Na ruševinama slavonskih mljekara i farmi, Franjo Lucić i Galići, grade nova poljoprivredna carstva!

CROPIX

Da je hrvatska država jednima majka, a drugima maćeha, odavno je u zemlji za koju se još nedavno prolijevala krv – prestalo biti vijest. No, gurati glavu u pijesak nije i ne bi trebala biti opcija, jer je rezultiralo time da posljednja dva desetljeća svjedočimo sprezi uvijek istih tipova, koji na plećima hrvatske sirotinje i u suradnji s politikom i političarima upitnih biografija – grade vlastite uspjehe.

Kako izgleda život hrvatske sirotinje, te koliko su podjele u hrvatskom društvu osjetne, možda, ponajbolje opisuju slike opustošene i raseljene Slavonije. Regija je to ostavljena na milost i nemilost šačici onih koji ondje pokazuju svoju moć i utjecaj, držeći državu u šaci, jer su političare svojim izdašnim donacijama – uspješno i znalački zadužili. U (bivšoj!) hrvatskoj žitnici, koja je svoju djecu ispratila u bijeli svijet ili kroz ratišta na onaj „drugi svijet“ od 90-ih do danas, ipak su uspjele stasati obitelji tajkuna, o kojima se u hrvatskom društvu – nijemom i slijepom na nepravde – iznimno rijetko progovara. Jer biti glasan i propitkivati tu temu u hrvatskim okvirima, i nije baš – najmudrija opcija.

Firme se zatvaraju, ljudi na ulicu

Galićeva poslovna priča zakotrljala se sredinom ’80-ih, ali tada je bio daleko od ljestvica najbogatijih, radio je naime, u skromnom obiteljskom butiku, zajedno sa suprugom. U međuvremenu, u godinama u kojima je Slavonijom vitlao rat, Galić je stasao u vlasnika lokalnih trgovačkih lanaca objedinjenih pod nazivom – „Presoflex“. Kasnije je 40 dionica „Presoflexa“ prodao „Mercatoru“, dok je njegovu građevinsku tvrtku, koja i danas uspješno posluje, preuzeo sin, Ino Galić.

Galićevi su, kao uostalom i brojni drugi hrvatski poduzetnici, svoje poslovanje proširili i na uzgoj vina, a ono što ih je svakako formuliralo u tipične hrvatske poduzetnike, bile su njihove veze s političarima i tajkunima. U skladu s tim, čest gost požeškog kraja bio je i ostao, njihov kum, bivši gradonačelnik Splita i nekadašnji saborski zastupnik, Željko Kerum. No, prijateljstva i poslovne suradnje godinama njeguju i s HDZ-ovim Franjom Lucićem, kao i s brojnim drugim lokalnim dužnosnicima toga kraja.



Dok Galićevo poslovno carstvo i danas cvjeta, njegovu sudbinu ne dijeli niz drugih tvrtki iz opustošenog požeškoga kraja, pa ono malo duša koje su ostale u Požeštini ističu kao najveću tamošnju boljku – nepravdu. I to ne od Galića, jer se on snalazi gdje i kako stigne, već od države, za što ističu opipljive primjere. Tako je tvrtka Kutjevo d.d., prije nekoliko dana zatvorila svoju mesnicu, a sljedeći korak trebalo bi biti i zatvaranje njihove pekarnice, pa će se dio djelatnika naći na cesti, što je za taj kraj koji simbolizira i nezaposlenost – u najmanju ruku, tragično.

Ispod radara je prošla i priča o sudbini Mljekare BiZ, čija se proizvodnja ovih dana također ugasila. No, tu problemima u Požeštini nije kraj, jer, navodno, ni u kultnom „Zvečevu“ ne cvjetaju ruže, te se već šuška kako je i ta tvornica još jedna od onih – na izdisaju.

Europski fondovi samo za Lucićevu farmu

No, dok se proizvodnja u Mljekari BiZ ugasila, bez da je itko u državi pomaknuo prstom, Galićev prijatelj i poslovni suradnik, Lucić, u požeškom bi kraju uskoro trebao otvoriti farmu, a sredstva za taj novi poduzetnički pothvat trebao bi osigurati iz europskih fondova. Njih, čini se. Plenkovićeva vlada dijeli bjesomučno, ali ne svima – već samo njima(!?), po stranačkom i prijateljskom ključu.

Riječ je, tvrde Požežani, o milijunima, pa se već prepričava kako je Lucićev sljedeći korak – preuzimanje zatvorenih pogona Kutjeva d.d., odnosno farme, a u taj će posao ući s milijunima bespovratnih sredstava iz famoznih EU-fondova. I sve to u srcu Slavonije u kojoj farmeri i mljekari ne uspjevaju krpati kraj s krajem!? Pritom Požežanima nije jasno, kako ova država i vlast idu na ruku jednima, a drugima ne? Kako to da se ususret izlazi HDZ-ovom zastupniku, a u državnoj kasi i famoznim fondovima nije se moglo pronaći niti lipe za spas Mljekare Biz ili, pak, za spas Pekare Kutjevo? Zašto država pomaže selektivno?

Iako pitaju, odgovor već naslućuju, upirući prstom u političke veze, jer kako drukčije objasniti nedavni apsurd – kojemu je svjedočila cjelokupna hrvatska javnost – kada se saznalo da se iz Vladina projekta Slavonija, Baranja i Srijem, bespovratna sredstva iz europskih fondova izvlače za hotel na Rabu? A kada je riječ o izvlačenjima iz fondova i apsurdima s njima u vezi, u Požegi skreću pažnju i na Galićeve kutjevačke podrume, koji su također obnavljani europskim milijunima.

Zanimljivo je i simptomatično da je izvođač radova na podrumima iz Kutjeva Vinarije Galić, bila tvrtka „Presoflex“ gradnja, u vlasništvu njegova sina. Je li doista točno da su na taj način izvukli milijune za poboljšanje konkurentnosti i unaprijeđenje MPS-a, također kroz europske projekte, pitanje je na koje odgovor znaju samo oni koji su u toj priči sudjelovali… No, Hrvati su tako uspjeli u onome što je rijetkima u Europi pošlo za rukom – baciti sumnju na transparentnost dodjele sredstava iz EU-fondova o kojima nam, kao spasonosnoj injekciji, političari bruje otkako smo ušli u EU.

Jozo Martinović u pravo vrijeme pomogao Galiću

Inače, Josipa Galića, koji slovi za najbogatijeg poduzetnika u požeškom kraju, pa i šire, tijekom čuvene pretvorbe i privatizacije, navodno, je pogurao njegov ujak, Jozo Martinović, bivši ministar financija, koji je u političke vode zaplivao prelazeći iz Privredne banke Zagreb. Tako je nekad radio Galićev ujak, a danas Franjo Lucić, pa se za tu njihvou „uspješnu“ suradnju već tvrdi kako su Galićevi „europski milijuni“, zapravo – Lucićevi!

Kad je riječ o poduzetničkim pothvatima zastupnika Franje Lucića, iza njega stoje već dvije propale tvrtke – „Tofrado“ i „Tofrado bačvarija“, čije je poslovanje rezultiralo milijunskim dugovanjima, između ostaloga i državnoj tvrtki Hrvatske šume. Međutim, Lucić se unatoč neuspješnim poslovnim potezima, ipak, uspio snaći, prebacujući imovinu na članove obitelji. Tako danas tvrtkom „Tofrado trgovina“ rukovodi jedan od njegovih sinova, Tomislav Lucić, te brat, Drago Lucić.

Zgodno je podsjetiti kako je u svibnju 2017. godine, Lucićeva tvrtka „Tofrado trgovina“ kupila šest hektara zemljišta u ondašnjoj poslovnoj zoni od Galićeve tvrtke „Eperta grupa“. Svega mjesec dana kasnije, ista Galićeva tvrtka je u pleterničkoj poslovnoj zoni prodala 5,6 hektara zemlje tvrtki „Bioplin“ i kakve li slučajnosti(!?), vlasnik „Bioplina“ je Lucićev drugi sin, Domagoj.

Tako dvojac Lucić-Galić već godinama uspješno surađuje i posluje, uz asistenciju inertnih hrvatskih političara i hrvatske politike u cjelini. Interesantna priča je i ona iz vremena kada je Franjo Lucić, kao gradonačelnik, rukovodio Pleternicom, kupujući zemljišta za poduzetničku zonu i plaćajući infrastrukturne radove. Paradoks je u tome, što danas tim zemljištima raspolažu tvrtke Lucićevih sinova..

Ponude Josipa Galića u Novom Vinodolskom!

Obitelj Lucić, trenutačno u zakupu ima više od 30 hektara zemlje u pleterničkoj poslovnoj zoni, a njegova tvrtka „Tefrado trgovina“, odnedavno se, osim prodajom građevinskog materijala, bavi i poljoprivredom. U tom se kontekstu također već spominju tablice bespovratnih sredstava namijenjenih za spas Slavonije.

A kako se toj dvojici Slavonaca godinama išlo na ruku, svjedoči tipično hrvatska priča iz 2007. godine, čiji je glavni akter bio poduzetnik Josip Galić. Naime, Grad Novi Vinodolski tada je za 4,5 milijuna kuna prodao poduzetniku iz Požege stotpostotni udjel u tvrtki Marina Novi d.o.o., koji je on 2010. prodao trgovačkom lancu Lidl za tri i pol puta veću lovu.

Inače, Galić je kupnjom te tvrtke dobio i zemljište od 6400 četvprnih metara u središtu Novog Vinodolskog, neposredno uz more, koje je kasnije Lidlu prodao za više od 16 milijuna kuna. U to su vrijeme iznimno glasni bili SDP-ovci iz Novog Vinodolskog, koji su posumnjali da je riječ o upitnim poslovima, jer je Galić u velikog poduzetnika stasao kao HDZ-ovac i vlasnik „Presoflexa“. Valja podsjetiti i kako je u to doba Novim Vinodolskim, kao gradonačelnik, upravljao današnji ministar prometa – Oleg Butković.

Naravno, kako to i inače nerijetko biva, sporan je mnogima bio natječaj za prodaju Marine Nove, objavljen u studenom 2007. godine, na koji su stigle dvije ponude – obje Josipa Galića! Prva je iznosila spomenutih 4,5 milijuna kuna, a poslao ju je u ime svoje tvrtke Galić d.o.o., dok je drugu ponudu na iznos od 7,1 milijun kuna, poslao kao – privatna osoba. Veću ponudu natječajno je povjerenstvo ocijenilo nepotpunom, te ju je odbacilo, istodobno prihvaćajući onu manju.

Butkovićevi HDZ-ovci prenamijenili zemljište

Gradska vlast je potom donijela Izmjene i dopune prostornog plana na jesen 2009. godine, nakon čega je Galić prenamijenjeno zemljište prodao Lidlu, iako se prije na tom zemljištu moglo graditi – samo parkiralište!? Prenamjena je provedena na prijedlog HDZ-ova Gradskog vijeća, predvođenog njihovim, Nevenom Pavelićem. Premda su se institucije bavile ovom za mnoge sumnjivom pričom, nadležni u tim transakcijama nisu vidjeli ništa sporno.

Ništa sporno, po svemu sudeći, nema niti u tome što tvrtka Galićeva sina, „Presoflex gradnja“, godinama sklapa višemilijunske poslove s Gradom Požegom i Požeškom županijom. Za rekonstrukciju i dogradnju požeške Glazbene škole 2013. godine sklopljen je, bez prethodne najave, ugovor vrijedan 2,449.459,29 kuna, a „Presoflex gradnja“ dobila je i poslove energetske obnove školske zgrade, vrijedne više od pola milijuna kuna. U suradnji s Gradom Požegom, ta je tvrtka u vlasništvu Ine Galića, poslovala i s tvrtkom „Tekija“ d.o.o, s kojom je sklopila sedam ugovora vrijednih gotovo devet milijuna kuna.

Slučajno ili ne, „Tekija“ je tvrtka čiji su osnivači gradovi Požega, Kutjevo i Pleternica, te nekoliko općina, a „Presoflex gradnja“ je sklapala poslove i s jedinicama lokalne uprave. Tko su s Gradom Pleternicom potpisali tri ugovora od sedam milijuna kuna, s općinom Brestovac ugovorili su poslove koji premašuju pola milijuna kuna, a s „Tekijom“ – za obnavljanje vodnih usluga – posao od 2,391.051,50 kuna. I sve to u vrijeme gradonačelnika Neferovića, kojega se nedavno odrekao čak i prijatelj mu Plenković i to nakon fizičkog obračuna s novinarom.

Važno je financirati Plenkovićev HDZ

Osim što posluje s lokalnim jedinicama, „Presoflex gradnja“ surađuje i sa Županijom s kojom su sklopili niz velikih i unosnih poslova – od niskogradnje i održavanja do neophodnih radova na cestama. Osim što održavaju županijske i lokalne ceste, 2014. godine su, kao najpovoljniju opciju, lokalne vlasti izabrale Zajednicu ponuditelja, među kojima se ponovno našla „Presoflex gradnja“, koja je nedavno proširila poslovanje i na Sisačko-moslavačku županiju, kojom upravlja HDZ-ov, Ivo Žinić.

Naime, tvrtka sudjeluje u gradnji dodatne zgrade u sisačkoj Općoj bolnici, a riječ je o projektu vrijednom 106 milijuna kuna, i vidi vraga, 70 milijuna nepovratnog novca za gradnju bolnice daje se iz istih onih EU-fondova s početka naše priče!?

Inače, „Presoflex gradnjom“ svojedobno se bavilo i Državno odvjetništvo u Požegi, odbacivši kaznenu prijavu protiv Josipa Galića koji je protuzakonito dao otkaz radniku starijem od 60 godina, jer se učlanio u – sindikat.  Zbog toga je predsjednik Novog sindikata, Mario Iveković i podnio prijavu.

Galića se spominjalo i jer je svakog mjeseca svojim radnicima oduzimao dio plaće, pravdajući taj potez – krizom, a također se govorilo i da ne plaća prekovremeni rad. No, valja upamtiti samo jedno: odgovor na sva pitanja i sve nedoumice krije se u tome, što je „Presoflex gradnja“, izdašno, s 80 tisuća kuna financirala – Plenkovićev HDZ.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI