Majke i cajke

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Najpopularnija cajka u Hrvatskoj sad tvrdi da je "samo majka" i traži potporu od žena u Hrvatskoj. I što je najgore - dobiva ju u velikoj mjeri. Simbol kiča i neukusa.

Za bolesnu djecu nema, za Frljiće se uvijek nađe

Sedmero djece u Klaićevoj liječi se od neuroblastoma: šanse da će ta djeca preživjeti su vrlo male. Riječ je o zloćudnom tumoru koji napada isključivo najmlađe. Kad se jednom tumor proširi, čak ni radioterapija, niti kemoterapija ne daju puno nade u ozdravljenje. Postoji i novi, eksperimentalni lijek: kad nema druge, kad je smrt djeteta gotovo izvjesna, onda je bolje primijeniti i lijek o kojem se malo zna, nego pustiti da tumor odradi svoje. No, taj lijek košta, a birokracija je po običaju spora. Bolnica u Klaićevoj nema novca za nabavku novog lijeka nedavno registriranog u EU-u, no ne i u Hrvatskoj. Oni su se obratili HZZO-u radi novca za nabavku lijekova, no zasad bez uspjeha. HZZO birokratski i glupo inzistira na tome da lijek još nije registriran u Hrvatskoj, iako sama bolnica može direktno interventno nabaviti lijek.
No tu je i drugi problem: kako nabaviti novac za lijek? Građani, kao i obično u takvim slučajevima, pokušavaju skupiti novac, kad ga već HZZO nema. Nebitno sad, zašto HZZO nema novca, svi znamo da je zdravsteni sustav kakav jest neodrživ i da treba uvesti privatno zdravstveno osiguranje koje bi, možda, nešto i pokrivalo, umjesto monopolističkog državnog. No, evo nekoliko prijedloga kako nabaviti deset milijuna kuna. Ove godine uskratitit Pupovčevim Novostima 3,8 milijuna kuna, koliko Pupovac iz Savjeta za nacionalne manjine dodjeljuje Pupovcu u Srpskom narodnom vijeću, što pak kontrolira Pupovac iz saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Uskratiti 9 milijuna kuna Documenti, B.A.B.A-ma i ostaloj soroščadi, jer njih za razliku od bolesne djece ima tko financirati i mimo RH. Skinuti Frljiću predstavu ili dvije s repertoara HNK. Našlo bi se toga još. Onda bi bilo i za tu nesretnu djecu i za brojnu drugu. Ako ih to i ne bi spasilo, svejedno bi to bio pametnije potrošen novac. No, kao što je izvrsno primijetila “gradska cura”, Andrea Andrassy, dok nacija plače i cmizdri nad tim što Severina neće 200 dana u godini moći viđati svoje dijete, ti roditelji nisu sigurni je li njihovoj djeci uopće preostalo 200 dana života. Njih Šprajc ne zove na RTL, njima se ne organiziraju grupe potpore po facebooku: ipak to nije tako komercijalna roba kao Severina. Koga uostalom briga za neku malu Petru iz Zadra? Koja se žena želi identificirati s njom? Ili njezinom mamom? Ipak je brojnim ženama lakše identificirati se sa Severinom. Slijedeća priča je o njoj.

Severinine suze

Najpopularnija cajka u Hrvatskoj sad tvrdi da je “samo majka” i traži potporu od žena u Hrvatskoj. I što je najgore – dobiva ju u velikoj mjeri. Simbol kiča i neukusa, kako u glazbi i pojavi, tako i u prodavanju jeftine sentimentalnosti, počastila nas je još jednom predstavom u vlastitoj režiji, uz patetičan zagrljaj s voditeljem Šprajcom nakon što su se svjetla u studiju ugasila. Naravno, Severina je ukrala show svima. To je njena specijalnost: nitko vještije ne manipulira osjećajima od nje. Zato joj uvijek sve i prolazi, zato uspijeva biti i majka i cajka, i princeza i porno zvijezda i Hrvatica katolkinja (po potrebi) i Jugoslavenka, i seks simbol i miljenica onih žena koje inače ne podnose one koje tuđe muževe odvode u krevet, ali kod Severine rade iznimku. Njen nastup je samo dokaz da je otac njenog djeteta, koji je podigao protiv nje tužbu zbog zlostavljanja i zanemarivanja istog, u pravu: normalna majka nikad ne bi priredila takav javni show, kao što inače od života svog djeteta ne bi radila, kako kaže Popović, Big Brother u kojem je ona redatelj. Sama činjenica da je CZSS, suprotno praksi u Hrvatskoj da se djeca te dobi dodjeljuju majkama, ako nisu baš alkoholičarke i narkomanke, dao preporuku o privremeno podijeljenom skrbništvu, a oni sigurno raspolažu s puno više podataka nego javnost, govori dosta i sama za sebe. Uostalom, Severina bi trebala izgubiti skrbništvo već i zbog nastupa u emisiji i svega što je izgovorila na račun djetetovog oca, samo je falilo da kaže da ju je silovao i tukao. I da ga proglasi četnikom. A da ne govorimo o posve suludom apelu na Plenkovića da osobno intervenira za nju i time se izravno uplete u rad pravosuđa, što je poziv da počini krivično djelo! A možda bi je i sutkinja koju je u emisiji pokušala ocrniti, trebala tužiti. To je Sevkin modus operandi: ocrniti u javnosti svakog tko smeta njenim ambicijama. I vrlo je spretna u tome. No, Seve je Seve, ona smatra da za nju zakoni ne važe i ne trebaju važiti i da samo za nju treba sudske presude donositi osobno premijer, a la carte. Njena tragedija je u tome što će dijete pola vremena provoditi s ocem! Koliko ima žena u Hrvatskoj koje bivši proganjaju, dolaze im na vrata sa sjekirom, ne plaćaju im alimentaciju, pa rintaju dva ili tri posla po 15 sati dnevno da ih othrane – znam takvih žena, no one svoje probleme ne žele iznositi u javnost niti se naslikavati po novinama, jer – žele zaštititi svoju djecu. Severini i njenim obožavateljicama one nisu zanimljive, Severini je važna samo i jedino ona sama. Drugi ljudi, sa stvarnim problemima, za nju ne postoje; obični ljudi su zrak, ona je zvijezda. Svi joj se moraju diviti i s njom suosjećati, pa kad i dobije od Popovića rekordnu u Hrvatskoj alimentaciju od dvije tisuće eura mjesečno, iako i sama lijepo zarađuje. Jer se žalila da to nije dosta. I pokušala mu uskratiti da viđa dijete, jer on je tu samo da glumi bankomat bez limita na kartici. Kakva crna njegova roditeljska prava? A sad, kad joj pokušava vratiti istom mjerom, cvili. Teško mi je oteti se dojmu da je Severini dijete samo dio njenog PR-a, otprilike kao što je pas kojeg je Paris Hilton nosila u taški, bio modni dodatak. Ali tada su se barem zaštitnici životinja bunili, za dijete se ne buni nitko! Kad je lani otišla na mjesec i pol u SAD, sina je ostavila nećakinjama i guvernantama: sad pak strahovito pati što ga neće viđati po tri tjedna. Osobni rat s bivšim je pretvorila u pitanje od nacionalnog interesa. I uspjela. No, zašto se tolike žene uopće identificiraju s tom besprizornom i manipulativnom osobom? Kako je uopće ona uspjela postati moralni autoritet? Jer, da se razumijemo, nemam baš ništa protiv žena poput, primjerice, Nives Celzijus, koje ne glumataju da nisu to što jesu, dapače mi je ona čak i simpatična. Ali, dobijem ospice kad netko tko je popularnost stekao pokazivanjem sisa i guzica – budimo realni, Severina nikad nije znala naročito dobro pjevati – i manipuliranjem naivcima i naivkama, glumata visoko moralnu osobu i na lažnim suzama pokušava ušićariti simpatije javnosti. Časne osobe koje imaju neko svoje ljudsko dostojanstvo ne rješavaju svoje probleme s bivšima bilo kojeg spola javnim iznošenjem prljavog rublja o njima, ne obazirući se na to kako će se to odraziti na vlastito dijete. Još više ospica dobijem kad žene bez škole i ozbiljnog posla (cajkarenje nije ozbiljan posao), koje redom biraju vrlo bogate muškarce, izigravaju neku veliku emancipiranost. Odgovor na gornje pitanje je, jer bi i one htjele biti poput Seve. Da im sve prolazi, da mogu biti i seks simboli i svetice po potrebi i mijenjati to na dnevnoj bazi, da mogu lijepo živjeti od novca bogatih bivših i sadašnjih i pokazivanja dijelova tijela u video-spotovima i svejedno biti ikone ženske emancipacije, da mogu snimiti kućni pornić i da im sve u javnosti bude oprošteno, pa se još i nakon toga udati za milijunaša, da mogu biti “samo majke”, a svejedno na par mjeseci odlutati negdje i usto ne ostaviti dijete ocu, što bi bilo normalno i moralno, ali ga svejedno musti za novac svaki mjesec. I da mogu smatrati da za njih zakoni države ne važe, a da ih javnost u tome podupire. Nije da je moral u našem društvu baš nešto. Doduše, ni u svijetu danas nije puno drukčije. Ako nije i gore. A što se Severine same tiče, sve više sam sklon vjerovati da ona namjerno ovakvim besprizornim ponašanjem sabotira samoj sebi šanse da ikad dobije skrbništvo. Time bi od sebe napravila doživotnu mučenicu i sveticu u očima javnosti, a ujedno se riješila tereta skrbi o djetetu, kojeg ionako koristi ponajviše za vlastiti PR.

Ne kradi od lopova!

Dodajmo svemu ovom još jednu cvebu: koliko god je patetična i ljigava njena objava Balaševićeve pjesme na svom faceu, još je ljigavije što ju je Đoka Balaš praktički optužio za krađu pjesme, odnosno objavu bez dozvole. Naime, Severina se zahvalila na potpori koju su joj pružile brojne žene inicijativom #ijasammajka (za sad još čekamo grupu potpore Severini s hashtagom #iJaSamSnimilaPornićSOženjenim) pjesmom Đorđa Balaševića “Uspavanka za dječaka”. Objavila je prepjev pjesme uz fotografije koje su objavile majke u grupi potpore.

“Drage majke i očevi, bake, djede, tete, strine, stričevi i svi dobri ljudi koji ste se sami i dobrovoljno uključili u ovu priču, želim zahvaliti na bezuvjetnoj potpori i podršci. Hvala na ovim prekrasnim fotografijama. Hvala mom dragom Đorđu Balaševiću na ovoj pjesmi. Nisam Severina, samo sam mama”, napisala je Severina. Može li ljigavije? Može. Balašević može i to! On se pozvao na, ni manje ni više, nego zapovijedi Božje (ne ukradi i ne spominji ime Božje uzalud), te dodao: “No, sa Uspavankom je ipak nešto drugo… Ta pjesma je osobna … jedno je ako neko mazne batak sa astala iz ‘Al se nekad dobro jelo’, ili zaviri u karte ‘Bože zvanog Pub’, a drugo kad za jednokratnu upotrebu izdžepari stih iz zaljuljane koljevke… Ta pjesma je nešto kao mali srebrni češalj koji se ne provlači kroz baš svačiju kosu…”

Ovdje moram uzeti Severininu stranu. Ne samo zato jer na facebooku valjda smije dijeliti tko što želi, nego i zato, jer ako je netko krao pjesme od drugih, to je on. Ne tako što ih je objavljivao na svom facebooku, nego što je tuđe pjesme potpisivao kao svoje. Tko ne vjeruje, neka posluša primjerice pjesmu “Boy named Sue” od Johnny Casha, pa onda “Božu zvanog Pub”. No, mediji u Hrvatskoj su uvijek bili jako benevolentni prema Balašu, pa i drugima koji su džeparili od Casha, poput Zabranjenog pušenja (Zenica Blues je malo njegov Cocaine Blues, a malo St. Quentin Blues) i potpisivali njegove pjesme kao svoje vlastite. S druge strane, jedan Thompson je uredno godinama bio na tapeti kao “plagijator” zbog pjesme “Iza devet sela” koja je, nesporno, “Super trooper” od Abbe. Zanimljivo je, kako je novinarima koji su o tome trolali godinama, promaklo da je na omotu Thompsonovog albuma kao autor muzike uredno naveden – Björn Ulvaeus. Kojem onda idu i autorski tantijemi, pa se to onda zove obrada ili izvedba, a ne plagijat. No, zna se tko u hrvatskom tisku smije biti izložen kampanjama difamacija, a tko je zaštićen od bilo kakvih kritika. Razlika je uglavnom u orijentaciji, prohrvatskoj ili projugoslavenskoj. Tako da je jedan Balešević, unatoč pjesmici o “bečkim konjušarima” koji “su navikli da šene” iz devedesete i stihovima “j… nas ko nas sastavi”, danas rado viđen gost u Hrvatskoj i ne sumnjam da može dobiti Arenu u Puli kad god poželi. Thompson i dalje nije i – ne može. Jer je devedesetih, kad je Đole pjevao o “bečkim konjušarima” Hrvatima i Slovencima uz najgore uvrede, spominjao nekakav ZDS u stihovima. No, Đoletu ćemo oprostiti malo četnikovanja, takva su bila vremena, dogodi se svakom. Marku, naravno, nećemo, fuj ustaša. Ustaške se opraštaju samo Stipi.



Trg žrtava maršala Tita

Kolega Ivan Hristić je dao zanimljiv prijedlog: možda bi Trg maršala Tita trebalo preimenovati u Trg žrtava maršala Tita, da budu zadovoljni i jedni i drugi – i oni koji bi da Tito ostane i oni koji bi ga maknuli. No, na stranu šalu, Bandić ima ozbiljan problem. Bi li se trebao odreći Tita u zamjenu za Hasanbegovića? S jedne strane, možda i ne, jer bi se time zamjerio dijelu birača, a njegova politika ide za time da se ne zamjeri nikom, ne da se dopadne svakom. No, s druge strane, koliko gradova postoji u svijetu koji imaju trg ili ulicu nazvane po bivšem diktatoru? Zato nigdje u Rusiji nema trga nazvanog po Staljinu, iako je on nesporno bio antifašist i to malo veći od Tita i zaslužniji za ishod rata. A i njegova Crvena armija je oslobodila dobar dio Hrvatske od Nijemaca, pa bi mogao imati svoj trg u Hrvatskoj i prije nego Tito, slijedom logike da Tito zaslužuje trg jer je bio antifašist. Tim više, što za razliku od Tita, nije slao Hrvate na Goli, niti imao prste u masovnim zločinima nad našim ljudima nakon rata. Zanimljivo je kod antifa, koji opet spremaju prosvjed protiv eventualnog preimenovanja, primijetiti još jednu stvar: jedna je da na Trg maršala Tita izlazi ulica nazvana po Andriji Hebrangu, kojeg je Tito dao smaknuti. Što je jedinstven slučaj u svijetu, da imate na istom mjestu ulicu i trg od kojih se jedno zove po diktatoru, drugo po njegovoj žrtvi. Što održava vrijednosnu dezorijentiranost društva, tim više što se vole pozivati na ZAVNOH u Ustavu kad govore o Titu, ali im ne smeta što je tvorca ZAVNOH-a Tito – smaknuo.

Lešinari preuzimaju Hrvatsku

Ramljak je progovorio o onom o čemu je izbjegavao govoriti prije izbora: Konzum će zatvarati dućane i masovno otpuštati ljude. Nije to nikakvo iznenađenje, puno puta sam pisao da je to neizbježno; pola Konzumovih dućana radi s gubitkom. Iznenađenje će biti ako na kraju ne budu morali otpustiti sve zaposlene. No, dok je javnost ponovno zabavljena marginalnim temama poput toga, hoće li Rusi zaplijeniti Kulmerove dvore koje je Todorić dao pod hipoteku za kredit Agrokoru, ispod radara prolazi to što Ramljak žica novac od najgorih lihvara na planetu, američkih lešinarskih fondova poput Knightheada i obećava im prioritet u povratu duga. Dakle, novac koji su Rusi uložili u Agrokor, oni neće vidjeti, ali će zato lešinari koji su kupovali dolar duga za trideset centi, naplatiti dolar i kamatu. Taj isti fond je odigrao značajnu ulogu u uništavanju ekonomije Puerto Rica, uspješno lobirajući da se spriječi bilo kakva nagodba kojom bi došlo do otpisa dijela duga. Puerto Rico tako ne može bankrotirati, ali se isto tako ne može ikad izvući iz dugova: sve što zarade, morat će davati leširima koji istodobno koriste otok kao poreznu oazu kako bi izbjegli svoje obveze. Dok građani masovno iseljavaju, špekulanti masovno useljavaju. Taj isti fond je odigrao i značajnu ulogu u uništavanju Argentine, a zajedno sa Sorosem, kojeg je čak i državna HINA prošlog tjedna proglasila “filantropom”, a njegove protivnike “teoretičarima zavjera”, danas tuži banke u kojima je pohranjen novac Argentine, tražeći da se sve isplaćuje njima, a ne onima koji su u Argentinu stvarno i ulagali vlastiti novac. Iz svega ovog nije teško izvući određene zaključke o budućnosti Hrvatske. Ali, Plenkoviću su, izgleda, puno draži lihvari i lešinari, ako su američki, nego “zli kepec Putin”. Recept za propast je tu. Oni već odavno imaju dovoljan dio duga Agrokora da mogu spriječiti svako restrukturiranje i svaku predstečajnu ili stečajnu nagodbu. I budite sigurni da će to i uraditi – jer su to uradili i svugdje drugdje gdje su pustili pipke. Cilj je doživotno dužničko ropstvo, ako je moguće cijele države, ne samo Agrokora.

Plenković analizira situaciju

U Budimpešti se sastaše mađarski ministar vanjskih poslova, Peter Szijjarto, i potpredsjednica hrvatske Vlade i ministrica gospodarstva, Martina Dalić, nakon potpisivanja Memoranduma između Hrvatske i Mađarske o opskrbi plinom. I naravno, ponovno se postavilo glupo pitanje – kad će Hrvatska otkupiti INA-u od MOL-a, kako je vjerodostojno obećao vjerodostojni nam premijer, tamo negdje oko Božića. Od onda je prošlo šest mjeseci. Odgovor Martine Dalić je bio: “Taj proces je složen i ide svojim tokom”. Ako vam to zvuči kao birokratsko blebetanje, što onda reći na Plenkovića? “Stručne službe nadležnih ministarstava analiziraju situaciju”, rekao je, odgovarajući na pitanje novinara u vezi s najavama prodaje dijela HEP-a, kako bi se mogle otkupiti dionice INA-e. Istaknuo je nužnost da se u tom procesu angažiraju najeminentniji međunarodni savjetnici koji bi, kazao je, pomogli u onome što je najbitnije, evaluaciji same kompanije – te namjestio kravatu da mu bolje stoji. Blago anemičan odgovor, reklo bi se. “Kad ne želim riješiti problem, osnujem komisiju”, rekao je jednom Churchill. Evo mu jedna ad hoc i nestručna analiza od mene: zašto bi je uopće kupio? Kad smo ju prodavali, izuzeli smo iz nje sve što je vrijedilo – JANAF, Plinacro, Petrokemiju, naftna polja u Sibiru, a kasnije smo prokockali i polja u Siriji. Prodali smo praktički samo lanac benzinskih pumpi i to za grdne pare, te dvije nerentabilne i beznadno tehnološki zastarjele rafinerije. Hrvatska nema nafte, nema tržište, a za samu Hrvatsku je i jedna rafinerija dosta i previše. Ako nam i treba nova rafinerija “u vlasništvu države” ili “domaćem”, jeftinije je sagraditi novu, nego ulagati u obnovu one Riječke (Sisačka je ionako mrtva, kao ptica dodo). Ne bi li bilo pametnije da Hrvatska svoj udio jednostavno proda Mađarima? Jer, nama je svakako jeftinije kupovati gotove derivate, nego ih prerađivati u Hrvatskoj. Strateški nam to ne znači ništa jer ionako uvozimo naftu, ako ne bismo mogli uvoziti derivate onda sasvim sigorno ne bismo ni naftu kao takvu. Ekonomske računice nema. Jedini razlog za kupnju INA-e može biti PR premijera i eventualno nečija provizija na tom poslu…

Je li si Plenković pucao u nogu uhićenjima?

Prvo su uhićeni i na kraću zatvorsku kaznu osuđeni mladići koji su na trajektu vrijeđali Janicu Kostelić. Onda je uhićen, po povratku u Hrvatsku, mladić iz Austrije zbog poruka na facebooku, čiji sadržaj nismo doznali. Na kraju je uhićen i bivši saborski zastupnik HNS-a, Gordan Bičak, koji je napisao:

“Tko nam pokuša skinuti tablu sa imenom Tita na Trgu Maršala Tita u Zagrebu, neće dobro proći. Osobno, prvi ću ga u tome spriječiti… Bit će krvi i padat će glave.” I dalje, “Hasanbegović, Stier i Esih te njihova družba, dokaz su da partizani na Bleiburgu ni u poslijeratnoj Jugoslaviji nisu obavili posao kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu i posijalo svoje sjeme zla koje sada želi vratiti Hrvatsku i hrvatski narod u godine sramote i mraka… No, ako već gospođe i gospoda nasljednici i sljedbenici Ustaša, žele ponoviti 1941. doživjet će ponovno i 1945., a onda više nećemo biti tako milostivi i nemarni. Garantiram vam od fašističkog sjemena neće ostati ni zrno a kamoli plod” Da je to prijetnja, jest. No, je li baš bilo pametno uhititi ga zbog toga? Jer, takvi izlasci antifašista, kao onog što stvarno jesu, hrpa siledžija i netolerantnih hejtera, su samo po sebi odličan PR za Plenkovića, koji je bar nominalno “desni centar”. No, kad ih strpate u zatvor, onda se stvar mijenja, onda vi ispadate “diktator” jer, eto, uhićujete ljude zbog “verbalnog delikta”. Istina, i u SAD-u je jedan takav pred tjedan dana pokušao smaknuti cijeli vrh Republikanaca i neke teško ranio, nakon što je slao takve poruke. No, opet, češće ubijaju oni koji ne prijete javno. A uostalom, imali smo i ludog psihijatra Horvata koji je pisao takve stvari, pa je na kraju ubrao simpatije dijela javnosti kad je dobio otkaz. Možda bi bilo pametnije dati naputak da se za to ne uhićuje: javno sramoćenje je puno učinkovitije. Ovako se stvari lako okrenu, ne protiv idiota koji takve prijetnje pišu, nego protiv vlasti.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI