SDP-ovi podgrijani leševi!

0
916
Facebook

Aleksandra Aca Kolarić digla se iz mrtvih, otpisanih i odbačenih da bi nakon poraza u prvom krugu izbora još jednom bila mrtva, otpisana i odbačena

Pojavom Tomislava Karamarka na političkoj sceni i njegovim izborom za predsjednika HDZ-a prvi put nakon 2000-te godine dogodilo se da konzervativno-domoljubni bazen glasača u Hrvatskoj nije morao glasovati za manje zlo. Na svim izborima HDZ i Domoljubna koalicija doslovno su pomeli SDP na čelu kojega je bio bahati, prepotentni „šmrkavac“ Milanović.

Ipak, najžešći udarac pretrpjeli su porazom jugo-boljševika Ive Josipovića i gubitkom Pantovčaka, a samim time gubitkom kontrole dijela obavještajnih struktura. Boljševički SDP je razbijan sustavno kroz zadnjih 5 godina, a Plenković je došao na gotovu stvar što se vidi iz recentnih zbivanja. Zapravo, Zoran Milanović je sa čela SDP-a trebao biti maknut još 2014. godine. To se nije dogodilo samo zato, jer nisu dozvolili da „mutavi“ Karamarko poentira i slavi kao pobjednik nad dominantnim Milanovićem. Ipak, krah SDP-a lakše je podnijeti s pobjednikom Plenkovićem koji bi bez problema mogao biti i predsjednik SDP-a, nego biti poražen od „ustaše“ Karamarka koji je ušao u otvoreni rat sa svim mentalno-komunističkim i udbaškim strukturama.

Loading...

Sadašnji izbori za čelnika Zagrebačkog SDP-a nam zorno pokazuje kako se u svom posmrtnom hropcu batrgaju podgrijani SDP-ovi mrtvaci.

Aleksandra Aca Kolarić digla se iz mrtvih, otpisanih i odbačenih da bi nakon poraza u prvom krugu izbora još jednom bila mrtva, otpisana i odbačena. Dakle Aca nije Jaca, ali u pljuvanju po vlastitoj stranci, u onoj opakoj ženskoj osvetoljubivosti, ljubomori i jalu Aca i Jaca si mogu slobodno dati ruku. S obzirom da je Aca poražena i osramoćena od dobro uhodane lopovske stranačke mašinerije kojoj nije odgovarao neki „istjerivač pravde“, a bolju mašineriju za krađu unutarstranačkih izbora ima jedino HDZ, na površinu je isplivao još jedan SDP-ov „politički mrtvac“ u liku i djelu druga Marasa.

Maras vjerojatno leti na krilima notornog Stazića, a njih dvojica neodoljivo me podsjećaju na pogrebnike iz western filmova koji jedva čekaju neki novi dvoboj da bi poslije njega mogli prikupiti leševe, dobro zaraditi i politički poentirati. Marasovi rijetki brčići, proćelavi pramenovi, bljedunjava faca i Stazićeva licemjerna maliganska poza prototip su za negativce u western filmovima i samo zbog njih bi bilo dobro oživjeti taj filmski žanr. Uostalom, ne bavi li se Stazić kontinuirano sa mrtvim hrvatskim ljudima iz svibnja 1945. želeći da ih bude još više mrtvih, jer on jedino na mrtvim Hrvaticama i Hrvatima može politički profitirati. Naravno, taj politički profit prešutno odobrava Plenkijeva vladajuća kasta koja trenutno svim SDP-ovim mrtvacima daje umjetno disanje, za svaki slučaj, poradi možebitne velike koalicije. Naravno, razbijanje SDP-a za vrijeme Karamarka proglašeno je štetnim za Hrvatsku! – uostalom to smo već nažalost imali priliku jedva preživjeti kad je Tuđman prihvatio pobunjenog velikosrbina Jovana Raškovića za predstavnika Srba u RH i dopustio da Račan od raspadnute Komunističke partije napravi stranku koja nas stalno vuče natrag na Balkan.

Jer s kime bi danas Plenković koalirao kada bi SDP nestao s političke scene? Zato se na zagrebačkim izborima novog čelnika SDP-a pomno analizira uzimajući u obzir da se Plenković ne smije naći uvrijeđen i iznenađen. SDP, svom novom velikom vođi iz HDZ-a mora izabrati zagrebačkog čelnika po njegovom lijevo-liberalnomu kursu. Kolarićka bi možda bila boljševički prežestoka za Plenkija a „velika koalicija“ je pred vratima pa ne bi bilo zgodno ljutiti ga prije dogovora i podjele plijena.