Ima li još koga tko vjeruje u nepristranost hrvatskih sudova?

0
1090

Bez dokaza o mitu, s još jednom međunarodnom arbitražom, treba se na kraju pitati - koliko će nas koštati britki jezik suca Ivana Turudića na međunarodnim sudovima i koliko nas koštaju narušeni odnosi sa susjednom Mađarskom? Vjerojatno bi do sada već postojao dogovor između dvije zemlje, o MOL-u, da nije našeg pravosuđa u koje najmanje vjeruju naši građani, što redovito pokazuju istraživanja javnog mnijenja. I zato, navodna pobjeda na EU-sudu u Luksemburgu, predstavlja samo tehničko pitanje, jer smo u članstvu Unije

Sve afere koje su se rasplele u zadnja četiri mjeseca — Agrokor, Uljanik, INA, Croatia Airlines — pokazuju da temeljni problem Hrvatske čak i nije politika, nego sudstvo! Ne zna se tko je zadužio Agrokor i tko će platiti troškove parnica, ne zna se tko je vlasnik Uljanika i tko je dužan isplatiti plaće, ne zna se koje su obveze države prema jedinom zračnom prijevozniku, a predsjednik Županijskog suda daje izjave o tome kako će i kada suđenje završiti i tako ruši — svaku šansu hrvatske za pozitivan ishod.

Očito, nešto je trulo u hrvatskom pravosudnom sustavu, znamo to svi. Malo tko vjeruje u tu hrvatsku pravdu i nema tog Hrvata koji s veseljem tuži sugrađanina, pa bila uz njega sva pravda na svijetu. Puno nam to govori o našem sustavu, a pogotovo strancima. Mogle bi se o lošem hrvatskom pravosuđu pisati knjige i knjige, ali niti jedan slučaj ga ne ilustrira bolje od slučaja — “Hrvatska protiv Ive Sanadera i Zsolta Hernadija”, vezan uz navodni mito koji je primio bivši hrvatski premijer.

Loading...

Kako godine prolaze više nitko ne spominje deset početnih milijuna mita, sada je tu samo pet milijuna eura mita, koje Sanader nikad nije primio. Ali ih je uzeo USKOK-ov pouzdanik, Robert Ježić, koji ih nije Hrvatskoj predao zbog – „tehnikalija”…

Turudić, Sanader, Hernadi

Sudac Ivan Turudić zna biti strog pa je „strogo” prije šest godina zapovijedio Ježiću da „pola novca” koji je za Sanadera primio, vrati u državni proračun, što ovaj nikad nije učinio… Slučaj je dovoljno vjerodostojan za naše pravosuđe i još uvijek se toga i takve situacije nitko ne srami u našoj državi. Sanader u međuvremenu slobodno putuje, sudac Turudić mu ne može niti suditi jer ga je Vrhovni sud uklonio sa slučaja, ali on i dalje komentira suđenje, daje svoja viđenja, čak I obećava presude u određenom roku… I nitko, kao da ne vidi, koliko je to sramotno za sve nas…

I upravo zbog toga, Međunarodna UN-ova sudska instance (UNCITRAL), Hrvatskoj nije dala za pravo u tom slučaju navodnog mita. Očito je da je tada i naš arbitar na sudištu zaključio kako ponašanje suca nije bilo prikladno, a za USKOK ionako znamo da se “pali” samo za potrebe političke elite.

Pravna struka već odavno smatra slučaj Sanader — smijurijom, ali u javnosti se i dalje forsira priča koja ostaje – sramota. Netko, očito, na tom slučaju želi dokazivati svoju veličinu i pravičnost, pa uvjerava narod u – bajku. Stoga je uzimanje izjava suca Turudića u tom kontekstu – svakim danom sve poraznije. Znamo to svi, znaju to i naši susjedi Mađari. Znaju to i u Interpolu koji je skinuo međunarodnu potjernicu za Hernadijem…

Iz EU-a šutnja

Ta Interpolova potjernica još uvijek nije aktivirana, a postupak Interpola kao međunarodnog policijskog tijela, uz presudu UNCITRAL-a, pokazuje kako najviše razine sudsko-policijskog standarda nemaju povjerenja u hrvatsko pravosuđe. Sudac Turudić najavio je kako će Europska unija oštro reagirati ako Mađarska odbije izručiti šefa MOL-a u njegove ruke, a iz Unije danima nema ni komentara o tome. Kao ni od premijera Plenkovića, ni predsjednice Grabar Kitarović, niti od ministra pravosuđa, Bošnjakovića. Ne javlja se čak ni (koalicijski partner) Ivan Vrdoljak koji je pokrenuo arbitražu i suđenja s mađarskom stranom, tko zna za koga i za čije interese…

Činjenica je da je Europski sud iz čisto tehničkog pitanja dao za pravo Hrvatskoj u pogledu izručenja Hernadija. Mađarski sud je ekspresno kazao kako šef MOL-a ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj. Nitko to danima ne osporava. I kako bi, nakon svega što je Turudić govorio…

Zato doista nikoga ne treba čuditi što Zsolt Hernadi po odluci mađarskog suda neće biti izručen Hrvatskoj; oni barem mogu o tome odlučiti. Isto bi svatko od nas učinio kada bi mogao. Pravda na hrvatskim sudovima rezervirana je samo za – određene.

Uljanik, Agrokor, INA, CA

Možda i tu mrežu jednoga dana upoznamo, I to kada sudac Turudić napiše biografiju, koja će biti jako interesantna, pa ćemo saznati o svim pravnim vratolomijama, strogosti prema nekima, najgorem pravosuđu u Europi i još puno puno toga.

Na kraju valja zapitati, koliko će nas, bez dokaza o mitu, s još jednom međunarodnom arbitražom, koštati britki jezik suca Ivana Turudića na međunarodnim sudovima i koliko nas koštaju narušeni odnosi sa susjednom Mađarskom? Vjerojatno bi do sada već postojao dogovor između dvije zemlje, o MOL-u, da nije našeg pravosuđa u koje najmanje vjeruju naši građani, što redovito pokazuju istraživanja javnog mnijenja.

I zato navodna pobjeda na EU-sudu u Luksemburgu, predstavlja samo tehničko pitanje, jer smo u članstvu Unije. Pobjeda bi bilo čisto i pravedno pravosuđe koje nas ne bi sramotilo izvan zemlje i zbog kojeg građani ne bi gubili povjerenje u sustav, a ogromni sustavi — Uljanik, Agrokor, INA, Croatia Airlines — netragom nestajali u prašini…