Umjesto današnje oporbe trebati stvoriti novu oporbu, novu političku snagu koja će biti dostojan i ravnopravan partner HDZ-u, jer sadašnja oporba nema nikakve šanse da pobijedi na izborima - ona je kompromitirana i - antihrvatska. HDZ ima velike teškoće, ali sadašnja oporba mu nije uspjela skinuti rejting jer ga neargumentirano, frontalno, grubo napada, pri čemu se diskreditira kao ozbiljna politička snaga
Očekujem u narednih godinu dana strukturalne radikalne promjene na političkoj sceni u Hrvatskoj. Očito je da se sadašnja dugogodišnja stranačka scena mora bitno promijeniti. Nestaje, odnosno potpuno će nestati dosadašnja vladavina, faktično dvostranačkog sustava, koji su činili HDZ i SDP sa svojim koalicijskim partnerima. Nema nikakve dvojbe da SDP nestaje kao ravnopravan politički konkurent HDZ-u, te da je izgubio sposobnost okupljanja oporbe.
Već je daleko otišao novi proces u kojem se traži nova politička snaga koja će preuzeti ulogu SDP-a. Kada se pogleda struktura političkih stranaka, očito je da među sadašnjim političkim strankama ni jedna nema ozbiljnu priliku da postane vodeća stranka oporbe, a ubuduće i eventualna vladajuća stranka, jer nema ni vođu, ni kapacitet za novu ulogu.
Dakle, dolazi vrijeme kada će umjesto današnje oporbe trebati stvoriti novu oporbu, odnosno novu političku snagu koja će biti dostojan i ravnopravan partner HDZ-u, jer sadašnja oporba nema nikakve šanse da pobijedi na izborima, jer je ona duboko kompromitirana i u stvari – antihrvatska. HDZ ima velike teškoće, ali sadašnja oporba mu nije uspjela skinuti rejting jer ga neargumentirano, frontalno, grubo napada, a u tim napadima sebe diskreditira kao ozbiljnu političku snagu.
Plenković može mirno spavati – oporba radi za njega
Po rejtingu od kvazi lidera oporbe najbolje stoji Anka Mrak Taritaš, jedna od vođa “amsterdamske” koalicije. Već sama činjenica da su se nazvali “amsterdamska” koalicija, duboko kompromitira tu koaliciju, a činjenica da gospođa Mrak Taritaš javno izjavljuje strašnu optužbu i strašnu laž da je ustašizacija Hrvatske skoro dovršena, najveća je podrška HDZ-u, bez obzira na sva njegova lutanja i pogreške, jer svaki normalan Hrvat nakon toga neće glasati za opoziciju nego će glasovati za HDZ ili će ostati kod kuće.
Izjave predsjednika SDP-a i formalnog vođe ove jadne opozicije da će kada dođu na vlast vratiti Trg maršala Tita, potpuno diskreditira hrvatsku socijaldemokraciju i pokazuje da je SDP ostatak starih komunističko-partijskih struktura i da nema snage da formulira program istinske hrvatske socijaldemokracije.
Napad na Crkvu i Vatikanske ugovore drugi je dokaz da SDP i njegovi partneri nisu istinske hrvatske političke stranke, da ne poštuju svjetonazor, tradiciju i temelje identiteta hrvatskog naroda.
Kada se Krešo Beljak, nakon svega što je napravio u životu, nudi za predsjednika Vlade, onda je jasno da Andrej Plenković može mirno spavati jer – oporba radi za njega. Dakle, SDP i “amsterdamska” koalicija, kojoj se priključio i IDS, koji je glavni krivac za propast Uljanika, nemaju nikakve šanse na budućim izborima biti ozbiljna konkurencija HDZ-u!
Preživjet će Živi zid, ali oni ne mogu biti ozbiljna politička snaga, jer će oni skupiti određeni broj glasova nezadovoljnika. Dakle, nisu ozbiljna politička snaga koja može voditi Hrvatsku.
Preživjet će i Most, ali kao marginalna snaga. Za veće uspjehe nema šanse, jer oni su duboko svjetonazorski podijeljeni.
Dakle, treba nešto novo što može zauzeti ulogu sadašnje raspadajuće, a ja bih rekao i antihrvatske koalicije. To novo javlja se na različite načine u hrvatskom političkom životu.
Postale su vrlo važne određene udruge koje uspijevaju na svjetonazorskim bitnim pitanjima identiteta hrvatskog naroda okupiti veliki broj građana, a među njima i veliki broj birača i članova HDZ-a.
Tu su i neke nove političke stranke, koje upravo na svjetonazorskim pogreškama HDZ-a dobivaju novi prostor za uspon, povratkom na suverenističku Tuđmanovu politiku. Tu su i brojne desne stranke, stranke bivše domoljubne koalicije, koju je stvorio Tomislav Karamarko. Na određeni način otvara se prostor za povratak u politiku i Tomislava Karamarka…
Plenkovićevi ministri nemaju politički legimitet
Otvoren je prostor i za uspon “Neovisnih za Hrvatsku”, Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, Đapićeve stranke “Desno” i stranke “Hrast”. Pa i za bivše članove vladajuće koalicije, posebno gospodina Zekanovića, koji na određeni način sebe vidi kao novog vođe udružene domoljubne koalicije. Na to mjesto pretendira Bruna Esih, a posebno Zlatko Hasanbegović, a ne treba zaboraviti i na neke znanstvenike, poput Josipa Jurčevića, Slavena Letice i neke druge.
Posebno je važno kako će se ponašati Generalski zbor i u cjelini udruge iz Domovinskog rata. One imaju veliku snagu. Hoće li podržati sadašnji HDZ ili će se priključiti snagama nove opcije koja dobiva široki prostor upravo u sukobu s nekim vrlo pogrešnim i dvojbenim odlukama vodstva sadašnjeg HDZ-a?
Andrej Plenković drži sve konce u svojim rukama, i u Vladi i u HDZ-u. Mislim da kao predsjednik Vlade uspješno obnaša tu dužnost. I da je sposoban menadžer, ali loš kadrovik. Glavna primjedba je da je izabrao za ključne ministre, osim vrlo uspješnog generala Damira Krstičevića, ljude koji nemaju politički legimitet. Koji nisu dobro prošli na izborima ili uopće nisu bili na parlamentarnim izborima.
Dakle, prva je velika pogreška Andreja Plenkovića što je prekršio temeljno pravilo demokracije, da su rezultati izbora, ne samo najvažnije, nego u mnogim demokratskim državama jedino mjerilo za sastavljanje Vlade. Plenkovićevi glavni ministri ili nisu bili na izborima, ili čak nisu ni članovi HDZ-a, ili su vrlo loše prošli na izborima. A oni koji su dobili najviše – su maknuti.
Druga velika pogreška bilo je forsiranje Istanbulske konvencije i otvoreni sukob s Katoličkom crkvom i s velikim dijelom biračkog tijela HDZ-a, pa i članstva HDZ-a.
Također, velika pogreška bio je i odnos prema braniteljima i njihovom prosvjedu, a posebno zabrana dolaska članova HDZ-a na taj prosvjedni skup, koji je duboko potresao duše i savjest svakog Hrvata. Koji je argumentima pokazao da je hrvatska politika učinila velike nepravde prema Vukovaru i vukovarskim braniteljima, te da je prosvjed bio ne samo opravdan, nego i nužan.
Dakle, unutar HDZ-a postoji veliki latentni sukob, svjetonazorski sukob koji prijeti pravom eksplozijom. Legimitet sadašnje Vlade jako je upitan. Upitna je moralnost i legimitet koalicije s HNS-om i posebno sa SDSS-om…
Nova domoljubna, suverenistička koalicija
S obzirom da se radi o ideološkom, svjetonazorskom sukobu, kod kojeg nema kompromisa, za očekivati je da će do izbora jedan broj uglednih HDZ-ovaca otvoriti bitna svjetonazorska pitanja i sukob s Plenkovićem ili će otići iz HDZ-a i priključiti se novoj političkoj snazi. Koja će pokušati objediniti na Tuđmanovoj suverenističkoj koncepciji i povratku kršćanske vrijednosti, koji odgovara svjetonazoru većine hrvatskog naroda, novu političku snagu koja može biti ne samo glavni protivnik HDZ-a, nego i mogući partner HDZ-a.
Za mene je vjerojatnije da se stvori velika koalicija između HDZ-a i te nove političke snage, koju uvjetno nazivam – domoljubna koalicija ili suverenistička koalicija – nego koalicija između SDP-a, sadašnje oporbe i HDZ-a.
Pretpostavimo da će se udružiti Neovisni za Hrvatsku, Hrast, pravaške stranke i druge domoljubne udruge i domoljubni pojedinci i domoljubne braniteljske udruge i stvoriti zajedničku listu u svim izbornim jedinicama. Pretpostavimo da će njihov program biti program centra i desnog centra, dakle ne ekstremna desnica, nego udruživanje domoljubnih i kršćanskih snaga i potencijala. Dakle, ako uspiju na izborima, oni ne samo da mogu, nego i moraju koalirati s HDZ-om, a ne sa antihrvatskom raspadajućom sadašnjom oporbom.
Isto tako i HDZ, koji će i na idućim izborima imati svojih 25 posto biračkog tijela, bez obzira na dosadašnje pogreške, može koalirati jedino s novom političkom snagom, a ne s ostacima sadašnjeg SDP-a i drugih antihrvatskih političkih stranaka.
Treba biti realan i priznati da sadašnje političke stranke i oporbe također mogu računati na 30-ak posto biračkih tijela, jer dugogodišnjom promidžbom i antihrvatskom politikom održali su se na političkom životu antituđmanovske političke stranke i strukture, za koje je i Franjo Tuđman za života rekao da čine 20 posto u Hrvatskoj. Po mom mišljenju, njihova je snaga danas jača i one mogu računati na oko 30 do 35 posto biračkog tijela.
U prestrukturiranju hrvatske političke scene važnu ulogu ima Predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović. Njena je povijesna zasluga što je otvorila proces detitoizacije i što je maknula bistu Tita iz Predsjedničkih dvora, što je bio formalni početak detitoizacije. Drugi bitni događaj, koji je zadao smrtni udarac titoistima i lažnim antifašistima, bilo je ukidanje Trga maršala Tita. To je izazvalo bijes titoističkih snaga i strašne napade i uvrede hrvatskoj Predsjednici.
Treća njena velika zasluga je što je politikom “Triju mora” priključila Hrvatsku srednjoj Europi kao jednoj od lidera srednje Europe i što je uspostavila prijateljske odnose s Donaldom Trumpom, koji jedini može pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Tragično je da se i danas u Hrvatskoj javljaju i Zoran Pusić i Stipe Mesić i Vesna Pusić i drugi koji podržavaju Željka Komšića i politiku koji Hrvate kao suvereni narod u Bosni i Hercegovini pretvara u političko roblje Bošnjaka na čelu s Izetbegovićem.
Predsjednica Republike nudi pravi put…
Odnos prema Bosni i Hercegovini, posebno prema činjenici da je neustavno i suprotno Daytonu, suprotno volji Hrvata, izabran navodno njihov predstavnik u Predsjedništvo BiH, bit će bitno pitanje oko kojeg će se stvarati nove političke strukture i njihovi odnosi u Hrvatskoj.
Iz svega rečenog proizlazi da su započeli bitni procesi radikalnih promjena hrvatske političke scene koja je zahvatila sve političke stranke i koja će ih još više zahvatiti, odnosno da će doći do velikih strukturalnih promjena u hrvatskoj politici. Nastavit će se bitan sukob unutar HDZ-a između suverenističkih Tuđmanovih snaga i proeuropskih liberalnih snaga, koje bitno mijenjaju političku strukturu HDZ-a, pa i političku strategiju Hrvatske.
Netko je napisao da HDZ luta od Istanbula do Marakeša. Mislim da je to točno i da će unutar HDZ-a, a onda i Hrvatske, doći do konačnog obračuna kojim putem mora ići Hrvatska. Jedni kažu da se Hrvatska mora vezati za Trumpa i Ameriku, drugi kažu da se mora čvrsto držati Njemačke i Francuske, a treći opet tvrde da se Hrvatska mora pozicionirati u srednjoj Europi, kao jedna od vodećih država.
Predsjednica Republike nudi, po mom mišljenju, pravi put. Hrvatska po njoj treba voditi – suverenističku politiku. Treba se pozicionirati kao jedna od vodećih država srednje Europe, te se treba čvrsto vezati za Sjedinjene Američke Države, jer one jedino mogu razriješiti kvadraturu kruga u Bosni i Hercegovini. U hrvatskoj politici treba tražiti konsenzus, što je moguće širi na toj strategiji i svima jasno reći: Hrvatska je najvažnija! Hrvatska će braniti svoje nacionalne interese! Hrvatska neće nikom služiti, nego će tražiti saveznike koji ju poštuju i koju uvažavaju njene nacionalne interese, ali će imati snage reći dosta svim onim politikama koje žele da im služimo i da popuštamo kako bi oni ostvarili svoje interese na račun Hrvatske.
I da ne zaboravimo ono najvažnije… U svim previranjima u svjetskoj politici Hrvatska mora čvrsto braniti svoje interese, svoj nacionalni i vjerski identitet, svoju kulturu i svjetonazor, svoj način života!
Došlo je vrijeme da se u Hrvatskoj organiziraju stalni okrugli stolovi na kojima će se argumentirano i tolerantno raspravljati o tome kako formulirati novu nacionalnu politiku i kako oko nje postići što širu suglasnost.
Sad vladaju sveopća kriza i zbrka. Možda je to i dobro, jer samo u krizi moguće su promjene, a hrvatskoj političkoj sceni su potrebne promjene. Treba stvoriti nove političke snage na temeljnim vrijednostima identiteta hrvatskog naroda. Taj proces je otpočeo i ne može se zaustaviti, ali se može smišljenim djelovanjem ubrzati.
Izbori za Europski parlament bit će, po mom mišljenju, prvi dokaz dubokih strukturalnih promjena u hrvatskoj politici…