Jandroković sustavno radi na tome da Plenković ne omogući potporu HDZ-a aktualnoj Predsjednici RH, Kolindi Grabar Kitarović, u borbi za njen drugi mandat na Pantovčaku
Od mladog lava Ive Sanadera, do često nazivanog „njonjavog“ Plenkovićevog najbližeg suradnika – naime, malo se tko na hrvatskoj političkoj sceni može pohvaliti istančanim instinktom za preživljavanje i karijerno napredovanje kao aktualni predsjednik Sabora, Gordan Jandroković. Troje stranačkih šefova – Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka – doslovno je obožavao, služio im i igrao ulogu njihovih najsnažnijih gromobrana, da bi taj isti gromobran bio među prvima koji su ih izdali i prešli u suprotan tabor kada je namirisao njihov pad.
I sasvim logično, Andrej Plenković je trenutno nedodirljivi predmet Jandrokovićevog obožavanja što previše i ne čudi s obzirom na to da mu je politička karijera, upravo zahvaljujući Plenkoviću, na samom vrhuncu, jer o funkciji prvog čovjeka hrvatskog parlamenta, Jandroković je mogao samo sanjati…
Prva stranačka vjetrenjača ili Karamarkova pudlica
Prijateljstvo Plenkovića i Jandrokovića seže još u 2010. godine kada je ministar Jandroković ponudio Plenkoviću da bude državni tajnik za europske integracije u vladi Jadranke Kosor. Plenković je prihvatio tu dužnost, te je bio angažiran i u završavanju pregovora o pristu-
panju RH Europskoj uniji, a često je i zamijenjivao Jandrokovića na sjednicama Vlade. Međutim, Plenković je time ozbiljno doveo u pitanje svoje osjećanje bila javnosti, odnosno potencijalnog biračkog tijela.
Tako je Plenković, poslao poruku “kontinuiteta”, odnosno kako to nije novi HDZ, već da je to istodobno i stari (Karamarkov) i stariji (Kosoričin) i najstariji (Sanaderov). A sve ih je povezivao umiljati, vječno nasmiješeni i servilni lik Jandrokovića u pozadini…
Jandroković je rođen 1967. godine u Bjelovaru, a 1992. godine učlanio se u HDZ, da bi se 1994. godine zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova gdje je upoznao Ivu Sanadera kojem može zahvaliti za streloviti razvoj karijere. Upravo u paktu sa Sanaderom, Jandroković je uspio ući i u Sabor da bi mu kasnije, među prvima, okrenuo leđa i postao prvi suradnik Jadranke Kosor.
Nije ga Jandroković štedio nimalo, dapače kada se propitivalo kako mu je Jandroković okrenuo leđa, govorio je da su njih dvojica samo surađivali, te da se nisu privatno družili, a prvi je zatražio i da se Sanaderu ne dopusti povratak u stranku…
Jedan dio iz intervjua od prije desetak godina govori dovoljno: “Iznimno cijenim premijera Sanadera i smatram da je najbolji političar kojeg Hrvatska sad ima … Premijer Sanader bio bi sigurno najbolji predsjednik kojeg Hrvatska može imati… Bio predsjednik Vlade ili države, Ivo Sanader obavljat će te funkcije najbolje moguće”.
Kada je Ivo Sanader otišao, gospodin Jandroković se potužio novinarima kako je imao problema s njim:
“Jednom prilikom Sanader me nazvao i na vrlo sugestivan način pokušao utjecati na promjenu jedne doista važne Vladine odluke”. Pametnome dosta…
U Kosoričinoj vladi je obnašao dužnost ministra vanjskih poslova, a i mjesto potpredsjednika Vlade RH. Povijest se i tada ponovila, pa je tako u trenutku kada je u igru
za novog šefa HDZ-a ušao Tomislav Karamarko, Jandroković među prvima okrenuo leđa Kosorici i podržao Karamarka. I baš kao i u slučaju Sanadera – prvi je podržao njezino izbacivanje iz HDZ-a… Tako je bio Karamarkov potpredsjednik i glasnogovornik Kluba zastupnika HDZ-a, a u stranačkim krugovima bio je, navodno, prozvan „pudlicom“, jer je bio uvijek uz nogu predsjednika Karamarka, a i frizura mu je bila postojana, te ga je taj nadimak sasvim dobro opisivao.
No, i ta je ljubav bila kratkog vijeka. Jandroković je ponovo bio među prvima koji su se ogradili od Karamarka. Nije ni Orešković bolje prošao: prvo je podržao opoziv, onda ga osporio, pa na kraju, pogađate – ipak glasovao za njegov opoziv.
Naime, Jandroković je bio među prvima koji su potpisali Karamarkov zahtjev za rušenje Tihomira Oreškovića s dužnosti premijera da bi, nakon što su europarlamentarci predvođeni Andrejem Plenkovićem, osporavali taj Karamarkov potez, izjavio kako se zahtjev za opozivom Oreškovića treba preispitati. Zatražio je i da se zastupnicima HDZ-a dopusti da glasuju prema savjesti, bez obzira na potpis na službenom zahtjevu. Kako tada još nije bio siguran u Karamarkov pad, za svaki slučaj, ipak, je glasovao za Oreškovićev opoziv, iako je javno pozivao da se glasuje – protiv.
Sukob s Martinom Dalić i Antom Ramljakom
Jandroković je također bio točan i kada je bila u pitanju sudbina sada već bivše ministrice gospodarstva, Martine Dalić. Iako su takav njezin potez najavljivali razni analitičari, visoki izvori itd., najzanimljivije je da se dotad najpouzdanija metoda pokazala – nepogrešivom: Dalić je otvoreno kritizirao – Jandroković… Aktualni predsjednik Sabora tada je kazao: “Neki su se mailovi mogli izbjeći. U jednom dijelu sadržaj mi se ne dopada, način na koji su se sudionici te grupe dopisivali nije stil u kojem bih volio sudjelovati”. Nakon toga, Dalić je postala stvar prošlosti, a ništa bolje nije prošao ni Ramljak…
Iako je Plenković dugo šutio o dvostrukom angažmanu i mogućem sukobu interesa Vladina, sada već bivšeg povjerenika, za Agrokor, predsjednik Sabora je govorio: “Kada sam vidio da je angažirana i tvrtka u kojoj je nekad radio povjerenik Ramljak, taj podatak bio mi je iznenađujuć i nije mi simpatičan”.
Ubrzo nakon toga, Ramljak je podnio ostavku…
Kolinda jedina nije ‘pala’
Međutim, jedan od zanimljivijih sukoba koji, zapravo, otkriva pravu narav Gordana Jandrokovića i njegovu sklonost odmicanja HDZ-a od desničarenja, sukob je s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, u kojem se nisu štedjele teške riječi.
Na takvu je retoriku reagirao i sam premijer, kazavši kako to nije dobro, te da su oboje cijelu situaciju „izdramatizirali“.
Podsjetimo, Plenković je odbio sjednicu Vlade jer predsjednica nije pripremila nikakve materijale… Predsjednik Sabora je rekao da je inače pokušavao smiriti tenzije, ali kako sada, ipak, ne shvaća predsjednicu…
Međutim, zanimljivo je da Jandroković i Grabar Kitarović imaju povijest sukoba još od prije osam godina. Naime, on je kao tadašnji ministar vanjskih poslova kaznio Grabar-Kitarović koja je obnašala dužnost veleposlanice u SAD-u, jer je njena obitelj zlorabila službeni auto veleposlanstva u privatne svrhe.
No, Jandroković je danas svjestan da uz predsjednicu stoji veliki broj HDZ-ovih birača, te da ju podupire desna struja HDZ-a koja, pak, lik i djelo Gordana Jandrokovića ne podržava ni u kojem pogledu. Stoga Jandroković sustavno radi na tome da Plenković ne omogući pot-
poru HDZ-a akutalnoj predsjednici u borbi za drugi mandat na Pantovčaku. Još veća noćna mora bio bi mu povratak Grabar-Kitarović u HDZ, točnije na mjesto predsjednice stranke, što je u posljednje vrijeme ideja o kojoj sve sve više raspravlja u redovima HDZ-a.
Svjestan je Jandroković kako bi u takvom scenariju po prvi put on bio taj kojem bi bila potpisana politička smrt, pa ne čudi što je prvi koji zatire sve desničarske ideje i pobune u stranci, te premijera uvjerava kako je potrebno napraviti žestoki zaokret u stranačkoj ideologiji, odnosno retorici.
Razmišljajući korak unaprijed, Jandroković strahuje i od lika i djela Damira Krstičevića, koji bi se potencijalno mogao okrenuti predsjednici Grabar Kitarović, te njega i njemu slične stranačke poltrone poslati nepovratno u prošlost. Pritom ne brine za Plenkovića, jer jako dobro zna da nitko nije vječno prvi, pa tako ni njegov trenutno obožavani šef, koji mu se, ipak, morao nekako odužiti zbog pomoći koju mu je Jandroković pružao za vrijeme dok
je bio politički anonimus.
Kako će mu se Njonjo odužiti, ne treba previše nagađati, jer – „povijest je učiteljica života…“