Jedan trg u Zagrebu mora nositi ime ‘Trg heroja Praljka’!

0
849
tomislavcity.com

Praljak nije mrtav jer junaci ne umiru. Trajno su mrtvi oni koji su izvršili njegovo (samo)ubojstvo. Praljak je ispio otrov i otišao u vječnost. Šekspirova pjesma išla je pred njim a legenda za njim! 'Umoran vapim ja za smrću trajno, kad vidim pravu zaslugu u bijedi, i jadno ništa odjeveno sjajno, i čistu vjernost čija riječ ne vrijedi'!

Četnički vojvoda i zločinac Vojislav Šešelj slobodan se šepuri u Beogradu i svako malo šalje otrovne strelice prema Hrvatskoj. Mali od Šešelja, kako ga je lucidno nazvao bivši premijer Zoran Milanović, Aleksandar Vučić, danas je predsjednik Srbije i likuje nakon haaške presude.
Presudu hercegovačkoj šestorci u Haagu te postupak generala Slobodana Praljka koji je popio bočicu otrova, komentirala je bivša ministrica vanjskih poslova i bivša čelnica HNS-a Vesna Pusić. Pusić je godinama bila napadana zbog toga što je već od sredine 90-ih tvrdila kako je Hrvatska izvela agresiju na Bosnu i Hercegovinu te je optuživala predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška.
“Ove presude koje su do sada izrečene epilog su jedne loše i pogreške politike iz 90-ih. Smatram da ovim presudama nije osuđen hrvatski narod, nego nositelji te politike”, bio je prvi komentar bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić na presudu u Haagu. A Pusićkin ideološki blizanac Ivo Josipović, bivši predsjednik RH, po pisanju portala Direktno.hr, večer uoči presude hrvatskim generalima u Haagu proveo je u Beogradu, gdje se družio sa svojim prijateljima, jeo srpske specijalitete i pio šljivovicu.
Za to je vrijeme general Praljak, čekajući sramotnu presudu čitao Shakespearov sonet.
‘Umoran vapim ja za smrću trajno,
Kad vidim pravu Zaslugu u bijedi,
I jadno Ništa odjeveno sjajno,
I čistu Vjernost čija riječ ne vrijedi,
I zlatnu čast na krivo datu mjesto,
I djevičansku čednost kao drolju,
I Savršenstvo ukaljano često,
I Moć što Slabost uzima joj volju,
I Znanje što mu Vlasti vežu usta,
I Ludost koja nadzirat Um zna,
I Iskrenost što tek je Glupost pusta,
I Dobro što je rob u službi Zla:
Umoran rado u smrt bih i tamu,
Kad ljubav ne bih tim pustio samu’.
Kad je čuo presudu Slobodan Praljak je uzviknuo: ‘Nisam ratni zločinac i odbacujem presudu suda’! Potom je popio otrov od kojeg je umro. A ne, Praljak nije mrtav, jer junaci ne umiru. Trajno su mrtvi oni koji su izvršili njegovo (samo)ubojstvo. Praljak je ispio otrov i otišao u vječnost. Šekspirova pjesma išla je pred njim a legenda za njim!