Hrvatska vladajuća struktura je suspendirala pravnu državu, odigrala najcrnju ulogu za nacionalno gospodarstvo, inicirajućim deliktom urušila vrijednost jedne nacionalne kompanije i predala ju doslovice na milost i nemilost lešinarskih fondova i ruskih banaka, a pri tome bogato nagradila i podebljala račune vinovnicima te iste operacije, njihove pobočnike i prijatelje, arhitekte i pisce Lex Agrokora, tog sramnog čina
Najnoviji tekstovi koji već kolaju medijskim prostorima o autentičnim iskazima Martine Dalić i Ante Ramljaka pred Uskokom, neupitno izvlače na svjetlost dana, središnju ulogu premijera Vlade RH Andreja Plenkovića u aferi Agrokor, koji je prema iskazima, neupitno lagao hrvatsku javnost upravo u momentima kada je dopredsjednica VRH-a, Martina Dalić, već preuzela dio odgovornosti i dala ostavku.
Za svakog pažljivog promatrača, međutim, to je bilo evidentno, premda se on branio naivno svojim tobožnjim neznanjem kako nije bio u tijeku, ostavljajući tako mučninu, jedne javne psine i laži, koja je dizala želudac. Tako je ispalo da je i Martina Dalić sama otišla iz Vlade RH privremeno, kao žrtveni jarac premijera Plenkovića. Zasigurno, ona je to zaslužila i trebala je dati ostavku, jer je bila jedna od najvažnijih glava, inženjerka afere Agrokor, zajedno s Plenkovićem, a u stvari – nakon svega je kompletna Vlada trebala otići i trebalo je raspisati nove izbore! Izgubljen je koji mjesec, ali danas to postaje evidentan čin i neminovnost. Jer, Plenkovićeva Vlada je postala Vlada sramote, Vlada kriminala, Vlada bespravlja i Vlada veleizdaje! Dakle, ova Vlada mora, a ne treba, podnijeti ostavku!
U svjetlu spomenutih iskaza Uskoku, vidljivo je da je zapravo riječ o jednom smišljenom kriminalnom činu čije su posljedice i kratkoročno i dugoročno katastrofične za hrvatsko gospodarstvo. Kada se precizno analizira i postavi kronologija svih elemenata i sastanaka i događanja, te medijska hajka, može se precizno utvrditi, da je sve bilo sinkronizirano i da je, zapravo, čelništvo Vlade RH, iniciralo destabilizaciju Agrokora. Riječ je o nepobitnom inicirajućem deliktu. Sve je bilo usredotočeno kako bi Agrokor mogao postati lagani plijen u dosluhu sa stranim lešinarskim fondovima, kojima je omogućeno ogromno bogaćenje, izvlačenjem famoznih suma iz te operacije.
I u konačnici, jedan hrvatski koncern i njegove 33 tvrtke od sada imaju sjedište u Nizozemskoj, kojim vladaju stranci koji izvlače i sve profite i sve pogodnosti, kojima se pogodovalo do tih razmjera da to postaje eklatantnim primjerom države bespravlja, ili modela država rađenih po špranci banana-republika.
Agrokor otet njegovim vlasnicima
Vlada i njeni povjerenici, temeljili su nagodbu na proglašenju 33 Agrokorove tvrtke – insolventnim! To je pravi razlog da Vladin povjerenik nije namjerno osporio jamstva i time je ciljano oštetio tvrtku, a onda tim činom i samim dioničarima nanio ogromnu štetu. Država koja nacionalizacijskim aktom preuzima bespravno privatnu imovinu i daje ju u vlasništvo strancima, koji izvlače basnoslovne sume iz te operacije i u konačnici na osnovi garancija osigurava tim istim lešinarskim fondovima, pro rata, buduće njihove ogromne dobitke, i dalje će to sve morati plaćati – naravno, plaćat će to hrvatsko gospodarstvo i u konačnici – hrvatski porezni obveznici. A to se onda ne može drukčije nazvati osim – činom veleizdaje…
Hrvatska vladajuća struktura je suspendirala pravnu državu, odigrala najcrnju ulogu za nacionalno gospodarstvo, inicirajućim deliktom urušila vrijednost jedne nacionalne kompanije i predala ju doslovice na milost i nemilost lešinarskih fondova i ruskih banaka, a pritom bogato nagradila i podebljala račune vinovnicima te iste operacije, njihove pobočnike i prijatelje, arhitekte i pisce Lex Agrokora, tog sramnog čina.
Rezultat je danas, da je nizozemska tvrtka Ailse Dutch Top Co u vlasništvu Nizozemske zaklade sa sjedištem u Nizozemskoj, postala gotovo 100-postotni vlasnik hrvatskog koncerna Agrokor. Pravnim slijedom i činima [ ]{.underline} dobiva i dugogodišnju kontrolu nad dobrim dijelom hrvatskog gospodarstva, svim potraživanjima, dugovanjima, imovinom, ugovorima, operativnim poslovima tvrtke Agrokor, tako da će godinama moći s njima manipulirati i ucjenjivati, pa čak i samu hrvatsku državu!
Državni vrh im je sa svojom pravno-političkom infrastrukturom pomogao da dođu u takav privilegirani položaj i to sve na teret sadašnjih i budućih gospodarskih interesa hrvatske države.
Kad se pogledaju izjave vladinih čelnika RH, vidi se da su oni napravili jednu protupravnu tvorevinu koja ne ispunjava ni jedan cilj koji je Vlada RH lažno zacrtala kao važan, već su, zapravo, doveli do stanja i do jedne odluke koji dovode u pitanje i same temelje hrvatskog gospodarstva i pravnog sustava države. Sve ovo što se događa pred očima javnosti, upravo je proizvod i neizbježna posljedica svih kaznenih i protupravnih djela, koja su se dogodila uz otimanje Agrokora. Također, postignuta je jedna nagodba, koju su stvorili i planirali izvršitelji najvećih zlouporaba i zla u hrvatskoj povijesti. Ona ne može biti ništa drugo, nego upravo ono što i jest – zločinački čin kojeg treba i što hitnije sankcionirati, a vinovnike na čelu s Andrejom Plenkovićem, odstraniti iz predstavničkih institucija i Vlade te, dakako, procesuirati!
Sad postaje evidentno da je Ivica Todorić govorio istinu! Trebali smo dobiti izvješća Martine Dalić i Ante Ramljaka i dedukcijom, zapravo, utvrditi da je čitava afera od A do Ž bila osmišljena pod Vladinim vodstvom i u dosluhu s lešinarskim fondovima. To su već dobrim dijelom potvrdili i mailovi iz tzv. Hotmail afere, što već tada, kao i danas, više nikome nije upitno. Dakle, ovo nije bezazlena priča, ovo je najozbiljnija državna afera od postanka nove hrvatske države, do današnjeg dana!
Prisjetimo se da su argumentacije čelnika hrvatske Vlade isticale da je grupa Agrokor tvrtka od «sistemskog značaja za hrvatsku državu». Kako se onda dogodilo da su tu istu grupu ili tvrtku Agrokor u još neviđenoj otimačini, prisilom i prijetnjama, oteli njihovim vlasnicima, potom prezentirali taj čin hrvatskoj javnosti, da to čine jer koncern treba restrukturirati i spašavati, a onda ga predali na milost i nemilost lešinarskim fondovima i ruskim bankama?
Plenković i Borgovci su svjesni svojih zlih rabota, kad jedan od tih «inženjera», primjerice Boris Šavorić kaže – „…ako nas ko 48. ufate da šurujemo sa Staljinom…”. Taj isti odvjetnik kriminalno odaje odvjetničke tajne i pregovore Agrokora, VTB-a i Sberbank o kreditima, sastancima s dobavljačima, sve u dosluhu s Martinom Dalić i Andrejom Plenkovićem, koji, pak, sve ove aktivnosti neprijateljskog preuzimanja diktira i predvodi kao predsjednik Vlade RH. Posljedice znamo, vinovnike također, pa možemo ustvrditi da je riječ o najgorem obliku miješanja državnih čelnika u privatnu tvrtku i de facto i de jure sabotaži poslovanja jedne kompanije od nacionalnih strateških i gospodarskih interesa.
Hrvatska kao Rumunjska?
Kako se moglo dogoditi da je Andrej Plenković predsjedavao sastankom na kojem je ministar Zdravko Marić predložio Tonćija Korunića za člana Borg Grupe, osobu koja je trgovala dionicama Agrokorovih poduzeća izlistanih na burzi? To je već samo po sebi bio kriminalni skandal prvoga reda, a pritom je i sam Plenković prihvatio i odobrio prijedlog… Ta činjenica je dostatna i dovoljno jaka za njegovu ostavku, a i za kazneni proces zloupotrebe službene dužnosti, omogućavanjem pribavljanja protupravne imovinske koristi drugima, zahvaljujući dobivanju insajderskih informacija. Isto tako je dobivena glavna insajderska informacija – da su Plenković i njegova grupa odlučili oteti Agrokor!
Priznanje Martine Dalić da se Lex Agrokor još u svojim nacrtima dijelio u inozemnstvu određenim financijskim institucijama, dok je u istom tom trenutku igrao tržišnu utakmicu sa svim sudionicima i bio je listiran na burzi, dokaz je da je takvo širenje informacija bilo upravo pogodovanje lešinarskim fondovima i drugima, te znak da je Agrokor spreman kao – plijen. I ne samo to, već su se financijske institucije, prema priznanju Dalić i uz znanje Andreja Plenkovića, dogovarale oko odredbi Lexa Agrokora i inzistirale u njima i «najstarijoj tražbini».
Da je premijer Plenković umočio duboko svoje prste u višestruke kriminalne aktivnosti, za to danas postoji čitav niz evidentnih, čvrstih znakova i dokaza, koje potvđuju i ta dva kapitalna svjedočanstva Martine Dalić i Ante Ramljaka. On je znao sve, branio je kriminal, a potom ga je želio provući i kroz samu Nagodbu. Da bi to učinio, morao je upregnuti sav svoj koruptivni mehanizam, pomagala, prijeteći jednima, a moleći i plaćajući, te korumpirajući druge, samo da bi – politički preživio. No, konačno, je li to dostatno u demokratskom društvu jedne članice Europske unije?
Po meni, apsolutno – nije! No, to je razlog da on ne može predstavljati Hrvatsku ni u Bruxellesu, ni bilo gdje drugdje, ali mu možemo pokazati putokaz prema zajednici s njegovim pajdašem Sanaderom i njima sličnima u – Remetincu. Jer, ta njegova interesna grupa i on sam, stvorili su, zapravo, jednu korumpirajuću kriminalnu hobotnicu koja je na osnovu javno obznanjenih činjenica mogla jednostavno zanemariti Hotmail aferu i njene posljedice na kolektivnu svijest o zlu i dobru, iako smo već iz iste javne afere vidjeli gotovo sve moguće nepodopštine koje su ili su trebale biti žurno procesuirane.
Stoga se pitam sa svima vama – do kada će trajati šutnja naših istražnih organa kojima je i samima velika muka, ili je očito da su politički interesi, cijena koju su spremni platiti kako bi amnestirali zločinca Plenkovića i njegovu grupu? Koliko sudaca treba donijeti brzopotezne odluke, žmireći na činjenice i osnove, Ustav i zakone pravne države? Koliko dugo profesionalne udruge sudaca, odvjetnika, ekonomista i drugih stručnjaka trebaju stoički gledati i ne poduzimati ništa? Koliko toga mediji trebaju prešutjeti pred političkim i kriminalnim aktima, zaboravljajući njihovu osnovnu vokaciju – informirati hrvatsku javnost o stvarnim, a ne izmišljenim faktima?!
I pitam još na kraju – treba li zaista doći do jedne istinske revolucije u Hrvatskoj, poput događanja u Rumunjskoj naših dana, koji su svijetli primjer kako to izgleda kada narodu postanu nepodnošljivi okorjeli kriminal, korupcija, licemjerje i bahatost, kako bi se pomelo iz našeg krugovida svo ovo političko smeće, koje uništava ugled našeg naroda i države i, konačno – svakog poštenog i decentnog hrvatskog građanina!
U Parizu, 22. kolovoza, 2018.
*Autor je povijesničar umjetnosti i arhitekture,
vice-predsjednik Europske akademije znanosti,
umjetnosti i književnosti (EASAL)