Vrijednosti iz Ustava, a potom i zakona, ne žive u praksi. Najveći problem vidim u upravo u toj vladavini prava i u pravičnosti koje, nažalost, nema. Puno je ustavnih načela, počevši od načela jednakosti, socijalne pravde i prava na rad… koje su naše političke i društvene elite obezvrijedile do kosti. Dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, sustav uzajamnih kočnica i ravnoteža između te tri grane vlasti, ne postoji u praksi
Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković, koja se s velikom odlučnošću prikazala u odličnom svijetlu borbe protiv korupcije, sada zagrebačka odvjetnica, jasno i sadržajno govori za naše novine o svojem mogućem političkom angažmanu.
U posljednje vrijeme često ste u medijima. Planirate li se politički aktivirati?
– Prisutnost u medijima sa sadržajem i s porukama koje šaljem, samo po sebi već predstavlja određeni politički aktivizam. S obzirom na znanje i iskustvo koje proizlazi iz obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, imam obavezu progovarati o problemima koji tište naše društvo, a koji su usko povezani uz klijentelističko-koruptivne modele vladanja. Takav oblik društveno odgovornog djelovanja, izaziva očekivanja jednog dijela građana da ću se s tim istim problemima uhvatiti u koštac i na neki drugi način, u izravnoj političkoj areni. Kritika, čak i kad je argumentirana i obrazložena, ima ograničen domet. Potrebni su ljudi koji su spremni osobno se izložiti, jer se samo tako mogu potaknuli i drugi da se aktivnije uključe i dokažu da politika ne mora zauvijek imati prljavo lice.
Kako smatrate da možete najviše pomoći boljitku Hrvatske?
– Kao i svatko drugi. Pošteno radeći ono što najbolje znam. Moje područje je pravo. Kroz sve ove godine moga profesionalnog i radnog vijeka promišljam kako uspostaviti istinsku vladavinu prava, koja bi trebala služiti čovjeku i poštenoj ravnoteži različitih interesa. Pravna norma u modernim državama trebala bi biti istodobno i štit, i mač.
Koja područja vidite kao najproblematičnija, a kojima biste se mogli okrenuti u Vašem angažmanu?
– Vrijednosti iz našeg Ustava, a potom i zakona, ne žive u praksi. Najveći problem vidim u upravo u toj vladavini prava i u pravičnosti koje, nažalost, nema. Puno je ustavnih načela, počevši od načela jednakosti, socijalne pravde i prava na rad pa nadalje, koje su naše političke i društvene elite obezvrijedile do kosti. Dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, sustav uzajamnih kočnica i ravnoteža između te tri grane vlasti, ne postoji u praksi. Sustav ne funkcionira onako kako je slovom Ustava i zakona zamišljen. Time je naša demokracija hinjena, a društvo je krnje. Tekstovi koje pišem, teme o kojima otvoreno javno progovaram, opisuju ovo stanje na konkretnim primjerima. Klijentelizam i korupcija s jedne strane novčića, a s druge pragmatična nemoć institucija koje bi se s tim problemima trebale nositi, nisu samo općeniti pojmovi, oni uvijek imaju svoje konkretno ime i prezime. Moj angažman već je duže vrijeme posvećen pokretanju nužnih promjena.
Hrvatska ima veliki problem odlaska mladih, najboljih ljudi. Kako to spriječiti, kako ih nekako povezati i uključiti u rad za boljitak domovine?
– Najbolji su oni koji nisu i nikada neće biti podobni trulim političkim elitama. Zadržati ih može samo afirmacija drukčijih vrijednosti u društvu, od onih koji su predugo trovale i još uvijek truju našu svijest i javnu scenu. Vrijednosti, poput suosjećanja, skromnosti, poniznosti koja je ujedno i snaga i ponos.
Zadržati ih može spoznaja da uspjeh ne dolazi slučajno, niti prečicom političkih veza, već ustrajnošću, trudom, ulaganjem i požrtvovnošću. Sve ono što slavimo kroz uspjeh naših najboljih sportaša. Takve ‘uvjete’ za ostanak im ne može osigurati postojeća vlast. Sve nas, a osobito mlade, treba poticati i pozivati, da se za svoja prava aktivno bore. Inzistiranjem na kvalitetnijem obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, osobito najranjivijih skupina. Inzistiranjem na prepoznavanju potreba osoba s invaliditetom ili onih bez odgovarajuće skrbi. Inzistiranjem na drukčijoj raspodjeli javnih sredstava u sportu. Inzistiranjem na uvažavanju objektivnih kriterija pri odabiru kandidata za radna mjesta. Inzistiranjem na transparentnim podacima o utrošku javnih proračuna. Inzistiranjem na odgovorima o tome što političari rade kad troše, ne svoj, nego naš novac. Inzistiranjem na učinkovitoj društvenoj i institucionalnoj osudi onih koji su na javnim dužnostima zlouporabili naše povjerenje.
Zašto još i danas nemamo jasno izgrađene funkcionalne institucije pravne države?
– Zato što za njihovu uspostavu nije bilo političke volje. Zato što su za vladajuće, jake institucije smetnja njihovoj samovolji i pljački. Zato što među građanima još uvijek nismo razvili demokratsku svijest, onu koja počiva na ideji da se vlast nužno preispituje, onu koja vlasti nameće kriterije i traži rezultate, onu koja ne pristaje na trpljenje i šutnju… Za uspostavu pune demokracije, nije dovoljno imati samo ‘demokratski’ sadržaj ustavnih i zakonskih normi, već je nužno, a u konačnici i presudno, omogućiti građanima pristup svim relevantnim informacijama s jedne strane, a s druge, uvjeriti ih da je promišljanje o značenju tih informacija – njihova odgovornost. U demokraciji su građani podjednako odgovorni, kao i njihove političke elite. To je pravo značenje one poslovice, da svaki narod ima vlast koju zaslužuje, ili, slikovito rečeno, nije kriva vlast koja se ponaša kao vuk, ako narod pristaje biti janje…
Kakvo je bilo Vaše iskustvo rada, kao predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa?
– Moje iskustvo svjedoči da kada postoje volja i trud, unatoč malim ovlastima, pozitivne promjene su moguće. Saziv kojem sam predsjedala, postavio je kamen temeljac u izgradnji te institucije kao stalnog, samostalnog i neovisnoga državnog tijela. No, u odnosu na sva područja u kojima bi se trebalo ozbiljnije pozabaviti pitanjima sukoba interesa i prevencijom korupcije, čitav naš opus kao da je samo jedna kap u moru. Činjenica je da su pristup radu, objektivnost i rezultati, izgradili Povjerenstvo kao instituciju kojoj se vjeruje. To je društveni kapital. Dio stvorene vrijednosti koja i u sljedećem sazivu Povjerenstva mora ostati očuvana.
Kako ocjenjujete rad Vaše nasljednice?
– Ne izdvajam njezin rad različito od značenja koje ima Povjerenstvo kao kolektivno tijelo. Sasvim je prirodno i logično da je moj pogled nešto izoštreniji od onog što će u njihovim mišljenjima i odlukama moći prepoznati šira javnost. Pozdravljam činjenicu da je Povjerenstvo nastavilo održavati tempo i kontinuitet rješavanja predmeta na javnim sjednicama, kao i dobar dio njihova sadržaja. Kritična sam prema donesenim odlukama u nekoliko predmeta protiv visokopozicioniranih dužnosnika, a koji se, dugoročno promatrano, mogu pokazati ključnim pitanjima na kojima novi saziv nije bio na razini zadatka. No i te moje ‘kritike’ usmjerene su na jačanje uloge, ovlasti i značenja samog Povjerenstva kao bitnog tijela u sustavu borbe protiv korupcije. Na tragu kapitala kojeg je ostavio prethodni saziv, novi se nužno mora izboriti za slijedeći iskorak i u tom nastojanju struka, mediji, javnost, pa čak i ja kao bivša predsjednica, moramo biti poticaj i podrška. Svakom uspjehu novog saziva u svakom od predmeta, iskreno se veselim.
Je li bilo pritisaka na Vas, je li se tražilo nepropitivanje pojedinih osoba/slučajeva?
– Pritisak je ono što se kao pritisak shvati. Za vrijeme mandata, nisam pristala nekim neprimjerenim pojavama dati takvu važnost. Na dužnosti, osnovna mi je obaveza bila zaštititi povjerenje u integritet tijela koje sam vodila, a to podrazumijeva i ignoriranje postupaka političkih moćnika. Sjetimo se nekih poruka državnog vrha, poput optužbe Predsjednice države da Povjerenstvo u predmetu protiv nje politički arbitrira, zatim njezinog insinuiranja da se Povjerenstvo ponaša kao da je veliki brat, te u konačnici izjave da predsjednica Povjerenstva protiv nje vodi osobni rat. Sjetimo se i prijetnje predsjednika Hrvatskoga sabora, kako će izmijeniti Zakon, s ciljem uklanjanja definicije sukladno kojoj je tadašnja ministrica gospodarstva u sukobu interesa. U konačnici, sjetimo se i poteza aktualnog ministra uprave za vrijeme novog saziva, koji je potajno pripremio izmjene Zakona s ciljem da se u potpunosti kastrira uloga, kao i ovlasti Povjerenstva, čak i one koje Gordanu Jandrokoviću nisu zasmetale. Sve su to primjeri izravnog političkog napada na kontrolnu instituciju, koji se u pristojnim državama ne bi smjeli dogoditi. To ne radi politika čija je savjest čista…
Kako vidite Hrvatsku dugoročno?
– Svaka budućnost ovisi o tome što za nju poduzimaš već danas. Sve pokazuje da Hrvatska zaostaje, a nastave li se isti trendovi, od svih naših potencijala ostat će samo pustoš. Bez otkrivanja nekih novih rješenja, Hrvatska bi mogla puno naučiti iz primjera Danske u odnosu na reformu javne uprave i teritorijalnog ustroja, Slovenije i Malte po integraciji potencijala novih tehnologija i privlačenja investicija koje se na njima temelje. Problem Hrvatske je činjenica da je njezina Vlada neinventivna i nezainteresirana. Brojni su primjeri planiranja dobre budućnosti na postavkama održivoga razvoja. Stvar je našeg zajedničkog dogovora, koje ćemo od već provjerenih rješenja odabrati, kao ona koja nam najbolje pristaju.
Kakve reforme su nužne da bi se to ostvarilo?
– Prije svega reforme osobnih stavova i pristupa prema rješavanju problema. Nije logično očekivati drukčiji ishod ponavljanjem uvijek jednih te istih odluka ili radnji. Svijet je prepun ideja i znanja, no od toga nema nikakve koristi, ako nismo spremni učiti. Za domovinu nije dovoljno dati samo svoje srce, izgarati na terenu ili derati glasnice na tribinama. Za pravu pobjedu Hrvatske i njezine budućnosti, energiju koju smo pokazali u proslavi Vatrenih, nužno je usmjeriti i uložiti u učenje i u znanje.
Reforma političkog ustroja, bolje uređenje odnosa između pojedinih nositelja izvršne vlasti, vraćanje digniteta i utjecaja zakonodavnoj vlasti, jačanje neovisnosti državnih institucija, smanjenje broja jedinica lokalne i područne samouprave, reforma izbornog zakonodavstva, učinkovita borba protiv korupcije, uspostava održivoga mirovinskoga sustava, samo su neka od pitanja o čijem rješavanju ovisi i sadašnjost i budućnost svih nas. U traženju najboljega načina njihova rješavanja, nužno je uvažavati dostignuća, prijedloge i upozorenja struke. Sve ostalo je stvar političke volje, koje, za sada, u postojećim strukturama nema. Takvu političku volju nastojat ću stvarati u svom političkom angažmanu…