most. Ja ne mislim biti u politici vječno kao neki naši politički seniori, koji su na tim pozicijama dvadeset ili više godina. Mislim da je optimalno biti na političkoj sceni osam do deset godina, jer to je dovoljno i puno troši ljude. Ovako, stanete na žulj mnogim interesnim skupinama, što ostavlja ožiljke, pa vas i dio medija zbog toga uzme na zub, što ostavlja posljedice na vas i, u konačnici, na vašu političku opciju.

Zadnjih je mjesec dana vruća društveno-politička tema hrvatska brodogradnja, odnosno „Uljanik“ i „Treći maj“. Kakvo je vaše mišljenje o tom „vrućem krumpiru“ hrvatske Vlade, te ima li ikakva smisla godinama upumpavati silan novac hrvatskih građana u nešto što na duže staze nema baš nikakve perspektive, jer brodogradnja je, kako naša, tako i europska, na izdisaju i nema mogućnosti suprotstaviti se dalekoistočnoj brodogradnji koja je već davno preuzela primat?
Po tom je pitanju naš zahtjev bio da se temeljito istraži gdje su tijekom dugih godina završile ogromne državne dotacije, te da se smijeni kompletna Uprava, a da se tek onda vidi može li se uz nekog strateškog partnera održati brodogradnja. Istina je da je u brodogradnju upumpan silan novac, ne sada, već do prije desetak godina. Mislim da zadnjih desetak godina nije bilo nikakvih državnih subvencija, samo državnih jamstava, ali istina je da nigdje u Europi brodogradnja ne funkcionira bez znatnih državnih subvencija. Treba dobro Europi obrazložiti državne subvencije, jer brodogradnja je jedna od najkompleksnijih industrijskih grana koja svuda ima državne potpore, a kod nas, osim brodograditelja, o brodogradnji ovisi i cijeli niz kooperanata i njihovih obitelji na koje treba misliti. Nisam stručnjak niti za ekonomiju niti za brodogradnju, ali na ovakav način kako je dosada funkcionirao „Uljanik“ brodogradnja je, mislim, a to je i stav naše javnosti, neodrživa!

Kako komentirate streloviti uzlet Živog zida nakon posljednjih parlamentarnih izbora koji su s više od 12 posto potpore birača postali praktički treća najjača politička opcija, a nemaju nikakav artikulirani i dorađeni politički program ili platformu: ni sa kim ne bi koalirali, već bi sve postojeće rušili, ne nudeći pritom nikakva razumna rješenja?
U društvu vlada opća apatija, a građani protestnim glasovima kažnjavaju političare i političke elite. I, sad, imamo jednu političku opciju koja dosad nije bila na vlasti ni na lokalnoj, ni na regionalnoj, niti na državnoj razini, pa je logično da joj glasove daju oni ljudi koji su malo radikalnije nastrojeni. Rekao sam već, mi više ne možemo računati na protestne birače, no naš najveći plus u odnosu na Živi zid, je iskustvo obnašanja vlasti i na lokalnoj i na državnoj razini. Pogrešno smo svojedobno mislili da ćemo moći, kad uđemo u strukture vlasti, bitno mijenjati neke stvari i odnose, ali ništa ne ide preko noći, posebno ako ste manjinski partner. Na lokalnoj smo razini, gdje smo imali većinu, neke stvari puno brže mijenjali. Sad ćemo naše iskustvo vladanja pokušati kapitalizirati da bismo dali što kvalitetnije prijedloge i zakonske inicijative kako bismo polučili uspjeh na duge staze.

Kako komentirate stanje hrvatske desnice koja očigledno stagnira, dok je europski trend da desnica svuda raste, od Švedske, Nizozemske, Njemačke do Italije, Poljske i Mađarske?
U Hrvatskoj, bez obzira na pisanje svih medija, nema ekstremne desnice, ni u Saboru ni općenito u društvu, a koja bi dobila značajniju potporu birača.

A general Glasnović?
Ma ja sam s njim u relativno dobrim odnosima. General Glasnović je dobar čovjek, opterećen onim što mu se događalo u prošlosti i fokusiran je na te teme. On svako jutro priča o Udbi, a kada je HDZ zatvarao arhive, nije se pojavio u Saboru, pa sam mu rekao: „Evo, generale, ja jedini ovdje zbog toga napadam HDZ, a vas nema!“ Kod nas ni imigranti, koji su svuda iznimno bitna tema, nisu toliko politički bitni, jer mi ih ne viđamo po ulicama i trgovima kao, primjerice, građani Italije, što je talijanski ministar unutarnjih poslova, Matteo Salvini, dobro politički kapitalizirao.

Je li danas Boži Petrovu i vama žao da svojedobno niste ušli u koaliciju sa SDP-om, a ne s HDZ-om, jer su vas hadezeovci, očigledno, preveslali? HDZ i inače slovi kao stranka koja sve svoje političke partnere usisa, razvodni te na kraju i politički obezvrijedi. Možda biste uz SDP dobili više političkog manevarskog prostora nego što ste ga dobili uz HDZ?
Da sam netko tko je izvan tih događanja, možda bih i promišljao poput vas. Ali, kako smo znali da SDP-u i Milanoviću treba samo petero naših zastupnika, bili smo svjesni da oni ne bi trpjeli, naročito Milanović, naše političke zahtjeve, pa smo pragmatično odlučili koalirati s HDZ-om, kojem je trebalo 15 naših zastupnika bez kojih nikako nije mogao doći na vlast. Iz tog razloga smo smatrali da ćemo lakše natjerati HDZ na političke ustupke koji su nama bili od krucijalne važnosti. Znali smo da je dovoljno da Prgomet i Lovrinović, uz svoje pristaše, kliznu iz našeg okrilja, da prijeđu SDP-u te s njim formiraju vlast. Ono što sada, uz iskustvo i znanje koje imam, znam, jest to da bih odmah u izbornoj noći savjetovao Petrovu da izjavi da idemo na nove izbore! No, moglo se dogoditi i da neki s naše liste odmah pristupe SDP-u, pa tu kratkoročno ne bismo dobili neki kapital, ali dugoročno bismo sigurno dobili s takvom odlukom.

Je li istina da je na sve vas presudan utjecaj kod odabira koalicijskog partnera napravila Crkva, o čemu se mnogo pisalo i raspravljalo u javnosti?
Pa to je obična glupost! Nije se toliko pisalo o Crkvi, već se pisalo o tome kako je Petrov u taj petak otišao do predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i rekao joj da prekidamo pregovore sa SDP-om zbog vrbovanja naših zastupnika iza naših leđa. Ona mu je tada rekla da do pet sati popodne mora započeti pregovore s nekom drugom političkom opcijom ili će ona krenuti s raspisivanjem novih izbora. Da smo krenuli na nove izbore, ljudima bi bilo očigledno da nakon njih mi možemo samo pregovarati s HDZ-om, čime bismo znatno smanjili naš izborni potencijal. Zaključno, nije bilo nikakvih nagovora ni pritisaka ni od koga, nego smo racionalno odlučili ići s HDZ-om jer su njima trebali svi naši glasovi.

Znam da ste praktični vjernik, pa vas iz tog razloga pitam, kako komentirate podjelu unutar Crkve, gdje skupina visokog klera javno ne podržava papu Franju, već ga otvoreno napada i opstruira da reformira Crkvu nakon tolikih otkrivenih (spolnih) zlostavljanja djece koja su svećenici počinili diljem svijeta, od Kanade, Amerike, Irske pa sve do Australije? Ovdje Papi javno pruža potporu samo dubrovački biskup, Mate Uzinić, a svi ostali uglavnom šute ili u sebi negoduju.
Kada dođe do kriza, pa tako i u Crkvi, logično je da dođe i do sukoba i prijepora. Smatram da se s problemom spolnog zlostavljanja djece treba žestoko obračunati i iskorijeniti ga. Postoje problemi i devijacije i nedopustivo je da su to radili oni koji su trebali ljude okupljati i pomagati im, pa treba posebno kazniti one koji su to skrivali od očiju javnosti, čak štoviše, njih i teže od onih koji su to osobno činili. Još jednom, to definitivno treba iskorijeniti i žestoko se s tim obračunati!

Koji je razlog da vas je na prošlim lokalnim izborima HDZ porazio na vašem domaćem terenu u Metkoviću i detronizirao tamo s vlasti? Pobjeda je bila neznatna, s malom brojčanom premoći u broju glasova, ali ste neočekivano pali. Jeste li bili preuspavani, presamouvjereni i presigurni u pobjedu, ili je i tu bilo nekih zakulisnih igara moćnoga protivnika?
Bilo je tu svega, ali nema se smisla sada vraćati na to. HDZ i Jambo upravljaju Metkovićem, to je moj grad i ja mu želim sve najbolje, naravno, i gradonačelniku, i rekao sam mu u nekoliko navrata da mu se stavljam na raspolaganje za sve njihove projekte za dobrobit naše zajednice. Sve su predizborne ankete pokazivale da ćemo lako pobijediti, ali je očigledno iza toga bila državna mašinerija. Sada je tamo koalicija HDZ-a i Jamba, i sada su hadezeovci opet u jako dobrim odnosima s njim, iako su ga svojedobno kazneno progonili i nastojali ga politički eutanazirati.

Kako komentirate predsjednikovanje Kolinde Grabar Kitarović, naročito u svijetlu njezina pozivanja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i turskog predsjednika Tajipa Erdogana?
Predsjednica u Hrvatskoj nema prevelike ovlasti, uglavnom su protokolarne naravi, ali onda, tim više, kad dajete neke izjave i obećanja, kao što ih je u kampanji biračima davala predsjednica – da će Hrvatska biti jedna od najuspješnijih zemalja Europe i svijeta – morate paziti što govorite. Što se tiče vanjske politike i odnosa sa Srbijom, te njezine tvrdnje da se radi o europskom Vučiću i pažnje s kojom ga je dočekala, to je nedopustivo! Čak su i na konferenciji za novinare neka pitanja bila zabranjena, samo je naš zastupnik Bulj postavio pravo pitanje. Mislim da je to bio njezin promašen i iznimno loš potez. No, što se tiče njezina ponašanja na proteklom Svjetskom nogometnom prvenstvu, zbog čega su je mnogi pojedinci i mediji napadali, meni je to bilo simpatično i, mislim, za dobrobit Hrvatske u svijetu. Jer, rekoh, njezine su moći uglavnom protokolarne i smatram da je ovdje dobro iskoristila svoju funkciju. Što se tiče odnosa s Turskom, i njezina pozivanja predsjednika Erdogana, kojeg mnogi nazivaju autokratom i novim sultanom i optužuju ga da potire ljudska prava i slobodu medija, to ne bih mogao komentirati, ali ne bih to mogao nazvati njezinim gafom, jer kao predsjednik morate primati i političare s kojima se ne slažete.

Prije nekoliko dana EU je s dvotrećinskom većinom usvojila prijedlog kontroverzne direktive o zaštiti autorskih prava na internetu. Vaše mišljenje o tome?
S jedne strane imamo problem zaštite autora i kreativaca na internetu, a s druge strane sve te internetske platforme koje su se našle u ulozi optuženika, zapravo rade na promidžbi i povećanju popularnosti tih istih autora i kreativaca, koji su, navodno, oštećeni. Mislim da po tom pitanju treba biti jako oprezan i mislim da će upotreba svih tih filtera, koji će, navodno, zaštititi autore, biti od male koristi i da će to onemogućiti korištenje određenih brojnih drugih sadržaja na internetu. Ja sam za to da društvene mreže i internet budu što slobodniji. No, ova je priča daleko od završene. Zato svi moraju biti svjesni da u uvjetima pretjerane i rigidne regulacije neće biti interneta, barem ne onakvog kakvog danas poznajemo.

Po pitanju Mađarske i Viktora Orbana, Europski je parlament sa zamalo dvotrećinskom većinom opalio žestoku pljusku Orbanu zbog potiranja slobode medija, nezavisnosti sudstva i gaženja ljudskih prava. HDZ-ovi su EU parlamentarci podržali Orbana, baš kao i Marijana Petir i Ruža Tomašić. Kako biste vi kod tog glasovanja postupili da ste EU parlamentarac?
Moram biti iskren i reći da u EU postoji tendencija da Njemačka i Francuska vode glavnu riječ, a to nije dobro. Naravno, ne podržavam sve što u Mađarskoj radi i provodi Orban, ali da sam morao glasovati možda bih bio protiv njegove osude i takve izglasane odluke, ne zato što podržavam Orbana, već zato što podržavam određenje pojedinih članica EU da imaju veće pravo na vlastitu suverenost, a protivnik sam stroge centralizacije EU. Moguće je da bih iz tih razloga glasovao protiv takve odluke EU. Vidimo da Angela Merkel nastoji napraviti pritisak na premijera Plenkovića u smislu otežavanja izgradnje agregacijske optičke mreže koja je iznimno bitna i gdje se pokušava favorizirati Deutsche Telekom. Nama se ne poklapaju interesi službenog Berlina i Hrvatske, a mi prečesto slušamo takve „savjetnike“, a ne štitimo vlastite nacionalne interese.

Kako komentirate aktualno kaotično stanje u SDP-u čiji rejting rapidno pada, a predsjednik Bernardić nikako da odstupi, iako nema podršku biračkog tijela kao ni najeksponiranijih SDP-ovih političara, ni svojih saborskih zastupnika?
Nezahvalno je komentirati stanje u drugim političkim opcijama. Samo dva tjedna nakon njegova izbora počeli su ga polako detronizirati, a sad se on tvrdoglavo postavio – ili ja ili oni – i ne odstupa. To nije dobro za SDP, ali vidjet ćemo kako će to u konačnici završiti.

Vi ste, gospodine Grmoja, profesor povijesti. Kako komentirate, u zadnje vrijeme česta, javna nastojanja pripadnika rigidne desnice, koji pokušavaju raditi reviziju povijesti, pa javno minoriziraju patnje nesretnika koji su u Drugom svjetskom ratu bili mučeni, ponižavani i ubijani u ustaškom Sabirnom logoru u Jasenovcu. Naročito se od strane takvih pojedinaca pokušava znatno umanjiti broj tih žrtava i njihove velike patnje, pa se sada ističe da su ti nesretnici tamo bili u radnom logoru gdje se, istinabog, radilo, ali i dobro zabavljalo! Ima li to veze s zdravom pameću?
Ono što moderna Hrvatska treba raditi, jest graditi svoju budućnost i svoje temelje na Domovinskom ratu i to je jedini ispravan put. Da je bila i samo jedna ljudska žrtva u tom logoru, ona zaslužuje pijetet i treba osuditi onoga koji je počinio zločin. Mislim da je u tom smislu moderna hrvatska politika sasvim jasna, ali ponavljam, jedini temelj mora nam biti Domovinski rat i kada je Hrvatska oslobođena i kada se se konačno obračunala s posljednjim ostacima fašizma u Europi, jer je velikosrpska ideologija, rekao bih, bila fašistička ideja koja je nastojala okupirati dijelove Hrvatske. Mi smo u tom ratu pobijedili, to je ono najbitnije, a sve zločine i totalitarne i autoritarne, uostalom imamo Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, treba komemorirati, a zločince i zločinačke režime osuditi!

Koja je po vama najveća pogreška HDZ-a u načinu na koji s koalicijskim partnerima vodi Hrvatsku. Najavljivane su brojne reforme, a sve je spalo samo na eksperimentalnu fazu kurikularne reforme i najavu mirovinske reforme na kojoj se već „debelo“ radi?
HDZ sve suprotno radi od onog što govori. Znači, oni se predstavljaju kao domoljubna opcija, a rade sve suprotno od onog što bi trebala raditi domoljubna, državotvorna opcija. Zatvorili su arhive koje je Most otvorio i jedno vrijeme su se i otvoreno suprotstavljali zatvaranju ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, za što smo se mi otvoreno zalagali. Imali smo tada s njihove strane ogromne otpore. Jer radilo se o neopravdanim i posve bespotrebnim troškovima, a upravo su njihovi birači bili strašno „nabrijani“ na Stjepana Mesića! I tko da to shvati?! Predlagali smo im reformu javne uprave, na način da bi se nagradilo djelatnike koji izvrsno rade, a umanjila se plaća neradnicima. Na taj bi se način državna uprava učinila znatno efikasnijom. Niti to nisu prihvatili. Predlagali smo reformu pravosuđa, a oni sad rade nekakve kozmetičke izmjene pravosuđa, a to, vjerujte, nije to.

Kakvo je vaše mišljenje po pitanju obrazovne reforme koja je trenutačno u eksperimentalnoj jednogodišnjoj fazi?
Smatram da nema prave obrazovne reforme bez poboljšanja materijalnog stanja učitelja, nastavnika i profesora. To je ključno, ali to kao da nitko ne shvaća. Naravno, i poboljšanja njihovih uvjeta rada. Što da vam kažem, kad moja supruga, profesorica, mora sama od svojih sredstava kopirati radne materijale za svoje učenike od plaće koja je oko 5000 kuna. Onda vam to dovoljno govori o stanju školstva u Hrvatskoj. HNS-u, koji je kao glavni pokrovitelj obrazovne reforme, bitni su samo interesi koje Ivan Vrdoljak nastoji ostvariti u energetici, što preko HEP-a, što preko Prvog plinarskog društva i ostalih energetskih tvrtki u Republici Hrvatskoj. Mi trenutno u Hrvatskoj imamo na snazi plemensku energetiku, kojoj se Most otvoreno suprotstavljao i to je jedan od razloga zašto više nije smio biti dio vladajućih struktura. Svi znamo preko kojih punktova je Vladimir Šeks ohrabrio Ivana Vrdoljaka da uđe u koaliciju s HDZ-om. Osobno sam tada, u to vrijeme, vidio na kavi Vladimira Šeksa s Pavlom Vujnovcem, prvim čovjeka Prvog plinarskog društva, i posve je jasno o čemu se tu radi.

Je li istina da je Stipe Gabrić Jambo zaposlio vašu ženu u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću?
Da, mogu biti sarkastičan i reći, točno je. Ima li uopće netko koga Jambo nije zaposlio u Metkoviću u vrijeme svoje političke vladavine tamo? No, točno je i da je moja supruga sedam godina nakon završetka Filozofskog fakulteta, kao profesorica engleskog i francuskog, bila nezaposlena! O tome nitko da kaže ni jednu-jedinu riječ, ukoliko već pričaju da ju je Jambo zaposlio.

Pitanje Agrokora i bivše ministrice Dalić. Vaše mišljenje o tome?
Agrokor je iznimno kompleksna priča. Istina je da je Agrokor bio pred slomom, a ovo što sada Ivica Todorić neuvjerljivo priča je obična glupost. Todorić je došao na sastanak u Vladu, na kojem je bio i Božo Petrov i tada je tražio pomoć u iznosu, mislim, milijardu i četiri stotine milijuna kuna. Kako će to u konačnici, nakon brojnih žalbi nekih jakih vjerovnika Agrokora, završiti, to ne bih znao.

Ne čini li vam se da HDZ previše monopolizira Domovinski rat, premda su pripadnici svih političkih grupa i političkih stranaka i ljudi raznih nacionalnosti sudjelovali u Domovinskom ratu?
Ako pogledate klubove u Hrvatskom saboru, naročito u prošlom sazivu, mi smo klub s najviše dragovoljaca Domovinskog rata. Kada bi se to gledalo, onda bismo mi to mogli monopolizirati, ali na to nitko nema pravo. U tom Domovinskom ratu je Hrvatska oslobođena i to je temelj i zajednička vrijednost svih građana Hrvatske, ne samo Hrvata. A u tome su ratu, što Miro Bulj voli naročito naglasiti, sudjelovali i pripadnici drugih, pa i srpske, nacionalnosti. Domovinski rat je svetinja koju nitko ne smije monopolizirati!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI