„Gospodin Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a, osoba je koja je tražila novac od mene i partnera. Najprije su 2017. godine organizirali sastanak u Pitomači na koji sam ja odbio doći, pa su od mog partnera zatražili dva milijuna kuna za dovršetak gradnje hotela u Pitomači. Odbili smo platiti reket. Onda su mi poručili ove godine, prije Uskrsa da sad traže milijun i pol kuna. Zatražili su da im na Veliki petak donesem sav novac“, kaže Claude Jambrušić koji je u posao s uzgojem eko goveda 2015. uložio 19 milijuna kuna, a danas je, ne samo on nego i stotine poljoprivrednika, na koljenima zbog neprestanih mijenjanja „pravila igre“ koja su potpuno u neskladu s regulativom EU
Claude Jambrušić, samozatajan je i ozbiljan poslovni čovjek bez mrlja u karijeri, godinama je uspješno brodio svijetom marketinga, proizvodnjom tekstila, trgovačkim posredovanjem na domaćem i inozemnom tržištu te zastupanjem inozemnih tvrtki. Prije nešto više od tri godine procijenio je da je dobra prilika da sa svojim partnerima pokuša ostvariti projekt ulaganja u ekološku proizvodnju stoke.
Europska unija je Hrvatskoj dala mogućnost dobivanja bespovratnih sredstava radi zaštite i održavanja specifičnih regija krša, štiteći ekosustav, bioraznolikost, staništa i sustave podzemnih vodnih tokova. Takva se zemljišta mahom nalaze u Dalmatinskoj zagori, Lici i Gorskom kotaru, na brdskim terenima koje je teško kositi, jer su dijelom prekriveni stijenama i niskim raslinjem. Pogodni su za ekološki uzgoj goveda, ovaca i koza jer su smještena u netaknutim krajolicima koji nisu zagađeni pesticidima i drugim kemijskim sredstvima. Zato ih je EU odlučila zaštititi. Temeljem tog EU propisa, Ministarstvo poljoprivrede, pokreće 2015. godine dodjelu državne zemlje, za što zadužuje Agenciju za poljoprivredno zemljište i Hrvatske šume. Claude Jambrušić u ožujku 2015. odlučuje vlastitim sredstvima financijski poduprijeti svoje partnere koji se do tada međusobno nisu poznavali: Braniteljsku zadrugu Planina iz Trilja, tvrtku Eko Uzgoj Biokovo iz Zagvozda, tvrtku Real Beef i OPG KK iz Gračaca.
Investicija od 19 milijuna kn
„Ozbiljno sam zagrizao jer mi se svidio projekt i uložio sam oko 19 milijuna kuna u zakup zemljišta, kupnju krava, podizanje torova i izgradnju štala te ostalih potrebnih objekata i infrastrukture. Svi poljoprivrednici koju su se javili na natječaj imali su rok do 15. svibnja 2015. da dobivenu zemlju upišu u sustav potpora, a prethodno su morali platiti zakup zemlje za godinu dana unaprijed, kupiti stoku te s državom sklopiti ugovor čiju je regularnost provjeravao DORH kako bi se eliminirale sve sumnje u malverzacije pri dobivanju zemljišta. Do tog raspisanog datuma upisali smo 5200 hektara u sustav potpora od ukupnih 9000 hektara koliko smo dobili u zakup na temelju potpisanih ugovora s Hrvatskim šumama i Agencijom za Poljoprivredno Zemljište. Kupili smo oko 750 krava uglavnom od malih OPG-ova, jer je tadašnji pravilnik uvjetovao jednu kravu na 10 hektara zemlje upisane u sustav potpora. Za upisanih 5200 hektara smo, dakle, trebali imati 520 krava, a kupili smo ih znatno više”, priča nam Jambrušić, koji je zajedno s partnerima kupio i privatne parcele uz zakupljenu državnu zemlju kako bi na njima sagradili torove, odnosno ograđene prostore u kojima je stoka noću zaštićena od vukova, a zimi ima krov nad glavom, što je propisano Zakonom o dobrobiti životinja.
„Takvi se objekti, naime, nisu mogli graditi na državnom zemljištu, što je po meni propust državne administracije. S privatnim parcelama na kojima smo gradili infrastrukturu bilo je puno problema, jer nisu bile gruntovno sređene. Ipak, da bismo pokazali svoje ozbiljne namjere, sagradili smo kuće do 50 kvadrata za naše djelatnike i osigurali im uvjete rada na visokoj razini te zbrinuli stoku na najbolji mogući način.“
Jambrušić i njegovi partneri ispoštovali su sve uvjete i rokove, ali onda je preko noći tadašnji ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina produžio rok za prijavu u sustav potpora korištenja pašnjaka do 15. lipnja 2015., a istodobno je i promijenio pravilnik prema kojemu uvjetni broj grla od 0,1, u prijevodu jedno grlo na 10 hektara, više nije uvjet, dakle za sve koji su se dodatno upisivali na državnu zemlju uvjet je bio nula grla.
„Da vam pojasnim o čemi se radi. Taj projekt Europske unije nije vezan uz proizvodnju nego uz održavanje poljoprivrednih površina u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj. Poljoprivrednik, pak, ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li kositi tamo gdje je to moguće, ili će kupiti stoku s kojom će pašariti i na taj način održavati površine. EU je tragom toga propisala pravilo, a to je maksimalna granica stoke, znači maksimalno opterećenje, jer s prevelikim brojem stoke na određenim područjima može doći do devastacije okoliša. Pa je EU izdala direktivu kojom propisuju poljoprivrednicima maksimalni broj stoke po hektaru livada i pašnjaka.“
Trpimo enormne štete!
„Jakovinini su nasljednici, na žalost, najprije Davor Romić, a osobito današnji ministar Tomislav Tolušić, mijenjali pravilnike na našu štetu, izlažući nas neizdrživom riziku, ne mareći pritom da pravilnici uopće nisu usklađeni s regulativom Europske komisije. Danas smo, jednako mi koji imamo stoku i oni koji je nisu morali kupiti zbog pojednostavljivanja procedure, izloženi pogromu s visokih državnih adresa, naziva nas se špekulantima, fiktivnim stočarima i lopovima, te trpimo enormne štete“, kaže Jambrušić.
Objašnjava nam da u Hrvatskoj ima još jako puno neodržavane zemlje, postoji procjena da je u svome dosadašnjem mandatu ministar Tolušić mogao putem natječaja dodijeliti još 500.000 hektara zemlje i samim time je mogao doprinijeti da se iz EU povuku dodatna sredstva i da se projekt nastavi dalje širiti. No, Tolušić to iz nepoznatih razloga nije napravio.
Claude Jambrušić imao je velike planove, prema njegovim projekcijama projekt bi nakon isteka prvih pet godina, dakle nakon 2020., postao samoodrživ.
„Kada se u ljeto 2016., godinu dana od početka projekta, moglo utvrditi koliko je tko novaca dobio, spoznali smo da ima i te kako smisla nastaviti ulagati i razvijati posao. Naš je cilj bio povezati se s najvećim svjetskim trgovcem žive stoke iz Mađarske, inače radi se o nizozemskom državljaninu. On je objavio svoj interes i pružio mi ruku za potencijalna daljnja ulaganja. Inače, on ostvaruje oko 700 milijuna eura prometa godišnje od trgovine stokom, a najveći dio grla izvozi na Daleki istok, ima 150 svojih kamiona, tri broda i boeing 747 prilagođen prijevozu stoke. Među ostalim, želio je u Hrvatskoj zajedno sa mnom ulagati mimo ovog mog petogodišnjeg projekta o slobodnoj ispaši u cilju očuvanja prirode. Moja je želja bila imati što veći broj krava pomoću kojih bismo u konačnici dobili zdravo ekološko meso tj. ekološki proizvedenu telad i sve onda plasirati i u Hrvatsku i u inozemstvo. Ideja mog potencijalnog nizozemskog partnera bila je da zajedno ulažemo u posrnule farme za tov goveda i teladi. On je vidio veliku priliku da napravi ekspanziju u Hrvatskoj s kojom ima dodirnih točaka, jer on stoku utovaruje u brodove u našoj luki Raša, a moj poslovni partner, inače veterinar, za njega je radio godinama. Kanili smo investirati u ozbiljne štale od velikog austrijskog proizvođača Wolf, a imali smo ih dvije u planu za početak, već smo krenuli u pregovore, htjeli smo postupno dizati projekt, ali stalnim izmjenama pravilnika stvorena je nesigurnost ulaganja.“
Prva iznuda u Pitomači
Hrvatska ne bi bila jedna od najzaostalijih zemalja u Europi kad ne bi upropastila i ono što joj EU praktički gotovo servira na dlanu, a bogme znalački upropaštava, što zbog nekompetencija i neznanja, što zbog grubog miješanja države u poduzetničke pothvate, te iživljavanja administracije nad poduzetnicima neprestanim mijenjanjem „pravila igre“, a što zbog bezobzirnog reketa političke mafije. O kojoj je, neki dan, u ekskluzivnom intervjuu za RTL progovorio i Ivica Todorić. Claude Jambrušić se u svojoj kratkoj poslovnoj suradnji s hrvatskom državom susreo sa svime navedenim, i s neprestanim mijenjanjem pravilnika oko uvjeta poslovanja, i s neznanjem onih koji bi trebali znati, i s njihovom malicioznošću i osvetoljubivošću, i sa iživljavanjem državnih službi, i s javnim klevetanjem, ucjenama i na kraju s pokušajem iznuđivanja novca.
„Istina, 2017. godine na jednom neformalnom druženju u Pitomači na kojem ja nisam bio prisutan, putem mog poslovnog partnera zatraženo je od mene da platim dva milijuna kuna za dovršenje hotela u Pitomači. U to je vrijeme već počeo pritisak Tolušića po medijima na mene, nije me još spominjao imenom, ali su njegove aluzije bile jasne. Stalno je ponavljao ‘dobili su milijune, a nemaju stoke’. Konkretno je iznosio neke detalje iz kojih sam shvatio da se obraćao meni. Onda ubrzo nakon što sam uputio žalbu Europskoj komisiji, u raznim medijskim istupima ministar Tolušić spominje moje ime i prezime te izjavljuje kako su „milijune kuna bacili na pašnjake bez stoke“. Uskoro opet dolazi do nove izmjene pravilnika koja nas je zajedno s nezakonitim kontrolama prihvatljivosti površina za potpore bacila na koljena. Neprestanim ciljanim kontrolama umanjuje nam se broj koristivih hektara na parcelama koje smo uzeli od države u zakup. Partnerima i meni je već na samom početku od zakupljenih 9000 hektara parcela, priznato 5200 koristivih hektara, a mi državi plaćamo zakup unaprijed za svaku godinu 2,5 milijuna kuna na bruto zemlju, dakle i na onu koja nije ušla u sustav potpora. U međuvremenu, izvanredne Tolušićeve kontrole, čak i retroaktivne, koje je provodio kontrolor Tihomir Babić, koji mi je osobno priznao pred kolegama u svom uredu da radi po nalogu Tolušića, još su nam proglasile nekoristivim 1200 hektara. Svake godine poljoprivrednici upisuju do kraja mjeseca svibnja za tekuću godinu zakupljenu državnu zemlju u sustav potpora i prilikom upisa ovlašteni te stručno osposobljeni djelatnici APPRRR-a dodjeljuju koeficijent prihvatljivosti za svaku parcelu pojedinačno te eliminiraju odmah sve neprihvatljive elemente kako bi upisali u sustav potpora samo one dijelove površina koje oni smatraju prihvatljivim. Problem je u tome što država nije u trenutku raspisivanja javnih natječaja za dodjelu državne zemlje odmah dodijelila koeficijent prihvatljivost za svaku parcelu koju daje u zakup kako bi se izbjegla različita tumačenja djelatnika APPRRR-a po raznim ispostavama i kontrolora. Zašto? Zato što oni tako mogu unedogled smanjivati prihvatljivost površina i na taj način kažnjavati poljoprivrednike višegodišnjim sankcijama. U prijevodu, sve se svodi na to da ti država dodijeli državnu zemlju za koju plaćaš unaprijed zakupninu, a onda ti ta ista Država smanjuje tu državnu zemlju kako se tko sjeti i kažnjava te višegodišnjim sankcijama tj. neisplatom potpora iz EU“, objašnjava Jambrušić kako funkcionira priča s potporama.
„Nakon izvjesnog vremena opet su isti ljudi zatražili novac od nas. Ove godine, prije Uskrsa, na sastanku u Pitomači u nazočnosti jedne osobe, poručeno mi je da traženi iznos nije više dva milijuna kuna već milijun i pol kuna, te da traženi novac donesem na Veliki petak. Poručio sam da novac ne dam i neka me se puste da radim. “
Jambrušić je na trenutak zastao, dvojeći, a onda je otkrio ime osobe koja ga je tražila novac:
„Gospodin Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a, osoba je koja je tražila novac od mene i partnera. On redovito komunicira s ministrom Tolušićem da kao riješi moj problem, a u biti me ucjenjuje. Nakon što su prvi puta tražili novac od mene 2017., došao sam u saborsku kantinu s gospodinom Đakićem na sastanak, a on me dočekao riječima: ‘Što ću reći svojim Slavoncima da netko prima 20 milijuna kuna potpora na području Dalmacije a nema krave!’ Đakić se zapravo pozivao na izjave koje je ministar Tolušić plasirao u medije radi vlastite promidžbe. Odgovorio sam mu da mogu mirno spavati, na što mi je Đakić rekao: ‘Ako diraš u Tolušića, diraš u mene!’, i počeo je razbacivati stolice, galamiti i naš je sastanak završio prije nego je i počeo“
Europska komisija dala mu za pravo
Jambrušić je uvjeren da su ga počeli javno diskreditirati i ucjenjivati jer je prvi i najglasnije upozoravao na pogrešnu primjenu prava EU i na kraju se žalio Europskoj komisiji, koja mu je dala za pravo.
„Stvorili su stalnim mijenjanjem pravilnika neodrživu situaciju za sve nas koji smo ušli u petogodišnji projekt za pašarenje bilo na krškim bilo na kontinentalnim pašnjacima. Zakidali su nas na sve moguće načine da bi, valjda, došli do iznosa koji su unaprijed predvidjeli da bi ga negdje u proračunu preusmjerili. A radi se o namjenskim sredstvima koja se ne smiju preusmjeravati. Konkretno, projekt u koji sam ja ušao je petogodišnji i za njega se sredstva u prvih pet godina dobivaju 75 posto iz EU, a 25 posto iz hrvatskog proračuna. Nakon prvih pet godina slijedi razdoblje u kojem 100 posto sredstva dolaze iz EU.“
Uslijed svega toga novac iz sustava EU potpora već se u drugoj godini projekta prepolovilo, pa su Jambrušić i partneri za 2016. dobili 45 posto manje sredstava nego za 2015. g. a za 2017. dobili smo 95 posto manje sredstava u odnosu na 2015., što njihov posao čini nemogućim i neodrživim.
„Poslao sam tri otvorena pisma Vladi, premijeru Plenkoviću i nadležnim ministrima te upozorio na nepravilnosti na koje nailazim i na zadnja dva pisma nisam dobio do danas nikakav odgovor“, kaže Jambrušić.