Ono što je vrlo zanimljivo i što zasigurno intrigira hrvatsku javnosti je činjenica da je Kolakušić više puta istupio u korist bivšeg gazde Agrokora Ivice Todorića. Kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Kolakušić je bio žestoki kritičar vladina specijalnog zakona o Agrokoru. A Todorić je pred same EU izbore pokrenuo tužbu protiv Plenkovića temeljem pravnog materijala koji je prvo prezentirao Kolakušić. Neki su u tome odmah vidjeli podlogu za upit postoji li neka tajna veza između Mislava Kolakušića i Ivice Todorića!? S obzirom na to da su političke kampanje jako skupe, mnoge je zanimalo kako će sudac Kolakušić platiti kampanju s obzirom na to da samostalno izlazi na izbore. Neslužbeno se pojavila informacija kako je jedan od donatora kampanje Mislava Kolakušića Branko Roglić, vlasnik Orbica, što je Kolakušić demantirao
Iako po zanimanju nije komičar, kao primjerice nedavno izabrani predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski (bivši stand-up komičar), pojedine njegove izjave djeluju uistinu komično. Primjerice ona, da će biti predsjednik države, premijer, ministar policije i pravosuđa. Dakako, ovdje je riječ o jednom od najvećih iznenađenja netom završenih izbora za EU parlament, strašnom lavu, kako ga od milja nazivaju simpatizeri – Mislavu Kolakušiću, bivšem sucu Trgovačkog suda u Zagrebu. Jedina sličnost između Kolakušića i Zelenskog jeste ta da su obojica bez stranačke potpore postigli uspjeh na izborima – prvi za EU parlament a drugi za predsjednika Ukrajine.
Kolakušić će tek sada, nakon što je ušao u Europski parlament krenuti u bitku za Pantovčak. Prvo obraćanje Mislava Kolakušića, čija je lista osvojila respektabilnih 7,89 posto glasova birača ( što u brojkama iznosi 84.765 glasova), i izborila mandat u Europskom parlamentu, malo koga je ostavilo ravnodušnim.
Na krilima izbornog uspjeha Kolakušić se, s danom zakašnjenja, jer se u izbornoj noći nije oglašavao niti ukazivao pred svojim simpatizerima, napokon pojavio pred medijima i u svom pobjedničkom govoru žestoko karao onih 70 posto Hrvata koji su ostali kod kuće i nisu izvršili svoju građansku dužnost izlaska na izbore. Jer da jesu, Kolakušić je uvjeren da bi njegova lista osvojila znatno više mandata od jednog – ali iznimno vrijednog – u EU parlamentu. Stoga je Kolakušić, u obraćanju javnosti de facto naredio građanima da moraju izaći na izbore, jer sada on kreće u predsjedničku kampanju. Na novinarske upite, kako misli voditi predsjedničku kampanju iz Strasbourga, Kolakušić je rekao da će kampanju voditi iz Hrvatske, ali će istodobno biti i europarlamentarac.
Je li se kod bivšeg suca Kolakušića radi o fenomenu bilokacije, odnosno o mogućnosti da bude na dva različita mjesta istodbno, u čudu su se pitali neki. U rimokatoličkoj crkvi postoji fenomen bilokacije a razni sveci kao Sveti Antun Padovanski, Sveti Josip Kupertinski i Sveti Padre Pio su mogli biti na dva mjesta u isto vrijeme. A iz Kolakušićevog prvog obraćanja javnosti naprosto je izbijala želja da on u isto vrijeme bude i EU zastupnik i predsjednik RH i premijer. I to nije sve. Kolakušić je izjavio da bi premijer trebao biti ministar pravosuđa i unutarnjih poslova, dakle ‘3u1’, pa su ga novinari upitali nije li to uvod u diktaturu.
‘To nije diktatura, tu se vidi elementarno nepoznavanje moderne demokracije. Svi ti ministri su dio izvršne vlasti. Samo ako ja osobno rješavam ključni problem Hrvatske – a to je korupcija, za koju vi niste ni svjesni kako je velika, doći će do promjena u Hrvatskoj’, bio je rezolutan Kolakušić, kandidat za budućeg predsjednika, premijera, ministra policije i pravosuđa.
Bio je Karamarkov kandidat za ministra pravosuđa
‘Imate primjer u Švicarskoj, Nizozemskoj i Norveškoj gdje su sjedinjena ministarstva policije i pravosuđa. Jedino Hrvatska ima 26 ministarstva, 20 pravih, a šest lažnih. A ja želim biti ministar koji iza sebe ima 76 ruku u Saboru jer nijedan ministar ne može provesti plan ako iza sebe nema 76 ruku. Ja ne želim svako jutro gledati imam li dosta ruku u Saboru. Ja ću biti premijer i ministar, a primat ću plaću samo za jednu funkciju, onu ministra. Kao premijer ću volontirati – objašnjavao je novinarima Kolakušić i dodao da za promjene koje su potrebne Hrvatskoj treba najmanje 600.000 glasova građana.
Novinari su ga pitali hoće li biti prvo predsjednik ili premijer, na što je bivši sudac lakonski odgovorio: ‘Ako će parlamentarni izbori biti prije, onda ću prvo biti premijer. Ako će prvo biti predsjednički, onda predsjednik. Ne mislim raditi ništa novo što ne radim svaki dan’.
Nakon ovako ‘olako izvojevanih pobjeda’ na predsjedničkim i parlamentarnim izborima ili obrnuto, novinari su napomenuli Kolakušiću kako neki predviđaju da bi on, ubrzo mogao pasti kao i neke političke zvijezde iz prošlosti što bivšeg suca Trgovačkog suda u Zagrebu nije izbacilo iz cipela. ‘Naravno da neću, jer ja imam pravo istinsko povjerenje građana koje je izgrađeno kroz sedam godina mojeg rada, otkada sam se intenzivno počeo pojavljivati u javnosti i medijski istupati. Nikada nisam čuo ni jedan argument da su neke moje tvrdnje pogrešne’, kazao je Kolakušić.
I doista, mnogi pa čak i mediji, olako su smetnuli s uma da Kolakušić već sedam godina radi na svom imageu. Zaboravljaju i to da je on, uz šefa Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića te HDZ-ova odvjetnika Vladimira Terešaka, još 2014. godine bio Karamarkov kandidat za ministra pravosuđa. Zadnje tri godine provodi redovita istaživanja javnosti i fokus grupe, što nikako nije besplatno.
Istupao u korist bivšeg gazde Agrokora
Nije vjerojatno jeftin ni vrlo veliki broj oglasa na Google oglašavanju i Facebook oglašavanju koje Kolakušić daje i još prije službenog početka kampanje. Na njegovu stranu je prešla i kompletna ekipa ‘Slobodne Hrvatske’ – stranke otcjepljene od ‘Živog Zida’, na čelu s Dušanom Cvetanovićem, organizatorom prvog izlaska ‘Živog Zida’ na predsjedničke izbore 2014. i referendumskog ustanka 2013. godine.
Ono što je još vrlo zanimljivo da ne kažemo intrigantno hrvatskoj javnosti je i činjenica da je Mislav Kolakušić više puta istupio javno u korist bivšeg gazde ‘Agrokora’ Ivice Todorića. Kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Kolakušić je bio žestoki kritičar vladina specijalnog zakona o ‘Agrokoru’. Tvrdio je da su zakon pisale nekompetentne osobe i da nije u skladu s Ustavom jer ne štiti pravo vlasništva. A pred europske izbore, ususret izbornoj šutnji, putem društvenih mreža javio se bivši šef Agrokora Ivica Todorić i žestoko napao Vladu, premijera Plenkovića, Fabrisa Peruška te bivšeg povjerenika Antu Ramljaka kojeg smatra glavnim i odgovornim za pljačku ‘Agrokora’. Todorićevu predizbornu Faceboook objavu mediji su prenijeli u cijelosti. Povod Todorićevoj objavi bilo je pisanje slovenskog portala ‘TopNews’, po kojem je djelatnik austrijske Styria-e korumpiran od strane Fabrisa Peruška.
‘Plenković i njegova Vlada postavili su Fabrisa Peruška za izvanrednog povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Agrokoru, nakon pljačke koju je izvršio Ante Ramljak. Kako se jasno vidi iz medija, premijer Plenković je redovno izvještvan od strane Peruška, te je imao njegovo puno povjerenje. Dakle, imamo nepobitne činjenice da je Peruško ne samo postavljen od premijera Plenkovića, već je taj isti premijer bio njegov pokrovitelj. Fabris Peruško nije niti jednu važniju odluku donosio samostalno, nego u koordinaciji s Plenkovićem osobno.Tražimo momentalnu ostavku premijera Plenkovića jer je politička odgovornost ovdje neupitna! Pozivamo nadležna tijela Republike Hrvatske da poduzmu primjerene mjere i istraže ovaj cijeli slučaj’, zavapio je na svojem Facebook profilu Ivica Todorić.
Todorićevo mahanje Kolakušićevom kaznenom prijavom protiv Fabrisa Peruška
Zanimljiv je tajming objave Todorićeva Facebook vapaja u kojem traži Plenkovićevu ostavku. Naime, sve se to događa samo dan pred EU izbore. Kakve li slučajnosti. No, ono što je odmah zapelo za oči dobronamjernom promatraču jeste činjenica da cijeloTodorićevo obraćanje javnosti počiva, gle čuda, na kaznenoj prijavi koju je protiv izvanredne uprave Agrokora i Fabrisa Peruška, bivšeg člana uprave ‘Tiska’ podnio sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić. Iz svega ovoga je prilično razvidno da je Todorić pokrenuo tužbu protiv Plenkovića temeljem pravnog materijala koji je prvo prezentirao Kolakušić.
Neki su u tome odmah vidjeli podlogu za upit postoji li neka tajna veza između Mislava Kolakušića i Ivice Todorića!? S obzirom na to da su političke kampanje jako skupe mnoge je zanimalo kako će sudac Kolakušić platiti kampanju s obzirom na to da samostalno izlazi na izbore. Neslužbeno se pojavila informacija kako je jedan od donatora kampanje Mislava Kolakušića Branko Roglić, vlasnik ‘Orbica’, što je Kolakušić demantirao.
“Nemam kredite i financijski sam u potpunosti neovisan. U ovu priču ulažem ne samo jednu od najboljih fotelja u Hrvatskoj, fotelju suca Trgovačkog suda u Zagrebu koja mi Ustavom RH garantira sudačko mjesto do 70 godine života i prihod od najmanje sedam milijuna kuna, nego ću uložiti i trećinu obiteljskog imetka. Uvjeren sam da kada Antun poraste i shvati da je njegov otac dio njegovog budućeg nasljedstva uložio u bolje i pravednije društvo da mu stvori mogućnost da svojim radom osigura svoju dostojanstvenu egzistenciju, biti ponosan”, objasnio je Kolakušić financiranje svoje kampanje.
Nedvojbeno je da Mislav Kolakušić, suprotno mišljenju neupućenih političkih stručnjaka, nikako nije autsajder nego politički insider koji već sedam godina ozbiljno radi na tome da postane hrvatski Macron. I bez obzira koliko pojedine njegove izjave djeluju komično i bez obzira što sebe vidi kao mesiju, kako je to primjetio Mislav Bago, nedvojbeno je da će Kolakušić i dalje imati potporu onih bijesnih glasača i građana Hrvatske, kojima je pun kufer nesposobnosti, korupcije i nepotizma svih dosadašnjih vladajućih političkih struktura. I takvih je svakim danom sve više i više.
Drugo je pitanje vjeruje li Kolakušić u svoja predizborna obećanja iz kojih izbija samouvjerenost da će biti predsjednik države, premijer te ministar policije i pravosuđa. U slučaju da mu građani i daju to povjerenje, te Kolakušić postane predsjednik ili premijer, pitanje je bi li njegov mandat uglavnom sličio kultnoj sceni iz filma ‘U raljama života’, iz 1984. godine kada Trokrilni (Bata Živojinović) stalno obećavao Štefici Cvek (Vitomira Lončar), ‘Sad ću da te karam’. No, kao što je poznato, nikada Trokrilni u tome filmu, nije ostvario svoja obećanja.