Ministrica Blaženka Divjak se bori protiv lažnih diploma, a u Zaprešiću izdaje diplome koje nisu u suglasju sa zakonom!?

screenshot

U bivšoj državi, općina Zaprešić je imala značajne industrijske kapacitete i značajnu ponudu stručne radne snage. To je razlog zašto sam predložio predčasniku gospodina Turka, gospodinu Vinku Moroviću, da pokrene razvoj grada Zaprešića fokusiranjem na obrazovnu djelatnost, pružanjem uslužnih intelektualnih usluga u restrukturiranju tvrtki diljem Lijepe naše. Ideja je bila da se kreira snažna jezgra znanja iz područja poslovne ekonomije koja će 'proizvoditi' poslovne tvrtke veće dodane vrijednosti. Tako je Visoka poslovna škola 'Baltazar Adam Krčelić' dobro krenula i postala najveća Škola u Lijepoj našoj. No, u Lijepoj našoj nije ništa opasnije od uspjeha...

U prethodnoj sam raspravi naglasio nužno rastuće uloge lokalne uprave i samouprave, s jedne strane, i, s druge strane, njezinu odgovornost u osiguranju javnih dobara i povećanja blagostanja temeljem rasta gospodarske aktivnosti na njezinom području. To je moguće postići, umjesto postojećeg odnosa centralne i lokalne vlasti, umreženjem lokalne uprave i samouprave u kojoj tržišna država obavlja funkciju aktivnog koordinatora. U raspravi koja slijedi, ukazat ću kako samo holistički pristup reforme cjelokupnog društvenoga sustava može stvoriti nužne pretpostavke funkcionalne organizacije tržišne države, te ustroja i organizaciju odnosa lokalne i centralne vlasti.

Funkcioniranje grada Zaprešića dobar je predložak na kojem ću pokazati, temeljem dokumenata, kako danas (ne) funkcionira lokalna uprava i samouprava. Zaprešić smatram kao poseban slučaj, što znači da problemi nisu prisutni samo u Zaprešiću, već mnoge lokalne vlasti imaju – „svoje specifičnosti“. Pri tome ne treba gubiti iz vida i dobre primjere gdje su gradovi i općine pokrenuli razvoj na lokalnoj razini i tako opravdali svoje postojanje. Nadalje, komentar stanja i funkcioniranja grada Zaprešića ima za cilj da pokaže koja i kakva ograničenja postoje u Lijepoj našoj kada je riječ o funkcioniranju lokalne uprave i samouprave…

Grad Zaprešić, nažalost, nije iskoristio mogućnosti, prednosti, koje mu stoje na raspolaganju. Umjesto dinamičnog grada imamo „spavaonicu“ koja živi „na aparatima“ od kojih je najvažniji – grad Zagreb. Nedaleko od Zaprešića nalazi se Zabok, koji je nešto udaljeniji od grada Zagreba, ali vodi proaktivnu politiku kako bi njegovi građani radili i živjeli sve bolje. Po mojem mišljenju, znakovita i dijagnostička je izjava gradonačelnika grada Zaprešića, gospodina Željka Turka, koji je u jednom od intervjua iznio najprije podatak kako je u Zaprešiću niska stopa nezaposlenosti od svega 4%. Iznesenom je odmah nadodao kako polovina zaposlenih radi u gradu Zagrebu, čime je, zapravo, kazao kako je stopa nezaposlenosti u Zaprešiću – fantastičnih 54%. Tom je izjavom gospodin Željko Turk dao najprecizniju dijagnozu stanja zaprešićkog gospodarstva.

Snažna jezgra znanja iz poslovne ekonomije

Naime, u bivšoj državi, općina Zaprešić je imala značajne industrijske kapacitete jer je aktivno koristila blagodati blizine grada Zagreba. Tu u prvom redu mislim na značajnu ponudu stručne radne snage. To je razlog zašto sam predložio predčasniku gospodina Turka, gospodinu Vinku Moroviću, da pokrene razvoj grada Zaprešića njegovim pozicioniranjem i fokusiranjem na obrazovnu djelatnost koja će, po prirodi stvari, multiplicirati poslovne mogućnosti grada Zaprešića kreiranjem novih tvrtki i pružanjem uslužnih intelektualnih usluga u restrukturiranju tvrtki diljem Lijepe naše.



Ideja je bila da se kreira snažna jezgra znanja iz područja poslovne ekonomije koja će, sa svoje strane, „proizvoditi“ poslovne tvrtke veće dodane vrijednosti. Od svega nije se učinilo ništa. Visoka poslovna škola „Baltazar Adam Krčelić“ je dobro krenula i postala najveća Škola u Lijepoj našoj. No, u Lijepoj našoj nije ništa opasnije od uspjeha…

Problemi su počeli kada je RIFIN (jedan od osnivača Škole, drugi je grad Zaprešić) onemogućen u ostvarivanju svojih prava. To se dogodilo 2. siječnja 2008. godine. Od tada, gospodin gradonačelnik Željko Turk, provodi samovolju u upravljanju Škole. Osobno sam u ime RIFIN-a brojnim pismima upozoravao i molio gospodina gradonačelnika, Željka Turka, kako je potrebno da osnivači preuzmu odgovornost za rad Škole. Predlagao sam da se poslovanje Škole temelji na zakonitim odlukama. Od gospodina Turka nije stigao nikakav odgovor. Ignorirao je drugog osnivača i – provodio svoju politiku. Zašto ignorira pozitivne zakonske propise, vjerojatno će jednog dana objasniti građanima Zaprešića i nadležnim institucijama…

Umjesto da gospodin Turk vodi brigu o razvoju gospodarstva i povećanju količine javnih dobara građanima Zaprešića, započeo je proces isključivanja drugog osnivača promjenom Statuta Škole.

Prije nego što nastavim, valja kazati kako isključivanje predstavnika RIFIN-a kao drugog osnivača, čini rad Upravnog vijeća Škole pravno ništetnim. Narodski rečeno, odluke nezakonitog Upravnog Vijeća škole nisu pravno valjane. Drugim riječima, Ugovor o osnivanju Škole od 23. travnja 2001. godine, nije moguće bez volje ugovornih strana mijenjati. Ugovor o osnivanju je temeljni akt iz kojeg su derivirani svi odnosi između osnivača koji su vlasnici Škole i temeljem, vlasništva, odlučuju i odgovaraju za rad Škole. Za razliku od trgovačkih društava u slučaju Škole radi se o neograničenoj odgovornosti osnivača. Narodski rečeno – RIFIN, prema zakonu, odgovara za rad Škole.

Tako nezakonito Upravno vijeće škole predlaže novi Statut Škole, u kojem isključuju – osnivače. Gospodin Željko Turk predlaže prihvaćanje predložene promjene Statuta Škole. Međutim, odgovorni članovi Gradskog vijeća uočavaju „grešku“ (kako su je nazvali predstavnici Škole) i kao osnivač se pojavljuje – samo grad Zaprešić. Potezom pera nestaje drugi osnivač Škole – RIFIN. Da ne duljim – u daljnjim izmjenama Statuta nestao je kao osnivač i grad Zaprešić uz eksplicitnu suglasnost gradonačelnika grada Zaprešića, gospodina Željka Turka.

Škola kreće u poduzetničke aktivnosti!?

U prvom članku svakog Statuta, dok je RIFIN sudjelovao u upravljanju Škole, imenom su naznačeni kao osnivači grad Zaprešić i RIFIN. Akcijama putem sudskih procesa RIFIN je nastavio braniti interese osnivača, što znači da osporavajući nezakonito donošenje Statuta Škole, u svakom pogledu, RIFIN nije branio samo svoja vlasnička prava, već i vlasnička prava grada Zaprešića ili, što je isto – imovinu građana grada Zaprešića… Vjerojatno po nalogu gospodina gradonačelnika, Željka Turka, gospodin Vinko Morović je, kao predsjednik Upravnog vijeća Škole, obavijestio RIFIN, 6. lipnja 2008. godine, kako je „Gradsko vijeće grada Zaprešića na svojoj sjednici, a povodom prihvaćanja Statuta, prihvatilo Statut u cijelosti, uz jednu dopunu, iz koje se vidi da je grad Zaprešić isključivi osnivač.“

Pri tome valja kazati kako je predsjedniku Upravnog vijeća, gospodinu Vinku Moroviću (potpisao Ugovor o osnivanju Škole 23. travnja 2001.) bilo poznato da je takva odluka pravno ništetna, s jedne strane, i s druge strane, kao predstavnik grada Zaprešića u Upravnom vijeću Škole morao je upozoriti članove Gradskog vijeća kako odluka nema zakonske osnove da isključi drugog osnivača – RIFIN.

Više nije bilo prepreka vođenju meni neobjašnjive politike. Škola kojoj je temeljna zadaća obrazovanje studenata i podizanje znanstvene i stručne razine nastavnika, te unaprjeđenje programa obrazovanja, kreće u poduzetničke aktivnosti. Najprije kupuje hotel u Biogradu na moru. Ni, to nije bilo dosta. Grad Zaprešić ustupa nacionalnu kulturnu baštinu – Banske dvore bana Jelačića – Školi. Ono što posebno pokazuje samovolju je garancija za kredit koju grad Zaprešić daje Školi da bi kupila nekretninu u Zagrebu. Bilo bi jasno i razumljivo da je grad Zaprešić dao garanciju, uz suglasnost drugog osnivača RIFIN-a, za izgradnju Škole i drugih prostora sukladno programskom razvoju Škole i grada Zaprešića, ali dati jamstvo Školi kako bi dio svoje obrazovne aktivnosti preselila u Zagreb – nije moguće ničim opravdati…

Gospodin gradonačelnik, Željko Turk, nije mogao to raditi bez Upravnog vijeća i dekana Škole, te bez potpore Gradskog vijeća grada Zaprešića. Upravno vijeće Škole imenuje dekana, pa je isključenje RIFIN-a bilo nužno kako bi se provodio plan gospodina Željka Turka. Gradsko vijeće je RIFIN, od 2. siječnja 2008. godine u svim sazivima upozoravao na nezakonite radnje koje omogućuje gradonačelnik, gospodin Turk u Školi, ali nije poduzelo bilo kakvu inicijativu da se zaustave nezakonite radnje u Školi. Što više, upravo je Gradsko vijeće grada Zaprešića isključilo RIFIN kao osnivača, potom grad Zaprešić, te dalo suglasnost na traženu garanciju temeljem koje je Škola podigla kredit kako bi kupila nekretninu u Zagrebu. Iz navedenog moguće je zaključiti kako je Gradsko vijeće aktivno podržavalo politiku gospodina gradonačelnika, Željka Turka.

Niti gospodin Željko Turk, niti Gradsko vijeće grada Zaprešića, ne bi mogli provoditi navedenu politiku u Školi da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja obavilo svoju funkciju. Naime, Škola je dobila dopusnicu za rad od Ministarstva, kako bi imala pravo izdavati diplome iz kojih je razvidno da su studenti uspješno savladali, od Ministarstva prihvaćen – nastavni program. Da bi se održali zakonom propisani uvjeti, Ministarstvo ima pravo i obvezu obavljati redovni i izvanredni nadzor nad radom Škole. I tu je RIFIN poduzeo potrebne aktivnosti kako bi upozorlo Ministarstvo na nezakonitosti u radu Škole. Da ne bi bilo zabune, inicijativa je bila usmjerena na ministre da se, kojim slučajem, ne „izgube“ upućena pisma.

Inicijative u Saboru nisu urodile plodom

Počelo je dobro. Tadašnji ravnatelj Ministarstva znanosti i obrazovanja, gospodin Vito Turšić, precizno se odredio glede RIFIN-ove inicijative. Nakon toga, daljnja ponašanja Ministarstva znanosti i obrazovanja nisu mi razumljiva. Nadzor koji je izvršilo Ministarstvo predstavlja slučaj za sebe i po sebi. Vjerujem da će naknadna analiza pokazati u kojoj je mjeri nadzor nad radom Škole bio u suglasju s pravilima i tehnologijom postupka. Svoje nezadovoljstvo je RIFIN izrazio svojim očitovanjem na Izvještaj o nadzoru. Nezakonito djelovanje Škole se nastavilo pa je RIFIN ponovno zatražio Nadzor nad radom Škole.

Zamolba je upućena ministrici, Blaženki Divjak. Kako bi se ubrzao proces nadzora Škole, obavijest o tome je dostavljena relevantnim čimbenicima: Predsjedništvu Sabora, Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu, Odboru za predstavke i pritužbe, zastupničkim klubovima Sabora i mnogobrojnim zastupnicima Sabora. Razumije se samo po sebi da je obavijest o tome dostavljena premijeru, Andreju Plenkoviću, predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarević i, za svaki slučaj – državnom odvjetniku.

Mnogi nisu, iz meni nepoznatih razloga reagirali na obavijest. Međutim, ne mali broj navedenih je, temeljem obavijesti, pismenim putem pokrenuo inicijativu. Inicijativa od strane članova i odbora Sabora započela je 6. veljače 2017. godine pismom tadašnjeg predsjednika Sabora, gospodina Bože Petrova. Potom su slijedile dvije inicijative saborskog zastupnika, Željka Jovanovića, predsjednice Odbora za predstavke i pritužbe, Ane-Marije Petin, u ime Ureda predsjednice RH, Anamarije Kirinić, predstojnika ureda predsjednika Sabora gospodina Danijela Glumčića u ime gospodina Gordana Jandrokovića, predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, gospođe Vesna Bedeković, tajnice Odbora za predstavke i pritužbe gospođe Nedeljke Krpine, potpredsjednika Sabora RH, gospodina Siniše Hajdaša Dončića i saborskog zastupnika, gospodina Orsata Miljenića.

Inicijative najznačajnijeg tijela u RH nisu urodile plodom. Nećete vjerovati, ali tome je odista tako. Gospođi ministrici, Blaženki Divjak, nije relevantna inicijativa Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Jednako su joj tako irelevantne inicijative ni manje, ni više nego predsjednika Sabora, gospodina Gordana Jandrokovića. Postavlja se pitanje – koji su razlozi, motivi, da uporno čini „grijeh propusta“ ne čineći ništa kako bi Škola funkcionirala na zakonu propisani način? Postavlja se pitanje – čime ju je zadužio gospodin, Željko Turk? Teško je vjerovati da gospođa Blaženka Divjak nije upoznata s predmetom u kojoj su jasno precizirani problemi iz nadležnosti Ministarstva znanosti…

No, ako je to moguće, prirodno bi bilo da gospođa ministrica, Blaženka Divjak, odmah i sad formira istražno tijelo i angažira druge institucije koje su ovlaštene po zakonu da izvrše uvid u cjelokupni slučaj kako bi otklonila moje primjedbe. Upravo onako kako je to učinila prilikom nalaska lažne diplome u Ministarstvu. Dok se javno ne objavi akcijom gospođa Blaženka Divjak, moram ju, usprkos njezinog znanstvenog digniteta, smatrati odgovornom za stanje u Školi u najširem smislu te riječi, kao što je vidljivo iz pisama koji su joj upućeni. Zainteresiranom čitatelju predlažem da na stranicama www.rifin.com „Zaprešić kao slučaj“ pažljivo pročita korespondenciju između Ministarstva znanosti i RIFIN-a.

Diplome Škole izdate od 2008. godine – nisu zakonite

Moj kratki komentar glasi kako se radi o recidivu prošlosti čiji je temelj – balkanski mentalitet. U knjizi ću iznijeti svoju analizu i ponuditi argumente zašto je to i takvo ponašanje moguće u Lijepoj našoj. U demokratskim zemljama jasna su „pravila igre“ koje nitko ne dovodi u pitanje, a propusti državnih dužnosnika rješavaju se – ostavkama. S politikom nisam u dobrim odnosima, ali mi je nezamislivo da tako visoko rangirani javni djelatnici – gradonačelnik grada Zaprešića, gospodin Željko Turk i ministrica najvažnijeg resora u vladi premijera Plenkovića, gospođa Blaženka Divjak – smiju marginalizirati ugled i čast funkcije koju obnašaju. Pazite, dragi čitatelju, Hrvatska je punopravna članica EU-a. Stalno govorimo o kulturnoj pripadnosti srednjeeuropskom području. Današnja vlast u Lijepoj našoj je demokratskog i kršćanskog opredjeljenja. Moje je pitanje jednostavno – je li to istina?

Nisam jednom od uspostave Lijepe naše pozvan kod predsjednika RH, premijera ili ministra, a da se nisam odazvao pozivu ili upitu. Uvijek sam se trudio da različitost političkih pogleda, normativno, ne djeluje na moje odgovore. Drugim riječima, nastojao sam, koliko je to moguće, na probleme gledati iz položaja dužnosnika koji me je zamolio za mišljenje. To mi se čini normalnim. Jednako kako mi se ne čini normalnim da djelatnici u Ministarstvu znanosti i obrazovanja mogu ignorirati inicijativu visokih dužnosnika RH. Nakon višekratnih pokušaja i inicijativa, RIFIN je dobio odgovor od Ministarstva znanosti i obrazovanja koji to nije bio, jer nije ogovoreno na pitanja koja su postavljena…

Kako bih pokazao da se ne radi o zanovijetanju nekog zajedljivog građana, reći ću kako diplome Škole koje su izdate od 2008. godine nisu zakonite, jer ih nisu ovjerile na zakonit način – izabrane osobe. U požurnicama upravo ukazujemo na tu činjenicu. Gospođa ministrica, Blaženka Divjak, je pokrenula široku inicijativu kako bi se iz radnog procesa isključili nastavnici koji imaju falsificirane diplome. To sam javno podržao. Kao što je znano početak priče je pronalazak falsificirane diplome u samom Ministarstvu. Javnost još nije dobila obrazloženje kako se je to moglo dogoditi.

Istodobno, gospođu ministricu Blaženku Divjak ne zabrinjava činjenica kako Škola godinama izdaje diplome koje nisu u suglasju s pozitivnim zakonskim propisima. Prema tome, svojim „grijehom propusta“, gospođa ministrica Blaženka Divjak, podržava nezakonite radnje gospodina gradonačelnika, Željka Turka i Gradskog vijeća Grada Zaprešića.

Moram učiniti malu digresiju. Posebno je potrebno ukazati na slučaj gospodina Željka Jovanovića, bivšeg ministra Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kao što je vidljivo na stranicama www.rifin.com, pisano je gospodinu Željku Jovanoviću kao ministru, ali odgovora nije bilo. Međutim, kada mu je poslana obavijest o nezakonitom ponašanju u Školi i zamolba da kao saborski zastupnik podrži inicijativu, gospodin Željko Jovanović je podržao RIFIN-ovu inicijativu. Tako dolazim do još jednog vrlo neugodnog zaključka. Uvjeren sam da gospodin Jovanović, kada je obavljao funkciju ministra, nije imao spoznaju o RIFIN-ovoj inicijativi, jer je vrlo konkretno i precizno reagirao na našu zamolbu.

Iz navedenog slijedi da je upućeno pismo Željku Jovanoviću – „nestalo“. Zašto je nestalo, valjalo bi ispitati. Dokumentacija postoji, pa je lako moguće utvrditi zašto tadašnji ministar, Željko Jovanović, nije bio upoznat s našim zamolbama i inicijativama. Ovom prilikom želim javno zahvaliti saborskom zastupniku gospodinu Željku Jovanoviću na podršci.

Tko može zaustaviti samovolju Željka Turka?

No, vratimo se na trenutak lažnim diplomama. Da je u Lijepoj našoj sve moguće pokazuje stav prema kojem se određuje kako obrazovni sustav i njegovi korisnici, učenici, nisu pretrpili nikakvu štetu iako su nastavnici bez diploma godinama provodili nastavu i ocjenjivali učenike… Ako nije bilo nikakve štete, zašto nastavnici bez diploma automatski ostaju bez posla? Nadalje, ako je uvjet da bi netko bio nastavnik (a bio je) bila – diploma, kako to da nije bilo štete? Što bi bilo da neki učenik pokrene sudski postupak protiv škole u kojoj se obrazuje, jer je izgubio godinu, temeljem negativne ocjene nastavnika koji nema diplomu? Prema tome, gospođo ministrice, nanesena je neupitna šteta obrazovnom sustavu, učenicima i nastavnicima koji imaju diplome. To je blamaža.

Slažem se da je potrebno premostiti problem. To je moguće učiniti jedino na zakonit način. Ostalo je balkansko nasljeđe. Međutim, netko za to mora odgovarati. Inače, kakva smo mi to zemlja i kakvu poruku odašiljemo mladima i svijetu? Zato je nužno da se problem ne ostavi na „ugaru“, već da se pokrenu sve zakonite radnje kako bi se utvrdile činjenice o kojima svakako valja obavijestiti javnost. To je potrebno učiniti i glede Škole u Zaprešiću. Treba jasno reći da nitko nema pravo dovoditi u pitanje dignitet Ministarstva znanosti i obrazovanja, Vladu ili Sabor… Ukoliko bilo tko ima dileme glede navedenog stava, moram mu kazati kako je nepoštivanje institucija – put u anarhiju. Anarhija je smrtno stanje za svako društvo, pa tako i za Lijepu našu…

Gospodin Željko Turk je višegodišnji visoko rangirani HDZ-ov političar. Njegovu moć i samovolju nisu mogli zaustaviti ni gospodin Ivo Sanader, ni gospođa Jadanka Kosor, ni gospodin Tomislav Karamarko pa ni, za sada, gospodin Andrej Plenković.

Obavijest predsjedništvu HDZ-a također nije pokrenula raspravu o nezakonitom ponašanju gospodina Željka Turka čiji je punopravni član. Prema postojećem saznanju ne postoji nitko u Lijepoj našoj tko može zaustaviti samovolju gospodina gradonačelnika, Željka Turka. „Kreativnost“ gospodina, Željka Turka, vidi se po angažmanu uglednih političara koji su obnašali ili obnašaju visoke funkcije. Objavljivanje popisa suradnika Škole, pokazat će zašto uspijeva u provođenju svoje nezakonite politike u Školi. Navedena konstatacija mora zabrinjavati sve građane u Lijepoj našoj…

U Lijepoj našoj svega 4% građana smatra da imamo dobro sudstvo. Hrvatska ima najviše sudaca po broju stanovnika, ali joj je pravosuđe na samom dnu. Nije problem samo u pravosuđu. Ništa manji nisu problemi ni u drugim društvenim djelatnostima. Narod bi rekao – „pucamo po svim šavovima“. U proteklih tridesetak godina nismo učinili ništa kako bi povećali učinkovitost javnih djelatnosti. „Zaprešić kao slučaj“ nije moguće zamisliti u, recimo, Njemačkoj. Naprosto u demokratskim zemljama je nezamislivo da bi bilo tko ugrozio ustavni položaj bilo kojeg pojedinca. U Lijepoj našoj je, kao što sam prikazao, sve zamislivo pa i izravne protuzakonite činidbe.

Temeljem dokumenata ću u knjizi o tom problemu šire raspraviti. Postavlja se pitanje – kako napustiti to prokletstvo balkanskog pristupa organizaciji i položaju pojedinca u društvu? Po mome mišljenju, to je moguće jedino uspostavom kontrolirajućih mehanizama. U svakoj tvrtki postoje unutarnji revizori koji stalno revidiraju poslovanje. Jednako tako u svakoj tvrtki postoji kontroling koji kontrolira procese i unaprjeđuje ih. Upravo bi to valjalo učiniti u javnim institucijama koje kontrolira država.

Stimuliranje stručnjaka da krenu u politiku!?

U pravosuđu suci donose bitno različite odluke, što znači da je bitno koji vam sudac sudi. Tako smo suce, kako bi tvrdili da su nezavisni, učinili – nepogrešivim stupovima Lijepe naše, iako su i oni samo ljudi. Mogu shvatiti da se suci mogu razlikovati u svojim procjenama intenziteta prekršaja. Međutim, nikako ne mogu shvatiti da po istom predmetu mogu biti oprečne presude (vektorski suprotne). Za to nam nisu krivi zakoni, iako je moguće uputiti mnoge zamjerke mnogim zakonima u Lijepoj našoj, kao i činjenici da se zakoni dnevno mijenjaju.

U Lijepoj našoj ima dovoljno obrazovanih stručnjaka koji su u stanju učinkovito usustaviti sustav revizije i kontrole. Međutim, to bi značilo da smo odlučni napustiti podjelu građana na one prvog, drugog i ne znam kojeg reda… Kao što mnoge profesije funkcioniraju u uvjetima reizbora, ne vidim razloga zašto se to ne bi odnosilo i na sve javne djelatnike. U slučaju pravosuđa sam to pokazao u svojoj knjizi „Vratimo osmijeh Lijepe naše“. Postojeće stanje dovodi do apsurda. Stimulira stručnjake da umjesto obnašanja svog časnog posla krenu – u političke vode. Neki od njih smatraju se ugroženima, pa zaštitu traže u politici. Ti i takvi slučajevi su tragični. Tamo gdje nema sigurnosti, nije moguće učiniti iskorak koji je nužna pretpostavka bilo koje i bilo kakve reforme.

RIFIN je u više navrata slao zamolbu gospodinu Željku Turku i Gradskom vijeću u kojem se precizno određuje glede protuzakonitih radnji u Školi, s jedne strane, i s druge strane, precizno predlaže što je potrebno učiniti kako bi poslovanje Škole postalo – zakonito. Pismo je upućeno 31. kolovoza 2015. godine. Odgovor do dana današnjeg nismo dobili. Tek po pravosudnoj presudi, gospoda, gradonačelnik Željko Turk i predsjednik Gradskog vijeća grada Zaprešića i Upravnog vijeća Škole nas obavještavaju kako će nam saopćiti što su zaključili temeljem presude (15. travnja 2019.). Pismo koje nam je upućeno nije moguće shvatiti drukčije do li nastavak dosadašnje politike koja traje više od desetljeća. O presudama se, gospodo, ne raspravlja, već se provode. Ni manje ni više…!

Rasprava je imala za cilj pokazati kako reforme u Lijepoj našoj moraju biti bolne. Razlog tome su degeneracije koje povećavaju entropiju dijela i cjeline, te njihovog odnosa. Da bi se to uopće moglo učiniti u Lijepoj našoj, od presudne je važnosti uspostaviti institucionalni okvir kojeg će svi bez izuzetka provoditi. Zapravo je tragično da ponavljam u nedogled kako se institucije i instituti moraju poštivati. U demokratskim zemljama o tome nitko ne govori, jer je to implicitna pretpostavka.

Priča o nultoj toleranciji prema degeneracija
ma nije postignuće, već uvjet izgradnje bolje i pravednije Hrvatske…!

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI