Zapadu i istoku, protestantizmu i pravoslavlju, židovstvu i korporacijama, zgodno je nacističke i fašističke grijehe prevaljivati na katoličke nacije poput Poljaka i Hrvata
Hrvati moraju okrenuti pilu naopako. Ne trebamo mi nikome platiti odštetu za Drugi svjetski rat, nego su Drugi dužni nama. Za sve ratove i stradanja u Lijepoj našoj krivi su agresori, i oni trebaju platiti odgovarajuće ratne odštete. Oni su ti koji se trebaju ispričati. Hrvatima je nekako neugodno glede posljednje agresije na Hrvatsku tražiti ratnu odštetu od Srbije i Crne Gore. Kao, siromašne su to zemlje. I još je paradržavna Republika Srpska u BiH nastala na ratnom zločinu, ali nitko joj za to ne ispostavlja račun. Naprotiv, tamo su čuvari logora i počinitelji zločina zaštićeni kao borci, koji uživaju “državne” počasti i privilegije. Zašto smo takvi? Baš nikakvi. Zašto više vodimo računa o tome što druge smeta, nego o svome nacionalnom interesu?
Što nas briga ako je Beograd naplatio Berlinu stradanja Hrvata i Hrvatske. Mi Hrvati s tog naslova nismo dobili niti marke, a zašto su Nijemci zaobilazili Zagreb i provodili “pretovar” istočno, u Beogradu, to je njihov problem. Nijemci tvrde da je to bila muljaža Saveznika. U redu, ali Hrvati za tu muljažu ne snose krivnju. I još su podvrgnuti jezovitom genocidu. Mi svoje tražimo. Kako su reparacije zamućene i kome su otišli novci za naša stradanja, neka rasprave Berlin i Beograd, kada su danas u tako dobrim odnosima. Wiena nam duguje odštetu za naša stradanja u Velikom ratu, Berlin i Moskva su odgovorni za naša stradanja u Drugom svjetskom ratu, a Beograd je odgovoran za srbijansku agresiju na Hrvatsku i BiH, koja se na neki način može gledati kao Treći svjetski rat, jer je cijeli svijet u tome imao svoje zločinačke prste.
Rasizam je proizvod Europe
Ako je druga Jugoslavija s ratnom odštetom gradila mostove u Africi, to nam može biti utjeha, ali ne i opravdanje, niti za Nijemce, niti za Beograd. Naše povijesno pitanje Nijemcima glasi: zašto raspad Jugoslavije mijenja njemački povijesni dug prema Hrvatima? Jer, da se Jugoslavija 1941. održala, nitko Hrvatima ne bi dodijavao za njemačke, talijanske, sovjetske, srpske i velikosrpske gluposti, odnosno zločine. Eto, Jugoslavija se 1945. ipak obnovila, a zahvaljujući njemačkoj intervenciji 1941., Hrvati su stigmatizirani kao nacija Trećeg Reicha, a zapravo smo bili okupirani, kao i cijela prva Jugoslavija. Zar i Srbija nije priključena Osovini? Zar se Osovini nije priključila i prva Jugoslavija? Dragovoljno!
Pretjerujemo u civilizacijskom veličanju Europe. Rasizam je proizvod Europe. Europska robovlasnička formacija u SAD-u održala se do druge polovice 19. stoljeća. Nijemci i Talijani rado svoju odgovornost za fašizam i nacizam prevaljuju na Poljake i Hrvate, i još u tome sudjeluju Židovi, jer velike ekonomske sile i moćne nacije žele surađivati (vladati) bez tereta prošlosti. Malo je nezgodno što su talijanski fašizam i njemački nacizam marširali dva desetljeća prije nego što su okupirali hrvatske zemlje i podržali NDH strogo kao servis za prljave poslove, ali potlačeni narodi imaju kratko pamćenje.
Ako su Talijani zaista podržali Nezavisnu Državu Hrvatsku, zašto su bombardirali ustaške i domobranske položaje i postrojbe u dalmatinskim gradovima? Zašto su Talijani zahtijevali da se Rafael Boban povuče iz Bosne, a onda oni u nju ušli? Ako su Nijemci zaista podržali NDH, zašto je Hitlerov osobni izaslanik Edmund Glaise-Horstenau najozbiljnije radio na obnovi Jugoslavije, da bi taj rasistički slavenski projekt obustavio tek nakon pada Italije, kada se vratio ideji obnove Austrougarske? Ako su partizani provodili akcije koje nisu pasale nacistima i njihovom etničkom čišćenju, zašto je Glaise-Horstenau nudio Staljinove i Titove bandite da prihvate njemačku plaću?
U vrijeme kada su nacisti i fašisti jednako spaljivali i srpska i hrvatska sela, ona za koje se saznalo ili samo čulo da su neki mještani otišli u partizane. Etnička čišćenja i uvjete za etnička čišćenja dogovorno su provodili nacisti, fašisti, četnici i partizani. Zašto Nijemci danas pokušavaju obnoviti Jugoslaviju? Hoće li Angela Merkel, poput Staljina, pokušati provesti projekt velike balkanske federacije? Koja bi uz bivšu Jugoslaviju uključivala Bugarsku, Albaniju i Grčku… Merkelica je u tome staljinistički glupa, jer Srbi neće pristati na jače povezivanje država ili savez država u kojemu ne mogu dominirati. To je ključni pokretač “Titovog” zaokreta 1948. godine.
Istra sve do Trsta i sva Dalmacija vraćeni su o okvire NDH već nakon pada Italije. Dakle, sovjetski partizani i ostali “osloboditelji” nisu Hrvatsku proširili ili pomaknuli na zapad, nego su nam oduzeli i naš istok i naš središnji korpus, značajnije nego što su to učinili Poljacima. I još smo na zapadu stisnuti sa Slovenijom, koja je prigrabila našu obalu prema Trstu, a otkida hrvatsko ozemlje i hrvatsko more i ovih dana. Poljsku su pomakli, a Hrvatsku sažimali sa svih strana, grabeći u samu utrobu, i to nikako da prestane.
Planirana prijestolnica NDH danas je glavni grad srpske paradržave u BiH, a nakon Slovenije, velikosrpski i islamski (pola – pola) radikalizirana BiH traži morski izlaz do otvorenog mora, iako takvo u Jadranu ne postoji, iako niti Srbija niti Turska nisu u svome sastavu imale Neum. Od Lijepe naše jadranske, slavonske i bosanske napravljena je zemlja koja se može povezati samo koridorima i velikim mostovima, koji su “veliki ekonomski i futuristički projekti” samo zato da se amenuje otimačina hrvatskih teritorija. To što nam Nijemci, Talijani, Turci i Srbijanci duguju, ne može se strogo svesti na njihove ratne zločine u Lijepoj našoj.
Hrvatska svako malo nestane…
Koji “hrvatski Jasenovac”? Iz ekonomija Jasenovca generalissimo Glaise-Horstenau i sva ta nacistička i fašistička bagra svako su jutro dobijali za doručak, u okupiranim zagrebačkim vilama, svježe mliječne i druge proizvode OPG-ova Jasenovca, protegnutim sve do Zagreba, da mogu opsluživati europske žderonje. Glaise-Horstenau je došao sav sluđen sa svog obilaska sisačke regije. Lako za žrtve partizana i četnika, u rijeci je vidio kako pluta njegova omiljena kravica! Svako je jutro jeo njen maslac! To je zaista strašno. Koja je plemenita osoba bio taj Hitlerov osobni izaslanik! Današnji antispecisti bi dodali da je kravama trebalo ponuditi Glaise-Horstenauove masne naslage, po cijenu da se otruju. Ništa ne dugujemo Nijemcima, nego Nijemci duguju nama.
Koje “Danke Deutschland”? Za što? Naplatimo im barem taj naš domaći maslac i domaći sir, koje su požderali 1941.-45. godine. Sve te proklamirane najave njemačkog vraćanja duga Hrvatima, izrečene od Ferdinanda Habsburškog do Adolfa Hitlera Austrijskog, samo su propagandne gluposti. Ako nije tako, zašto Njemačka i Austrija danas ne podižu tvornice u njima dragoj (kapitalističkoj) Hrvatskoj? Vidi, vidi – skupa im hrvatska radna snaga. I, sve su takve investicije neizvjesne, jer Hrvatska svako malo nestane. U nekoj germanskoj okupaciji.
Dragi Nijemci, ako ste nam nešto dužni, platite nam to danas, u eurima. Jer, današnji okupator rasprodaje i prezadužuje Hrvatsku, da se namiri na državnim jaslama. Zar nije bolje da bandu financiramo kroz ratnu odštetu? Prisiljeni smo prodati svoje za svoje, ali dajte da izbjegnemo barem kamate. Ako mislite da niste proizveli nikakva razaranja i etnička čišćenja u hrvatskim zemljama, ako se sve može svesti na to da ste besplatno požderali samo tri maslaca, platite nam ta tri maslaca, ali da se sve službeno provede i verificira, da se zna da vi nama dugujete ratnu odštetu, a ne mi vama, kako se ponašate.
Što se čeka s Hrvatskom?
Čiji je Auschwitz? Umjesto ratne odštete, Nijemci su Poljacima dali Auschwitz i mnoge druge nacističke kampove. Dakle, Poljska je pomaknuta za oko 100 kilometara na zapad, ali to ne znači da danas Poljska ulazi u uže jezgro Europe iliti “Eurozonu prve brzine”, kamo povijesno i privredno pripada, nego je praktično udaljena od ruskih naftnih i plinskih nalazišta, a još uvijek je prva na udaru zapada i istoka. Njemački sud ovih je dana ozakonio plinovod “Opal” kao kopneni nastavak plinovoda “Sjeverni tok”, čime je blokirana tužba poljske regulatorne plinske agencije, a Poljska osuđena na ruski plin. Bloomberg sve to gleda prirodno svojoj vizuri – EU se politički i ekonomski raspada. Njemačka je prvi vanjskotrgovinski partner Poljske, s godišnjom razmjenom iznad 100 milijardi eura.
Odgovor Poljaka je posve razumljiv – poljski ministar obrane Antoni Macierewicz izjavio je kako je Poljska u Drugom svjetskom ratu masakrirana, a povijesni računi nisu plaćeni. Po njemu, Njemačka mora Poljskoj platiti ratnu odštetu za gubitke nastale od 1939. do 1945. godine, za šest godina opakog svjetskog rata na njenom tlu. Predstavnici vladajuće pravaške stranke Pravo i pravda (PiS), Jaroslawa Kaczynskog, izjavili su kako je to njihova moralna dužnost. “Riječ je o golemim svotama i činjenici da Nijemci godinama odbijaju svoju odgovornost za Drugi svjetski rat” – izjavio je Jaroslaw Kaczynski.
Pokojni Lech Kaczynski je 2004. kao gradonačelnik Varšave izjavio kako bi Njemačka morala platiti 38 milijardi eura samo za uništavanje Varšave. Čeka se mišljenje ekspertnog tima poljskog parlamenta. Naime, “poljska” prosovjetska i okupacijska vlada nakon Drugog svjetskoga rata, oprostila je dio duga koji se odnosio na tadašnju istočnu Njemačku, odnosno DDR, koji je u okviru Varšavskog ugovora formalno bio poljski saveznik. Saveznici su 1953. u Londonu donijeli odluku o prestanku naplate ratne štete od Njemačke, imajući u vidu činjenicu da su nacisti došli na vlast u Njemačkoj zbog opterećenosti te zemlje s ratnim odštetama za Prvi svjetski rat. Pod sovjetskim pritiskom, od daljnje naplate ratne odštete odustala je i vladajuća sovjetska garnitura u Poljskoj. Do tada su stotine njemačkih tvornica razmontirane i odvežene u Sovjetski Savez. Dobro, a kada će Poljska zatražiti ratnu odštetu od Sovjetskog Saveza, odnosno od Rusije? Koliko se zna, sovjetska agentura proizvodila je nered i u Hrvatskoj.
”Nije istina da je poljska vlada odbila primiti njemačke ratne reparacije. To je učinila tadašnja sovjetska kolonija naziva Narodna Republika Poljska, koja je odustala od dijela reparacija koja su se odnosila na također marionetsku državu pod nazivom Demokratska Republika Njemačka. Usput, taj čin nikad nije službeno registriran, nego su to odlučili provesti tadašnji političari” – izjavio je Macierewicz. Nakon što se eksperti izjasne, možemo očekivati izvješće Ureda za pravnu analizu poljskog parlamenta, sve na temelju međunarodnih pravnih studija i u okvirima poljskog službenog zahtjeva za ratnom odštetom.
Macierewicz je optužio i Staljinov Sovjetski Savez da je bio u dosluhu s Hitlerovom Njemačkom. Sve je krenulo sa Sporazumom Ribbentrop – Molotov. “Crvena pošast i sovjetske trupe čekali su da Varšava bude slomljena od strane njemačkih krvnika” – izjavio je Macierewicz i dodao: „Poljaci su se morali boriti s dva neprijatelja istovremeno, koji su se urotili protiv postojanja poljske nacije.” Kada će neki hrvatski dužnosnik izjaviti kako je Socijalistička Republika Hrvatska bila sovjetska kolonija? Čak i nakon 1948. godine, kada su se razišli Staljin i Tito, kada se sovjetska i boljševička okupacija ipak održala u svome dobrom dijelu, uz jače pridodavanje velikosrpske dominacije.
Ovih se dana pokazuje koliko je obavještajno usmjereno djelovanje Olivera Frljića u Poljskoj, u smislu njegovog neukusnog poziva Poljacima da se suoče sa svojom prošlošću. U Poljskoj, njemačku istinu šire mediji u vlasništvu njemačkog koncerna Ringier Axel Springer, a onu američku istinu, šire mediji u vlasništvu američkog Scrippsa. Zašto u našim medijima imamo protuhrvatske tekstove? Tko su krajnji vlasnici Jutarnjeg lista i Večernjaka? I glavnih televizijskih kuća? Možete li vjerovati da se na nekim našim “lijevim” portalima pojavila informacija kako je u oslobađanju Poljske poginulo 600 tisuća sovjetskih vojnika i časnika? I da su stotine tisuća sovjetskih ratnih zarobljenika bili zatočeni u nacističkim koncentracijskim logorima u Poljskoj.
A zapravo je Poljska odgurnuta od “osloboditelja” i pomaknuta na zapad, tako da je Auschwitz danas u Poljskoj. Pa se tako Poljacima, a ne “osloboditeljima”, prigovara etničko čišćenje od Nijemaca na teritoriju od Szczecina na sjeveru, do Wrocława na jugu, kao i u području Gdańska i baltičkog priobalja. Istočni dijelovi Poljske, oko 180 tisuća četvornih kilometara, pripojeni su Sovjetskom Savezu, a danas Rusi kažu da su u tome profitirali Litva, Bjelorusija i Ukrajina. Pomaknute na zapad, zajedno s Poljskom…