Srbija ne može ući u EU dok ne isplati ratnu odštetu Hrvatskoj i pruži informacije o nestalima!

0
546

Onaj tko bi dopustio drukčije, radio bi direktno protiv Hrvatske. Nažalost, Srbija ne ispunjava dosljedno svoje obveze i stalno odgađa rokove; sama retorika koja dolazi iz nje je sporna i nije prijateljska i to mora mijenjati, jer je neprihvatljivo da Srbija optužuje Hrvatsku za „Oluju“, koja je bila legitimna, besprijekorna i međunarodno priznata vojna akcija. Ovim tempom je još dalek put od Beograda do Bruxellesa...

Most nezavisnih lista predstavio je kandidacijsku listu za izbore članova u Europski parlament čiji je nositelj predsjednik stranke, Božo Petrov. Na listi se potom niže čitav niz zanimljivih imena, od kojih izdvajamo ono na trećem mjestu – Ivan Prskalo. Zašto je Most, relativno nepoznatom Prskalu, stavljanjem na visoko treće mjesto liste ukazao povjerenje, lakše je shvatiti nakon razgovora s njim i upoznavanjem njegovih stajališta.
Treći ste na izbornoj listi Mosta što Vam daje određenu prednost, a i ukazuje na povjerenje stranke čiji ste kandidat. Što je točno Most prepoznao u Vama kao kandidatu, a što do sada unutar svoje stranke nije imao?
– S Mostom dijelim iste vrijednosti, kao što su pošteni rad, transparentnost, borba protiv korupcije, važnost prava građana da direktno odlučuju… Naravno da su te iste vrijednosti prisutne kod drugih kandidata i članova Mosta, tako da bih sebe opisao kao novu, dodatnu snagu Mostu. Najviše iskustva imam u realnom sektoru, pravnik sam i dobro poznajem prepreke s kojima se poduzetnici u Hrvatskoj susreću, pa ću naglasak u Europskom parlamentu staviti na njihovo pozicioniranje u centar politika, jer realni sektor stvara vrijednost koja zemlje pokreće prema višem standardu građana. Veliki značaj pridajemo učestalijoj uporabi različitih oblika e-demokracije (e-savjetovanja, e-peticije i e-glasovanje) i deliberativne demokracije (forumi u kojima skupine građana izabranih na temelju slučajnog uzorka, raspravljaju i predlažu rješenja važnih društvenih pitanja) kako bi sustav konačno počeo postojati radi ljudi, a ne radi birokrata. Na Mostovoj listi sam jer se želim zalagati za hrvatski način života i doista smatram da živimo u zemlji borbe vrijednoj – odlučio sam dati svoj doprinos toj borbi.
Kako ćete se, kao možebitni parlamentarac, odnositi prema pitanju ulaska Srbije u EU i smatrate li da njeno pristupanje treba uvjetovati plaćanjem ratne odštete?
– Hrvatska je morala ispuniti sve uvjete prije ulaska u EU – to će trebati učiniti i Srbija ako želi biti dio EU-a. Srbija ne može ući u EU dok ne zatvori poglavlja 23 i 24, isplati ratnu odštetu Hrvatskoj i pruži informacije o nestalima. Onaj tko bi dopustio drukčije, radio bi direktno protiv Hrvatske. Nažalost, Srbija ne ispunjava dosljedno svoje obveze i stalno odgađa rokove; sama retorika koja dolazi iz nje je sporna i nije prijateljska i to mora mijenjati, jer je neprihvatljivo da Srbija optužuje Hrvatsku za „Oluju“, koja je bila legitimna, besprijekorna i međunarodno priznata vojna akcija. Ovim tempom je još dalek put od Beograda do Bruxellesa.
Mislite li da je Hrvatska slabo iskoristila financijske poticaje Europske unije, te kako biste Vi (i biste li uopće) potakli institucije i građane da apliciraju za bespovratnim sredstvima?
– Nažalost to je točno, statistika je neumoljiva i ne može se sakriti iza složenih birokratskih fraza. Najjednostavnije rečeno, zašto bi netko trošio novac za izradu i prijavu projekta, ako se dodjela sredstava neće voditi njihovom kvalitetom, brojem radnih mjesta koja otvaraju, nego – najbržim prstom?! Transparentnost je ključ do više prijava, a na Vladi i ministarstvima je da borbom protiv korupcije i klijentelizma razuvjere ljude da neće podijeliti novac podobnima, svojim prijateljima, imaginarnim poljoprivrednicima… Nismo iskoristili priliku za tranziciju iz javnog u privatni sektor, no ta prilika i dalje postoji, bez obzira što nadležne institucije na tome ne rade, a upravo je osiguravanje europskih sredstava za tu svrhu tema gdje Most želi dati svoj doprinos. S druge strane, neki gradovi su uložili velik trud u apliciranju bespovratnih sredstava; možemo za primjer uzeti Vrgorac gdje su mnogi projekti sufinancirani bespovratnim sredstvima, npr. s 1,2 milijuna kuna za obnovu vrtića. Ipak, treba imati i dovoljno novca da se „pokrije“ ostatak projekta, za što odgovornost trebaju preuzeti nacionalne institucije i uspostaviti održivu regionalnu politiku.
Ruža Tomašić je proglašena najuspješnijom i jednom od najaktivnijih parlamentarki u EU parlamentu. Smatrate li da je moguće nadmašiti njezino djelovanje ili ste mišljenja da je ona, zapravo, mogla i više i bolje?
– Bilo bi puno bolje kad bismo hrvatske europarlamentarce mogli promatrati kao cjelinu koja se u svim područjima zalaže da Hrvatska dobije više novca i prilika. Položaj Hrvatske u dnu europskih ljestvica, ipak, govori da se može nadmašiti rad dosadašnjih zastupnika. S obzirom da je zastupnica Tomašić i sama prošle godine najavljivala odustajanje od europarlamentarne karijere, pa se potom predomislila, vjerojatno i ona smatra da je ostalo prostora za više zalaganja. Smatram da je svakako potrebna jača suradnja hrvatskih europarlamentaraca, jer samo tako možemo ostvariti ciljeve koji su u hrvatskom interesu. Most će na tome raditi i to će biti jedna od ključnih stvari kojoj će se posvetiti u Europskom parlamentu – snažnijoj suradnji i sinergiji hrvatskih predstavnika, bez obzira kojoj grupaciji pripadali. Svima nam u fokusu moraju biti Hrvatska i njeni građani, a ne vlastita karijera, poslušništvo nekim stranim interesnim grupacijama ili političko suparništvo koje potječe s nacionalne razine. Neće nas u europarlamentu biti 100, nego 11 ili 12, pa nema smisla da ne udružimo snage u borbi za Hrvatsku.
Od ranije ste poznati kao tradicionalist, koji je kroz inicijativu ‘Narod odlučuje’ i borbu protiv Istanbulske konvencije, bio usko vezan uz Željku Markić. Biste li, u slučaju da dobijete izbore, i dalje išli u tom smjeru ili biste se prilagodili europskim standardima koji nalažu izjednačavanje prava muškaraca i žena, slobodu govora, slobodu seksualnog opredjeljenja i tome slično?
– Ja sam katolik po uvjerenju – vjera je važan dio mog života i smatram da me ona motivira i daje pozitivan element u mom životu, potiče me da se dajem za opće dobro. Uvijek ću i životom i radom promovirati kršćanske vrijednosti u koje vjerujem i koje su u općem interesu društva. Kao pravnik profesionalac, za navedene inicijative sam dao svoje vrijeme u svrhu podrške i poticanja direktne demokracije, odnosno protiv nametanja konvencije koja je suvišna u kontekstu hrvatskih zakona i sa sobom donosi troškove koji su se mogli izbjeći bez posljedica za zaštitu žena. Zaštitom žena sam se također i profesionalno bavio, a kao suprug i otac apsolutno sam uvjeren u značaj i doprinos žena, koje su često i više nego ravnopravne zbog svojih sposobnosti i uloge u društvu. Vlada je sabotirala inicijativu i referendum, jer se bojala građana, a osobno se, kao i Most, zalažem za apsolutnu zaštitu slobode govora i mišljenja, kao i svih ostalih sloboda – sve dok one ne ugrožavaju tuđe. Sloboda je temelj europske kulture, tako da bih u Europskom parlamentu imao mogućnost promocije hrvatskih vrijednosti i načina života, bez da to bude shvaćeno kao zatiranje tuđih.
Koji je gorući problem u Hrvatskoj i što biste prvo „sanirali“ kada biste postali hrvatski predstavnik u europskoj klupi?
– Realni sektor je preopterećen, prije svega administrativnim i poreznim nametima, pretjerano opsežnom i detaljnom birokracijom – s tim se izazovima susrećem svaki dan na radnom mjestu. Kao što sam već spomenuo, Hrvatska je uz pomoć EU-fondova trebala izvršiti tranziciju radnih mjesta iz javne uprave u realni sektor. Prije svega bi cilj trebao biti da putem europskih sredstava, što su već učinile neke istočnoeuropske zemlje, kreiramo kvalitetna radna mjesta, s dobrim plaćama. Demografska obnova moguća je samo uz veće plaće i to je jedini način na koji možemo vratiti iseljene. Hrvatska ne može više biti na začelju i u Europskom parlamentu bih se borio za više novca kojim možemo staviti naše poduzetnike u isti položaj kao one u Njemačkoj ili Danskoj, a istodobno i potaknuti zapošljavanje, pa i financiranje prekvalifikacija europskim sredstvima. Također, kaskamo po pitanju modernih tehnologija i razvijanju kompetencija kod radne snage, što nam smanjuje konkurentnost. Neupitno je da moramo osigurati EU sredstva za poticanje industrija koje će stvarati dodatnu vrijednost za hrvatsko gospodarstvo, jer samo tako možemo jačati standard naših građana.
Mislite li da je sada već tradicionalni sukob pravaške desnice i njihova razjedinjenost „olakšao“ put aktualnoj Vladi i lijevoj opciji u EU parlament, ili oni ni ujedinjeni ne predstavljaju nikakvu političku prijetnju?
– Nemam se namjeru, kao ni Most, baviti drugim političkim opcijama i njihovim možebitnim problemima ili izazovima. Naš cilj je da se borimo za ovu zemlju, za njene građane i za to imamo i znanje i volju. Jedino što može pomoći Hrvatskoj je da birači zaokruže ljude koji će zajamčeno braniti nacionalne interese u EU parlamentu, kao što će to činiti kandidati Mostove liste, pa da oni ujedinjenim snagama mogu zagovarati korisne politike.
Biste li se, eventualnim uspjehom na izborima, zalagali za besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje?
– Ništa nije besplatno, besplatne usluge su popularna sintagma populista kako bi ulaganje novca iz proračuna, bilo europskog, bilo hrvatskog, prikazali kao nešto što oni osobno daju ljudima za 0 kuna. EU ne može jamčiti besplatno obrazovanje i zdravstvene usluge svima, to je odluka na nacionalnoj razini, no i sami možete vidjeti kakvo je trenutačno stanje u zdravstvu i kako se reforma obrazovanja svela na tablete i beskrajna upisivanja u e-dnevnik. Dakle, prve korake prema jeftinijem i kvalitetnijem obrazovanju i zdravstvu mora poduzeti Vlada. Umjesto da se bavi tim pitanjima, naša se Vlada bavi svojim aferama koje više nitko ne može ni pratiti. U svakom slučaju, sigurno je da Hrvatska ima veliki solidarni kapacitet, što je pokazala akcija za malu Milu, te je to zajedništvo oko bitnih stvari, put koji bi trebali slijediti i političari…
Kako objašnjavate činjenicu da veliki broj građana nije zadovoljan rezultatima koje je Hrvatska do sada polučila u EU-u, a da je priča o Croexitu koja je potaknuta 2016. – posve utihnula?
– Vjerujem da su građani uočili napredak drugih država koje su znale bolje iskoristiti prilike koje donosi Europska unija. Mnogi su, nažalost, odselili iz Hrvatske u razvijenije članice kako bi osigurali veći standard, bolje zdravstvene i socijalne usluge, kvalitetnije obrazovanje za svoju obitelj i oni svjedoče kako se živi u zemljama koje ne sputava korupcija ili troma administracija. Naravno, nije ta razina razvijenosti u potpunosti zasluga članstva u EU-u, ali možemo vidjeti značajnu razliku u napretku zemalja koje su u EU ušle 2004., a do nedavno ih je hrvatska javnost doživljavala kao neperspektivne, dok bi sada već i prihvatila posao u, primjerice, jednoj Češkoj. Ukupna sredstva EU-a dodijeljena Hrvatskoj su 2017. iznosila 0,663 milijarde eura, a ukupni doprinos Hrvatske proračunu EU-a, 0,359 milijardi eura. Razlika nije dramatična, no ne može se poreći da članstvom nešto i dobivamo. Jedinstveno tržište nam, ipak, otvara više vrata, nego što bi to učinila zatvorenost prema međunarodnoj suradnji.

Loading...