‘Policajci ljudskih duša’ neće uplašiti vukovarske branitelje…

0
691
screenshot

Vrh HDZ-a, iz meni nerazumljivih razloga i motiva, pokušao je pritiskom natjerati vukovarske branitelje da odustanu od prosvjeda, a kada to nije uspio, onda je pokrenuo neviđenu nedemokratsku kampanju protiv prosvjeda. Pokušali su krivotvorinama i izmišljotinama taj mirni domoljubni prosvjed u borbi za istinu pretvoriti u nešto antihrvatsko i opasno. Traže neke mračne snage, koje navodno stoje iza toga prosvjeda

Nema nikakve dvojbe da su temelji hrvatske države, kao suverene i samostalne nacionalne države hrvatskog naroda, izgrađeni herojskom borbom i žrtvom Vukovara. Zato je svaki pokušaj omalovažavanja vukovarske epopeje, a pogotovo krivotvorenja, napad na same temelje hrvatske države.
Vukovarska epopeja i vukovarski junaci ne samo da su nacionalna svetinja nego su i bitan element našeg ponosa i nacionalnog identiteta. Zato svaki pokušaj da se omalovaži, a pogotovo da se napadnu hrvatski branitelji, najopasniji je napad, ne samo na istinu o našoj prošlosti, nego i na našu budućnost.
Zbog tih razloga, ne samo da se protivim raznim pokušajima da se najavljeni mirni prosvjed vukovarskih branitelja proglasi nečim nečistim, rušilačkim, pa i antidržavnim, jer ti ljudi koji su svojom krvlju obranili ne samo Vukovar, nego i Hrvatsku, ne mogu nikada raditi nešto što nije u interesu svoga hrvatskog naroda.
Dakle, mirni prosvjed najavljen za 13. listopada, koji organiziraju ne samo vukovarski gradonačelnik, nego i vukovarski branitelji, demokratski je doprinos da se konačno utvrdi istina o vukovarskoj epopeji. Zbog toga ne samo da ne mogu prihvatiti, nego se moram i suprotstaviti nerazumnoj politici Andreja Plenkovića i vrha HDZ-a, koji uz pomoć velikog broja medija i udruga i svih onih snaga koje su uvijek pokušale oblatiti vukovarsku epopeju, pokušavaju taj prosvjed proglasiti nečim opasnim, nečasnim, protunarodnim i protudržavnim.

Nedemokratska kampanja protiv prosvjeda

Loading...

Da je vrh HDZ-a umjesto da na stotine načina pokušava spriječiti prosvjed rekao: „Doduše, mi mislimo da nam u ovom trenutku prosvjed ne pomaže, ali kao demokrati i domoljubi doći ćemo na prosvjed i gledajući vas u oči jasno izložiti našu politiku koja želi ispraviti dosadašnje nepravde, odnosno koja će poduzeti sve da se utvrdi istina o vukovarskoj epopeji“, nikakvih problema ne bi bilo.
Dakle, vrh HDZ-a, iz meni nerazumljivih razloga i motiva, pokušao je pritiskom natjerati vukovarske branitelje da odustanu od prosvjeda, a kada to nije uspio, onda je pokrenuo neviđenu nedemokratsku kampanju protiv toga prosvjeda. Pokušali su krivotvorinama i izmišljotinama taj mirni domoljubni prosvjed u borbi za istinu pretvoriti u nešto antihrvatsko i opasno. Stalno se traže neki moćnici i mračne snage, koje navodno stoje iza toga prosvjeda.
Moram priznati da u tom nerazumnom djelovanju uperenom protiv vukovarskih branitelja, silno su me razočarali i neki ljudi, pa na neki načini i veliki dio generala koji su od heroja u ratu postali kukavice u miru, koji su se uključili u kampanju blaćenja organizatora prosvjeda. Stvara se prava histerija, prijeti se telefonom braniteljima kojima su rekli, da ako idu na prosvjed, ostat će bez mirovine. Javno se šire vijesti da se od organizacija HDZ-a traži da naprave popis onih koji su spremni ići na prosvjed u Vukovar. Dakle, stvara se histerija kako je odlazak na miran prosvjed u Vukovar antihadezeovski, antidržavni i antinacionalni čin.
To je vrlo opasno za demokraciju jer je pravo na prosvjed jedno od temeljnih ljudskih prava u demokratskoj državi. Također, pravo na drukčije i različito mišljenje je temelj ljudskih prava i istinske demokracije. Ako bi se u političkoj stranci zabranjivalo drukčije mišljenje o nekim događajima, ako bi se pravili popisi neistomišljenika, ako bi se stvarala klima kako će oni biti kažnjeni, onda bi to bio kraj istinske demokracije.
Već prilikom sukoba oko Istanbulske konvencije sadašnje vodstvo HDZ-a pokazalo je svoje pravo nedemokratsko lice. Ne osporavam pravo bilo kome da je podupiratelj Istanbulske konvencije i da se na demokratski način bori za njeno donošenje i primjenu. Ali isto tako branim pravo svakog onoga koji ima suprotno mišljenje i suprotno postupanje. Vrh HDZ-a tu je pao na ispitu, jer je predsjednik HDZ-a sve one koji drukčije misle, a pogotovo one koji drukčije glasuju, svrstao u nepismene i manje vrijedne. Čak im je i zaprijetio da neće više na izborne liste…
Čak se najavljivalo da će oni koji glasuju protiv stava vrha stranke biti sankcionirani, ali to se nije dogodilo jer se, ipak, našlo dosta onih koji su se sankcijama suprotstavili. Međutim, ostao je gorak okus u ustima jer su protivnici Istanbulske konvencije na neki način obilježeni kao nepouzdani i manje vrijedni članovi HDZ-a.

Vukovarski branitelji bore se za istinu i pravdu

I ovaj put bez ikakve potrebe predsjednik HDZ-a i vodstvo HDZ-a, koje ga slijepo slijedi, stvorili su atmosferu da je odlazak na miran prosvjed u Vukovar i podrška prosvjedu, maltene kriminalno djelo, djelo ne samo protiv HDZ-a i njegovog vodstva, nego i protiv države.
Ljudi me nazivaju telefonom i pitaju na ulici ili tramvaju: „Profesore, je li je istina da će se praviti popisi onih članova HDZ-a koji dođu na prosvjed?“ Ja im odgovaram da mislim da to nije istina, jer bi to bilo samoubilačko djelo u demokratskoj državi i demokratskoj stranci. Koliko se ja sjećam, zadnji popisi neistomišljenika radili su se u komunističkom sustavu kada su se popisivali na polnoćkama oni koji su došli na polnoćku ili oni koji su tajno krstili svoju djecu i išli u crkvu. Svako pravljenje popisa i obilježavanje ljudi zbog toga što drukčije misle o nekoj stvari, početak je kraja demokracije i u stvari, dokaz da se pokušavaju na vlast dovesti policajci ljudskih duša koji će represivnim i drugim mjerama širiti strah i prijetnjama i na drugi način onemogućiti, ne samo da ljudi postupaju po svojoj savjesti, nego da se boje i misliti, a pogotovo izraziti svoje misli koje se ne sviđaju policajcima ljudskih duša.
Bio sam potpredsjednik Ratne vlade i dnevno sam proživljavao tragediju Vukovara. Pokušavali smo kao Vlada učiniti najviše što smo mogli i svjedok sam i akter svih tih burnih događaja. Zato ne mogu mirno gledati, kao što i do sada nisam mirno gledao, kada se lažima, krivotvorinama ruši istina o vukovarskoj epopeji. A vukovarski branitelji i danas, kao i za vrijeme rata, bore se za istinu, bore se za pravdu. I kao što se nisu bojali onda, tako se ni danas ne mogu uplašiti raznim prijetnjama.
Pravo pitanje na koje oni traže odgovor je slijedeće: Zašto se godinama ne procesuiraju poznati zločini i zločinci Vukovara? Zašto su na slobodi silovatelji? Zašto u državnim institucijama rade zločinci? Zašto osječko Tužilaštvo radi to što radi? Zašto se ne pokreću procesi? Zašto Tužilaštvo nije radilo te poslove, nego se bavilo uoči Svjetskog nogometnog prvenstva s jadnom diskreditacijom Luke Modrića i Dejana Lovrena, podižući optužnice protiv njih kao svjedoke u procesu koji je trajao? A to se događalo uoči Svjetskog nogometnog prvenstva, a kao pokušaj da se hrvatska nogometna reprezentacija diskreditira i oslabi.

Tko sprječava utvrđivanje istine?

Kako je moguće da je gospodin Pupovac pred bivšim državnim vrhom Hrvatske dodijelio nagradu Srpskog narodnog vijeća gospodinu Stanimiroviću, koji je bio gradonačelnik okupiranog Vukovara, koji je rekao da su u vukovarskoj bolnici bili preobučeni ustaše, te da njihova likvidacija na Ovčari nije bila likvidacija ranjenika, nego ustaša?
Kao što je cijelo vrijeme svoga postojanja, Hrvatska na globalnoj razini napadana na različite načine vrlo perfidno i vrlo lukavo, kako bi se krivotvorila istina o velikosrpskoj agresiji i zločinu protiv Hrvatske, odnosno kako bi se veličanstvena junačka borba hrvatskog naroda pretvorila u navodni zločinački pothvat i zločinačku organizaciju, na isti način cijelo vrijeme na djelu je ista politika, jer se isti model primjenjuje i na Vukovar.
Vojislav Stanimirović, psihijatar i političar, tijekom srpske agresije na Vukovar obnašao je dužnost “rezervnog oficira” u Sanitetskoj službi zloglasne JNA, a nakon pada grada postao je direktor Vukovarske bolnice, a kasnije kvislinški gradonačelnik Vukovara. Milorad Pupovac ga je političkim manevrom rehabilitirao i postao je predsjednikom Srpske demokratske samostalne stranke. Vojislav Stanimirović i poslije rata nastavio je svoju protuhrvatsku politiku, te je tvrdio da nisu Srbi počeli rat u Vukovaru.
To je strašna optužba, jer svi koji su proživjeli Vukovar i svi mi koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu, znamo da je Vukovar sustavno razaran, da su ubijane žene i djeca, da su nakon okupacije izvršeni masovni zločini ne samo na Ovčari, da su tisuće ljudi odvedeni u srbijanske logore u Srbiju iz kojih se mnogi nikada nisu vratili. Svi znamo da su tenkovi koji su išli razarati u Vukovar, u Beogradu ispraćeni cvijećem. Svi znamo da su zločine činili zajednički JNA, četnici i srpski dragovoljci iz cijele Srbije, ali i domaći vukovarski Srbi. Svi znamo da je cilj bio genocid nad Hrvatima, istjerati ih iz njihove zemlje i pripojiti Vukovar velikoj Srbiji.
Također, svi znamo da ta velikosrpska politika i danas traje. A Pupovac i Stanimirović su proteze Aleksandra Vučića i daju čvrstu podršku takvoj politici. Također nije tajna da ne samo ova Plenkovićeva vlada, nego i ranije vlade i cijelo hrvatsko sudstvo, nisu ništa učinili da se utvrdi istina i da se zločinci kazne…
Dakle, pravo pitanje je, ne tko stoji iza mirnog prosvjeda istine u Vukovaru, nego tko stoji iza agresora, iza zločinaca, tko sprječava i tko nije ispunio svoje zadatke u utvrđivanju istine?
Javno su postavljena i mnoga pitanja na koja nema odgovora. Ljudi se s pravom pitaju što je istina – je li istina što tvrdi suspendirani policajac Kajkić, koji je smijenjen kako bi se zaustavile njegove istrage u kojima je došao do nekih ljudi iz vrha SDSS-a? Ili je istina ono što tvrde Plenković i njegova ekipa, odnosno vrh policije, koji optužuju Kajkića da je svojim djelovanjem nanio štetu?
Mora se utvrditi istina o Vukovaru. Mora se reći tko je u pravu – vukovarski branitelji, koji godinama pokušavaju doći do istine, koji prijavljuju zločince, ili hrvatska politika, koja ne samo faktično ništa ne čini da se do istine dođe, nego čak i štiti zločince…!

U Vukovaru se odlučuje o sudbini Hrvatske…

Na temelju svega onoga što sam napisao, ne samo u ovom članku nego i na temelju ranijih članaka na ovu temu objavljenih u 7Dnevno, mislim da s pravom mogu konstatirati da će 13. listopada, bez obzira kako prođe prosvjed i što će se događati na prosvjedu i poslije njega, biti u hrvatskoj povijesti vrlo značaj događaj.
Također sam uvjeren da je vukovarski gradonačelnik, Penava, postao povijesna ličnost jer je u pravom trenutku imao moralne snage da se odupre pritiscima i da zajedno s vukovarskim braniteljima pošalje jedan demokratski hrvatski krik, kako bi ga uspavani hrvatski narod čuo, kako bi izašao iz letargije i nedjelovanja i kako bi svaki Hrvat shvatio da mu je moralna i nacionalna dužnost – obraniti istinu o Vukovaru, a onda u cjelini i o Domovinskom ratu.
Hrvatska politika mora jasno reći, a onda tako i djelovati, da sa Srbijom treba normalizirati odnose, ali samo na istini, a ne na lažima i krivotvorinama. Interes je Hrvatske da Srbija uđe u Europsku uniju, ali ne četnička nego demokratska Srbija i nitko u hrvatskom vodstvu nema pravo pomagati Srbiji i govoriti o Srbiji kao prijatelju, dok u isto vrijeme Vučić i ekipa lažima optužuju Hrvatsku da je nacistička država.
Vukovarski branitelji nisu imali logore za Srbe i nisu masovno ubijali i nisu stvarali masovne grobnice, nisu Srbiji htjeli oteti ništa, nego su branili svoje. Srbi su počinili masovne zločine, u stvari, najveći masovni zločin je bio da se ubije grad, da se ubije i razori cijeli Vukovar. Zato je prestrašno što u hrvatskoj politici postoje ljudi koji taj zločin, planiran i ostvaren genocidom, pokušavaju pretvoriti u navodni građanski rat.
Zbog svih tih razloga ovaj prosvjed za istinu o Vukovaru još je jedan dokaz da kao i u prošlosti i danas se u Vukovaru odlučuje o sudbini Hrvatske i hrvatskog naroda. Nitko nakon 13. listopada neće moći reći da nije znao o čemu se tu radi…
Svatko ima pravo ići na prosvjed, podržati prosvjed, ali i ne ići na prosvjed, ali nitko nema pravo one koji idu na prosvjed popisivati i tretirati kao navodne neprijatelje. To mogu samo policajci ljudskih duša, kojih, nažalost, i dalje ima u Hrvatskoj.
Postoje sudbinski dani i sudbinski događaji kada svaki moralan čovjek mora djelovati, kada ne smije biti samo pasivni promatrač.
Takav dan je 13. listopada. Takav događaj je braniteljski prosvjed u borbi za istinu i pravdu, jer kao i u prošlosti, tako se i danas sudbina hrvatskog naroda određuje u Vukovaru.