Nije duboka država spasila Agrokor nego ga snažno napala

Martina Dalić objavit će knjigu o uskrsnuću Agrokora zahvaljujući Borg grupi. Istina je posve suprotna. Otpisan je hrvatski kapital, domaći vjerovnici pretrpjeli su velike otpise, Agrokor je prepušten ruskim bankama i američkim fondovima, kompanija je dodatno zadužena za 1,06 milijardi eura uz snažne kamatne pritiske, zaposlenika je 2300 manje, investicije ne postoje, poslovni prihodi strmoglavo padaju, i povrh svega toga nad kompanijom vise razorne žalbe.

Iako Vlada RH tvrdi da je Agrokor svršena i riješena priča, tekstovi na tu temu sve su dulji. U ovome pregledu korupcije kroz lex Agrokor pobrojat ću šokantne činjenice proizašle iz iskaza Martine Dalić i Ante Ramljaka danih Uskoku. Ukazuju na najveću aferu RH.

(1) Koordinator Plenković

Tko dugo pliva u knap koalicijama, pliva u našem novcu. Na kraju svih tih kontradiktornih iskaza i izjava, uključujući razotkrivenu elektroničku prepisku, prepoznajemo da je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković istovremeno premijer paradržavne linije koja je vodila prema izvaninstitucijskoj interesnoj skupini Borg i američkom fondu Knighthead. Borgovci su kroz lex Agrokor izvukli pola milijarde kuna, dok je Knighthead stvorio značajne udjele praktično iz ničega, da bi predsjednik vlade preko mreže unutar države i izvan nje predao Agrokor ruskim bankama i američkim fondovima, uz snažne otpise domaćih vjerovnika i veliki gubitak prisutnog hrvatskog kapitala. Najbolji dokaz o upletenosti premijera Plenkovića je jedna rečenica u iskazu Martine Dalić: “Moram kazati da se ovaj sastanak kao i drugi sastanci odvijaju uz znanje predsjednika Vlade RH, njegovo odobrenje i uz kasnije izvješćivanje” prema njemu, dok je po riječima Ante Ramljaka premijer bio najprisutniji. Nadalje, Ramljak kaže da je premijer na prvom sastanku grupe Borg od 23. veljače 2017. godine rekao da su okupili tim. Isto tako, 24. veljače 2017. Plenković navodi da će trebati intervenirati, iako se prvi sastanak njega osobno s Ivicom Todorićem dogodio 26. veljače. Nameće se pitanje kako premijer Plenković dva dana prije prvog sastanka s Todorićem zna da će trebati intervenirati u jednu potpuno privatnu kompaniju? Iz iskaza Martine Dalić i Ante Ramljaka jasno je kako je premijer bio na svim sastancima grupe Borg, da je donosio odluke i da je koordinirao tu skupinu. Nadalje, Ramljak nam 7. travnja 2017. kaže: “Tada sam premijeru i potpredsjednici rekao da mislim za svoj krizni management angažirati u svojstvu savjetnika izvanrednog povjerenika sve ljude koji su radili na zakonu”. Znači, premijer je znao da će članovi grupe Borg, koji su u tajnosti i mimo svih institucija države pisali lex Agrokor, poslije postati savjetnici Izvanredne uprave Agrokora i izvući iz Agrokora stotine milijuna kuna privatnog novca. Sasvim suprotno od činjenica koje su Uskoku prezentirali Martina Dalić i Ante Ramljak, premijer Plenković izjavljuje da nije odgovoran u aferi, i da nijedan mail nije dobio, da nije imao sve detalje, da je zakon pisala vlada, da je potpredsjednica vlade konzultirala ljude, da mu je žao što nije bilo više transparentnosti, pa bismo izbjegli ove male sjene, koje bacaju mrlju, da ga muči etički aspekt oko savjetnika povjerenika Ramljaka, da ga nije iznenadila ostavka Ramljaka, jer je neugodna situacija gdje je angažiran Texo Management kao savjetnik, i tome slično. Na kraju je izvan svake kontrole rekao da bi savjetnici trebali vratiti novac firmi Alix partners – sam priznaje da je to bilo u najmanju ruku protuzakonito. Znači, netko tu ne govori istinu. A taj netko zasigurno je premijer Plenković, jer je grupu Borg upravo on koordinirao. Zapravo, lažu nam skoro svi protagonisit afere lex Aghrokor. I to čine s takom lakoćom da ostaju posve hladni kada se laži razotkriju, što je jedna nevjerojatna drskost i podcjenjivanje Javnosti, uz suspenziju svih zakona i institucija koje bi trebale reagirati konkretnim istragama i pravosudnim progonom. Politička odgovornost nije dovoljna – ona zapravo otvara potrebu za pravosudnim progonom. Osim toga, zašto su Dalić i Ramljak pod prisilom Plenkovića morali “politički otići”, kada je danas prepoznatljivo da je Plenković bio koordinator skupine Borg? Kako je Plenković znao da će Ramljak angažirati savjetnike koji su prije toga pisali lex Agrokor? Ili su sve troje morali otići, ili nitko od njih. Plenkovićeva prva žrtva figure bio je Ramljak, a onda Dalić. Doša je na red i Zdravko Marić. Vrijeme je da padne kralj.

(2) Država je spašavala Agrokor, da bi ga na kraju raskopala



Iz spomenutih iskaza Uskoku i prepiske članova grupe Borg možemo doći do još strašnije činjenice da su najviši državni dužnosnici zajedno s članovima grupe Borg poduzimali radnje kako bi naštetili privatnoj kompaniji Agrokor i prije svega Ivici Todoriću, što je zaista šokantno u svakom smislu, i suprotno ustavnopravnim načelima RH. Kako to da su tijekom ožujka 2017. članovi grupe Borg i Martina Dalić organizirali tri sastanka s Rusima (Sberbank i VTB) dok su te iste banke pregovarale s Agrokorom o kreditima? Kako to da Boris Šavorić piše lex Agrokor, dogovara sastanke s vlasnicima PIK obveznica, a istovremeno je zastupao rusku banku VTB? Još uvijek je prisutna jeka njegove šokantne izjave: “Ako nas ko 48. ufate da šurujemo sa Staljinom…”. Dakle, Šavorić je znao da izlazi izvan zakonskih i svih moralnih kriterija. Još gore zvuči rečenica Martine Dalić iz e-mail prepiske upućene Borisu Šavoriću: “Bilo bi dobro da im (vlasnicima PIK obveznica) stavi bubu u uho da kontaktiraju i državnu vlast”. Podsjetimo, sve se to događalo u vrijeme dok je Ivica Todorić vlasnik i vodi kompaniju Agrokor – dok Todorić traži izvore financiranja kompanije, najviši državni dužnosnici kontaktiraju najveće Agrokorove vjerovnike da se trebaju obratiti vlastima. Istovremeno kreću snažni napadi Vlade RH i državnog represivnog aparata kroz glavne medije RH. Podsjetimo se, policija je po nalogu Dorha radila izvide prije nego što je Todorić aktivirao lex Agrokor. Takve napade preko medija i represivnog aparata ne može preživjeti niti jedna kompanija. Tko je širio paniku i zašto? Jer, Moody’s je 24. veljače 2017. naveo da Agrokor ima dovoljnu likvidnost za pokrivanje obaveza u 2017. i 2018. Zašto Dorh nije bio tako ažuran u slučaju Uljanika, koji je opustošen na svim razinama? Za to je odgovorna uprava društva i čelni ljudi IDS-a. Podsjetimo se, u Uljaniku je država izložena s 660 milijuna eura jamstva. Vlada Andreja Plenkovića je u sijećnju ove godine Uljaniku d.d. izdala jamstvo na 96 milijuna eura. Gdje je odgovornost Andreja Plenkovića i ministra Zdravka Marića za dana jamstva? Je li tko proučio poslovne knjige Uljanika prije nego što su jamstva data? Naravno da nije, jer u Saboru RH treba računati na tri IDS-ova glasa i glas Furija Radina. Uz sav taj klasičan kriminal, prisutna je i politička korupcija. Samo kod nas još uvijek vlada nepisano pravilo da je dopušteno krasti za stranku.

(3) Sukob interesa

Uloga Knightheada, američkog fonda koji je preko kriminalnog, nerazumnog i neopravdanog roll up kredita u iznosu od 1,06 milijardi eura, na Agrokoru zaradio stotine milijuna eura. Još prije je Ramljak izjavio u intervjuu da se sastao s predstavnicima američkog fond Knighthead prije nego što je postao izvanredni povjerenik vlade za Agrokor, a Knighthead je upravo tada slučajno (?) počeo otkupljivati bezvrijedne obveznice Agrokora, da bi poslije zaradio na istima i preko njih postao jedan od većih dioničara. Ramljak je izjavio kako mu je Knightead sasvim slučajno prišao jer “priroda mog posla je da razgovaram sa svim poslovnim ljudima – u ovom poslu sam 20 godina, tko god u Hrvatsku dođe s poslom, na listi od 10 imena je i moje ime”. Dakle, Ramljak je sudjelovao u pisanju lex Agrokora, raspolagao povlaštenim informacijama (grupa Borg dobiva od Ivana Crnjca podatke o stanju koncerna), a istovremeno održava sastanke s američkim fondom, koji upravo tada počinje kupovati Agrokorove obveznice. Kao, po njegovim riječima, obavljao je razgovore s predstavnicima financijske zajednice. Znači, Ante Ramljak, tada bez ikakvih formalnih zaduženja u vladi RH, dok sudjeluje u pisanju Lex Agrokora izvan institucija, pregovara s predstavnicima financijske industrije o stanju u Agrokoru i daje im povlaštene informacije kako će se intervenirati u Agrokor, dok istovremeno Agrokor pregovara s tim istim financijskim institucijama o dodatnom zaduživanju / refinanciranju / stand stillu. Ramljak danas mijenja ploču – nije se Knighthead njemu javio – u iskazu Uskoku Ramljak navodi kako ga je na Knightead uputila Martina Dalić. A tko je na Knighthead uputio Martinu Dalić? Nevjerojatni obrati. Isto tako, saznajemo da se nije samo Ramljak sastao s predstavnicima Knighteada, nego sva četiri pripadnika takozvane grupe Borg: Tomislav Matić, Branimir Bricelj, Zoran Besak, kojima po svemu sudeći možemo pridodati i Antu Ramljaka.

(4) Trgovanje povlaštenim informacijama

Iz iskaza Martine Dalić saznali smo da je ministar Zdravko Marić 22. studenog 2017. godine pozvao Tonćija Korunića u skupinu Borg – trgovao je Agrokorovim dionicama na burzi kao zaposlenik i član nadzornog odbora investicijskog društva Intercapital Invest d.d. Sve u trenutku izrade i primjene lex Agrokora (društvo brisano u studenom 2017. godine). Isto tako, sadašnja zamjenica izvanrednog povjerenika Irena Weber bila je član nadzornog odbora od prosinca 2014. do studenog 2016. godine. Kako je moguće da članom skupine Borg postane osoba koja trguje Agrokorovim i drugim dionicama na burzi, i da istovremeno dobiva osjetljive financijske podatke o položaju koncerna i još sudjeluje u pisanju lex Agrokora? Osim toga, zastrašujuće zvuči činjenica da je lex Agrokor bio na čitanju u domaćoj i stranoj financijskog mreži prije nego što je dostavljen u Sabor. Prema riječima Martine Dalić: “koji je bio na čitanju i komentiranju u domaćoj i međunarodnoj financijskoj zajednici, navodno je bio preveden čak i na engleski jezik.” Iz toga je vidljivo da su visoki državni dužnosnici bili “dileri zakona koji dolazi” – određeni vjerovnici su unaprijed znali kako će zakon izgledati. Klasična zloporaba položaja i ovlasti i trgovanje povlaštenim informacijama. Martina Dalić reče da su po nalogu banaka unijete odredbe o “najstarijoj tražbini”.

(5) Izvlačenje novca iz Agrokora

Prema podacima Izvanredne uprave Agrokora za srpanj 2018. za troškove savjetnika do tada je potrošeno ogromnih 495 milijuna kuna, dok je samo u svibnju 2018. godine za pravne savjetnike potrošeno vrtoglavih 75 milijuna kuna. Iz Ramljakovih izjava saznajemo da je Branimir Bricelj doveo Alix Partners, firmu s kojom se grupa Borg sastajala dok se pisao lex Agrokor. Prepiske ukazuje na vrzino kolo: grupa Borg izabrala je Alix partners, a onda je Alix partners isti dan izabrao grupu Borg za podizvođače. Pripadnici grupe Borg su Marko Delić i Branimir Bricelj, vlasnici tvrtke Altera savjetovanje. Isto poduzeće je 2016. imalo ukupni prihod od 770 tisuća kuna, uz dobit od 250 tisuća kuna, dok je 2017. godinu ostvarilo 9 milijuna kuna prihoda i dobit od 8,5 milijuna kuna! Porast za nevjerojatnih 1000%. Ante Ramljak i Tomislav Matić iliti Texo management 2016. su uprihodovali 1,28 milijuna kuna, da bi 2017. ostvarili prihod od 8,8 milijuna kuna i dobit od 5,4 milijuna kuna. Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri prihodi su porasli s 17 milijuna kuna u 2016. na 19 milijuna kuna u 2017. a dobit je narasla s 9,5 na 11,5 milijuna kuna. Tin Dolički iz odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri našao se u sukobu interesa jer je bio član privremenog vjerovničkog vijeća kao predstavnik Knightheada, a poslije pravni zastupnik Izvanredne uprave Agrokora. Tom odvjetničkom društvu prihodi su porasli s 8,2 milijuna kuna na 10,6 milijuna kuna, dok je dobit narasla s 1,1 milijuna kuna na 4,5 milijuna kuna, sve gledano u promatranom razdoblju 2016/17. Isplivale su izjave koje potvrđuju da je u sve bio upućen premijer Plenković. Ostala je tajna tko je u grupu Borg pozvao Borisa Šavorića, a ono je bio bliži “poznanik” premijera – u Savorićevom uredu snimljen je HDZ-ov predizborni spot. Ramljak je priskočio s natuknicama kako je pozvao Šavorića, ali to u svome iskazu nije potvrdio.

(6) Laži premijera i ministara o susretima s Todorićem

Plenković je u očitovanju Vlade RH naveo da je bio samo jedan sastanak Ivice Todorića s predstavnicima Vlade RH nadnevka 26. veljače 2017. dok je iz iskaza Martine Dalić vidljivo da su bila 3 takva sastanka, 19. i 26. veljače i 16. ožujka. Isto tako, doznajemo da je ministar Zdravko Marić bio prisutan na 5 sastanaka tijekom veljače: 19 / 22 / 23 / 24 / 28. Vjerojatno i na više njih. Vlada RH u svojem očitovanju navodi da je ministar Marić bio na dva sastanka, 26. veljače i 3. ožujka 2017. Zašto je Marić prešutio ostale sastanke? Ministar Marić lagao je 15. veljače 2017. kada je na pitanje novinara o izuzimanju kod Agrokora naveo slijedeće: “Mislim da sam do sada to već pokazao. Bilo je nekoliko situacija gdje se odlučivalo izravno ili neizravno o samoj kompaniji i ja sam tu pokazao (što treba učiniti), što se tiče mog izuzimanja”. No sasvim suprotno, ministar Marić se ne izuzima od odlučivanja nego se zajedno s Martinom Dalić 19. veljače 2017. godine nalazi s Ivicom Todorićem, dok 22. veljače predlaže Tonćija Korunića za člana skupine Borg, te sudjeluje na niz drugih sastanaka. Mišljenja sam da prigovor sukoba interesa ide previše u širinu, jer Marić kao ministar financija mora biti na sastancima vezanim za tako gorući problem. Grijeh je u tome što je ministar Marić lagao institucije i Javnost, što bi trebalo biti neprihvatljivo za jednog ministra u Vladi RH. Kad već premijer i ministri ne rade ništa korisno, neka se potrude ostati konzistentni. Barem to.

(7) RandezvoUS Martine Dalić i Ivice Todorića

Njihovo čuveno sučeljavanje s ružnom managerskom prošlošću i njihovim lošim namjerama dogodilo se 16. ožujka 2017. na prijedlog Martine Dalić, iako se Ivica Todorić zahvalio Zdravku Mariću na državnoj pomoći već 3. ožujka 2017. Iz iskaza Dalić vidljivo je kako je ista ponudila Todoriću da vlasništvo prenese na državu, odnosno dionice prenese javnom bilježniku. To je onaj pripremljeni SPV agreement. Nadalje Dalić navodi kako je Todorić odbio prijedlog i rekao da će otvoriti stečaj ili predstečaj nad Agrokorom, da će drugi dijelovi sustava nastaviti operativno raditi. Nakon toga je Dalić upitala što s jamstvima koje su operativne kompanije dale Agrokoru, ali je Todorić odgovorio da banke neće poduzimati ništa nego će čekati naplatu iz poslovanja kompanija, i da su ugovori s bankama ništetni. Zapravo Dalić i oni koji stoje iza nje uplašili su se da Todorić ne pokrene stečaj ili predstečaj nad Agrokorom, jer tada grupa Borg ne bi mogla preuzeti glavnu riječ u Agrokoru, a banke bi puno izgubile preko jamstava. Prema izjavi Todorića na njegovom blogu, na sastanku mu je Dalić rekla: “Todoriću, Vi ćete registrirati SPV-tvrtku (nisam pitao gdje), prenijet ćete svoje dionice u SPV, a SPV će formirati skupštinu, postaviti nadzorni odbor i vi se mičete (moram biti iskren nisam pitao tko će biti vlasnik SPV tvrtke)”. Na to je Todorić odgovorio: “Ja nemam s tim nikakvih problema, ja to jednostavno mogu napraviti, ali onda ćete Vi i vaši to upropastiti” i nastavio: “Taj film nećete gledati. Vi ste vlast, imate represivni aparat, radite što hoćete, ali prijedlog vam ne prolazi”. Prema riječima Todorića, Dalić je govorila da će biti strašno, da Todorići sklone unučad, da odu iz Hrvatske. Zastrašujuće je da potpredsjednica Vlade RH predlaže u potpunosti Todoriću i privatnom poduzeću da prepiše svoj vlasništvo državi i to prema nekakvom SPV modelu, iako je (prema riječima Todorića) isto poduzeće odbilo ministra Zdravka Marića na sastanku od 3. ožujka 2018. Najvjerojatnije je Dalić izgubila kompas, pa počela prijetiti, jer je Todorić predložio ono što grupa Borg nikako nije željela, a to je stečaj ili predstečaj nad Agrokorom i nastavak poslovanja profitabilnih operativnih kompanija (Zvijezda, Jamnica, Ledo, PIK Vrbovec, Belje) – tako bi grupa Borg bila isključena iz igre, a banke bi morale otpisivati potraživanje zbog nevažećih danih jamstava. Najveća je laž da bi predstečaj ili stečaj Agorokora bio lošije rješenje od provedenog postupka, koji nije rješenje nego nastavak pljačke i agonije. Upravo suprotno, s time bi se izbjeglo da kompanije koje su solventne i likvidne postanu insolventne i nelikvidne, kao što je to bilo kod primjene lex Agrokora.

(8) Nedopustiv utjecaj na medije i tajne službe

Iz Uskokovih informacija saznajemo da je Martina Dalić stopirala tekstove u medijima i još koristila tajne službe za provjeru kandidata za izvanrednog povjerenika. Dalić je izjavila: “Sadržaj tog sastanka na neki je način završio kod novinara, koje objavljivanje sam osobno spriječila obzirom da je u to vrijeme Ministarstvo financija izdavalo obveznice s jedne strane, a s druge strane prijeti rušenje najveće kompanije”. Tako je potvrđeno ono što je svima vidljivo, da se dnevno novinstvo ponašalo kao pravni zastupnik Vlade RH i Izvanredne uprave, dok su glede Ivice Todorića postali njegovi progonitelji, kao i Dorh, kao i policija. Dalić u svojem iskazu navodi: “Ujedno smo šefa SOA-e zamolili da uvidom u raspoložive mu podatke provjeri background ovih ranije navedenih osoba, kako nam se ne bi dogodio neki reputacijski (!) problem, svjesni činjenice da će rad izvanrednog povjerenika biti javan i podložan kritikama”.

Problem pretvoren u katastrofu

U odnosu na iskaze Martine Dalić, Ante Ramljaka i Zorana Beseka date Uskoku, premijer Andrej Plenković i ministar Zdravko Marić ne brane se s činjenicama nego ponavljaju frazu o nacionalnim interesima, očuvanju radnih mjesta, i tome slično. Martina Dalić najavljuje objavu knjige, koja će biti zanimljiva, ali je zapravo nepotrebna jer su dovoljni e-mail prepiska grupe Borg i iskazi dani Uskoku. Rezultati lex Agrokora, Izvanredne uprave i Vlade RH su katastrofalni:

(a) Gubitak cjelokupnog domaćeg kapitala, prvenstveno kapitala malih dioničara i mirovinskih fondova, na kraju i kapitala Ivice Todorića.

(b) Likvidne i solventne kompanije s lex Agrokorom postale su nelikvidne i insolventne.

(c) Snažni otpisi domaćih vjerovnika (Adris, Medika, Sokol Marić, Franck, RBA, Erste, HEP, komunalna poduzeća, itd.). Smanjuje se investicijski potencijal, jer im dolazi do smanjenja kapitala.

(d) Vlasnici Agrokora su ruske banke i američki fondovi, sjedišta dvije najviše razine su u Nizozemskoj, krovni vlasnik je Nizozemska administrativna zaklada, a naziv društva je: Aisle Holdco – Agrokor praktično postaje nizozemska kompanija – kontrola nad kompanijom je izvan RH i podliježe nizozemskim zakonima, dok su vlasnici Rusi i Amerikanci.

(e) Imamo pogubne posljedice na hrvatsku poljoprivredu i industriju, jer će hrvatski proizvođači s vremenom biti istisnuti, izgubiti će police u marketima i tržište, s time i mogućnost razvoja hrvatske industrije i poljoprivrede. Svima je jasno kako je Agrokor hrvatskim proizvođačima dao bolje marže nego što to imaju kod konkurencije, i sigurniji plasman, odnosno sigurnije tržište. Naravno, i otežanu otplatu.

(f) Izvlačenje 500 milijuna kuna za skupinu Borg i 141 savjetnika Izvanredne uprave.

(g) Maloprodaja Agrokora će se odvojiti od prehrane i poljoprivrede, što će imati pogubne efekte po uvezane Agrokorove proizvodne kompanije.

(h) Zanemareni su izuzetno loši poslovni rezultati izvanredne uprave.

(i) Roll up kredit – problem koji će tek eskalirati.

(j) Dugotrajni sudski procesi.

(k) Udar na vladavinu prava.

(l) Došlo je i do otpuštanja zaposlenika, i to će se nastaviti.

Nagodba po diktatu

Valja podsjetiti kako su podnesene čak 92 žalbe na Rješenje o nagodbi, koje je donijela sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu Nevenka Siladi Ristić. O njima će odlučivati Visoki trgovački sud. Ustavni sud osramotio se kada je proglasio lex Agrokor usklađenim s Ustavom RH, iako je svima jasno kako taj zakon ne može proći test ustavnosti ako je RH zaista uređena država. Ne možete miksati formacije čak i kada pomislite ili izjavite da možete što hoćete. S takvom odlukom potkopani su pravni temelji RH. Vladavina prava, pravednost i poštenje ne mogu se suspendirati s tobožnjom brigom za nacionalne interese. Isto tako, sutkinja Siladi Ristić podlegla je pritiscima, te je potvrdila nagodbu u rekordno kratkom roku od 10 dana. Zaprimila je 20. lipnja 2018. godine nacrt nagodbe na 7300 stranica, drugi dan zakazala ročište, da bi već 6. srpnja 2018. donijela Rješenje o nagodbi. Znači sutkinji je trebalo 10 dana da prouči dokument na 7300 stranica. Bravo! I još bez angažiranja bilo kojeg vještaka, iako se znalo da će nagodba imati dalekosežne materijalne, financijske i pravne posljedice na dioničare, vjerovnike i sveukupno gospodarstvo. Prisjetimo se da su revizori PwC iznijeli svoje snažne ograde na otpise izvanredne uprave. Tko je procijenio vrijednost Agrokora i s kojom metodom? Jer, nisu postojala financijska izvješća za 2017. Niti su jamstva proknjižena od strane uprave društva.

Faktor Adris

U svojoj žalbi na 148 stranica Adris navodi: “Izvještaji na koje se poziva Nagodba, osim što su nepotpuni, nisu ni pouzdani, jer u odnosu na iste postoje značajne ograde i ograničenja revizora. Primjerice, ograde revizora u revizorskom izvješću koje se odnosi na konsolidirane financijske izvještaje Grupe Agrokor za 2016. su takve da iste izvještaje čine potpuno nepouzdanima i nepodobnim za razumno odlučivanje o Nagodbi. Isto vrijedi i za konsolidirane financijske izvještaje za 2017. Grupe Agrokor, koji osim što su nepouzdani zbog revizorskih ograda, pripremljeni su na osnovi Nagodbe, te se ne mogu koristiti za obračune u vezi s Nagodbom budući da je ona već u njima sadržana.” Dalje se u žalbi navodi: “U takvim okolnostima, opetovano postavlja se pitanje je li sud, prilikom donošenja Rješenja o potvrdi Nagodbe uopće ulazio u sadržaj Nagodbe i njezine Priloge. Propuštanjem odlučnih činjenica, koje izravno utječu na zakonitosti Rješenja i same Nagodbe, vjerovnici nemaju nikakvu zaštitu u postupku izvanredne uprave, posebice ne kroz ulogu Suda, a koji je jedini i isključivi nadležan nadzirati rad izvanrednog povjerenika.” Kako se o nagodbi moglo glasovati kada sutkinja uopće nije ušla u sadržaj nagodbe, kada su revizori glede financijskih izvješća za 2016. i 2017. godinu imali snažne ograde, kada jamstva nisu proknjižena, a ona su temelj nagodbe. Sasvim je jasno kako će Visoki trgovački sud imati pune ruke posla, nakon što je sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu propustila provesti potrebito. Zanimljivo je kako je Visoki trgovački sud donio bitnu i snažnu odluku kada je odbio razvrstavanje vjerovnika u skupine koje je predložio Ramljak, a potvrdio Trgovački sud u Zagrebu, odnosno sutkinja Nevenka Siladi Ristić – vraćeno je na ponovno postupanje. Ali, niti to nije spriječilo da suglasnost izvanrednom povjereniku na nacrt nagodbe donese privremeno vjerovničko vijeće koje je istovjetno Ramljakovom predloženom sastavu vjerovničkog vijeća, onome koje je pobio Visoki trgovački sud u Zagrebu. Nekoliko puta sam već ukazao na to, i to je jedna od glavnih primjedbi svih podnositelja žalbi – suglasnost izvanrednom povjereniku na nacrt nagodbe dalo je privremeno vjerovničko vijeće. Takvo sramotno postupanje izvanredne uprave, otvoreno ismijavanje prava, pravde i poštenja, sutkinja Siladi Ristić nije smjela dopustiti. Već kada Ustavni sud nije proglasio takvu odredbu neustavnom, nije se smjelo dopustiti da kolo vodi privremeno vjerovničko vijeće, koje je bez legitimiteta vjerovnika sklopilo roll up ugovor, diskrecijski plaćalo povlaštenim vjerovnicima, i na kraju izvanrednom povjereniku dalo suglasnost na nacrt nagodbe. Vjerovnici nisu imali nikakav utjecaj na sastav članova privremenog vjerovničkog vijeća.

To poteže i pitanje oslanjanja nagodbe na jamstva koja su pravomoćno osporena. Sasvim je jasno kako su Ramljak, Dalić, Peruško, Borg grupa i Knightead bazirali nagodbu na jamstvima i roll up kreditu, jer bez istih obvezničari i kreditori bili bi isključeni iz Agrokora ili bi im utjecaj bio znatno manji, pogotovo obvezničara, odnosno Knightheada. Ono što je izvanredni povjerenik trebao učiniti kada je ušao u Agrokor je osporiti dana jamstva, jer su ista imalo ograničenja, dana su bez suglasnosti skupština, i predmetna društva nisu imala valjanu protučinidbu za dana jamstva. No sve suprotno, ne samo da jamstva nisu osporena nego su postala temelj nacrta nagodbe. Tako se svojedobno vodio rat između uprava društava i Izvanredne uprave Agrokora jer uprave pojedinih društava nisu htjele proknjižiti jamstva u poslovnim knjigama. Zbog toga je i smijenjen Mislav Galić, inače dugogodišnji uspješni predsjednik Uprave Jamnice. Potpuno nerazumna postupanja Fabrisa Peruška.

Osim toga, Adris grupa u žalbi navodi kako ju je nagodba po EPM modelu dovela u lošiji položaj nego što bi ga ista grupa imala u slučaju stečajnog postupka. Naime, u Adrisu navode  kako se jednako vrednuju instrumenti osiguranja različite kvalitete. Kao jednakovrijedna se uzimaju jamstva vezana uz obveznice i jamstva dana u obliku ovršnih isprava, primjerice zadužnice. Stoga u predloženom modelu bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava ili druga sredstva osiguranja koja su ovršna, iako bi se u redovnom tijeku stvari prije naplatili upravo ovi drugi. Isto tako, Adris grupa navodi da nagodba vjerovnicima s razlučnim pravima na dionicama daje malu ili nikakvu vrijednost ako se radi o dionicama kompanija za koje sama Izvanredna uprava Agrokora utvrdi da su insolventne, odnosno da su neodržive. Ne predviđa se da to utvrđuje sud, kao u redovnom predstečajnom ili stečajnom postupku, već će takvu odluku donijeti sama izvanredna uprava temeljem kriterija koje je sama izabrala. Sasvim je jasno kako je žalba Adris grupe činjenična i argumentirano napisana te je razorna po prvostupanjsko rješenje Nevenke Siladi Ristić i posljedično po Izvanrednu upravu Agrokora.

Euroherc, Agram Invest, Agrolaguna

U njihovim žalbama problematizira se privremeno vjerovničko vijeće, roll up ugovor i osporena jamstva, te prepoznaje kreiranje nekakve “paralelne stvarnosti” za odabrane. “Paralelna stvarnost koju je nevjerojatnom odlučnošću, na trenutke i otvoreno prkoseći prvostupanjskom sudu, izgradila skupina savjetnika izvanredne uprave koji kao da su se prvenstveno stavili u službu imatelja spornih jamstava. U toj stvarnosti, koja se može za potrebe ove žalbe prozvati ‘roll up verzija stvarnosti’, postupak se ne vodi ni po jednom hrvatskom zakonu već po tzv. roll up ugovoru”. Isto tako, “po svojem sadržaju i značaju, Nagodba koja je potvrđena Rješenjem, osim protiv tisuća vjerovnika i stotina tisuća sudionika u mirovinskom sustavu RH, usmjerena je i protiv hrvatskih insolvencijskih propisa, sudske prakse, te uopće načela savjesnosti i poštenja”. Poslovanje Agrokora bilježi značajne negativne trendove. Tako je poslovni prihod u 2016. godini iznosio 46,1 milijardu kuna, dok je u 2017. godini iznosio 39,8 milijardi kuna, što je pad za ogromnih 6,7 milijardi kuna ili skoro 30%. U prvom polugodištu 2017. ukupni prihod su iznosili 12,6 milijardi kuna, dok je za isto razdoblje ove godine (I-VI. 2018.), ukupni prihod pao na 10, 8 milijardi kuna ili 15% u odnosu na isto razdoblje lani. Pametnom dosta.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI