Domoljub Škoro - hrvatski Frank Sinatra - 'nasljeđuje' cijeli Josipovićev i Mesićev mrežni sustav povezanosti sa sivom i crnom zonom - krim miljeom, firmama koje sisaju državni proračun, moćnicima iz sjene...
Napokon je HTV u srijedu, 3. srpnja ove godine objavio vijest, od visokog izvora iz Ureda predsjednice RH, da Kolinda Grabar Kitarović ide u utrku za drugi mandat. No, čini se da je i dalje u hrvatskim medijima centralna atrakcija – Škorina kandidatura, kojeg mnogi i u političkom i u javnom životu smatraju glavnim favoritom narednih predsjedničkih izbora. Naime, u javnosti se prethodnih dana, točnije od same objave Škorine kandidature, počelo špekulirati – čiji je on igrač i tko stoji iza ovoga popularnog pjevača? A širok spektar njegovih podupiratelja, od desnice do ljevice, samo su indikator da sa Škorom nema šale, te da će i predsjednici Kolindi, ali i drugim kandidatima za osvajanje Pantovčaka, on biti najtvrđi orah.
Škoru podržava Željka Markić i suverenisti, ali i Josipović, Mesić i Ferenčak. Koji je zajednički nazivnik? Veći nego što se čini. Josipović je tijekom svog mandata „milovao“ radikalne katolike, kako bi bili njegovo oružje protiv HDZ-a. U svoj je ured kao savjetnika smjestio člana Opus Deija, Stjepu Bartulicu, osnivača udruge Vigilare i jednog od predvodnika „konzervativne revolucije“ kojoj pripada i Željka Markić. Udruzi Željke Markić je pogodovao Josipovićev ključni saveznik, Milan Bandić, što je predmet dugotrajnog sudskog spora i njegovog svojedobnog boravka u pritvoru. Josipović sada napada Milanovića u medijima i sprda se s njim, a podržava Markićkinog kandidata, Škoru. Markićka je također u ’90-im radila za Human Rights Watch, NGO blizak Sorosu, koji je optuživao Tuđmana da je diktator koji gazi Feral i Čička.
(“ACKNOWLEDGMENTS This report is based on long-term research conducted by Željka Markić, consultant to Human Rights Watch/Helsinki, and Ivana Nizich, Research Associate of Human Rights Watch/Helsinki, between February 1992 and December 1994. This report was written by Ivana Nizich, and was edited by Jeri Laber, Senior Advisor to Human Rights Watch. Anne Kuper provided production assistance. Na publikaciji koja se može naći na Amazonovom sajtu piše sljedeće: Civil and Political Rights in Croatia; Ivana Nizich, Željka Markić, Jeri Laber, Human Rights Watch/Helsinki, 1995.”)
Mnogi pitaju – tko stoji iza Škorine kandidature?
Dakle, Škoro ni u kojem slučaju nije slučajni kandidat za predsjednika (kako bi rekao jedan od njegovih protukandidata, Zoran Milanović) slučajne države, nego je on „iznjedren“ iz „laboratorija“ brojnih utjecajnih ljudi s vrlo konkretnim materijalnim interesima, s razgranatom mrežom utjecaja u svim sferama društva i s vrlo respektabilnim financijskim potencijalom. A tko sve stoji iza Škorine kandidature, počele su propitkivati i Pupovčeve Novosti koje, pak, povezuju Škoru, ne samo s Josipovićem, nego i s Krstičevićem i Sanaderom…
Novosti spominju i Radeljića, Bujanca, ali i „Prsten”, udrugu utjecajnih poduzetnika iz Bosanske Posavine, M SAN grupu, najvećeg distributera elektroničke opreme u Hrvatskoj, te dugogodišnjeg poslodavca aktualnog ministra obrane, generala Krstičevića. Novosti napominju da je u početku i Josipović, kao dio svojeg programa, istaknuo referendumsku inicijativu za izmjenu Ustava „ako glavne partije odbiju složiti dvotrećinsku većinu u Saboru i provesti njegove reformatorske zamisli”. Bivši predsjednik je svoju inicijativu profesorski nazvao „Druga Republika”. Navodi se da i Škoro i Josipović vide referendum „kao vid podilaženja biračima i kao oblik prijetnje stranačkim vodstvima i to u okolnostima zakonski poprilično neuređene i rupičaste referendumske tematike.”
Druga poveznica im je i „vatreno zalaganje … za nemilosrdnu naplatu muzičkih autorskih prava: Josipović je jedan od kreatora pravnog okvira ZAMP-a, a Škoro je jedan od onih koji su među prvima ozbiljno shvatili financijske potencijale detaljne zakonske zaštite autorskih prava u slučaju glazbenih ostvarenja.”
I u konačnici, autor ih povezuje preko M SAN grupe. Riječ je o kompaniji koja se bavi „širokim spektrom poslovnih operacija, ali naglasak je na distribuiranju računalnog hardvera, te na proizvodnji i prodaji softverskih rješenja”. Škoro je vlasnik vrijednog petpostotnog udjela u zagrebačkoj firmi Omega software, „firmi koja je tijesno povezana sa Stipom Matićem i M Sanom”.
Mesić i Josipović prvi podržali Škoru
Zanimljivo je, na ovom mjestu spomenuti, da se popularnog pjevača koji je tijekom svoje dugogodišnje karijere već bio zastupnik HDZ-a u Saboru, ali je pjevao i na skupovima HDSSB-a, pa i u čast povratka Branimira Glavaša iz zatvora, odmah svrstalo kao kandidata „desnice”, ili izvanhadezeovskog kandidata koji planira uhvatiti što širu podršku u „narodu”, ali činjenica je da je Miroslava Škoru prometnula u službenog predsjedničkog kandidata – Hrvatska radio-televizija. Dakle, državna televizija za koju se ocjenjuje da je pod utjecajem vladajućih, HDZ-a, danas možda i više nego u nekim ranijim vremenima, kada su svi vladajući, naravno, htjeli komandirati utjecajnim medijem.
Podsjetimo da je portal Net.hr pitao agenciju Promocija plus, neposredno nakon objave rezultata, tko je zaslužan za uključivanje Škore u anketu, ali agencija ih je uputila na HRT. A služba za odnosne s javnošću je NET.hr-u i potvrdila da je na HRT-u doista donesena odluka da se ime Miroslava Škore uključi u anketu. Naravno, teško je zamisliti da je uredništvo HTV-a učinilo tako nešto bez konzultacija na najvišoj razini, odnosno, da o činjenici da je u anketu o predsjedničkim kandidatima uključen Miroslav Škoro nije bio informiran i Ured premijera.
Drugim riječima, vrlo je izgledno da je Andrej Plenković pustio da se Škoru plasira kao posve ozbiljnog predsjedničkog kandidata. Do tada je već bilo poznato da se u krugovima tzv. desnih oponenata, Kolindi Grabar-Kitarović tražilo novog predsjedničkog kandidata: prvo se spominjalo ime Tomislava Karamara, a onda se počelo govoriti o Miroslavu Škori. A kada se Škoro kandidirao, odnosno kada je najavio mogućnost kandidature, prvi su se oglasili bivši predsjednici RH, Mesić i Josipović i dali mu svesrdu potporu. Čak ga je Mesić svrstao u favorite i najavio da će u drugi krug predsjedničkih izbora ući – Škoro i Milanović.
Dakle, domoljub Škoro – hrvatski Frank Sinatra – kako se čini, „nasljeđuje“ cijeli Josipovićev i Mesićev mrežni sustav povezanosti sa sivom i crnom zonom – krim miljeom, firmama koje sisaju državni proračun, moćnicima iz sjene…
Domoljubne pjesme iz daleke Amerike
A što Škoro može isporučiti svojim sponzorima? Samo dvije stvari. Vidljivost na Pantovčaku za „konzervativnu revoluciju“, što će oni vjerojatno znati unovčiti kod svjetskih kršćanskih NGO-a koji ih financiraju, a Josipoviću i Mesiću i njihovim partnerima – pomilovanja. Predsjednik s Pantovčaka daje pomilovanja, što je bila suština mandata bivšeg predsjednika Stipe Mesića. Tko zna, možda pomiluje i bivše udbaše – Perkovića i Mustača, jer je u izjavama Škoro ionako rekao da povijest počinje 1991. s Domovinskim ratom, a Perkovićeva uloga je u tome bila – pozitivna.
Pola Škorinog videa je o tome kako će vladati zajedno s narodom putem referenduma. Referendume zastupa Željka Markić, a protivi im se „hvaljenisus“ s Brača, Lovro Kuščević. Gle čuda, upravo se na Kuščevića, Plenkovićevu uzdanicu i manipulatora zakonima i parcelama iz Nerežišća, sručila neviđena kampanja iz istih izvora – desnica, HNS, mediji pod kontrolom Sorosa. Nije nam ovdje namjera da branimo Lovru i njegove parcele, ali vrlo je zanimljivo da protiv njega nije govorio nitko na Braču – osim šefice Autonomne ženske kuće, Đurđe Knežević, supruge nekadašnjeg direktora HHO-a, Srđana Dvornika, koja se teleportirala i dala izjavu kamerama N1 televizije u jedinom prilogu sa „živim čovjekom“ koji nešto kaže protiv ministra Kuščevića.
Od pravih mještana, Lovru Kuščevića je podržala čak i SDP-ova gradonačelnica Supetra, Ivana Marković, prekršivši tako – partijsku disciplinu. Reklo bi se da kombinirana struja – HNS slijeva, Markićka i suverenisti zdesna – ne namjerava čekati redovite izbore, već „nanjušivši krv“ i Plenkovićevu slabost na EU izborima, žele do kraja godine osvojiti oba brda – Pantovčak i Banske dvore. Na prvom brdu, onom na Pantovčaku, stolovao bi njihov kandidat Škoro, čije se domoljublje već uveliko počelo preispitivati u brojnim medijima i na portalima.
Tako se Škori sada zamjera da je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, na početku Domovinskog rata, iz daleke Amerike pjevao „Ne dirajte mi ravnicu“, a sada se predstavlja kao najveći domoljub. Tako se sada u komentarima na portalima piše da je on krajem osamdesetih iz Osijeka odlazio u SAD pjevati domoljubne pjesme. Podsjećaju da ga je nedavno, Jasminko Umićević, s kojim je Škoro prijatelj već 30 godina, vodio na sastanak s ruskim naftašima. Umićević je, pišu komentatori na portalima, kupio stan od Zdravka Mustača, te je poslovao s Mišom Deverićem, načelnikom II. odjela zagrebačkog centra Udbe…