Nova muljaža s brojenjem žrtava Domovinskog rata, ili još jedno Plenkovićevo pogodovanje Srbima? EU sve plaća!

7dnevno / osnivači REKOM-a

Aktivisti, pokretači inicijative REKOM - Žarko Puhovski, Vesna Teršelič i Nataša Kandić - pozvali su ovih dana u ime te (Re)gionalne (kom)isije za utvrđivanje ratnih žrtava, hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, da podrži REKOM i imenuje osobnog izaslanika. Podsjećujući ju da je to već učinio njezin prethodnik Ivo Josipović, potpisnici pisma su naveli kako su „identitet i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na području Hrvatske, već utvrđeni, pa nema ni jednog razloga da žrtve rata u Hrvatskoj ne dobiju regionalno priznanje i ne budu - 'zajedničke žrtve'...!?“

Što je REKOM? To je agencija za brojanje mrtvih od 1991. do 2001. koju financiraju EU-gospodari. Na prostorima bivše YU kvazi-države. Riječima njemačke državno-promidžbene agencije DW: „Regionalna inicijativa za utvrđivanje ratnih žrtava (REKOM) dobila je potporu svih zemalja regije, osim Hrvatske, a podržava ju i EU…

Sama inicijativa za osnivanje REKOM-a javnosti je predstavljena na tzv. regionalnim konzultacijama, 9. svibnja 2008. u Podgorici, a osnivanje su tada podržali hrvatski predsjednik Ivo Josipović, srbijanski predsjednik Boris Tadić, te Europska komisija i Europski parlament. Prema pisanju nekih portala, REKOM podržavaju i Stjepan Mesić, Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović, Slobodan Uzelac, Vesna Pusić, Zoran Pusić, kao i Otvoreno društvo Georga Sorosa.

Aktivisti (pokretači inicijative, op.a.), Žarko Puhovski, Vesna Teršelič i Nataša Kandić, uputili su ovih dana u ime REKOM-a, dakle, regionalne komisije za utvrđivanje ratnih žrtava, otvoreno pismo Kolindi Grabar-Kitarović, pozivajući hrvatsku predsjednicu da podrži REKOM i imenuje osobnog izaslanika za tu inicijativu. Podsjećajući da je to već učinio njezin prethodnik Ivo Josipović, potpisnici pisma navode kako su „identitet i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na području Hrvatske, već utvrđeni, pa nema ni jednog razloga da žrtve rata u Hrvatskoj ne dobiju regionalno priznanje i ne budu ‘zajedničke žrtve’…“

Potpisnica pisma i voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič objašnjava za DW da su inicijativu podržali predsjednici Srbije, Kosova, Crne Gore i Makedonije te bošnjački član Predsjedništva BiH. No, za uspjeh inicijative potrebna je suglasnost svih država, kako bi se mogao potpisati međuvladin sporazum, i to na predstojećem summitu Berlinskog procesa, u srpnju u Londonu. Inicijativu podržava EU, a REKOM se spominje i u novoj europskoj strategiji za Zapadni Balkan.

Hrvatska predsjednica, međutim, odbila je izravno podržati ovu inicijativu, poručujući putem svog ureda da svaka žrtva zaslužuje pijetet, ali i da je riječ o pitanju koje je dijelom Berlinskog procesa, što je u djelokrugu Banskih dvora, a ne Pantovčaka.



Na ovom mjestu, nakon citata notornog „Glasa Njemačke“, mogli bismo završiti članak i gotovo sve bi bilo jasno, ali za mlađe čitatelje, koji ne znaju tehnologiju laganja Srba i domaćih pomagača/izdajnika, promotrimo kako se formira REKOM-ova baza podataka, glede „identiteta i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na području Hrvatske“. Treba li uopće napomenuti, da jednom kada bude dovršena, predstavljat će službeni dokument EU-a za omalovažavanje Hrvata i Domovinskog rata?!

‘Nekompetentni aktivisti…’

Još u začetku ove antihrvatske ideje, protiv REKOM-a je bio i povjesničar, dr. Ivo Banac, koji je na upit Globusovih novinara – što misli o REKOM-u – tada izjavio: „Nevjerojatna traženja nekompetentnih aktivista, koji od država slijednica Jugoslavije, zapravo, traže preuzimanje državnih ingerencija u korist ‘dobrih namjera’, nisu ostvariva, pa su zato samoreferentno smiješna. No, kad bi Hrvatski sabor doista prihvatio ovakav prijedlog, pa predložio tri osobe po kriteriju ‘visokih moralnih kvaliteta’ (po čijim standardima?) ‘posvećene tolerantnom dijalogu i konstruktivnom rješavanju sporova’, ali bez pravnih ili drugih stručnih kvalifikacija, da pretresaju i zaključe što se ovdje događalo u ratnim sukobima ’90-ih godina i tko bi za to morao odgovarati, pa još predao izbor Selekcijskom odboru u kojemu REKOM (dakle, Nataša Kandić), uz ministra pravosuđa, vodi glavnu riječ, radilo bi se o opasnom povratku na kolektivno odlučivanje iz vremena Jugoslavije“. I gle čuda, baš to se i događa…!

Povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Ante Nazor, koji se godinama bavi ovom problematikom, izričito se protivi ovoj inicijativi, kao i „regionalizaciji” hrvatskih žrtava rata. On kaže kako je problem žrtava isključivo problem država u kojima je bio rat. Podržava suradnju, ali, kako kaže, isključivo suradnju države s državom, odbacujući stvaranje naddržavne, regionalne inicijative. Objašnjava kako je obveza država napraviti popis ratnih žrtava, tvrdeći da je Hrvatska kadra napraviti taj popis. I to, kako kaže, svih žrtava, i onih koji su stradali na područjima pod kontrolom hrvatske vlasti i na tada privremeno okupiranim područjima Hrvatske.

Nazor odbacuje REKOM jer odbija surađivati s pojedinim osobama iz Hrvatske koje su na čelu ove inicijative, tvrdeći da su te osobe u vrijeme procesa hrvatskim generalima u Haagu „nekritički prihvaćale podatke tužiteljstva” te da su zbog toga u profesionalnom smislu – „kompromitirane”. „S takvim osobama i s udrugama kojima su na čelu, poput Documente, a koje su i pokretači REKOM-a, ne može biti suradnje”, poručio je Nazor.

I branitelji su Plenkoviću pisali i upozoravali ga, ali on je bio i ostao samo još jedan umišljeni š…k „iz vanjskih poslova“… No, pismo koje su mu krajem 2017. uputili stradalnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora vrijedi citirati:

„Nakon sveg zla koje smo proživjeli, svakodnevno se prisjećajući naših prijatelja koji više nisu među nama pitamo se: Može li Srbija ući u Europsku uniju s kokardom na zastavi i teškom kompromitacijom slogana ‘SSSS’, te je li političar koji za takvo što glasa – izdajnik? I, je li moralno Hrvatima uvoditi porez na djedovinu ili bilo kakav novi porez, dok Srbija ne plati ratnu štetu od oko 270 milijardi američkih dolara?“

Naime, priprema se novi ovršni zakon, a u pripremi je i porez na imovinu, a blokada Srbije, dok ne plati ratnu (od)štetu – nije niti na vidiku. Ova, kao i prethodna Vlada čini sve kako bi Srbija što prije postala nova kolonija EU-a. Na listama SDP-a i HDZ-a za EU-izbore, pravih branitelja, naravno, nema!

U međuvremenu, zbog kamata, iznos ratne (od)štete premašio je 300 milijardi dolara, a branitelji su shvatili kako ova Vlada, kao i prethodna, sigurno neće zastupati njihove, nego srbijanske interese, pa su počeli sami podizati tužbe u Srbiji u čemu ih Ministarstvo vanjskih poslova RH – ne štiti. Pritom Srbi pokušavaju smiješno malim iznosima stvoriti presedane za kasnije procese, a logoraši su izigrani…

Ministrica vanjskih poslova nije ih imala vremena savjetovati da ne čine korake na svoju (pravnu) štetu, ali je zato savjetovala Srbe za novac i račun EU-a, kako da što lakše uđu u Europsku uniju.

„Jedan sluga ne može imati dva gospodara“, stara je izreka kineskog filozofa Sun Tzua. Zato je posebno zanimljivo promatrati kako likovi iz MVP-a – od Lončara, preko Milanovića, Plenkovića, Kitarović i Njonje, te Vesne Pusić i Pejčinović Burić – dobro služe stranim interesima… Stoga ne treba čudit što su se branitelji (ponovo) samoorganizirali i počeli istraživati dokumentaciju, kad to Vlade RH nisu činile, a ni sada ne čine.

Ministrica štiti srbijanske interese

REKOM se cijelo vrijeme „gura“ kroz Berlinski proces, gdje bi kao tijelo trebalo služiti utvrđivanju činjenica vezanih uz poginule, ubijene, zatočene i nestale osobe tijekom oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Istodobno i Europski parlament, u izvješću o Srbiji 2018. – „European Parliament resolution of 29 November 2018 on the 2018 Commission Report on Serbia (2018/2146(INI)“ – na stranici 9, pod točkom 25, u jednom dijelu navodi: „ ….EU ponavlja svoju potporu inicijativi za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području bivše Jugoslavije“. Dakle, REKOM-u…

Vlada RH, premijer Plenković i njegova ministrica vanjskih poslova (do jučer savjetnica Srba), kao i ogromni diplomatsko-obavještajni aparat, nisu učinili ništa kako bi spriječili ovo lažiranje. Očigledno, Srbija mora ući u EU što prije, kako bi postala nova kolonija i plaćala francusko-njemačkim gazdama, umjesto da prije toga otplati više od 300 milijardi dolara ratne odštete Hrvatima… „Plaćamo porez kako bi MVP RH štitilo srbijanske interese“, rekao nam je jedan visoki dužnosnik HDZ-a koji je, za sada, želio ostati anoniman.

Predstavnice Inicijative za REKOM – Vesna Teršelič i Nives Jozić iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, te Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo – predstavile su 20. prosinca prošle godine u Zagrebu, „Mapu žrtava ratova 1991.-2001. na području nekadašnje SFRJ.“ Tom prigodom je rečeno:

Fo Žarko Puhovski (jedan od osnivača Rekoma) u društvu Josipa Perkovića, Jovana Raškovića i Josipa Boljkovca…

Interaktivna karta (na http://zrtveratovasfrj.info)

„Objavom ‘Mape žrtava ratova 1991.-2001. na području nekadašnje SFRJ’, predstavljamo vam dio rezultata istraživanja ljudskih gubitaka koji više od desetljeća provode organizacije za ljudska prava – Fond za humanitarno pravo, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Fond za humanitarno pravo Kosovo i druge organizacije civilnog društva.

Cilj istraživanja je što potpunije utvrditi stvarne žrtve i okolnosti njihove smrti ili nestanka i činjenicama podržati i povećati izglede za osnivanje međudržavne komisije za činjenice o ratnim zločinima i žrtvama (REKOM).

Iako je utvrđivanje činjenica o ratnim događanjima i posljedicama izuzetno važno za obitelji stradalih, kao i društvo u cjelini, ni u jednoj postjugoslavenskoj zemlji do sada nije objavljen službeni, provjerljiv i neprijeporan popis ubijenih u ratovima od 1991.-2001. godine. Smatramo da je obaveza svakog društva osvijestiti da su žrtve ratnih stradanja ljudi s imenom i prezimenom.

Objavom dijela do sada istraženih i analiziranih podataka, želimo žrtvama rata odati pijetet tako što ćemo omogućiti da njihova imena i okolnosti stradanja budu poznate bez obzira na to kojoj su etničkoj ili vjerskoj skupini pripadali, koju su političku ili ideološku ideju branili…“

Međutim, hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije smjelo, sukladno Ustavu, istini i Deklaraciji o Domovinskom ratu, dopustiti da se u bilo kojem europskom dokumentu nađe bilo koja druga formulacija osim – „srbijanska agresija“, te ni u kojem slučaju „žrtve rata“ po principu – „svi su jednaki“!? Primarno, jer je to neistina, a sekundarno – jer šteti interesima Hrvata i Hrvatskoj u cjelini. Je li riječ o slučajnosti ili veleizdaji?!
Pritom, ponavljamo – nema niti jedne riječ o agresiji na Hrvate i Hrvatsku, ali zato obilje manipulacija. Čak su i Srbi samoubojice, primjerice, proglašavani „žrtvama sukoba“;

Na karti se jedna ili više istih osoba navode kao ubijene, na dvije ili više lokacija. Ime, prezime, ime oca, dan, mjesec i godina rođenja isti, mjesto stradavanja isto kao i datum stradavanja što ukazuje da se radi o istim osobama

 

Za neke ubijene osobe postoji samo ime i prezime, nema imena oca ili majke, nema godine rođenja i prebivališta što je neprihvatljivo jer se zapravo ne zna o kojoj se točno osobi radi. Ne zna se dali se radi o djetetu, starijoj osobi ili osobi srednje dobi

 


Naslov karte je ‘Mapa žrtava ratova 1991. – 2001. na području nekadašnje SFRJ’, a neke osobe su upisane da su ubijene 2012. godine (Dragan Jurković je poginuo u prometnoj nesreći 06.08.1992. u Dubovcu)

Ljudski gubici

U istoj priči nalaze se i tražilice/baze podataka s naslovom „Ljudski gubici“, tj. popis pretraživanja po imenu ili prezimenu, imenu oca i dr., na kojima se klikom miša na traženu osobu, otvore podaci o njoj. Popis bi trebao odgovarati stanju na karti, što to nije slučaj…

1. Imena istih ubijenih osoba se ponavljaju jer su tako uneseni i na karti.

Klikom miša na Ljubomira Reljina i otvaranjem podataka očito je da se radi o jednoj te istoj osobi. Datum rođenja i datum stradavanja kao i mjesto su isti. Razlika je samo u tome što je kod jednoga upisano ime majke, status:vojnik/policajac i prebivalište)

Neke osobe se ponavljaju dva ili tri puta za vrijeme pregledavanja popisa iako su na karti uneseni samo jednom. Kad se dođe do zadnje stranice i u slučaju povratka pregledavanja unazad, imena osoba se mijenjaju, nisu više na istoj stranici, ili redoslijedu. Oni koju su se pojavljivali dva puta, neki od njih se sada samo jednom pojavljuju, a oni koji su bili jednom, pojavljuju se dva ili više puta – (slike 9,10,11,12 i 13). Primjer: Predrag Miljković, Jovana pojavljuje se tri puta. Označen je na prvoj strani sa brojem 1, nalazi se na strani 2 pod istim brojem 1, i na strani 3, također pod brojem 1.

Upis željenog imena ili prezimena za pretraživanje opcije ‘Ljudski gubici’

Broj osoba s imenom Predrag je uvijek 70 i na četiri stranice. Brojevima crvene boje su označene osobe koje se ponavljaju dva ili tri puta.

Zanimljivo je, ne samo da Srbi lažu, nego i da diplomatsko-obavještajni aparat Republike Hrvatske ne reagira. Primjerice, Radovan Ljubišić izvršio je samoubojstvo puškom M-48 u selu Trnakovac, općina Okučani a vodi se kao „žrtva sukoba“ (Izvor; 19.3.1992. Dnevnik događaja „SM Okučani“, str. 4, pohranjen u HMDCDRRH):

Zaključak

Iz priloženog se može zaključiti kako je riječ o vrlo neprofesionalnom i bahatom odnosu prema žrtvama na području bivše Jugoslavije, kako su ga prezentirale Vesna Teršelič (Documenta) i Nataše Kandić (Fond za humanitarno pravo, Beograd), kao i manipuliranju činjenicama i brojem stradalih, što nas, zapravo, i ne treba čuditi.

Međutim, sve navedeno u suprotnosti je s istinom i šteti interesima Hrvatske kao i njenih građana, a reakcije odgovornih institucija – nema… Trebaju li onda i Europskoj uniji znati kako plaćaju krivotvorine?! Je li dužnost Pejčinović Burić upozoriti svoje europske kolege na to?

Vesna Teršelič je na predstavljanju interaktivne karte, 20. prosinca 2018. godine, izjavila da se njome želi doprinijeti smanjivanju i zaustavljanju manipulacijama žrtvama, a prema svemu predočenom, očito je da upravo ona i svi oko nje rade – suprotno. (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vesna-terselic-i-natasa-kandic-predstavile-mapu-zrtava-ratova-u-bivsoj-jugoslaviji-1261537/ )

Istom prigodom, u povodu predstavljanja interaktivne karte u Zagrebu, Nataša Kandić je u polusatnom intervjuu tjedna Hrvatskog radija i gostujući na HRT-u, izjavila: „Da stvarno institucije država, zemalja, nastale na području nekadašnje Jugoslavije, naprave taj napor prema javnom priznanju svih žrtava i da jednom u povijesti na ovim prostorima znamo imena i ne sporimo se kao u slučaju Jasenovca o broju žrtava…“ (https://vijesti.hrt.hr/479365/kandicprijeko-je-potrebno-da-se-brojke-zamijene-imenima-zrtava?fbclid=IwAR2eHBGd3YwZ_WYIhxzeH3nSFr6amFDmZW9iL1ZaQoLo84t3dLoOe6Jc7nY ).

Istodobno je, nedvojbena podrška Europskog parlamenta inicijativi za osnivanje te i takve regionalne komisije (REKOM), vidljiva iz
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2017. o izvješću Komisije o Srbiji za 2016. (2016/2311(INI)) i European Parlament resolution of 29 November 2018 on the 2018 Commission Report on Serbia (2018/2146(INI)).

Stoga se za ovakav popis i ovakvu kartu s nepotpunim podacima ubijenih osoba, s dupliranjem i uvećavanjem broja žrtava, može reći da je rađena na isti način kao i sve dosadašnje krivotvorine Srbije, od 1918. do danas.

I treba li onda to hrvatska diplomacija objasniti članicama Europske unije? I treba li o tome progovoriti premijer Plenković, u prvom redu građanima Republike Hrvatske, a potom i ostatku svijeta? Barem prosvjednom notom? I gdje je tu nadzor europskih fondova i trošenja novca u Hrvatskoj?

I na kraju: Zašto Europa promiče borbu „protiv lažnih“ vijesti i istodobno sponzorira antihrvatske laži najgore vrste? Zbog svojih interesa, naravno, ali zašto u tome sudjeluju premijer Andrej Plenković i ministrica vanjskih poslova, Marija Pejčinović-Burić…?

 

U Srbiji svi rade, u Hrvatskoj svi (opet) – šute!

Javnost treba znati da se Povjerenstvo Vlade, koje je trebalo utvrditi poduzima li Srbija sve korake kako bi se kaznili ratni zločinci koji su počinili zločine u Hrvatskoj, te kako bi se obeštetile žrtve, uopće ne sastaje. Prema javnim podacima, to se Povjerenstvo sastalo dva puta, no niti jednom u mandatu sadašnje ministrice vanjskih poslova i potpredsjednice Vlade, Marije Pejčinović Burić…

Problem je u tome, što Plenković, Vlada RH i Ministarstvo vanjskih poslova s „gospođom ministarkom“ na čelu, uopće – nisu reagirali. Je li to bilo slučajno ili smišljeno, vrijeme će pokazati. Jer, kazneno djelo (vele)izdaje može biti počinjeno činjenjem i nečinjenjem… Pritom je ružno što ni Predsjednica RH nije reagirala (ako je znala?) za ovakvo (ne)djelovanje!

Nisu reagirali niti iz SDP-ove vlade dok je bila na vlasti, a niti njeni članovi sada iz oporbenih klupa. Nije reagirao niti jedan europski zastupnik iz Hrvatske… I dok Srbija otvara poglavlja kao na tekućoj vrpci, Marija Pejčinović Burić i Andrej Plenković niti sazivaju Povjerenstvo, niti izvještavaju javnost, niti promiču potrebu naplate više od 300 milijardi dolara (od)štete!?

Hrvatice i Hrvati, osjećate li se izdano? Zato su europski izbori – prava prilika za kažnjavanje izdajničkih opcija. Kao mjeru opreza, preferencijalno dajte glas pravim braniteljima, a ako su SDP-HDZ liste anemično popunjene šupcima, vrijeme je za alternativu…!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI