Prije nekoliko tjedana, započeli smo intenzivno praćenje pozadinskih zbivanja na političkoj sceni, uglavnom u bespućima interneta, znači - na portalima i društvenim mrežama, gdje postoje i profesionalni provokatori te 'spineri' koji usmjeravaju ili dezorijentiraju javno mnijenje. Javna je tajna, da političke stranke plaćaju takve usluge. Postoje i pojedinci, tzv. 'opinion makeri', s određenim društvenim značajem i utjecajem na razne subkulture i društvene grupacije, koji dobivaju posebne zadatke. Jednu takvu osobu i operaciju parapolitičkog podzemlja, uspjeli smo razotkriti, ali
Istraživačko novinarstvo može izbjegavati politiku, ali ne može od nje pobjeći. Za razliku od političkog komentara, koji ovisi o slobodi i mašti autora, u istraživačkom novinarstvu, skupljaju se i pronalaze – skriveni dokazi i činjenice. U teoriji, istraživačko novinarstvo je, dakle, nešto što se temelji na argumentima i dokazima, izjavama svjedoka i ima veću društvenu vrijednost od pukog izražavanja političkog stava, koji je nerijetko isključiv i ograničen na subjektivnu percepciju političkog komentatora.
Dakle, prema nekoj logici, u srazu sa činjenicama i objektivnom istinom, laž i manipulacija ne mogu opstati. Nažalost, povijest i sadašnjost nas uče da se stvari često odvijaju suprotno od svake logike i zdravog razuma. Tome svjedoči i poražavajuća atmosfera u zemlji, koju svakog dana napušta sve veći broj mladih i perspektivnih ljudi. Svi ti građani, više ne vjeruju da mogu promijeniti situaciju u državi na izborima i zato odlaze u Irsku i Njemačku.
S druge, pak, strane, proporcionalno gubitku stanovništva, nastavlja se proces uhljebljivanja, tako da i dalje raste broj državnih službenika. Živi zid je prepoznao elementarne probleme građana i zbog toga je u jednom trenutku dogurao do pozicije druge stranke u državi. Nakon toga, uslijedio je pad popularnosti, pa postaje izvjesno da Živi zid, nikada neće osvojiti vlast, pa, možda, niti relevantan faktor na političkoj sceni.
Slično je i s MOST-om, koji ima odličnu organizaciju, ali vrlo ograničen politički potencijal.
U posljednje vrijeme, najviše se priča o Hrvatskim suverenistima, koji su prema nekim procjenama – već prerasli i Neovisne za Hrvatsku. Na prvi pogled, navedene političke promjene, događaju se zbog različitih političkih trendova, no to je samo dio istine…
Istraživački novinari i provokatori
Prije nekoliko tjedana, započeli smo intenzivno praćenje pozadinskih zbivanja na političkoj sceni, uglavnom u bespućima interneta, znači – na portalima i društvenim mrežama, gdje postoje i profesionalni provokatori te „spineri” koji usmjeravaju ili dezorijentiraju javno mnijenje. Javna je tajna, da političke stranke plaćaju takve usluge. Postoje i pojedinci, takozvani „opinion makeri”, s određenim društvenim značajem i utjecajem na razne subkulture i društvene grupacije, koji dobivaju posebne zadatke. Jednu takvu osobu i operaciju parapolitičkog podzemlja, uspjeli smo potpuno razotkriti, ali to nije proizvelo masovno osvještavanje ciljane populacije.
Tu se vraćamo na početak teksta, gdje smo utvrdili da istina u sukobu s lažima, ne mora uvijek pobijediti. Naime, istina je u oku promatrača. On odlučuje što je stvarnost, a to ne zavisi toliko o činjenicama, koliko o njegovim željama, preferencijama i vrijednostima koje deklarativno zastupa. Stvarnost, ta surova realnost, ponekad je suviše pesimistična i mnogi je, zapravo, preziru.
Tokom rada na ovoj priči, saznali smo da u kampanji „Suverenista”, sudjeluje i Nikša Sršen, poduzetnik iz Dubrovnika. Sršen je nepravomoćno osuđen, zbog poticanja na lažno svjedočenje šefova Croatia osiguranja – Hrvoja Vojkovića i Damira Mihanovića. Široj javnosti, poznat je i kao jedan od inicijatora projekta „Visia Croatica”, koji je pokrenut radi prikupljanja novca za preuzimanje Imunološkog zavoda.
Iz drugih izvora saznali smo i za ulogu gospodina Sršena u političkom usponu Živog Zida. Naš sugovornik, koji dobro poznaje političke prilike, uvjerava nas da je Nikša Sršen, u marketinškom smislu, de facto izmislio Živi zid… Kako bi saznali više o njegovom sadašnjem angažmanu, zvali smo predstavnike „Suverenista”.
Voditelji kampanja i novinari
Prvo smo razgovarali s Ružom Tomašićem, koja nam je ispričala da Sršena zna iz viđenja, te da se obratimo nekome iz Hrasta za informacije. Tomašić tvrdi, da je svaka stranka koja je pristupila „Suverenistima”, dovela svoje savjetnike za promidžbu. Nazvali smo zato Hrvoja Zekanovića.
Njegova reakcija nas je iznenadila. Kada smo spomenuli Sršena, Zekanović je, zapravo, zaključio da zovemo radi nekakvog angažmana. Isto je pomislio i sam Nikša Sršen, koji nam je kazao da ne vodi kampanju „Suverenista”. U sljedećim razgovorima, s marketinškim stručnjacima, koji vode predizborne kampanje, saznali smo da honorarno i na crno, angažiraju pojedine novinare koji ih promoviraju u medijima za koje rade. Taj podatak, razotkrio je još jedan dio slagalice o prikrivenim utjecajima na predizborne rezultate.
Naime, novinari na nekim portalima, vjerojatno, piskaraju tekstove pune hvalospjeva, za sitne honorare, ali postoje i utjecajniji novinari, koji nisu pod kontrolom političkih stranaka. Dapače, oni su ti koji posredno ili izravno kontroliraju ponašanje pojedinih političara. U tom kontekstu, otkrili smo pravog kapitalca, koji godinama uspješno pliva u političkoj močvari, a do krucijalnih saznanja i dokaza, došli smo, sasvim slučajno…
Sve je počelo nakon što je ogranak Neovisnih za Hrvatsku iz Sesveta, prozivao Velimira Bujanca, na facebooku. Potom je postalo izvjesno da će se uskoro razviti sukob na desnici. Takav ishod i krah projekta ujedinjenja svih domoljubnih i državotvornih političkih opcija, nema sumnje, ponajviše je odgovorao – HDZ-u… Zato, Andrej Plenković, uistinu nije imao težak posao prilikom sastavljanja liste kandidata HDZ-a za Europski parlament.
U ovom trenutku, naime, HDZ ni na desnici ni na ljevici, nema adekvatnih političkih protivnika, što je rezultat pripremnih operacija i strategije koja se provodi već godinama. Kako bismo razumjeli na koji način se kontrolira politička scena, pa i sami izborni rezultati, moramo se nakratko vratiti u prošlost…
Sve pod kontrolom partije
Hrvatska je više od 45 godina funkcionirala u jednopartijskom sustavu, koji je zamijenila prividna i kontrolirana demokracija. Komunističku partiju, praktički je zamijenio HDZ, koji svojim aktivnim članovima nudi široke mogućnosti zapošljavanja, napredovanja u karijeri, te rješavanja stambenih i materijalnih pitanja, baš kao u vrijeme socijalizma, kada su podobni i često neškolovani kadrovi, zauzimali visoke izvršne funkcije.
Problem je samo u tome, što se Hrvatska formalno predstavlja kao demokratska država, pa onda postoje i razni izbori na kojima birači, tobože, odlučuju o vlastitim sudbinama. U stvarnosti, te su sudbine već predodređene nizom promišljenih i isplaniranih poteza koji spadaju u domenu djelovanja – paraobavještajnog i parapolitičkog podzemlja(!?).
U ovom tekstu, pozabavit ćemo se sukobom između Neovisnih za Hrvatsku i Hrvatskih suverenista, koji je kulminirao objavom kompromitirajućih materijala o NZH-u, na jednom portalu. Nakon te objave, uslijedio je odgovor Tomislava Jonjića iz NZH-a, koji je zaprijetio i sudskim tužbama. Podsjećamo – Jonjić je na svom facebook profilu napisao sljedeće:
“Nismo se još ni otuširali po povratku iz Bruxellesa, a već nas je hadezeovsko-kvazisuverenistička klatež počela optuživati da nas financiraju najveći srpski lobisti u EU. Budući da nismo nikad primili ni jednu kunu iz nehrvatskih, a kamoli iz protuhrvatskih izvora, dat ćemo tim klevetnicima prigodu da svoje laži dokazuju pred sudom. Vidjet ćemo onda, dokad će njihovi sponzori plaćati te njihove laži. Vidimo se na sudu…”
Iz njegovih se riječi može zaključiti, kako za plasiranje teze o povezanosti NZH-a i srpskih lobista, odgovornima smatra – Hrvatske suvereniste. Doduše, možda je pod „kvazisuverenističkom klateži” mislio i na HDZ?
Igre s ‘političkim balonima’
U svakom slučaju, obostrano se upotrebljava agresivna retorika, no nitko ne želi biti konkretan u optužbama. Svi nešto važu, muljaju i petljaju, a birači to vide i osjećaju, zbog čega postoji velika vjerojatnost da niti jedna opcija ne osvoji mandat u Europskom parlamentu. A to, zasigurno, najviše odgovara Andreju Plenkoviću i HDZ-u.
Važnu ulogu u cijeloj priči imaju i mediji, formalno desnog svjetonazora, koji su prvo sudjelovali u napuhavanju balona zvanog – Neovisni za Hrvatsku – da bi ga sada, upravo, pred same izbore, počeli ispuhavati i otvorenim svrstavanjem uz Suvereniste. Neki pojedinci, svojevoljno sudjeluju u ovoj operaciji, dok su drugi samo tzv. – „korisne budale.”
Zanimljiv je i primjer osamnaestogodišnjeg, Tina Hrgovića, klinca koji je gostovao i u popularnoj „Bujici”. On je prije desetak dana pisao poprilično provokativne komentare ispod objava Željka Sačića. No, ubrzo je uslijedio veliki obrat, pa sada na facebooku proziva – Krešimira Kartela iz NZH-a. Mladić se, možda, politički traži, no postavlja se pitanje – tko takvim mladim ljudima, koji u kratkom vremenu toliko vrludaju, pomaže da pronađu svoj pravi politički i životni put…?
U prošlom tekstu, otkrili smo da nam je popularni novinar, Velimir Bujanec, poslao materijale protiv NZH-a u želji da ih kompromitiramo, ali on, izgleda, nije bio idejni kreator te političke diverzije.
Nitko u Hrvatskoj nije imun na izdaju
Bujanec, koliko god bio lukav, ne bi mogao samostalno dirigirati desnom političkom scenom, kada ona već ne bi bila duboko kontaminirana raznih drugim ubačenim igračima, potkupljivim, ucijenjenim ili jednostavno blesavim i egoističnim pojedincima, koji nemaju nikakvu stvarnu ideju o vlastitoj političkoj veličini, ili bolje rečeno – političkoj marginalnosti.
U odnosu na te individue, Andrej Plenković je mudar i vješt političar. On je svjestan da desnica desetljećima boluje od narcisoidnih poremećaja i nije mu teško unijeti razdor u njihove redove. Ali, da se vratimo na podmetanje Neovisnima za Hrvatsku…
Posjedujemo materijalni dokaz, kao i snimljeni iskaz našeg izvora. I opet se nalazimo u dilemi. Ako otkrijemo tko je, prema tvrdnji poznatog desničarskog novinara, prvi poslao kompromitirajuće materijale o NZH-u, te kreirao tezu o suradnji sa srpskim lobistima, ta bi informacija mogla izazvati nesagledive političke posljedice. S druge strane, ako ju zatajimo, onda i mi sudjelujemo u svim tim prljavim igrama i podmetanjima.
Prema našem stajalištu, ta informacija, ionako ne mora nužno diskreditirati Neovisne za Hrvatsku. Ona, prije svega, neovisno o točnosti, svjedoči o tragičnoj sudbini hrvatskog naroda, koji više nikome ne može vjerovati. Dakle, tezu o suradnji i financiranju NZH-a novcem srpskih lobista, prema izjavi jedne od ikone desnice, plasirao je Mate Brstilo, otac Brune Esih, jedan od članova autohtonog i prvobitnog HDZ-a, te dugogodišnji ravnatelj Uprave za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.
To nam eksplicitno tvrdi, ponavljamo – jedna od ikona hrvatske desnice. Zašto bi to, navodno, učinio? Iskreno, nemamo pojma, kao što nam nije jasno, zašto je Hasanbegović odbio koaliciju s Ružom Tomašić, iako mu je, navodno, nudila prvih pet mjesta na listi? Teško je suditi o razlozima i motivima glavnih aktera na desnoj strani političkog spektra, no jedno je sigurno – njihov uspon i eventualni uspjeh, u dobroj mjeri je predodređen, kontroliran i usmjeravan političkim inženjeringom HDZ-a.
Prije objave ovog teksta, razgovarali smo sa Zlatkom Hasanbegovićem, koji nam je rekao da su to – gluposti. Prema njegovim riječima, to nema veze s istinom, jer se gospodin „Mate Brstilo bavi unucima i uopće nije aktivan u politici…”
Birači zaslužuju istinu…
Kontaktirali smo i Brunu Esih, predsjednicu Neovisnih za Hrvatsku, koju smo pitali – stoji li Velimir Bujanec iza podmetanja njenoj stranci? Gospođa Esih, koja se trenutno nalazila u Zagorju, nije htjela dati konkretan odgovor, ali je ustvrdila – „kako Neovisni neće popustiti ucjenama i prijetnjama, ni s ljevice, ni s desnice….”
Suočili smo je s dokaznim materijalom i optužbama protiv njenog oca. Gospođa Esih je rekla da je šokirana tim optužbama, koje prema njenim riječima, nemaju nikakve veze s istinom. Kako bi to dodatno argumentirala, nadovezala se na izjavu Zlatka Hasanbegovića i rekla da je njen – „otac bolestan, i kako se ne zna ni koristiti pametnim telefonom, odnosno da se trenutno bavi zdravstvenim oporavkom i obrezivanjem voćki.”
U ovoj priči nema nevinih. Svi sudionici na političkoj sceni, pristali su na određene kompromise, a po svemu sudeći i na – ucjene. Nemaju hrabrosti ići u direktnu konfrontaciju s pojedincima koji im podmeću, pa im onda odgovaraju preko drugih osoba i medija. Neovisni su napali Bujanca preko stranice „Neovisni Sesvete”, ali zato predsjedništvo Neovisnih – šuti. Istodobno, Bujanec je htio uzvratiti udarac preko bliskih portala, što mu se obilo o glavu, jer smo mi taj pokušaj na portalu Dnevno — razotkrili…
Postavlja se pitanje – koliko su oni svi spremni trpjeti radi prostora u popularnoj emisiji? Od političara, postali su lutke na koncu čovjeka čiji su krajnji motivi i nalogodavci, u stvari – nepoznati. Jesu li spremni nakon svega pred javnošću i dalje glumiti kako je sve u redu? Te odgovore znaju samo oni, ali zadatak je novinara da razotkrije pozadinu takvih političkih igri i podmetanja i to su naši jedini motivi u ovom slučaju.
Neovisno o tome, što neki smatraju da je to „filozofiranje”, ostajemo dosljedni, jer vjerujemo, da hrvatski birači, zaslužuju znati istinu…