Može li Ježić uvjeriti sud da su mu uplatili Mađari, a ne Rusi?

YouTube

Cijeli slučaj Hrvatske protiv MOL-a u Washingtonu, isto kao i suđenje u Zagrebu i propala arbitraža u Švicarskoj, počiva na - svjedočenju bivšeg skipera, a kasnije riječkog tajkuna - Roberta Ježića. O uspjehu njegovog svjedočenja - koje je već jednom propalo u Ženevi - ovisi čast hrvatskog sudstva, koje je jednom osudilo 'Dragog Ivu', ali je USUD - Ustavni sud - presudu poništio...

Renomirani portal ‘EuroNews’, koji djeluje iz francusko grada Lyona – objavio je nedavno začudnu analizu američkog eksperta Theodora Karasika, koja Hrvatska stavlja u središte velike geopolitičke igre između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Ta se geopolitička igra vodi, tvrdi Karasik, na polju energenata – a ključne su figure INA i projekt LNG-a na Krku.

U svom članku, Karasik tvrdi kako su reforme u Hrvatskoj slabašne, a “ukorijenjena korupcija ne igra samo ključnu ulogu u hrvatskim financijskim nevoljama, nego omogućava nastojanja Rusije da se infiltrira na Balkan”. Dio te korupcije je, po njemu i nastojanje da se MOL izgura iz INA-e, a jedna od poluga je i svjedočenje Roberta Ježića protiv MOL-a, pri kojem se sasvim ignorira činjenica da je Ježić insajder ruskih energetskih krugova, o čemu je govorio i jedan od najbogatijih Rusa – Gutseriev.

Neuvjerljivost svjedočenja Roberta Ježića je bila i ključna za propast hrvatske tužbe na međunarodnom arbitražnom sudu u Švicarskoj. Taj je sud još krajem 2016. u potpunosti odbacio argumente hrvatske strane. Veličina tog pravnog poraza je u Hrvatskoj dobrim dijelom sakrivena, odlukom Vlade koja je dvije godine sprječavala objavu cjelokupnog pravorijeka. Nada u obnovu procesa i spašavanje hrvatskog proračuna od gubitka druge, veće i skuplje arbitraže – one u Washingtonu – u potpunosti je stavljena u obnovljeni proces mračnome ‘doktoru’ Ivi Sanaderu, na Županijskom sudu u Zagrebu.

Ježićevi misteriozni ruski partneri

Taj je proces počeo u siječnju, a nastavio se ovaj tjedan, novim svjedočenjem glavnom svjedoka, Sanaderovog bivšeg prijatelja i poslovnog partnera, Roberta Ježića, bivšeg skipera – vozača jahti, a sada vlasnika Diokija. Na sudu se Ježić pojavljuje kao bivši direktor misteriozne tvrtke ‘Xenoplast’ iz Švicarske, kasnije fuzionirane sa bolesnikom na Krku – Diokijem, firmom koju je riječki skiper oslobodio radnika, pa sad umjesto 500 zaposlenih ima svega tri osobe na stalnom poslu. Sam tijek novca rekonstruiran je na arbitražnom sudu i glasi ovako: u lipnju 2009. Ceroma i Hangarn plaćaju 5.000.000 EUR Xenoplastu, odmah zatim Xenpolast biva dokapitaliziran sa 800.000 CHF, a Dioki Holding – još jedna Ježićeva švicarska tvrtka – s 2.500.000 CHF. Xenoplast u rujnu posuđuje Diokiju 4.567.608 eura. Naposljetku 2011. Dioki u potpunosti preuzima Xenoplast.

Dioki Holding, registriran u švicarskom Zugu, u tom je periodu zastupao je Stefan Hurlimann, no u registru tvrtki stoji da je 2004. vlasnička struktura bila drugačija. Kao direktori bili su upisani Ježić te Michael Iten i Urs Hausheer, odvjetnici iz tvrtke Hausheer & Partner, koja i danas dijeli adresu s Diokijem. Hausheer nije nepoznat švicarskom i širom poslovnom svijetu. Govori se da je u dobri odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, bio prva i jedina upisana osoba u tvrtki Nord Stream AG (Sjeverni tok), projektu gradnje plinovoda iz Rusije do Njemačke koja izaziva bijes Amerikanaca, te ovlašteni potpisnik tvrtke Južni tok Srbija.



Razvidno je da Ježić po svaku cijenu izbjegava spomenuti ime Ursa Hausheera. Nije to uradio niti na direktno pitanje sutkinje, tijekom svjedočenja ovaj ponedjeljak. Jer, samo spominjanje da je Hausheer bio direktor, govori da je Ježić sa Rusima koji su uplatili 5 milijuna eura bio – kuhan i pečen. Bivši skiper a sada vlasnik giganta ‘Dioki’, Robert Ježić, priznao je drugog dana svjedočenja u veljači da je novac primljen sa Cipra – spornih 5 milijuna eura – odmah potrošio na dugove i potrebe firme Dioki.

Živi zid tražio nemoguće – povrat 5 milijuna eura

Iz tog ih razloga, kaže Ježić, nije mogao niti vratiti u proračun, kako je obećao sucu 2012. godine. Taj novac, rekao je Ježić u novom svjedočenju, ‘tehnički više ne postoji’. Ali, obećava Ježić, on će ga ‘nekako prikupiti sa računa’ kad presuda postane pravomoćna. Ako tog novca više nema – to jest, ako ga je Ježić, kao što je priznao i pokazao transferima sa računa – potrošio unutar mjesec dana od primitka, kako ga je onda trebao isplatiti zlosretnom doktoru Ivi Sanaderu, grobaru hrvatskog BDP-a i politike?

Odgovor Roberta Ježića sutkinji je bio taj – da se mito trebalo dati Sanaderu tijekom niza godina, isplatom dobiti tvrtke Dioki i nizom sukcesivnih isplata. Trebao, ali nije. Ne treba biti Sherlock Holmes ili inspektor Clouseau, da bi se vidjelo da u tom svjedočenju dosta slab famozni ‘trag novca’, odnosno dokaz o isplaćenom mitu – jer 5 milijuna eura pada u ponor dugova Diokija i iz njih se nikada ne vraća. A poslovanje s Rusima je postojalo – jer je kao direktor Diokija bio upisan njihov kasnije glavni čovjek u Europi – Hausheer.

O uspjehu Ježićevog svjedočenja i ukupnoj uvjerljivosti njegove priče – ovisi čast hrvatskog sudstva, koje je jednom osudilo ‘Dragog Ivu’, ali je USUD – Ustavni sud – presudu poništio. Ivan Pernar, Vilibor Sinčić i čelnici Živog Zida pokrenuli su prošle godine kampanju – tražeći odgovor kad će Ježić vratiti 5 milijuna eura. Ovdje je međutim na kocki puno više od 5 milijuna – možda i više od 3 milijarde eura: vrijednost prodaje ili dogovora oko INA-e (vrijedne u dionicama 2 milijarde eura, prema stanju na burzi), vrijednost tužbe u Washingtonu (6,5 milijardi kuna) i vrijednost modernizacije rafinerije u Rijeci (oko 500 milijuna eura). Tu bi hrvatski proračun mogao završiti poput radnika Diokija, koja se od giganta sa više od 500 radnika pod upravom Roberta Ježića pretvorila u ‘otiraj-dotiraj’ tvrtku s troje zaposlenih.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI