Bivšeg vozača i poduzetnika, USKOK optužuje i da je kao vlasnik i osnivač tvrtke, Solidum Žužić, obustavio poslovanje tog trgovačkog društva kako bi izbjegao plaćanje poreznih obveza. Žužić je svoje tvrtke doveo do nelikvidnosti, pa je s njima sklopio fiducijarne ugovore za pozajmice koje je posudio tvrtkama. Kada tvrtke nisu mogle isplatiti dug, Žužić je aktivirao fiduciju, pa su nekretnine u vrijednosti 437 milijuna kuna, prenešene su u njegovo vlasništvo...
USKOK je protiv Željka Žužića podignuo optužnicu koja ga tereti da je bivšoj županici Sisačko-moslavačke županije, Marini Lovrić Merzel, dao mito od 100.000 eura, što je Žužić i priznao. Bivšeg vozača i poduzetnika, USKOK optužuje i da je kao vlasnik i osnivač tvrtke, Solidum Žužić, obustavio poslovanje tog trgovačkog društva kako bi izbjegao plaćanje poreznih obveza. Žužić je tvrtke s kojima je bio vlasnički povezan, doveo u stanje nelikvidnosti, pa je s njima sklopio fiducijarne ugovore za pozajmice koje je posudio tvrtkama. Kada tvrtke nisu mogle isplatiti dug, Žužić je aktivirao fiduciju, pa su nekretnine u vrijednosti 437 milijuna kuna, prenešene su u njegovo vlasništvo. USKOK ga tereti i da je utajio porez od 47 milijuna kuna.
Zbog optužbi koje mu se stavljaju na teret, Željko Žužić je zbog sumnje u financijske malverzacije, bio uhićen krajem 2013. godine, a u pritvoru je proveo tri mjeseca. Nakon toga je Žužić, inače suprug sutkinje Vesne Žužić i kum bivšeg predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, postao – svjedok pokajnik. Ali i suoptuženik Marine Lovrić Merzel kojoj je dao 100.000 eura mita kako bi njegova tvrtka pobijedila na natječaju za vlasništvo nad 50 posto udjela u Cestama Sisak. Za opisana (ne)djela, Željko Žužić je kažnjen na zatvorsku kaznu od godinu dana, uvjetno na 4 godine, dok je sve ostalo, o čemu pišemo u ovom tekstu – ostalo nekažnjeno…
Naime, u sudskom postupku koji je upravo u tijeku, Žužić je izjavio da je zbog kupnje udjela u Cestama Sisak, tražio sastanak s Marinom Lovrić Merzel, a ona mu je rekla da je cijena 20 milijuna kuna plus 100.000 eura. Kada je izašao natječaj, u njemu je bila cijena od 20 milijuna kuna. Žužić je potvrdio da je nakon nekog vremena u ured Lovrić Merzel odnio 100.000 eura.
Priznao mito za Marinu Lovrić Merzel
Osim vlastitog priznanja, nema drugih dokaza da je Žužić dao mito Marini Lovrić Merzel, ali ima mnoštvo dokaza koji terete Žežića kao osobu koja je dokazani recidivist u kršenju zakona. Međutim, upravo je to njegovo priznanje bilo presudno da se izvuče s vrlo blagom kaznom za utaju 47 milijuna kuna poreza, ali i za mnoštvo drugih malverzacija o kojima se sve manje javno piše. U nastavku ćemo opisati samo neke od njih…
Za Željka Žužića, moglo bi se reći da je uspješan poduzetnik, kada iza njega ne bi bilo nagomilaniih afera i kada mu leđa ne bi štitio kum njegovog sina, bivši predsjednik RH, Stjepan Mesić. Dapače, može se reći da su se u životu Željka Žužića mnoge okolnosti i poznanstva odlično poklopile, zahvaljujući kojima je stekao ogromnu imovinu, iako istodobno i on osobno, i njegove tvrtke, i tvrtke njegove djece, duguju državi – ogromne iznose novca.
Svojedobno su Željka Žužića pratile brojne afere, a u medijima se pisalo da su višebrojne prekršajne prijave mahom padale u zastaru, jer mu je supruga, Vesna Žužić, bila sutkinja Općinskog suda u Velikoj Gorici. Iako se i gospođu Žužić sumnjičilo se da je bila u sukobu interesa, jer je vodila spor koji je bio povezan s tvrtkom u kojoj je likvidator bio njezin suprug Željko, za Državno sudbeno vijeće (DSV) i za Vrhovni sud to nije bilo ništa nelogično, ni nezakonito… Tako se i sutkinja Vesna Žužić, ponajprije zahvaljujući toleranciji DSV-a našla u krugu onih sudaca kojima nepotizam ne predstavlja nikakav krimen…
No, mnogima je malo poznato da biografiju sutkinje Vesne Žužić obogaćuje i zajednički poslovni život s njezinim suprugom, a taj poslovni život jedne sutkinje obiluje, pak – nezakonitostima i malverzacijama…
Da je Željko Žužić, ne samo poduzetnik koji duguje desetke milijuna državi, već i ratni profiter, za što ga nitko ne proziva(!?), proizlazi iz nalaza Državne revizije u dioničkom društvu Agroposavlje d.d., poduzeću za poljoprivrednu proizvodnju i promet poljoprivrednih proizvoda, čije je sjedište bilo u Velikoj Gorici, u Ulici Slavka Kolara. Poduzeće je 1991. godine imalo 84 zaposlenika, a raspolagalo je i sa 2200 hektara obradivih površina koe su, uglavnom, bila uređene.
U vrijeme donošenja odluke o pretvorbi Agroposavlja, direktor je bio Ivan Puljiz. Program pretvorbe poduzeća donesen je u lipnju 1992. godine, kojim je određeno da se poduzeće pretvara u dioničko društvo prodajom dionica i prijenosom neprodanih dionica fondovima. Temeljni kapital određen je u iznosu od 2,715.000 njemačkih maraka, a dijelio se na 27.150 dionica. Pravo prvenstva kupnje dionica imali su zaposleni i ranije zaposleni koji su uz popust imali pravo upisati 50 posto ukupnog broja dionica, a mogli su ih otplaćivati u obrocima u roku pet godina. Knjigovodstvena vrijednost poduzeća Agroposavlje d.d. na dan 31. prosinca 1991. iznosila je 111.815.709 njemačkih maraka…
Poduzeće je prije pretvorbe bilo posjednik velikog broja čestica zemljišta u više od deset katastarskih općina. Prema podacima koje je poduzeće dostavilo s dokumentacijom o pretvorbi, površina zemljišta kojim je raspolagalo iznosila je oko 2700 ha (27,000.000 m2). U poslovnim knjigama knjigovodstvena vrijednost zemljišta koncem 1991. bila je iskazana u iznosu 110,745.036 DEM, ali nije bilo navedeno koliko se od toga odnosilo na poljoprivredno, a koliko na građevinsko zemljište. No, već tih ratnih godina, Željko Žužić je bacio šape na vrijednu imovinu Agroposavlja d.d….
Ugovori za kupnju dionica s popustom
Prema nalazu Državne reviziju, u ožujku 1993. godine, Općinski sud u Velikoj Gorici uknjižio je založno pravo na nekretninama označenim kao k.č. broj 420/9 i 420/30, k.o. Vukovina i k.č. broj 639/3, k.o. Velika Gorica, radi osiguranja potraživanja vjerovnika društva Zagrebačka banka. U dokumentaciji društva, nalazi se nepotpisan sporazum između Željka Žužića i Ivana Puljiza – da su 24. siječnja 1997. zaključena dva sporazuma o osiguranju potraživanja u iznosu 3,379.385,20 kuna, prijenosom vlasništva nekretnina.
Navedeno je da su u vlasništvo društva Solidum-Žužić, d.o.o. Zagreb, prenesene nekretnine označene kao k.č. broj 420/30, k.o. Vukovina i k.č. broj 1099/18, k.o. Brdovec. Ugovorne strane su utvrdile da na ime povrata osobnog uloga, Ivanu Puljizu pripada pravo na 30 posto vrijednosti od prodaje nekretnina, odnosno 30 posto dobiti od korištenja navedenih nekretnina koju ostvari Željko Žužić, s tim da taj iznos nije veći od 284.000 DEM. Upravo je taj ugovor bio jedan od uzročnika kasnije propasti i stečaja toga društva…
Ugovori za kupnju 12.900 dionica s popustom, zaključeni su 22. siječnja 1993. sa 67 fizičkih osoba. Plaćanje je ugovoreno u roku pet godina. Većina dioničara platili su svega 5 posto iznosa, te su prestali plaćati dionice koncem 1993. i tijekom 1994. godine. Fond je tek u ožujku 1998. godine, zbog neplaćanja, raskinuo sve ugovore za kupnju dionica s popustom, a kupci dionica, iako nisu otplaćivali dionice, tijekom čitavog perioda koristili su upravljačka prava, pa su te neplaćene dionice i upravljačka prava koja im nisu pripadala prenijeli na – Željka Žužića.
U srpnju 1996. malim dioničarima dana je suglasnost za prijenos 14.180 otplaćenih i neotplaćenih dionica, ili 52,2 posto od ukupnog broja dionica, na novog stjecatelja Željka Žužića. Fond nije imao saznanja o otplaćenim i neotplaćenim dionicama obzirom da knjiga dionica nije vođena, iako je vođenje knjige dionica propisano odredbama članka 226. Zakona o trgovačkim društvima.
Stečaj nad poduzećem Agroposavlje d.d., otvoren je 9. travnja 1998. godine. Direktori društva bili su sadašnja sutkinja Općinskog suda u Velikog Gorici – Vesna Žužić i njezin suprug Željko Žužić – koji je bio i većinski dioničar s udjelom u vlasništvu dionica većim od 52 posto. Nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom, na zahtjev stečajnog upravitelja, Financijska policija obavila je kontrolu financijsko-materijalnog poslovanja Agroposavlja. Zapisnik o obavljenom nadzoru određenog dijela financijsko-materijalnog poslovanja u 1996., 1997. i 1998. sastavljen je 17. srpnja 1998., klasa:470-06/98-01/213, urbroj:513-10-02-98-12. Uzapisniku je navedeno da je poslovna dokumentacija društva – nepotpuna i nesređena, te da je žiro račun bio u blokadi od svibnja 1995. do otvaranja stečajnog postupka u travnju 1998. godine. Sveukupne obveze na dan 16. lipnja 1998. iznosile su 39,098.979,84 kuna.
Prema izvješću stečajnog upravitelja, navedeno je da su Agroposavlje d.d. i društvo Solidum Žužić, Zagreb, u siječnju 1997., ugovorili da društvo Solidum Žužić, Zagreb u cijelosti financira sjetvu na poljoprivrednim površinama Agroposavlja kao i da isplaćuje naknadu zaposlenicima za obavljene radove. Utvrđeno je da je plaća isplaćivana u gotovini, te da u 1997. i 1998. nisu plaćeni porez, prirez i kamate.
Uskok odbacio prijave protiv Željka Žužića
Popisom osnovnih sredstava, u svibnju 1995., utvrđen je manjak tri traktora, kombajna, osobnog automobila, te razne druge opreme. Nadalje je utvrđeno da su tri traktora prodana u 1996., te da se osobni automobil nalazi kod prijašnjeg direktora. Utvrđeno je da je knjigovodstvena dokumentacija manjkava i nesređena, da nisu vođene glavne i pomoćne knjige za 1996. i 1997. godinu. Bilanca, račun dobiti i gubitka, te prijava poreza na dobit za 1997. – nisu bili sastavljeni. Knjige o financijskom poslovanju za 1996., 1997. i 1998. godinu bile su neuredne ili nisu bile uopće bile vođene…
Prema izvješću stečajnog upravitelja, a i prema nalazu financijskog inspektorata, neracionalno zaduživanje kod banaka, te ugovaranje poslovne suradnje s društvom Solidum Žužić, dovelo je do stečaja Agroposavlja d.d.. Odgovorne osobe u društvu Agroposavlje d.d. do dana otvaranja stečaja bili su: Ivan Puljiz, direktor od 29. svibnja 1990. do 15. rujna 1996. i član Uprave od 16. rujna 1996. do 9. travnja 1998., Željko Žužić, predsjednik Uprave od 16. rujna 1996. do 8. travnja 1998., Vesna Žužić, članica Uprave od 16. rujna 1996. do 8. travnja 1998. godine.
Željka Žužića spominjalo se i u aferi Bankomat. „Njegova tvrtka Poljoprivredna stanica d.o.o. je u svibnju 2008., nelegalno dobila od HPB-a iznimno povoljan kredit od 11 milijuna kuna, i to najvjerojatnije zato što ga je zaštitio bivši predsjednik, Stjepan Mesić”, tvrdio je tada Ante Daniel Šimac iz Velike Gorice, koji je USKOK-u podnio izuzetno opsežnu (80 stranica) kaznenu prijavu zbog prikrivanja Žužićeve uloge u slučaju Bankomat. Prijavu je USKOK – odbacio…
Šimac je Žužića prijavio USKOK-u i zbog načina na koji je došao do zemljišta TC Soliduma. U prijavi je naveo da je sva imovinska korist koju je Žužić ostvario iznajmljivanjem lokala u TC Solidumu, protupravno stečena, jer je ostvarena masovnim krivotvorenjem rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima. Naime, objekt je od otvorenja u svibnju 2004. do travnja 2008., radio kao – bespravna gradnja. Do svibnja 2012. takva protupravna imovinska korist, koja po zakonu predstavlja prihod državnog proračuna, iznosi više od 280 milijuna kuna, tvrdio je Ante Daniel Šimac.
Željko Žužić je sve nekretnine propalih poduzeća, njih više od petnaest, prenio u tijeku predstečajne nagodbe na svoje ime i na ime svojeg sina, Tina Žužića. Time je stekao imovinsku korist veću od 500,000.000 kuna, a državni proračun oštetio za najmanje 47,000.000 kuna na osnovu neplaćenog poreza na prodaju nekretnina. Potraživanja vjerovnika, Trgovačkog centra Solidum d.o.o., samo jedne od Žužićevih tvrtki u stečaju, iznosila su 240,169.714,44 kuna, od kojih je dug prema Ministarstvu financija bio 22,673.170,88 kuna. Solidum Žužić d.o.o. Petrinja, na dan otvaranja stečaja imao je iskazano dugovanje u iznosu od 7,835.913,22 kuna i nije imao zaposlenika.
Trgovački centar Solidum d.o.o. završio je u stečaju s evidentiranim većim od 7 milijuna kuna. Iz izvješća stečajnog upravitelja, Ante Jukića, vidljivo je da je nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika iznajmljivalo trgovačko društvo Kostko d.o.o. u vlasništvu Žužićevog sina, Tina Žužića, te je na već opisani način steklo nepripadajuću financijsku korist u iznosu većem od 37,000.000 kuna. Prema izvješću stečajnog upravitelja, Trgovačko društvo Pevec d.o.o. trebalo je zakup plaćati Trgovačkom centru Solidum d.o.o. u stečaju, a zakup je plaćalo trgovačkom društvu Kostko d.o.o. te tako oštetilo vjerovnike stečajne mase za iznos veći od 37,000.000 kuna (u veljači 2018. godine podaci u Sudskom registru su promijenjeni i Tin nije više direktor…).
Bez koncesije do šljunka iz jezera Čiče…
Inače, Željko Žužić osuđen je na 6 mjeseci zatvora, uvjetno na pet godina, prema optužbi da je bivšoj sisačkoj županici, Marini Lovrić Merzel, za kupnju tvrtke Ceste Sisak dao mito u iznosu od 100.000 eura. Protiv njega je podneseno i nekoliko kaznenih prijava zbog optužbi da je preko svoje tvrtke Velkom, bez valjane koncesije, vadio šljunak i građevinski pijesak uz jezero Čiče pokraj Velike Gorice i prodavao ih lokalnim građevinskim tvrtkama. Sumnja se i da je upravo taj nelegalno izvađeni šljunak upotrijebljen i za nedavno dovršenu velikogoričku obilaznicu i za nedovršenu autocestu Zagreb Sisak…
Velkom je do početka Domovinskog rata bilo profitabilno komunalno poduzeće u vlasništvu Grada Velike Gorice. Pod svojim nadzorom, ili u vlasništvu imalo je svu gradsku infrastrukturu, vrijedne nekretnine, poslovne prostore i šljunčaru. Krajem ’90-ih, Velkom je počeo poslovati sve lošije, pa je 2000. nad tvrtkom proglašen stečaj, a nakon pet godina stečajne agonije, kupila ga je tvrtka Solidum Žužić u vlasništvu Željka Žužića. Velkom je tada plaćen samo 56 milijuna kuna, znatno manje od iznosa koji je istaknuo tadašnji stečajni upravitelj Velkoma, Marinko Pajić – 70 milijuna kuna. Upućeni tvrde, da je s obzirom na sve vrijedne nekretnine, realna vrijednost imovine bila veća od 150 milijuna kuna…
Na isti je način Žužić stjecao i ostale tvrtke i nekretnine. Osobe koje ga dobro poznaju kažu da je u 1990. godinu ušao sa zastavom 750, a nakon rata je izašao s bogatstvom većim od 50 milijuna eura(!?). Da su ti navodi istiniti, moguće je tvrditi detaljnom analizom prodaje i ostalih nekretnina koje su danas u vlasništvu Željka Žužića ili članova njegove obitelji. Što je običnim smrtnicima nemoguće, za Željka Žužića je i moguće i ostvarivo…
Poduzeće Finel d.o.o., pilana i furnirnica, sa sjedištem u Mošćenici, Petrinja, bilo je u vlasništvu Hrvatskog fonda za razvoj. Željko Žužić bio je predsjednik Nadzornog odbora i član NO do dana otvaranja stečaja 7. prosinca 2000. godine. Prema izvješćima Fonda za privatizaciju i podacima iz sudskog registra, temeljni kapital društva (vrijednost imovine) iznosila je 19,342.000 kuna. Otvaranjem stečaja, za stečajnog upravitelja imenovan je bio Marinko Pajić koji svu imovinu društva Finel d.o.o. u stečaju prodao bivšem predsjedniku i članu Nadzornog odbora – Željku Žužiću, za 4,067.268,58 kuna… Od kupovnine je za diobu stečajnim vjerovnicima ostalo svega 2,511.571,71 kuna, dok je razlika od 1,555.696,87 kuna isplaćena stečajnom upravitelju, te za namirenje ostalih stečajnih troškova.
Do koje mjere je Željko Žužić bio miljenik institucija, dokazuje i činjenica da je uz jamstvo jednosobnim stanom veličine 50,95 m2 u vlasništvu Solidum trgovina d.o.o., uspio od Hypo Alpe Adria Bank dobiti kredit 20.702.000 eura.
Pismo suca Kolakušića Dorhu i Uskoku…
Dugogodišnji obrazac stjecanja nekretnina i poslovanja, Željko Žužić nije s godinama mijenjao. Uvidom u sudski registar lako se uvjeriti da su gotovo sve tvrtke koje su vlasnički bile povezane sa Željkom Žužićem – ili brisane iz sudskog registra ili su u stečaju, a one koje u kojima je vlasnik i direktor bio njegov sin, Tin Žužić, promijenile su vlasnika u veljači 2018. godine, nakon što je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, Mislav Kolakušić, obavijestio DORH i USKOK o zlouporabama i malverzacijama koje je uočio. Objavljujemo pismo suca Kolakušića u cijelosti:
„…sukladno odredbi članka 23. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (NN 76/09, 116/10, 145/10, 57/11, 136/12, 148/13 i 70/17) kojom je propisano da sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za okolnosti i podatke koji upućuju na neko kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona, dužne su o tim okolnostima podnijeti kaznenu prijavu ili obavijestiti Ured.
Tijekom postupanja u predmetu St-942/14 Trgovački centar Solidum d.o.o. za trgovinu i usluge, u stečaju, Zagreb, Škorpikova 11, MBS:080522725, OIB:92174812949, utvrđeno je da su pravna osoba Pevec maloprodaja neprehrambene robe d.d. Zagreb, Savska cesta 84, OIB:73660371074 i NN osoba u istoj, zajedno s pravnom osobom Kostko d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, usluge i građenje, Zagreb, Banjavčićeva 5 i NN osoba u istoj, prema Sudu dostupnim podacima oštetile vjerovnike stečajnog dužnika TC Solidum d.o.o. u stečaju, za iznos od 28.000.000,00 kn.
Naprijed navedeno proizlazi iz Izvješća stečajnog upravitelja od 3. travnja 2017. te iz izjave Predsjednika uprave Pevec d.d. objavljene u intervjua na portalu Poslovni dnevnik od 14. rujna 2017. u 22,01 sati, citat: ‘Pevec je u 2014. napustio prostor na Jankomiru u vlasništvu RBA za koji smo plaćali korektan iznos zakupnine te u dogovoru sa Željkom Žužićem, za prostor na kojem, kao nositelj prava plodouživanja, isključivo pravo na korištenje i ubiranje zakupnina ima TC Solidum, sada u stečaju, sklopio ugovor s tada osnovanim društvom Kostko, čiji je osnivač i direktor Tin Žužić, sin Željka Žužića. Na temelju takvoga ugovora Pevec je umjesto Solidumu milijunske iznose uplaćivao Kostku, i to ne samo za korištenje prostora, nego i za komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda i sve režijske troškove. Tako je Pevec u nešto više od 2 godine na račun Kostka uplatio više od 28,5 milijuna kn. O tom nedopuštenom ugovoru nismo imali saznanja, sve dok nas bivši stečajni upravitelj Ante Jukić nije obavijestio da je utvrdio da TC Solidum u stečaju na prostoru koji koristimo ima pravo plodouživanja do rujna 2035., i sukladno zakonu polaže pravo na sve plodove koje taj prostor daje. Odmah smo se obratili Kostku da nam dostavi isprave kojima dokazuje svoje ovlaštenje, međutim ta tvrtka nije dostavila nijednu ispravu.
Što kažu analize pravnih stručnjaka? Svi koje smo konzultirali imali su jedinstven stav: isključivi ovlaštenik na davanje u zakup i zakupnine je TC Solidum u stečaju.’
Dakle, Pevec d.d. i Kostko d.o.o. zaključili su Ugovor o zakupu poslovnog prostora još 2014. iako su znali, odnosno morali su znati da je ovlašteni zakupodavac društvo TC Solidum u stečaju, a ne društvo Kostko d.o.o.
Činjenica prava plodouživanja u korist TC Solidum upisana je u javni registar zemljišne knjige dostupan i preko Interneta te su naprijed navedeni znali, odnosno morali znati za istu. Nemogućim se čini da bi netko sklapao ugovor vrijedan 28.000.000,00 kn, bez da bi u zemljišnim knjigama provjerio tko je ovlašteni zakupodavac. Radi se o nekretninama upisanim u zk.ul. 1126 k.o. Jankomir površine 49.990 m2 i zk.ul. 22763 k.o. Jankomir površine 23.780 m2.
Društvo Pevec neovlašteno koristilo nekretninu
Stečajni upravitelj o činjenici da stečajni dužnik ima pravo plodouživanja na predmetnim nekretninama nije obavijestio Sud ni vjerovnike u svom izvješću od 20. travnja 2015., a što je bio dužan učiniti, te je isto učinio tek u podnesku od 3. travnja 2017. kojim je zatražio održavanje skupštine vjerovnika.
Zastupnica po zakonu TC Solidum d.o.o. prije otvaranja stečajnog postupka u prokaznom popisu imovine dužnika od 21. travnja 2015. također nije navela pravo plodouživanja u korist TC Solidum. Skupština vjerovnika je 2. svibnja 2017. razriješila stečajnog upravitelja i imenovala drugog.
Nadalje, umjesto da društvo Pevec d.d., nakon što je utvrđeno da je neovlašteno koristilo nekretninu na kojoj stečajni dužnik ima pravo naplaćivati zakupninu, na račun stečajnog dužnika uplati dugovani iznos od 28.000.000,00 kn i time namiri stečajne vjerovnike koje je oštetio s namjerom ili grubom nepažnjom, isti putem Z1 televizije u svojem vlasništvu u emisiji od 14. rujna 2017. u trajanju od 18 minuta iznošenjem niza neistina, pokušava prisiliti i preplašiti uređujućeg suca da ne donosi odluke u interesu vjerovnika:
1. naplata potraživanja temeljem korištenja poslovnog prostora u iznosu od 28.000.000,00 kn, odnosno iznosu koji će utvrditi sudski vještak,
2.ostvarivanje prava plodouživanja do njegova isteka 1. prosinca 2034. temeljem odabira najpovoljnije ponude za stečajnog dužnika,
3.ukidanje odluka skupštine koje nisu u interesu svih vjerovnika.
Naime, činjenica da se tvrtka Kostko d.o.o. neistinito prikazala kao nositelj prava na davanje u zakup poslovnog prostora predstavlja prvenstveno pravni odnos između društva Pevec d.d. i Kostko d.o.o., te ne utječe na činjenicu da je Pevec d.d. dužan platiti stečajnom dužniku naknadu za korištenje prostora u naprijed navedenom iznosu.
Čini se vrlo vjerojatnim da je Pevec d.d. stekao vlasništvo televizije Z1 upravo iz razloga da bi medijskim reketom izbjegao namirenje nastale štete vjerovnicima stečajnog dužnika TC Solidum.
Slijedom svega navedenog Sud izvještava Ured o činjenicama iz opisa kaznenog djela Prisila prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju iz članka 312. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15). Mogućem ostvarenju djela iz članka 249., tko u gospodarskom poslovanju sljedećim radnjama izazove prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje ili u stanju prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje koja prijeti ili je nastupila: prividno ili besplatno prenese imovinu na trgovačko društvo koje je osnovao sam ili s drugim, ili na drugi način cijelu ili dio imovine koja bi činila stečajnu masu prividno proda, optereti bez odgovarajuće protučinidbe, besplatno ustupi, sakrije, ošteti, uništi ili učini neupotrebljivom, zaključi fiktivni ugovor ili prizna nepostojeću tražbinu, ne vodi trgovačke ili poslovne knjige koje je dužan voditi ili ih prikrije, uništi, ošteti, preinači ili ih tako vodi ili izradi završni račun da se ne može utvrditi ili je znatno otežano utvrđivanje njegova imovinskog stanja, u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem umanji imovinu koja bi činila stečajnu masu ili prikrije imovinsko stanje, sve u svezi članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Molimo da izvijestite Sud o poduzetim radnjama.
S poštovanjem, sudac Mislav Kolakušić
Ispravak netočnih informacija nalazi se na poveznici OVDJE.