Kolega, bili ste izvanredni…
Sreća da je Plenković bio daleko od Hrvatske 1990. godine i da nije tada bio na čelu HDZ-a. Ili netko poput njega. Jer bi, vjerojatno, zabranio referendum o neovisnosti Hrvatske. Sreća je isto tako da tada nismo imali ovakve ustavne stručnjake, jer bi referendum, vjerojatno, proglasili neustavnim. I na kraju, nismo imali dušebrižnike manjina koji bi ga proglasili napadom na prava nacionalnih manjina. Odnosno, ovo potonje jesmo, ali je klima u medijima bila malo drukčija i morali su biti kuš.
No, još od referenduma za ulazak u EU – kada je HDZ zajdno sa SDP-om ukinuo klauzulu od 50 posto biračkog tijela koje mora izaći na referendum da bi on bio valjan, želeći da taj referendum pod svaku cijenu prođe – i stranka i partija se svojski trude zaustaviti svaku referendumsku inicijativu, kako bi rekao Sloba, institucionalno ili vaninstitucionalno.
Tko se ne sjeća ljubavne gay scene iz 2014., kada je Peđa Grbin održao tiradu pred kamerom protiv referenduma o izbornom sustavu, dok je Šeks virio iz pozadine, da bi mu na kraju prišao vjerujući kako su kamere ugašene i rekao: “Čestitam, kolega, bili ste izvanredni”. Tada su HDZ i SDP prvi put izašli iz ormara kao ljubavni par, koji se možda svađaju međusobno, ali kad se treba udružiti protiv naroda, brzo nađu zajednički interes i zajednički jezik.
A da se ide u tom smjeru, smjeru velike koalicije, ima puno indikacija. Jedna od njih je i ‘Otvoreno’ od prošle srijede, kada su HDZ i SDP, odnosno njihovi predstavnici u emisiji, Bauk i Kuščević, djelovali posve koordinirano i očito je da su i jedni i drugi stajali zajedno na jednoj strani, a profesor Podolnjak i Zvonimir Troskot, na drugoj strani. Kuščević je k tome u emisiji dao antologijsku izjavu: „HDZ je stvorio demokraciju“. Ako i jest sudjelovao u njenom stvaranju u Hrvatskoj devedesetih, danas je prvi koji radi na njenom gušenju.
Samo se čekao trenutak kad će Kuščević dati Bauku “high five” i reći mu, po uzoru na svoje prethodnike od prije četiri godine: „Kolega, bili ste izvrsni“. U stvari, kad se promatra odnos stranke i partije prema referendumu, slobodno možemo reći da već imamo na djelu veliku koaliciju SDP-HDZ, samo još nije formalizirana.
Detuđmanizacija i resanaderizacija HDZ-a
Ono što sam najavljivao proteklih tjedana – ponovno ujedinjenje dvaju krila partije u neprincipijelnu koaliciju – očito je dobilo na ubrzanju i postalo očito i slijepima. Iako se Plenković i Bernardić i dalje ne žele prezentirati javnosti kao bračni par, sve upućuje da se na projektu ujedinjenja i te kako radi.
Pa je tako, slijedom svog govora na Izvještajnom saboru HDZ-a, s mjesta političkog tajnika HDZ-a odletio, Ivo Stier, a s mjesta međunarodnog tajnika stranke, Miro Kovač. Radi se o istom onom govoru za kojeg je Stier dobio najveći pljesak od svih koji su tog dana govorili u Ciboni, uključujući Plenkovića. Govoru u kojem je rekao kako će HDZ ili ući bez fige u džepu u borbu protiv klijentelizma i ortačkog kapitalizma, ili će završiti u ropotarnici povijesti. Pri čemu je bilo očito da cilja na lex Agrokor, ali i ne samo na njega.
„Nikome ne dam pravo da stigmatizira HDZ, HDZ su naši članovi čestiti i domoljubi“, rekao je tada Stier, nakon čega je dobio velike ovacije članova stranke. No, očito, članovi stranke nisu isto što i stranački vrh, kojem nije bilo do aplauza odmetnutom sinu. A čestitost i domoljublje vrha HDZ-a su legendarni, nešto kao talijanska hrabrost.
Tako su, logično, položaje izgubili upravo ljudi koji, kao niti njihovi roditelji, nisu imali člansku knjižicu KPJ, koji, kao niti njihovi roditelji, nisu nikad bili suradnici ni doušnici UDBE, koji su praktični vjernici, a ne pokazni demokršćani, koji su kulturni i civilizirani, a ne krkani i seljačine. I za kojima se ne vuku nikakve afere i aferice, iako su dugo u politici. Za takve u stranci vjerodostojnih ljudi, očito, mjesta – nema.
A za koga ima? Novi tajnici HDZ-a, barem za sada, neće biti Nenad Stazić i Arsen Bauk, iako smo svi to nekako od Plenkovića očekivali. Nego, Lovro Kuščević i Davor Božinović. Ali neka druga imena koja su se pojavila na istoj sjednici bodu oči. Jedno od njih je – Ante Sanader, novi potpredsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru. A prezime Sanader nekako simbolizira smjer u kojem ide Plenkovićev HDZ. Smjer besprizornog oportunizma, odbacivanja svjetonazora, koaliranja s Pupovcem, a po mogućnosti i SDP-om i HNS-om, i, naravno, kako reče Stier – ortačkog kapitalizma, u biti socijalizma za odabrane o trošku svih ostalih i – klijentelizma. Slobodno se može govoriti o tome da je pod Plenkovićem započela – resanaderizacija stranke. A Agrokor je već sad njegova Fimi medija, dok ne izađu novi kosturi iz ormara.
Sličnosti su brojne. I Sanader i Plenković su došli iz MVPEI-ja, obojica su karijeru radili u inozemstvu, obojica su bili miljenici lijevih medija i ljevice u Hrvatskoj, obojica su pokušali skrenuti HDZ snažno u lijevo, i za obojicom su se vukli repovi financijskih afera; razlika je tek što se Plenković, kako stoje stvari, nije osobno financijski okoristio od Agrokora. I obojica su unutar stranke ukinuli svaki trag demokracije, gradeći svoj mini-kult ličnosti.
Povratak pravog Sanadera
Ante nije jedini Sanader koji je ovog tjedna izronio iz zaslužene anonimnosti. Veliki intervju za „Globus“ dao je i onaj pravi Sanader, svojedobno „Dragi Ivo“, za izdanja EPH holdinga. A kako se u „Globusu“ ništa ne objavljuje slučajno i pazi se na timing, očito je da ova medijska rehabilitacija čovjeka koji je osramotio Hrvatsku – nije slučajna.
A nije slučajna jer, gle vraga, Sanader u svojoj novoj knjizi, kao osnovnu tezu zagovara, ako je vjerovati „Globusu“ – veliku koaliciju. „Ideja Velike koalicije okosnica je Sanaderove nove knjige. On se argumentirano zalaže za suradnju najvećih stranaka i to ne skriva. Štoviše, vrlo efektno se obračunava s protivnicima te ideje“, propagira epehazija ideju jednostranačja koje već postoji, samo još nije formalizirano, preko „Dragog Ive“, koji je ponovo drag kao nekad.
“Velika je koalicija HDZ-a i SDP-a iz nacionalnih, političkih razloga potrebna – jučer. Zašto? Prvo, da završimo Drugi svjetski rat i poraće. U političkom smislu, ne u povijesnom ili kaznenopravnom – o tome neka vode računa povjesničari i pravosuđe”, kaže u razgovoru za „Globus“ Ivo Sanader, kojeg „Globus“ ponovo titulira kao – dr. Ivu Sanadera. “No, politički završiti Drugi svjetski rat i poraće mogu samo ove dvije velike stranke; one su na to pozvane i to je jedna od njihovih povijesnih zadaća.”
„Koalicija HDZ-a i SDP-a bi pokazala da smo politički zreo narod koji zna razmišljati višeslojno i koji zna postaviti prioritete,” mudruje dalje Sanader. “Početna politička pozicija uvijek mi je bila čvrsto uvjerenje da različite političke stranke nisu i ne mogu biti svrha same sebi, nego da je smisao njihova postojanja u tome da u svakom pogledu ostvaruju napredak za naše društvo, za Hrvatsku u cjelini”.
Naravno, to je ne samo glupost, nego i komunistički način razmišljanja. Kao što u ekonomiji (socijalističkoj, prije svega, ali i bilo gdje, gdje postoji monopol) odsustvo konkurencije nužno rezultira manjom učinkovitošću, višim cijenama i zaustavljanjem razvoja, tako se to sve isto da preslikati na politiku. Hvala, drugovi, ali ne hvala. Takvih podvala da je „velika koalicija“ u interesu Hrvatske je bilo dosta!
Ona je jedino u interesu sjecikesa koje je planiraju kako bi lakše krali, te onih koji se boje demokracije i aktivista u rasponu od Željke Markić do Živog zida. Velika koalicija bi efektivno označila kraj i formalne demokracije u RH, no, očito je da sile koje ju guraju nisu zanemarive, a kad se uključe „Globus“ i „Nacional“, to obično znači da te sile nisu ni u Hrvatskoj.
Kalmeta čisti stranku
Iako se i prije gore spomenute sjednice znalo da će na njoj s mjesta tajnika stranke izletjeti Miro Kovač i Ivo Stier, i nije tajna zašto, zanimljivo je kako je to izvedeno. Naime, prije sjednice je Kuščević, koji je već znao da će zamijeniti Stiera, rekao kako misli da se svi članovi stranke moraju ubaciti u kolosijek kojim ide cijela stranka. “Ja mislim da se i gospoda moraju uklopiti u te okvire, a ne previše iskakati”, rekao je. Problem je što stranka ide jednim putem, a vođa drugim, pa je pitanje – tko tu, zapravo, iskače?
No, još zanimljiviji je bio komentar Božidara Kalmete. “Ne može predsjednik igrati dinare, a politički tajnik baštone, a međunarodni tajnik igrati kope. To ne može biti tako”, rekao je Kalmeta, dodavši kako smatra da bi njih dvojica trebali otići sa svojih funkcija u HDZ-u. “Ja tu dilema apsolutno nemam, ne imajući, naravno, ništa osobno protiv ni Mire Kovača, ni protiv Stiera, ali to jednostavno nije jedan prirodan odnos”, rekao je.
Dakle, stranačke funkcije – ne i stranku, jer Plenkoviću fale ruke u Saboru, pa i dalje računa na Stiera i Kovača, jer zna da su principijelni i da neće izdati stranku koja je izdala njih i samu sebe(!) – moraju napustiti vrhunski intelektualci poput Stiera, uglađeni tipovi s karakterom i stilom, moraju ih napustiti, Miro Kovač, koji je dobio 12.751 preferencijskih glasova i Ivo Stier, koji je dobio 12.845 glasova, a na njihovo mjesto dolaze logikom negativne selekcije, Lovro Kušćević, s 2822 preferencijalna glasa i Božinović, koj je s punih 475 preferencijalnih glasova postao jedna od najmoćnijih osoba u državi.
Profinjeni Plenković se tako okružio likovima poput Kalmete, koji, vjerojatno, ima više optužnica nego birača i onima za koje su glasali samo njihova žena i pas, a eliminirao ljude koji su se usudili progovoriti o tome da HDZ, ne samo da ide u krivom smjeru. No, koliko dugo može vladati državom i strankom bez potpore velikog dijela članstva, pa i velikog dijela stranačke vrhuške, oslanjajući se na kompromitirane ljude, poput Kalmete, te poluinteligentne dupeuvlakače poput Kuščevića i osobe poput vječnog Jandrokovića i istanbulskog viteza, Reinera?
Nadajmo se, ne predugo.
HDZ – Hrvatska Dugopljeskajuća Zanimacija
U svojoj poznatoj knjizi „Arhipelag Gulag“, Aleksandar Soljženicin je napisao: “Na kraju konferencije, pozvani smo da odamo priznanje drugu Staljinu. Naravno, svi su ustali … Tri minute, četiri minute, pet minuta, olujni pljesak, koji se dizao do ovacija, se nastavio. Dlanovi su se mučili i podignute ruke su već bile bolne … Postajalo je nedvojbeno glupo čak i onima koji su stvarno obožavali Staljina. Međutim, tko će prvi prestati? … NKVD-ovci su stajali u dvorani plješčući i gledali tko će prvi izaći! … Devet minuta! Deset! U tjeskobi je promatrao sekretara pokrajinskog komiteta, ali ovaj nije prestajao. Ludilo! … Tada nakon jedanaest minuta, direktor preuzima poslovni izraz i sjeda na svoje mjesto. I, oh, došlo je do čuda! Gdje je otišao univerzalni, neinhibirani, neopisivi entuzijazam? Svi su sjeli kao da su mrtvi. Spašeni su!
Iste je noći direktor tvornice bio uhićen. Dali su mu deset godina za nešto sasvim drugo. Ali nakon što je potpisao Obrazac 206, konačni dokument ispitivanja, njegov isljednik ga je podsjetio: ‘Nikad ne budite prvi koji će prestati pljeskati!’“
Na Izvještajnom saboru HDZ-a u Ciboni nitko nije uhićen, ali se i te kako gledalo kome se koliko plješće! Crkni, Kime! Ubij se, Maduro! HDZ se bavi mjerenjem koliko se kome pljeskalo!
Da Kuščević nije kompletan idiot, ne bi to nikad ni spomenuo, ali eto, jest. Naime, dojam promatrača je bio da je najveći aplauz u Ciboni dobio friško smijenjeni Davor Ivo Stier, no Kuščević je na glup način pokušao to demantirati, pa je novinarima rekao: “Jučer smo imali analizu svih govora, svih aplauza, svih negodovanja i jasno se vidi da su govori predsjedništva i predsjednika naišli na odobravanje”.
Kad su u panici shvatili da je Kuščević ponovno rekao nešto neizrecivo glupo, glavni tajnik HDZ-a, Gordan Jandroković i predsjednik Kluba zastupnika, Branko Bačić, pokušali su intervenirati, rekavši kako je podatke o aplauzima iznio Mario Kapulica, Jandrokovićev pomoćnik, i da je to bila sporedna tema, no šteta je napravljena. Prema izvorima iz HDZ-a, vrijedni Kapulica je izbrojio da je Plenković na Saboru stranke 57 puta prekidan ili nagrađen pljeskom, a da je jedan aplauz posvećen njemu trajao čak 2 minute i 47 sekundi!
Nije baš Staljinovih 11 minuta, ali – Raoul Castro, čuvaj se! Plenkoviću se plješće dulje! A sad dajte HDZ-u tog Kim Jong una, pa da vidimo kome će se više pljeskati! Ma ne da će mu pljeskati dulje nego Kimu, nego i dulje nego Stieru! A to je ipak – najvažnije.
Očito, HDZ se ne može lako otarasiti udbaške prošlosti brojnih svojih članova. Možda na idući izvještajni sabor dođu u dugim kožnim kaputima i sa šeširima, a la Joža Manolić.
Pomodne teme
Nije ni Plenkoviću uvijek lako. Prvo mu je uletio šamar iz smjera referendumske inicijative „Narod odlučuje“, koja je uspjela sakupiti dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma, a onda je Predsjednica zalijepila zidarsku, uzvrativši na kritike koje su na njenu adresu stizale iz krugova oko Plenkovića, prvenstveno od njegovog govornog aparata, Jandrokovića.
Plenković i Jandroković su prvo mudro odlučili odignorirati zahtjev Predsjednice za zajedničkom sjednicom Vlade i rekli kako je je to što ona radi – neozbiljno jer, rekoše ti, inače, jako ozbiljni ljudi, nije poslala službeni zahtjev u vezi toga, a kad je ispalo da ipak jest, onda jer ga nije najavila i jer ga je poslala za vrijeme trajanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Potom je Jandroković pokušao poniziti Predsjednicu koja im je rekla da baš ne govore istinu kad tvrde kako dopisa nije bilo, rekavši kako se tako „ne saziva ni sjednica vatrogasnih društava u nekom selu“.
No, odgovor Pantovčaka je bio brz i žestok: „Gordan Jandroković laže kako bi se dodvorio premijeru! Predsjednica je baš na sjednici VNS-a premijeru najavila da će mu tijekom poslijepodneva poslati zahtjev za zajedničkom sjednicom Vlade na temu demografije jer više ne može odgađati rješavanje tog problema. Lako se u urudžbenom uredu Vlade može provjeriti da je taj zahtjev stigao između 15 i 15.30 sati. Osim toga, na zadnjem sastanku pretprošle nedjelje na kojem su bili premijer Plenković, Jandroković i Davor Božinović predsjednici su rekli neka se okani problema demografije i blokiranih, jer su to teme koje su sada IN, a uskoro će izaći iz mode“.
Na stranu sad djetinja prepucavanja oko toga tko je kada koga zvao, tko je uputio poziv, je li bio dovoljno formalan i pisan krasopisom, te otisnut na odgovarajućem papiru; činjenica je da je demografija gorući problem Hrvatske, problem na koji neki od nas upozoravaju već jako dugi niz godina, problem kojeg je trebalo rješavati odmah nakon rata, a ne čekati da eskalira do granice kada se više, praktički, ne može ništa uraditi, osim uvoziti stanovništvo, kad bi netko uopće želio useliti u Hrvatsku.
Reći da je demografija nešto što je „in“ kao tema i da će interes za nju s vremenom splasnuti, može ispaliti samo totalni idiot ili netko koga uopće nije briga ni za zemlju, ni za narod. To je kao reći kako je pitanje niskih plaća nešto na što ćemo se s vremenom ionako naviknuti i prestati pitati, zašto. Naviknu se ljudi na svašta, kao i magarac na batine. Ili reći da će ljudi prestati brinuti oko iseljavanja, kad svi jednom isele u Irsku. Osim političara. Koji će svoje plaće dobivati izravno iz Bruxellesa. I penzionera, koji svoje penzije neće dobivati niotkud, pa će ionako pokrepavati od gladi i prestati se buniti.
Pa, iako Predsjednica nema snimku razgovora i čvrste dokaze za to što tvrdi, a u Banskim dvorima je nemušto pokušavaju demantirati, puno sam više sklon vjerovati njoj, nego vjerodostojnoj ekipi koja vodi HDZ.
A njene je riječi, makar i nehotice, potvrdio Jandroković rekavši o sastancima s njom: „Gotovo svaki put se govori i o demografiji, ona jest najavljivala mogućnost sazivanja sjednice, a premijer joj je rekao da to nije za sjednicu Vlade, da postoji Vijeće za demografiju. Ovdje se ne radi o namjeri da se pomogne demografskim mjerama, nego o običnom politikantstvu“.
Na kraju, Jandroković je uspio uvrijediti inteligenciju i Predsjednice i svakog drugog, rekavši kako je ona uputila poziv na zajedničku sjednicu samo zato da bi ga Vlada – odbila, pa tako oni ispali negativci. Tko im je branio prihvatiti ga? Uostalom, kad bi to i bila istina, značila bi samo da su u Vladi idioti, koje i djeca mogu dignuti „na foru“.
Putovanja Adolfa Pilsela
Lažni haaški svjedok i bacač molotovljevih koktela na sinagoge, Drago Zvonimir Carlos Vjeran Jovo Grković Cayetano Felipe Lopez Martinez y Gonzales, ovih se dana bavi pisanjem srcedrapajućih statusa na facebooku kojima žica novac – za oca. Ima li nešto niže nego moljakati novac po društvenim mrežama, ako ste zdravi i radite? Ali eto, nije za njega, za tatu je. Da se tata Adolfo može vratiti u Paragvaj, jer mu je život u Zagrebu skup. A koliko se sjećam, pred koju godinu je taj isti Pilsel moljakao novac za istog tog oca, da može doći u Zagreb i primiti hrvatsko državljanstvo iako je rođen na Kosovu, koje je tada bilo dio Srbije, a cijeli život proveo je u Južnoj Americi. Temeljem poginulog Draginog (Zvonimirovog ili kako već) brata, hrvatskog branitelja, iz čije smrti Drago isto tako vuče dividende koje obilato koristi za borbu protiv „ustaške države“. Odvratno u svakom slučaju.
Dakle, lani je Drago objavio javni poziv da njegovi facebook prijatelji financiraju let njegovog oca iz Paragvaja u Hrvatsku, a ove godine da mu financiraju i let nazad, jer mu je Hrvatska malkice skupa, a vuče ga i nostalgija. Treba li ovom još što dodati, ili je to dovoljno za ocjenu lika i djela Drage, Carlosa, Zvonimira, i tako dalje?
No, ako jednog dana Drago odluči žicati novac za vlastiti odlazak natrag u Paragvaj, ja ću mu prvi uplatiti donaciju. Ali, samo ako da čvrsta jamstva da će tamo i ostati. Da, znam, narod nam iseljava, demografska je katastrofa, ali upravo zato. Mislim da bi ljudi manje bježali odavde, kad bi bilo manje raznih Pilsela.