‘Studentima treba vratiti djelatnost kulture, a Teatru &td najbolje umjetničke ravnatelje!’

Pomoćnica za kulturu je sebi izgradila status osobe koja skrbi o hrvatskoj kulturi, brine o osobama zaslužnim za kulturu, brine o kulturi Grada Zagreba, o organizaciji događaja za Ministarstvo kulture, organizaciji događaja za Hrvatsko društvo skladatelja i sl., brine o međunarodnom ugledu kulture, a to je sve financirala novcem koji je namijenjen za poboljšanje studentskog standarda, koji je i zarađen radom studenata preko Student servisa. Da se itko bavi Studentskim centrom, ovdje bi se mogla podnijeti i prijava za nenamjensko trošenje sredstava... Otkrio je u razgovoru za 7dnevno Ivan Čarapina, voditelj Odjela kontrolinga u SC-u.

G. Čarapina, kultura SC-a u financijskim je dubiozama: potrošili ste u zadnjih godinu dana 15 milijuna kuna, a zarada je dvostruko manja. Kako je to moguće i tko je odgovoran?

Točnije rečeno, potrošeno je 10,5 milijuna kuna, a ukupni prihodi kulture su bili 3,5 milijuna kuna. Ako se priča o odgovornosti, onda je prva odgovornost na sanacijskim upravama koje su to dozvolile i odobrile program koji daje takve rezultate, a najvećim dijelom nije ni namijenjen studentima, a onda na voditeljici programa kulture, koja ju tako vodi.

Uništila je Teatar &TD, kulturu SC-a i ostavila mu gubitak od 110 mil. kuna!

Tko financira kulturu Studentskog centra?

Djelatnost kulture Studentskog centra financira sam Studentski centra iz prihoda Student servisa, odnosno radom studenata. Često se u javnosti plasira floskula kako kulturu Studentskog centra financiraju Ministarstvo kulture, HAVC, Gradski ured za kulturu i Europski fondovi, što jednostavno nije točno i služi zamagljivanju situacije oko poslovanja kulture Studentskog centra. Svi ti nabrojani financiraju svoje programe, na koje aplicira kultura Studentskog centra. U realizaciji tih, tuđih programa, dobiju se neka sredstva, koja nikada nisu dovoljna za realizaciju programa. Dobivena sredstva se vrate vanjskim sudionicima, a sve troškove programa snosi Studentski centar iz sredstava zarađenih radom! I najgore u svemu je to što zadnjih desetak godina, ni ta događanja, ni kazališne predstave, nemaju gotovo nikakve veze sa studentima, što pokazuje broj karata koje oni konzumiraju. Dokaz tome je i to što su samo materijalni troškovi djelatnosti kulture, bez plaća zaposlenika, puno već od ukupnog prihoda takvih programa. Čak djelatnost kulture često sudjeluje u organizaciji događanja privatnih udruga, koje za to dobiju novac, ali Studentskom centru ne plaćaju ništa.



Zar nitko do sad, ni grad ni država, nisu reagirali na takvo vođenje Centra?

Pretpostavljam da do reakcije nije došlo jer je Studentski centar u vlasništvu Sveučilišta, a ipak je samostalna ustanova, tako da se nitko nije htio previše miješati u njegovo poslovanje. Vlada je preuzela ulogu upravitelja Studentskog centra prema Zakonu o sanaciji i imenovala do sada dva sanacijska vijeća i upravitelja i prepustila im sanaciju. Ni nakon 4 godine provođenja sanacije i ubačenih, u ovoj sanaciji, 150 milijuna kuna, nije napravljen nikakav kvalitetan pomak u saniranju poslovanja Studentskog centra, što dokazuje i poslovanje programa kulture.

Rekli ste da pomoćnica ravnatelja za kulturu unaprijed planira milijunske gubitke. Kako je onda moguće da je i dalje čelu SC-a?

Istakao bih da ovdje i nije najveći problem sama pomoćnica ravnatelja za kulturu, gospođa Nataša Rajković, nego baš taj status kulture u Studentskom centru, gdje treba naglasiti da Studentski centar nije ustanova za kulturu, nego ustanova osnovana za brigu o studentima kroz smještaj, prehranu, kulturu i sport. Pomoćnica za kulturu je sebi izgradila status osobe koja skrbi o hrvatskoj kulturi, brine o osobama zaslužnim za kulturu, brine o kulturi Grada Zagreba, o organizaciji događaja za Ministrstvo kulture, organizaciji događaja za Hrvatsko društvo skladatelja i sl., brine o međunarodnom ugledu kulture, a to je sve financirala novcem koji je namijenjen za poboljšanje studentskog standarda, koji je i zarađen radom studenata preko Student servisa. Da se itko bavi Studentskim centrom, ovdje bi se mogla podnijeti i prijava za nenamjensko trošenje sredstava, jer u Statutu Studentskog centra, članak 10., jasno piše na što se smiju trošiti novci zarađeni preko Student servisa, samo za aktivnosti namijenjen studentima i poboljšanju njihovog standarda.

Što radi Sanacijsko vijeće? Zar nisu oni trebali pokrenuti neke pozitivne promjene, a ne podržavati daljnje urušavanje SC-a? Zašto je podržalo program ravnateljice u kojoj ona planira milijunske gubitke?

Nažalost, Sanacijsko vijeće i sanacijski upravitelj, i u ovoj i u prethodnoj sanacijskoj upravi, su svake godine usvajali program gospođe Nataše Rajković za slijedeću godinu, program koji svaku godinu nosi ovakve gubitke. Studentskom centru je prošle godine odobreno povećanje cijena smještaja studentima, što je Studentskom centru povećalo prihode između 9 i 10 milijuna kuna i vjerojatno dovelo u pitanje studiranje siromašnijim studentima, a istodobno su usvajali programe kulture koji su ustanovi pravili 8 do 10 milijuna kuna gubitka, a nisu ni bili namijenjeni studentima. Na taj način treba tražiti i odgovornost sanacijskih uprava, a što je najžalosnije, to se i ove godine događa. Gubitak djelatnosti kulture u ovoj godini je već dosegao 1,5 milijun kuna, a pričamo o vremenu sanacije.

Kažete da su predstave koje se organiziraju u SC-u prilagođene nečijim ideološkim simpatijama, a ne potrebama studenata. Pojasnite to?

Nisam siguran jesu li to ideološke simpatije, ali privatne sigurno jesu, jer studenti su za te predstave kupovali prosječno 8 karata. To su podaci iz samog programa kuklture.

Kakve su brojke posjeta tih predstava? Koliko je, recimo, gledatelja došlo gledati Frljićevu predstavu?

Katastrofalne. Začuđujuće je što i takav redatelj, oko kojeg se diže velika prašina, kada radi predstavu u Studentskom centru, to ispadne katastrofa. Recimo 7.2.2017. za predstavu ‘Mrzim istinu’ prodane su po punoj cijeni 4 ulaznice, uz razne popuste 26 karata i podijeljeno 7 karata, ukupno 37. Prosječno se za predstave ovog autora proda četrdesetak karata u ovoj godini. Što se tiče drugih autora, 8.2.17. za predstavu ‘To nismo mi to je staklo’, prodano je 20 karata, od čega niti jedna po punoj cijeni, 4 uz popust, a 16 su kupili, kao, zaposlenici SC-a. 13.2.17. za predstavu ‘Sluškinje’ prodano je 8 karata i jedna dana besplatno, a od prodanih osam, 2 su bile uz popust, a 6 su kupili, kao, zaposlenici Sc-a. 20.2.17. za predstavu ‘Kuća na oštric’i prodana je 1 ulaznica po punoj cijeni, 9 uz popust i podijeljeno besplatno 6, ukupno 16. Predstava je ponovljena dan kasnije, podijeleno je 18 besplatnih karata, tri prodane uz popust, a zaposlenici su, kao, kupili 16 karata. Ukupno 37. Sve su ovo podaci iz djelatnosti kulture, iz blagajničkih izvješća. U tim izvješćima uvijek je pola djelatnika SC-a, što dovodi u pitanje, kupuju li se te karte samo zato da bi se predstave igrale i da bi autori dobili honorare? I tko to smije dozvoliti da se teško zarađeni studentski novci smiju trošiti na kazališni program koji daje ovakve rezultate?

I, ono što je najsmješnije u ovoj priči, kada smo ukazali na sve probleme i velike gubitke kulture, gospođa Nataša Rajković pokreće nekakve peticije za spas Teatra &td, kojeg Ivan Čarapina i nova sanacijska uprava žele uništiti. A činjenice govore da ga je upravo ona uništila, jer je ukinula mjesto umjetničkog upravitelja &td-a, izbrisala ga iz organizacijske sheme Studentskog centra, ona ga je jednostavno pravno izbrisala, a i praktično, jer je svela broj mjesta u dvorani sa 300 na 170, a prosječno po predstavi proda tridesetak karata. Suprotno njenim tvrdnjama, sanacijska uprava ga pokušava spasiti od daljnjeg propadanja.

Navodno se u SC dovode i osobe koje, po vama, ne trebaju tu dolaziti, poput mrtvozornika. Kakva sve galerija likova se dovodi u SC, navedite mi neke primjere?

Ne dovodeći u pitanje umjetničke kvalitete predloženih programa, u analizi predloženog programa usudio sam se upitati kakve veze sa studentskom populacijom ima dovođenje umjetnice iz Meksika, koja je do svojih ideja došla radeći kao mrtvozornica u nekom malom meksičkog gradiću, a u Zagreb dolazi da bi nam razotkrila ulogu Francuskog paviljona kao sabirnog logora smrti u Drugom svjetskom ratu? Kakve to veze ima sa studentima? Kakve veze imaju organiziranje nekih privatnih projekata i proslave rođendana uglednog tajkuna, dječjih festivala, organizacija nekih čudnih događanja, čiji je krajnji cilj zbližavanje dvoje autora i slično…

Spominjete i neka neutemeljena sponzorstva SC-a, gdje navodno vi na sebe preuzimate troškove hladnog pogona, besplatno udijelite prostor, a organizator nekog događaja samo dovede predstave i pokupi vrhnje?

Neki od hrvatskih autora apliciraju za određene programe pri Gradskom uredu za kulturu, Ministarstvu kulture i HAVC-u i dobiju značajna sredstva za organizaciju tog programa. A sve što naprave, je da dođu u Studentski centar i potpišu ugovor o suorganizaciji. Dobivena sredstva stave u džep, a organizaciju, troškove prostora, režija, ljudi, tehnike, snosi Studentski centar. Zbog toga se i gomilaju gubici.

Opisivali ste to slikovito – kao da ja pravim tulum kod vas i još vam kažem da kupite pivo za sve?
Primjer, za organizaciju Muzičkog bijenala, hvale vrijedne manifestacije, organizatori su dobili od Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu 1,3 milijuna kuna. Većinu toga je organizirao Studentski centar o svom trošku, bez ikakve nadoknade za te troškove. Sigurno je organizatorima ostalo i za pivo.

Spominjali ste da je ravnateljica SC-a napadala i vas osobno i pokušala vas diskreditirati na razne, ružne načine?

Rad kontrolinga i ukazivanje na nepravilnosti u poslovanju djelatnosti kulture, pomoćnica za kulturu je shvatila osobno, pa je u brojnim intervjuima izašla sa tezom kako, na moj nagovor, sanacijska uprava hoće ugasiti djelatnost kulture u Studentskom centru! Teza koju nitko nikada nije izjavio niti pomislio, ali je provučena kroz sve medije u Hrvatskoj, zahvaljujući njenim vezama s medijima. Izjavljivala je da je meni i sanacijskom upravitelju pokušavala objasniti način funkcioniranja kulture, ali da mi to ne možemo niti shvatiti, da smo mi ljudi koji nikada nisu bili u kazalištu. Skoro da je napisala da ne znamo čitati! A nas obojica – magistri! Mene osobno, portal teatar.hr proglasio je „opskurnim ekonomistom“ i slično. Ja sam i napisao Otvoreno pismo gospođi Nataši Rajković nakon što je ona javno napisala da su stručne službe Studentskog centra nesposobne i da ruše njen međunarodno stečeni ugled. U Otvorenom pismu sam samo upitao, koliko je od 150 milijuna utrošenih u kulturu Studentskog centra, od 98 milijuna kuna gubitaka u 10 godina od kada je ona vodi, otišlo u stvaranje njenog međunarodnog ugleda, a koliko u kulturu namijenjenu studentima? Danas znam da u ovo drugo nije otišlo ništa…

Tko je izvadio stolice iz ITD-a i zašto?

Ako prodajete prosječno tridesetak karata, a kazalište ima 300 mjesta, onda dvorana izgleda prazno. Kako ćete riješiti problem, ako ne znate prodati više karata? Maknete stolice! Tako kada se pišu izvješća Gradskom uredu za kulturu, za predstave koje on sufinancira, uvijek piše „predstave rasprodane“. Blagajnička izvješća kažu 40 karata… Znači, maknete ostatak stolica i dvorana puna!

Što bi za vas bilo rješenje, jer očito se radi o ratu unutar SC-a?

Ne radi se ni o kakvom ratu, radi se o sudbini i završetku sanacije Studentskog centra, o pitanju može li se on sanirati tako da ne generira daljnje gubitke… Sredstva koja studenti zarade svojim radom preko Student servisa, a od čega dio ostaje Studentskom centru, ne smiju biti trošena za pokrivanje lošeg poslovanja Studentskog centra, nego za unaprjeđenje studentskog standarda!

Na jednoj strani dižemo cijenu smještaja studentima, a na drugoj dopuštamo da se za nekakvu kvazi elitističku kulturu, koju apsolutno nitko ne prati, troši isti taj novac uzet iz plitkog studentskog džepa. Kultura Studentskog centra, pa i po statutu Studentskog centra, smije biti financirana samo ako je namijenjena studentima. A ovakva kultura to sigurno nije.

SC je u sanaciji, a očito da ulazi u još dublje dubioze? Je li moguće da ga se namjerno želi uništiti kako bi se atraktivna lokacija u središtu grada dodijelila nekome drugome?

Još je 2005. godine kružila priča da je tadašnja uprava dovedena da uništi SC do kraja, kako bi jedan od tajkuna gradio ovdje nebodere i poslovni centar. Gledajući proteklih godina poslovanje Studentskog centra, jedino djelatnost kulture nije napravila nikakvo poboljšanje poslovanja, a zauzima najznačajnije prostore na lokaciji Savska 25. To je nešto u što jednostavno nitko od nas ne želi vjerovati. Međutim, kulturna djelatnost je potpuno uništena i ono što se odvija u Savskoj 25, nema svoju publiku, a studente je otjerala na neke druge lokacije, izvan Studentskog centra, gdje se odvija kulturni život. Prostori u Savskoj 25 iza 17 sati sliče na propale tvornice iz socijalističkih vremena. Čak i kazališne predstave studenti igraju po nekim drugim kazalištima, pored vrhunskih prostora u Savskoj i u Domu na Savi, koji su po definiciji namijenjeni njima.

Kakva je budućnost djelatnosti kulture u Studentskom centru?

Svijetla, jer je upućena najvažnijem dijelu hrvatske javnosti, mladima i studentima. Sve priče o njenom gašenju od strane sanacijske uprave služe prikrivanju nesposobnosti rada današnje ekipe koja je vodi, od njihovih grešaka, do izrazito zakonski upitnih aktivnosti. Djelatnost kulture treba vratiti studentima, Teatru &td treba vratiti stari sjaj postavljanjem najboljih umjetničkih ravnatelja (Zuppa, Mani, vratite se!), organizirati tribine i koncerte zajedno s mladima i za mlade. Studentski centar mora postaviti voditelja kulture sa osjećajem za studente i sa spoznajom da postoji radi studentske populacije. Djelatnost kulture mora raspisati natječaje za studentske radove u svim segmentima, od kazališnih predstava, izložbi, koncerata. Pa nam se neće dogoditi da jedan od najznačajnijih događaja i najbolje odrađenih u Studentskom centru u protekloj godini, bude privatna proslava rođendana jednog od zagrebačkih tajkuna!

Da ste u ulozi onoga tko odlučuje, što mislite da bi trebalo napraviti?

Jedan od neophodnih koraka je promijeniti vodstvo djelatnosti kulture, jer, nesporna je činjenica da su u 10 godina potrošili 150 milijuna kuna za ovakvu kulturu i napravili 98 milijuna kuna duga. Za pokrivanje tog duga su potrošena sredstva koja su trebala biti utrošena za poboljšanje studentskog standarda. Potrošena su za kulturu koja nema veze sa studentskom populacijom koja je financira. A mogli smo obnoviti opremu u svim restoranima. Ili sagraditi nove domove…

Studenti su danas uglavnom zadovoljni smještajem i prehranom. Ali, postoje studenti koji diplomiraju, a da ne znaju gdje je Teatar &td, MM dvorana, galerija ili kino Forum…

Politički zaštitnici pomoćnice za kulturu (a oni su u svim strankama, uključujući i današnju ministricu Obuljen, koja je prije na razgovor primila nju, nego sanacijskog upravitelja) moraju shvatiti da jednostavno ovako više ne ide. Država je uložila skoro tristo milijuna u dvije posljednje sanacije, još 300 milijuna u obnovu domova, a Studentski centar nije ni blizu saniranog stanja, stanja da može biti samoodrživ sustav koji služi studentskom standardu. Djelatnost kulture je jedan od dva najteža kamena koja ne daju da Studentski centar da ispliva iz svojih problema.

Ukoliko Sanacijsko vijeće i sanacijski upravitelj to ne shvate, za 10 godina će opet 150 milijuna kuna otići u vjetar, umjesto u nove domove. Ili ćemo ponovo studentima dići cijenu smještaja i prehrane, da bi neki novi pomoćnik ravnatelja za kulturu mogao graditi svoj međunarodni image?

Otvoreno pismo mr. Ivana ČARAPINE, Nataši RAJKOVIĆ, 2016.: „Stječući ‘osobnu međunarodnu reputaciju’, niste shvatili ulogu kulture u Studentskom centru…“

 

Poštovana gospođo Rajković,

Kontroling u svakoj firmi, pa i u našoj, ima zadatak analiziranja poslovanja, ukazivanja na pogreške i davanja prijedloga Upravi sa ciljem poboljšanja poslovanja. U okviru svojih poslova, a na zahtjev sanacijskog upravitelja, gospodina Mirka Bošnjaka, iznio sam svoje mišljenje o nekoliko dostavljenih mi ugovora.

Od Vas sam jučer dobio “očitovanje na mišljenje g. Ivana Čarapine” koje ste dostavili na nekoliko adresa. Nemam običaj reagirati na ovakve stvari, ali Vaše očitovanje me natjeralo da Vam uputim ovo

OTVORENO PISMO

Prvo bih komentirao nekoliko činjenica iznesenih u Vašem očitovanju.

Suglasan sam da je Studentski centar dužan izvršiti sve ugovorne obveze koje je potpisao. Zbog toga i upozoravam Sanacijskog upravitelja, na temelju dosadašnjeg iskustva i Vaših odnosa sa dosadašnjim ravnateljima, da dobro obrati pažnju na Vaš plan i program rada za 2017. godinu, jer, kada ga usvoji, stvorio je financijske obveze Studentskom centru, koje mu možda u trenutku usvajanja i nisu potpuno razvidne, a njegovim usvajanjem Studentski centar ih je dužan i financirati.

Suglasan sam i sa financiranjem već usvojenog programa i pripremljenih ugovora, a u svom mišljenju sam i naveo da pretpostavljam da će se radovi vanjskih suradnika financirati iz sredstava dobivenih za program od vanjskih institucija.

Navodite da je za sve poslove potrebno angažirati vanjske suradnike. Mogu i to prihvatiti, ali zar to ne znači da ste Vi zaposlili u kulturi djelatnike koji, nažalost, ništa od navedenog ne znaju raditi?

U mom očitovanju sam naveo i da mislim da je gospođa Marija Andrijašević vrlo malo plaćena za sve navedeno u ugovoru.

Navodite da smatrate uzaludnim nama pojašnjavati Vaš način vođenja Kulture, jer da mi ne razumijemo procese rada u Kulturi. I s tim sam suglasan, jer uistinu ne mogu razumjeti procese koji su Studentskom centru napravili gubitak od 98,036.297,93 od 2005. godine, od kada Vi vodite kulturu Studentskog centra.

Kada slušam Vaša obrazloženja postajem ponosan na Vaš rad, posebno kada navodite kako je iz EU fondova „jučer stigla i prva uplata od 20.000 eura, a očekuje se još jedna uplata do kraja godine, što nadam se znate“. Ponos mi malo splašnjava, kada vidim podatak da je Studentski centar samo u prošloj godini pod Vašim vođenjem kulture napravio gubitak od oko 1,050.000 eura, odnosno preko 13 milijuna eura od kada Vi vodite kulturu. A Vi se ponosite sa 20.000 eura dobivenih iz EU fondova!

Optužujete nas da smo nekompetentni i da zbog „nekompetentnosti službi SC-a dovodimo u pitanje Vašu osobnu međunarodnu reputaciju“? Osobnu reputaciju, gospođe Nataše Rajković???

Optužujete nas da mi ne razumijemo „procese financiranja programa kulture i EU projekata jer na EU projektima sudjelujemo još od 2009. godine“? Ne znam da li Vam moram dostaviti i certifikat o završenoj obuci za izradu projekata za dobivanje sredstava iz EU fondova, da pokušate shvatiti da svi oko Vas nisu budale?

Poštovana gospođo Rajković,

Kao djelatnik Studentskog centra poštujem Vaš rad i Vašu „osobnu međunarodnu reputaciju“ koju imate. Posebno ne osporavam rad gospođe Sare Ercegović, niti Marije Andrijašević, što mi pokušavate imputirati. Mislim da za svoj rad ističu i vrlo korektnu cijenu. Međutim, ima nešto drugo što me brine, mada to možda nadilazi moju odgovornost kao zaposlenika Studentskog centra u ovom trenutku.

Od kada Vi, gospođo Rajković, vodite Kulturu Studentskog centra stvoreni su zastrašujući gubici u toj djelatnosti. Prema meni dostupnim podacima, od 2005. godine, Kultura je napravila gubitak Studentskom centru u iznosu od preko 98.036.297,93 kuna!!! Da bih Vam predstavio veličinu tog gubitka, reći ću Vam da je to petina vrijednosti svih domova i ukupne imovine Studentskog centra!

Pitam se, cijenjena gospođo Rajković, koliko je od tih sredstava otišlo na stvaranje Vaše “dobre osobne međunarodne reputacije”, a koliko je otišlo na kulturnu djelatnost namijenjenu dizanju kulture naših studenata, zbog kojih i postoji i Studentski centar i Kultura Studentskog centra? Podsjećam vas da je Studentski centar financirao rad Vašeg programa kulture sa oko 12 milijuna kuna samo u prošloj godini, a da su studenti kupili samo 6 posto karata za sve Vaše predstave u toj istoj godini?

Pitam se, jesmo li mogli povećati i plaće potplaćenim djelatnicima Studentskog centra da nismo potrošili 98 milijuna kuna za kulturu kako je Vi zamišljate i za podizanje Vaše „osobne međunarodne reputacije“? Pitam se i što radi Vaših 50 zaposlenika, ako za svaki posao angažirate vanjske suradnike? I to zaposlenici koji su za isti stupanj spreme bolje plaćeni nego djelatnici drugih službi Studentskog centra! Ne vjerujem, gospođo Rajković, da je problem u njima…

Još jednom napominjem da nisam nikada ulazio niti osporavao kvalitetu Vašeg umjetničkog rada i Vašeg stvaralačkog talenta. Međutim, kao djelatnik Studentskog centra sam siguran da takva kultura, kakvu Vi vodite, koja nema niti jedne dodirne točke sa studentima, ustanovi Studentski centar nije potrebna. Ovo je moje mišljenje, koje ću uvijek braniti, ali o načinu rada kulture u Studentskom centru ja ne odlučujem. I ne zalažem se ovim za gašenje Teatra &td, ili, ne daj Bože, programa kulture u Studentskom centru.

Studentski centar ne smije ugasiti ni MM, ni Galeriju, ni kino u Savskoj 25, niti kino Forum, mada ste ih Vi doveli do neprepoznatljivosti. Legendarno kazalište, Teatar &td, ste i fizički uništili i sveli na 200 mjesta za sjedenje. Doduše, možda to i nije bilo glupo, jer Vaše predstave prodaju prosječno 34 karte!

Gospođo Rajković, radim analizu poslovanja kulture Studentskog centra, što mi je posao kao voditelju Kontrolinga, kojem to i jeste svrha, i zaključujem da je program kulture nekome majka, a nekome maćeha. Majka je raznim kulturnim djelatnicima iz Vašeg okruženja, koji su svoje utočište i izvor financiranja pronašli u SC-u, a maćeha je studentima, zbog kojih smo utemeljeni.

Danas sam dobio ugovore u kojima jednom redatelju stavljate 40.000 kuna u džep kao redatelju i 1000 kuna po predstavi kao jednom od glumaca, te 5000 kuna paušala za probe? A prosječan prihod predstava u prošloj godini je bio 726 kuna. Znači, sada znamo da će ta osoba zaraditi više nego mi po predstavi, uz sve troškove pripreme predstave i ostalih glumaca u istoj toj predstavi (vjerojatno i oni po 1000 kuna). Znači, stavljate mu u džep ,jedno dvije godišnje plaće djelatnice Prehrane, bez ikakvog rizika tog istog autora hoće li predstava uspjeti i koliko puta će se igrati?

Znam, ova premijera je usvojena u programu kulture za 2016. godinu i Studentski centar je treba financirati, ali dozvolite mi da postavim pitanje prelijevanja novca namijenjenog studentskom standardu u nešto što nema veze sa tim istim studentima. I hoćemo li to raditi i slijedećih godina.

Ja znam da se kultura mora sufinancirati i da nije tržišna djelatnost. Ali, bojim se da Vi ovdje, gospođo Rajković, stječući „osobnu međunarodnu reputaciju“, niste shvatili ulogu kulture u Studentskom centru. Zar Teatar &td nije osnovan kao eksperimentalno studentsko kazalište? Zar u njemu ne bi trebali režirati, glumiti i igrati i studenti naših sveučilišnih akademija? A mi punimo džepove nekim drugim bivšim studentima, Frljiću, Kurspahiću, koji su za nas vrlo skupi. Autori bez ikakvog rizika u stvaranju svojih predstava, jer sve to debelo plaća novac namijenjen studentskom standardu. I ovdje naglašavam, ne dovodim u pitanje njihov umjetnički rad, možda nisam kompetentan za njegovo ocjenjivanje, ali da novac namijenjen studentskom standardu ne trebamo prelijevati u njihove džepove, e, to tvrdim i uvijek ću braniti.

Ono u čemu Vam se zapravo divim je činjenica da se mijenjaju stranke na vlasti, mijenjaju ravnatelji i sanacijski upravitelji, uvode i provode nekakve polusanacije u ustanovi, a Vaš rad nitko ne dovodi u pitanje? Pa čak se ni sindikati koji ratuju za ukinuta radnička prava i kolektivni ugovor ne postavljaju pitanje zašto su radnici morali preko svojih leđa prelomiti 20 milijuna kuna kao doprinos sanaciji, a Vama netko omogućuje da radite gubitak koji je skoro dvostruko veći od ukinutih radničkih prava. Gubici koje radi kultura su skoro jednaki godišnjem prihodu od studenata za smještaj!

Gospođo Rajković, gubitak djelatnosti koju Vi vodite, na današnji dan, 13.10.2016., ukoliko nemate informaciju, iznosi 4,5 milijuna kuna. A ne zaboravite, Studentski centar je u sanaciji i radnici su ostali bez toplog obroka da bi dali svoj doprinos toj sanaciji..

Nije mi jasno zašto ni jedan od dva sanacijska upravitelja ništa ne poduzima da se to ludo trošenje studentskih novaca zaustavi? Zar to nije bit sanacije, smanjiti gubitke u poslovanju? Tu priznajem Vašu vještinu prodavanja magle, koja traje već desetak godina (pa i ovo Vaše očitovanje je pokušaj toga, mada poprilično zbrkan i nepismen). A Studentski centar tone i tone dalje, zahvaljujući i gubicima koje Vi stvarate svake godine. Ono što je možda i bitnije od gubitka je pitanje- što se financira tim gubitkom?

Gospođo Rajković, negdje u stvaranju Vaše “osobne međunarodne reputacije” izgubili ste kontakt sa studentima. Jedino oni ponekad znaju postaviti pitanje – u što se troši novac namijenjen studentskom standardu?

Gospođo Rajković, Vi ste pomoćnik ravnatelja za kulturu ustanove Studentski centar i djelujete u prostorima čiji je vlasnik Sveučilište i Studentski centar, koji su osnovani radi skrbi o prehrani, smještaju i zadovoljavanju kulturnih potreba studenata. Međutim, kako biste Vi rekli, mislim da je ovo Vama uzaludno objašnjavati…

Kao netko tko je promijenio nekoliko velikih firmi koje posluju na tržištu, volio bih da svoju „osobnu međunarodnu reputaciju“, koju ja uopće ne osporavam, pokušate valorizirati na tržištu, bilo domaćem ili međunarodnom, a da Studentski centar pustite da, umjesto pokrivanja gubitaka kulture svake godine, pokuša ta sredstva uložiti u poboljšanje studentskog standarda.

Molio bih da ovo moje pismo ne shvatite osobno, jer bih ga napisao bez obzira tko sjedio na Vašem mjestu, ukoliko bi radio kao što Vi radite.

Ako mi dopuštate i nešto osobno, onda bih Vam preporučio da koristite usluge lektora prije nego svoja nepismena “očitovanja” uputite bilo kome. Ne preporučujem to radi popravljanja Vaše “osobne međunarodne reputacije”, nego prvenstveno zbog ugleda Sveučilišne ustanove Studentski centar, u kojoj ste Vi, ipak, pomoćnik ravnatelja za kulturu.

S poštovanjem,

Ivan Čarapina,

U Zagrebu, 13.10.2016. godine

Dostavljeno: sanacijskom upravitelju, Sanacijskom vijeću, Službi zajedničkih poslova, Sindikatima u SC-u, Radničkom vijeću, Vladi RH, Ured premijera, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Sveučilištu u Zagrebu, rektoru Damiru Borasu

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI