Lijepa naša je nezasitan potrošač

0
361
rtl/ilustracija

Porezi na potrošnju dominiraju u nerazvijenim zemljama. Svi su se porezni sustavi u početku temeljili na porezima na potrošnju i imovinu (bogatstvo). Opći porez na potrošnju - PDV je upravo taj porez - uvodi se početkom XX. stoljeća. Prije smo imali u upotrebi posebne poreze na potrošnju koje danas nazivamo - trošarinama. Otuda izreka kako svaki proračun 'miriši' na alkohol, duhan i naftu. Oni danas donose državi, posebno nerazvijenim zemljama, kao što je to Lijepa naša, značajne porezne prihode. Ipak, budućnost ovih poreza nije sjajna. Oni će sve više imati ulogu obeshrabrenja potrošnje ovih proizvoda, pa će porezni prihodi predstavljati kaznu za njihovo korištenje. Ekonomisti to nazivaju - dvostruka dividenda

„PDV je posredni porez budućnosti
i vjerojatno će u XXI. stoljeću zamijeniti sve poreze na dohodak
i dobit kojima se ostvaruje sve manje javnih prihoda.“
Charles W. Adams

Ni jedan instrument ekonomske politike nije usporediv s Njegovim Veličanstvom porezom na dodanu vrijednost (PDV). Kamatna stopa, tečaj kune, kreditna aktivnost poslovnih banaka i svi ostali porezi zajedno su tek liliputanci u odnosu na veličanstvenu moć koju ima PDV na cjelokupni društveni sustav. Besmislena je svaka rasprava o ekonomskoj politici ako ne započinje i završava s PDV-om. Porezni prihodi PDV-a iznose 13% ukupnog BDP-a Lijepe naše. Ipak smo po nečemu neupitno vodeći u EU… Položaj i uloga PDV-a u našem gospodarskom sustavu ostvarenje je Adamsove najave po kojoj je PDV – porez budućnosti.
Porezi na potrošnju dominiraju u nerazvijenim zemljama. Svi su se porezni sustavi u početku temeljili na porezima na potrošnju i imovinu (bogatstvo). Opći porez na potrošnju -PDV je upravo taj porez – uvodi se početkom XX. stoljeća. Prije smo imali u upotrebi posebne poreze na potrošnju koje danas nazivamo – trošarinama. Otuda izreka kako svaki proračun „miriši“ na alkohol, duhan i naftu. Oni danas donose državi, posebno nerazvijenim zemljama kao što je to Lijepa naša, značajne porezne prihode. Ipak, budućnost ovih poreza nije sjajna. Oni će sve više imati ulogu obeshrabrenja potrošnje ovih proizvoda, pa će porezni prihodi predstavljati kaznu za njihovo korištenje. Ekonomisti to nazivaju – dvostruka dividenda. Namećem trošarinu kako bih smanjio potrošnju, ali ako već trošiš, ostvarenim prohibitivnim prihodima ćemo neutralizirati negativan učinak tvoje potrošnje.
Hrvatski porezni sustav pokazuje kako je Lijepa naša – nerazvijena zemlja. Porezni prihodi PDV-a, mjereno učešćem u BDP-u, najveći su u EU-u. Niti jedna zemlja nema ni približno tako veliko učešće poreznih prihoda PDV-a u ukupnim poreznim prihodima. Tako kaže službena statistika. Moja podjela poreza po kriteriju vremena pokazuje kako je razlog tom i takvom stanju – veliki deficit robne razmjene s inozemstvom koji povećava porezne prihode PDV-a. Pokrivenost uvoza izvozom iznosi svega polovinu pa je moguće zaključiti kako dvostruko više naplaćujemo PDV-a u uvozu nego što gubimo u izvozu.
Drugi je razlog – turizam – jer se izvoz usluga obavlja u zemlji, pa inozemni kupci usluga, kupujući u Lijepoj našoj, plaćaju PDV. To je razlog zašto „grmi“ turistička djelatnost i zahtjeva smanjenje porezne stope PDV-a. Ukoliko je Lijepa naša najljepša na svijetu, tada primjedba ne stoji, jer PDV nije ništa drugo do li renta na konkurentsku prednost koju ostvaruje turistička djelatnost. Općenito, PDV u tržišnoj državi valja identificirati kao rentu na domaće tržište i problemi glede PDV-a postaju znatno razumljiviji.

Loading...

Lijepa naša je nezasitan potrošač…

Visoko učešće PDV-a jasno govori kako porezni sustav u Lijepoj našoj u potpunosti marginalizira socijalni aspekt poreznog sustava. Njegova regresivnost relativno najviše pogađa građane niskih dohodaka. To je temeljni razlog zašto tražim da se neoporezivi dohodak podigne na 5000 kuna s ubrzanim povećanjem neoporezivog djela dohotka na 7500 kuna. To bi silno smanjilo poreznu presiju najugroženijem dijelu građana. Moguć je pristup smanjenja regresivnosti PDV-a ostvariti putem povrata PDV-a građanima koji imaju manji dohodak od 5000 kuna. Božidar Jelčić, u jednom od svojih knjiga, upravo navodi takav primjer u Kanadi. Dragi čitatelji, nemojte se zabrinuti, ova i svaka druga vlast o mom ili bilo čijem prijedlogu neće otvoriti ni raspravu, što znači da će napisano – ignorirati. Razlog je jednostavan – Lijepa naša je nezasitan potrošač…
Općenito, u tržišnoj, za razliku od nacionalne, državi socijalnim pitanjima se ne pridaje veći značaj. Tako pitanja, kao što su načela pravednosti i porezne sposobnosti, ostaju teme još samo u udžbenicima o porezima i oporezivanju.
Dosad kazano dio je standardne priče koja identificira učinke PDV-a na strani potražnje. Ono što želim raspraviti u ovoj diskusiji su učinci na strani ponude. Koje su posljedice na strani poduzetnika (čitaj: gospodarstva) što je od posebnog značaja kada PDV izravno i neizravno određuje ukupni proces reprodukcije.
Rasprava koja slijedi, predstavlja moj prijedlog novim hrvatskim članovima EU-parlamenta da se založe kako bi se preispitao postojeći sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) i otvorila rasprava njegove transformacije, kako bi se pomoću njegovog redizajna dinamizirao gospodarski razvoj, posebice manje razvijenih zemlja, s jedne strane, i, druge strane – dinamizirala izmjena gospodarske strukture.
Pristup za koji se zalažem u interesu je svih zemalja članica EU-a. Bilo bi dobro da Ministarstvo financija pripremi konferenciju o preispitivanju ekonomskih učinaka PDV-a koja bi se održala slijedeće godine u vrijeme predsjedanja Lijepe naše. Novoizabranim članovima EU parlamenta skrećem pažnju da je moja šira rasprava o ovom pitanju dostupna na: www.rifin.com pod rubrikom „Harač“. U nastavku iznosim temeljna određenja.
Od presudne je važnosti shvatiti moguću ulogu i značaj – potencijal – PDV-a. Iako njegovo ime jasno govori o kojem i kakvom je porezu riječ, zbog fiskalne atraktivnosti, zaboravlja se na njegove ekonomske mogućnosti.
Zbog regresivnog učinka PDV-a većina poreznih sustava primjenjuje snižene porezne stope kako bi se zaštitili građani koji ostvaruju manje dohotke. Iako se u stvarnosti razlikuju zakonska i ekonomska incidenca, ne raspravlja se o ekonomskim učincima PDV-a na strani proizvođača – gospodarstva – mrtvom teretu oporezivanja. Gospodarstvo također u svom poslovanju ostvaruje, bez obzira promatramo li granske ili pojedinačne učinke, različiti iznos novododane vrijednosti. Imamo primjere kad proizvod ili usluga ostvaruju manju dodanu vrijednost po jedinici inputa, s jedne strane, i, s druge strane, poduzetnici nisu u mogućnosti prevaliti PDV, bilo unaprijed bilo unazad, pa ga sami snose bilo djelomično ili čak u cijelosti. Drugim riječima, prisutna je rasprava o regresivnom učinku PDV-a kada su u pitanju potrošači, ali, zbog pretpostavljene zakonske incidence, o regresivnosti PDV-a se ne raspravlja kada su u pitanju proizvođači. Kratko rečeno, zabrinjava regresivnost PDV-a na strani potražnje, ali ne i na strani ponude. To je predmet daljnje rasprave.
Porezi mijenjaju relativne cijene u procesu reprodukcije sukladno elastičnostima. Pri tome, valja imati na umu kako promjene relativnih cijena izravno utječu u svakom pogledu – od tekućeg poslovanja, preko razvoja i investiranja – do tržišne vrijednosti tvrtke. Prema tome, nerazumno „igranje“ porezima ima značajne destruktivne učinke – mrtvi teret oporezivanja, kako na gospodarsku strukturu tako i na njen smjer i dinamiku – kretanje poslovne aktivnosti tijekom poslovnog ciklusa. U slučaju male dodane vrijednosti i nemogućnosti prevaljivanja porezne obveze unaprijed, moguć je, zbog previsoke porezne obveze poreznog obveznika, prestanak poslovne aktivnosti. I to brže što je nesklad na relaciji porezne obveze temeljem PDV-a i vlastite dodane vrijednosti veća. Koje se razlike mogu pojaviti glede prevaljivanja poreznog tereta na relaciji zakonske i ekonomske incidence?

Uvedeni porez i gubitak učinkovitosti poduzetnika

U slučaju kada je zakonska incidenca jednaka ekonomskoj incidenci, porezni obveznik, potrošač, u potpunosti snosi porezni teret upravo kako je to zakonodavac pretpostavio (nužna dobra). U suprotnom slučaju imamo nemogućnost proizvođača da prenese porezni teret PDV-a na krajnjeg potrošača, što znači da sam snosi porezni teret u cijelosti (luksuzna dobra). To su krajnji slučajevi.
U dijelu u kojem proizvođač nije u mogućnosti prevaliti porezni teret na potrošača, pojavljuje se dvostruko oporezivanje. Što to znači? Uzmimo naš primjer iz prethodnih rasprava – dohodak od 10.000 kuna neto koji je opterećen s 8129,66 kuna porezima i doprinosima. Međutim, kad proizvođač nije u stanje prevaliti PDV na krajnjeg kupca bruto iznos od 18.129,66 kuna bit će dodatno porezno opterećen poreznom stopom PDV-a, što u slučaju porezne stope od 25% predstavlja dodatnu poreznu presiju od 4532,42 kune. Da stvari dodatno dramatiziramo, prepostavimo da nesretni radnik svoj dohodak troši na nužna dobra i tako plaća, baš kako to zakonodavac pretpostavlja, cijelih 25% PDV-a što znači da, zapravo, za svoj dohodak dobije protuvrijednost od svega 8000 kuna. Njegov rad u konačnici poslodavac plaća 22.662,08 kuna.
Ukoliko imamo tvrdo budžetsko ograničenje (povećanje porezne presije ne prati povećanje novčane mase i/ili kredita), što bi trebalo biti polazište u ekonomskoj analizi, tada oporezovani i neoporezovani proizvodi i usluge mijenjaju svoje relativne cijene sa svim poznatim učincima iz ekonomske teorije u slučaju promjena relativnih cijena u uvjetima tvrdog budžetskog ograničenja. Ne treba gubiti iz vida da se relativne cijene stalno mijenjaju. Međutim, njihovo mijenjanje je postepeno, iterativno, što nije slučaj kada se uvodi porezna obveza ili povećava porezna stopa. U slučaju značajnog povećanja poreznog opterećenja gospodarstvo ostvaruje u kratkom roku, gotovo trenutno, velik gubitak učinkovitosti (mrtvi teret oporezivanja).
Gubitak učinkovitosti, zbog uvedenog poreza, za dio poduzetnika će značiti kraj poslovanja. Općenito, složena međuzavisnost u procesu reprodukcije rezultira novim stanjem nakon uvođenja/povećanja poreza. U kojoj će se poziciji naći pojedini proizvođači i cijele grane, u uvjetima tvrdog budžetskog ograničenja, nije moguće zadovoljavajuće predvidjeti. Naime, parcijalna ravnoteža može nam, u osnovnim crtama, ukazati na moguće rezultate. Kada se radi o gospodarstvu u cjelini, u slučaju PDV-a potrebno je promatrati cjelinu, učinak poreza valja holistički promatrati.
„Korekcija“ cijena rada i kapitala poreznom presijom može destimulirati kako rad u smislu preferencije dokolice, tako i kapital u smislu njegove suzdržanosti ili čak odlaska u inozemstvo gdje očekuje ostvarenje primjerenog dohotka na kapital.
Raspravu glede učinaka PDV-a valja temeljiti na analizi učinaka svih poreza, uključivo PDV-a. Raspodjela neprevaljenog PDV-a ima za cilj da ukaže kako neprevaljivost PDV-a, u slučaju visokih standardnih stopa, može determinirati cjelokupni proces reprodukcije i to kako u pogledu tekućeg poslovanja tako i u pogledu razvoja gospodarstva. Naprosto, proces istiskivanja postojećih novim tehnologijama, traje sve kraće što zahtjeva značajna izdvajanja za istraživanja i razvoj kako poslovnog procesa tako i inovacije proizvodnog asortimana. Sposobnost implementacije temeljna su odrednica opstanka i razvoja tvrtke i gospodarstva u cjelini. Upravo PDV-u, zbog polazišta – koje nije i pravno – kako se učinkovito ostvaruje zakonska incidenca, moramo zahvaliti mnoge gospodarske probleme, nisku stopu samofinanciranja i, sukladno tome, visokim kamatama koje kreditno ovisni poduzetnici plaćaju iz ionako male dodane vrijednosti.
Posebno valja razmotriti položaj poslovnog subjekta ukoliko realizaciju ostvaruje na inozemnom tržištu. Njegov je položaj jednak položaju koji imamo kada kupac u potpunosti snosi poreznu obvezu PDV-a. Navedeno vrijedi ako odnosni poslovni subjekt uspije prodati robu po cijeni umanjenoj za PDV. Ukoliko to neće biti u stanju, smanjuje svoju cijenu ispod razine cijena bez PDV-a, što će rezultirati smanjenjem dodane vrijednosti, pa kako svako smanjenje cijena znači smanjenje profita – odnosni poduzetnik će glede smanjenja profitne stope imati jednak učinak kao što bi on to bio u slučaju nemogućnosti prevaljivanje poreznog tereta PDV-a na krajnjeg kupca na domaćem tržištu.

Učinkovita porezna politika

U slučaju izvoza valja identificirati da će odnosni poslovni subjekt cjelokupan iznos dodane vrijednosti ostvariti na inozemnom tržištu, što znači da će svoju poreznu obvezu (iznos izravnih poreza) prevaliti na inozemnog kupca. Kratko rečeno, odnosni poslovni subjekt će „izvesti“ izravne poreze i tako državi pribaviti porezne prihode kao što sam to pokazao u knjizi: „DOBITNICI I GUBITNICI“. U tržišnoj državi, za razliku od nacionalne, od presudne je važnosti da se država ponaša kao poslovni partner svome gospodarstvu, što znači da vodi takvu poreznu politiku koja će dinamizirati izvoz izravnih poreza. Samo se ta i takva porezna politika može ocijeniti učinkovitom poreznom politikom.
Slovenija je postala neto izvoznik izravnih poreza i tako ušla u klub najučinkovitijih zemalja što joj omogućuje politiku povećanja blagostanja, jer izvozeći izravne poreze, omogućuje svojim građanima više javnih dobara i aktivniju socijalnu politiku. Upravo ono što svjedočimo u Njemačkoj.
Analiza učinaka PDV-a u slučaju kada poduzetnik nije u mogućnosti prevaliti poreznu presiju na potrošača, ukazuje kako mu je, u uvjetima jedinstvenog europskog tržišta, nužno pristupiti kao porezu na kapital, s jedne strane, i, s druge strane, ignoriranje ekonomskih aspekata učinaka oporezivanja izravno ugrožava postojeće blagostanje i budućnost građana svake zemlje. Povijest nas uči kako su razvijene zemlje uvijek imale partnerski odnos sa svojim gospodarstvom. Njihova konkurentnost im omogućuje bar dio države blagostanja na koju ne mogu računati manje razvijene zemlje. Općenito, opstanak tržišne države neće biti moguć ukoliko se odnos prema gospodarstvu, od fiskalno ugnjetavačkog, ne transformira u poslovni odnos.
Što vrijedi za građane, jednako vrijedi za novoosnovane tvrtke koje tek moraju platiti cijenu ulaska na tržište. U uvjetima kada je gospodarstvo otvoreno i kada se cijena koštanja proizvodnje dobara i usluga, zbog tehnološkog progresa, kontinuirano smanjuje, novim tvrtkama je, ukoliko se ne radi o novoj kombinaciji faktora, cijena ulaska visoka, a ponekad previsoka pa je mnogi poduzetnici na početku poslovanja nisu u stanju platiti, što je vidljivo iz velikog „pomora“ broja tvrtki u prvih nekoliko godina poslovanja. To je često razlog zašto neke poslovne kombinacije nikada ne postignu razinu poslovne aktivnosti za koje objektivno postoji veća mogućnost rasta i razvoja od ostvarene. To se lijepo vidi u manje razvijenim zemljama kada otvaranje granica inozemnoj konkurenciji rezultira „nestajanjem“, eutanazijom, domaćih proizvođača koji su nekonkurentni u odnosu na konkurenciju iz inozemstva.
U slučaju proizvođača, moguća su dva pristupa. Prvi pristup polazio bi od ostvarenog i naplaćenog prometa odnosne tvrtke, što znači da bi tvrtke koje ne prelaze promet iznad određene razine, imale pravo na povrat – participaciju dijela naplaćenog PDV-a. Drugi pristup bi se odnosi samo na novoformirane tvrtke koje bi tijekom prvih nekoliko godina postepeno gubile pravo na subvenciju putem povrata naplaćenog PDV-a. Jasno, moguća je kombinacija jednog i drugog pristupa.
Visoke standardne stope PDV-a, uostalom kao bilo kojeg drugog poreza, značajno utječu na povećanje sivog gospodarstva. „Bez računa se ne računa.“ Prijedlozi koje slijede, između ostalog, imaju za cilj da se smanji udio sivog gospodarstva. Ne treba gubiti iz vida da rast sivog gospodarstva povećava koruptivne aktivnosti, koje, u konačnici, rezultiraju većom poreznom presijom na ukupno gospodarstvo koje djeluje u suglasju s pozitivnim zakonskim propisima.
Pogledajmo sada slučaj kada država intervenira na strani malih proizvođača kako bi „amortizirala“ njihovu nedovoljnu konkurentnost.
Tehnološki govoreći, poduzetnik u fakturi za isporučenu robu ili uslugu obračuna i naplati iznos PDV-a po standardnoj stopi. Temeljem posebnog rješenja Porezne uprave, zadržava pripadajući dio, i evidentira na posebnom računu, a ostatak uplaćuje kao i sada na odgovarajući porezni račun. Na kraju godine vrši se godišnji obračun na način kao što se to i sada radi u Hrvatskoj.

Povrat dijela uplaćenog PDV-a

U slučaju kada želimo podržati postojeće proizvođače, umjesto dodane vrijednosti moramo kao kriterij primijeniti promet proizvođača proizvoda ili usluge. Naime, svaka djelatnost i svaki proizvođač u procesu svoje poslovne aktivnosti dodaje različitu veličinu dodane vrijednosti što, sa svoje strane, otežava proces kontrole i, samim time, jeftinu implementaciju tog i takvog sustava obračuna. Osim toga, primjena samo dodane vrijednosti stimulirala bi odnosnog poslovnog subjekta da, u slučaju kada je rast dodane vrijednosti manji od subvencije, ne poduzima potrebne radnje kako bi povećao svoju učinkovitost. U tom bi smislu bilo prihvatljivo da se iznos subvencije ograniči na određeno vremensko razdoblje, recimo tri godine u istom razredu, koje bi trebalo biti dostatno da odnosni gospodarski subjekt dostigne razinu stvaranja dostatne dodane vrijednosti koja će mu, sa svoje strane, omogućiti dinamiziranje rasta i razvoja poslovanja.
Tako određena subvencija nije jamstvo da će odnosni gospodarski subjekt pokrenuti rast i razvoj, ali je bitno stvoriti pretpostavke da se, u slučaju dobre poslovne kombinacije, pokrene razvoj poslovnog poduhvata i dostigne razina srednje ili čak velike tvrtke. Ovo je naročito značajno za poduzetnike koji nisu kooperanti „velikih igrača“, čija je sudbina određena sudbinom njihovog kupca proizvoda ili usluge.
Drugi se prijedlog odnosi samo na novoosnovane tvrtke. Početak poslovne aktivnosti često je praćen nepovoljnim odnosom fiksnih i varijabilnih troškova i negativnim financijskim rezultatom. U uvjetima negativnog financijskog rezultata, smatramo da je nedopustivo u cijelosti primijeniti standardnu stopu PDV-a. Kao u slučaju demografskih kretanja bitno je postići pozitivan odnos na relaciji novoosnovanih tvrtki i onih koje prestaju s poslovanjem. Ukoliko je broj tvrtki koje prestaju s poslovnim aktivnostima veći od broja novoosnovanih, tada se okoštava gospodarska struktura što, u uvjetima četvrte industrijske revolucije, predstavlja put u začarani krug siromaštva bilo koje zemlje. Navedeno valja identificirati kao obrazloženje zašto je nužno posebno porezno tretirati novoosnovane tvrtke. To zapravo nije ništa novo. Svjedočimo da država snažno, putem preferencijalnih kredita, potiče osnivanje novih tvrtki pa je prijedlog koji se daje u ovom radu samo dodatna podrška toj i takvoj politici.
Povrat dijela uplaćenog PDV-a morao bi se izdvajati na posebni račun tvrtke. Naime, ukoliko bi se dio ili ukupan iznos subvencije preko financijskog rezultata identificirao kao dobit, imali bi slučaj nerealnog dobitka tvrtke, s jedne strane, i, s druge strane, takav bi porezni tretman subvencije omogućio vlasnicima da, nakon što plate porez na dobit, dio subvencije primljene subvencije isplate kako dividendu, što je nedopustivo, odnosno suprotno intenciji politike da se preferencijalnim oporezivanjem stimulira osnivanje i razvoj novih tvrtki. Država svojim aktivnim odnosom prema novoosnovanim tvrtkama preuzima dio rizika i neizvjesnosti poslovnog poduhvata.
Prihvaćenje preferencijalnog tretiranja novoosnovanih tvrtki u konačnici bi dinamiziralo izmjenu gospodarske strukture. Izmjena gospodarske strukture, sukladno četvrtoj industrijskoj revoluciji, otvorila bi nova radna mjesta temeljena na znanju što bi, sa svoje strane, rezultiralo povećanjem dodane vrijednosti – porezne osnovice poduzetnika i radnika. Postojeća politika koja nastoji putem poreznog sustava provoditi socijalnu politiku, u svojoj je osnovi štetna, jer preraspodjeljuje dodanu vrijednost gospodarstva koje ostvaruje nedovoljnu veličinu dodane vrijednosti, s jedne strane, te, usporava rast i razvoj – okoštava gospodarstvo, s druge strane. Ukratko najbolja je socijalna politika transformacija postojeće gospodarske strukture na način da se progresivno povećava broj tvrtki koje kreiraju sve veći iznos novododane vrijednosti, a što se standardnim jezikom ekonomije zove – povećanje produktivnosti rada.
Rečeno je kako bi se dio poreznih prihoda evidentirao na poseban račun. To znači da bi subvencija postojećim malim i novim tvrtkama, u stvari, predstavljala porezni kredit koji bi odnosna tvrtka vratila nakon propisanog razdoblja u dogovorenim obrocima. U slučaju prodaje tvrtke, država bi prilikom transakcije u potpunosti naplatila iznos date subvencije.
Primjena prijedloga zahtjeva redizajniranje preostalog dijela poreznog sustava kako bi elementi poreznog sustava bili, sukladno promjenama, usuglašeni, te redefinirani u odnosu na kamatnu, kreditnu i tečajnu politiku u primjeni.

Transparentan porezni sustav

U Hrvatskoj je u primjeni, pored PDV-a, i porez na promet u maloprodaji. Predlaže se smanjenje standardne porezne stope PDV-a, s postojeće stope od 25%, na 20%. Razlika poreznih prihoda bi se gotovo u cijelosti namirila ukinućem sniženih stopa PDV-a. Smanjenje osnovne porezne stope PDV-a otvorilo bi mogućnost županijama, uvođenje poreza na promet u maloprodaji do 5%, što bi imalo za posljedicu preraspodjelu poreznih prihoda između lokalne i centralne vlasti. S druge strane, uspostavila bi se porezna konkurencija među županijama.
Porezni kapacitet je određen veličinom dohotka njegovog vlasnika. Svi dohoci – bilo od rada ili kapitala – moraju se jednako tretirati. U nerazvijenoj i zaduženoj zemlji, kao što je to Lijepa naša, od presudnog je značaja povećati stopu štednje kako bi se otvorio prostor dinamičnijem procesu investiranja. Postojeća dinamika investiranja se temelji na EU-fondovima koji su dobrodošli, ali nisu, niti mogu biti rješenje. Transparentan porezni sustav, koji respektira porezni kapacitet, može biti uvjerljiva pozivnica investitorima. U tom bi smislu valjalo maksimalno podržati one investicije koje se temelje na znanju i novim tehnologijama.