Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, koje je formirala Vlada, a koje je činilo 17 vrlo različitih ljudi, nakon godine dana rada napisalo je izvješće o svom radu i donijelo je preporuke kako se suočiti s prošlošću. To izvješće Povjerenstva i nastupi predsjednika, akademika Kusića, ali i Jasne Omejec i drugih članova, umjesto smirivanja situacije obnovili su nove ideološke sukobe jer su se, kao objektivne znanstvene procjene o hrvatskoj prošlosti, pokušale nametnuti nove laži i krivotvorine
Jedna od najčuvenijih izjava velikog hrvatskog kardinala Franje Kuharića glasi: “Postoje linije crte s kojih se ne smiješ povlačiti.” Jedna od tih linija crta posljednje obrane hrvatskih nacionalnih interesa, hrvatske države i identiteta hrvatskog naroda, svakako je obrana Domovinskog rata kao jedinog temelja suverene i demokratske Hrvatske. Hrvati su u Domovinskom ratu obranili sebe i svoju državu, odnosno stvorili su je kao demokratsku državu u teškoj i krvavoj borbi protiv velikosrpskog i crnogorskog agresora i protiv Titove Jugoslavenske narodne armije. I nakon pobjede Hrvatske vojske i nakon priznanja Hrvatske kao demokratske države, nakon ulaska u Ujedinjenje narode, Europsko vijeće, Europsku uniju i NATO, napadi na Hrvatsku nisu prestali. Cijelo vrijeme i unutar Hrvatske, i u ratu i poslije rata, djeluje moćna peta kolona velikosrba i komunista, lažnih antifašista. Cijelo vrijeme Srbija kao agresor, piše memorandume i optužnice koje šalje širom svijeta, tvrdeći da je svaka hrvatska država fašistička i ustaška i ne samo Tuđmanova nego i današnja. Sustavno se šire laži da je Oluja bila najveći zločinački pothvat i najveći zločin poslije II. svjetskog rata i krivotvorinama se podižu optužbe da je Domovinski rat bio zločinački i ustaški, te da ga treba očistiti u potpunosti od ustaštva.
Iako je Međunarodni sud pravde presudio da je Srbija agresor i da je cilj agresije bilo stvaranje velike Srbije zločinima i logorima i sadašnje državno vodstvo Srbije ne odustaje od krivotvorina kojima optužuje Domovinski rat kao fašistički i ustaški pothvat. Glavni dokaz dugo vremena da je i današnja Hrvatska ustaška, bilo je uvođenje kune, koja je bila novac i za vrijeme NDH. Međutim, predsjednik Tuđman usprkos silnim napadima nije odustao od kune. I danas vole kunu i oni koji su je sotonizirali.
Druga meta napada, zapravo glavna meta je pozdrav „Za dom spremni“, za koji se tvrdi da je ustaški i fašistički, te da ga treba izbrisati čak i s grobova hrvatskih junaka koji su ginuli u stvaranju samostalne, suverene, demokratske Hrvatske s tim pozdravom, koji su na djelu dokazali da su spremni za dom dati svoje živote.
Nametanje novih laži i krivotvorina
Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, koje je formirala Vlada, a koje je činilo 17 vrlo različitih ljudi, nakon godine dana rada napisalo je izvješće o svom radu i donijelo je preporuke kako se suočiti s prošlošću. To izvješće Povjerenstva i nastupi predsjednika Povjerenstva, akademika Kusića, ali i Jasne Omejec i drugih članova Povjerenstva, umjesto smirivanja situacije obnovili su nove ideološke sukobe jer su se, kao objektivne znanstvene procjene o hrvatskoj prošlosti, pokušale nametnuti nove laži i krivotvorine. Stavovi i preporuke Povjerenstva su, ne samo netočni, nego su i opasni jer u stvari, ne samo da razbuktavaju stare ideološke sukobe, nego i prihvaćaju komunističko-srpsku verziju povijesti hrvatskog naroda. U ocjeni Nezavisne Države Hrvatske, u stvari, se novim krivotvorinama i jednostranošću lustriraju dva najveća Hrvata novijeg doba, Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman.
Jedan i drugi su se diferencirano odnosili prema težnji a i praksi hrvatskog naroda u II. svjetskom ratu da stvori svoju samostalnu i suverenu hrvatsku državu. I Stepinac i Tuđman su tvrdili da većina hrvatskog naroda, koji su podržavali stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, nisu bili fašisti nego domoljubi koji su vidjeli priliku da se u metežu II. svjetskog rata stvori i ostvari hrvatska država. Zato svođenje NDH samo na zločine, odnosno ne vidjeti ništa pozitivno, negirati da je ona bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom, je u stvari prihvaćanje komunističko velikosrpske lažne povijesti hrvatskog naroda. I Stepinac i Tuđman su osuđivali ustaške zločine, ali su razlikovali režim od ideje države i branili su pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. Stepinac, kao veliki kardinal i domoljub, iako je žestoko osuđivao zločine i ustaški režim, cijelim svojim životom i žrtvom branio je i obranio pravo Hrvata na vlastitu državu.
Istu politiku vodio je i Franjo Tuđman. U Domovinskom ratu, kada su ponovno komunisti i velikosrbi pokušali zločinima, logorima i masovnim ubojstvima, spriječiti hrvatski narod da stvori svoju državu, oživjela je kod mladih ljudi, koji u stvari pojma nemaju što se događalo u II. svjetskom ratu, ideja borbe za vlastitu hrvatsku državu. Oni su bili spremni dati svoje živote za dom i domovinu i mnogi su to učinili. U toj borbi, pozdrav “Za dom spremni”, nije bio ni ustaški, ni fašistički, ni nacistički, nego u stvari antifašistički, jer su se hrvatski mladi branitelji borili za demokratsku, slobodnu Hrvatsku, a ne za obnovu fašizma. Oni su bili istinski antifašisti, jer su se borili protiv četništva i crvenog fašizma koji je i nakon II. svjetskog rata, masovnim pogubljenjima i logorima, pokušao uništiti hrvatski narod. Dakle, ciljevi borbe hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, koji su na kraju i ostvareni, bila je višestranačka demokratska Hrvatska utemeljena na ljudskim, demokratskim, vjerskim i drugim slobodama i pravima.
Ponižavajuće je ono što nudi Povjerenstvo
Do tih ciljeva nije se dolazilo kao u nacizmu i fašizmu, masovnim zločinima. HOS-ovci, kao elitni dio hrvatskih branitelja, koji su pozdrav „Za dom spremni“ stavili u svoj ratni grb, nisu činili pojedinačne, a kamoli masovne zločine. Za razliku od onih protiv kojih su se borili, a koji su napravili i Srebrenicu i Ovčaru. Dakle, nedopustivo je pozdrav “Za dom spremni” iz Domovinskog rata izjednačavati s pozdravom “Za poglavnika i dom spremni” iz NDH. Hrvatski narod se nije borio da obnovi fašističku i nedemokratsku državu, nego se borio za svoju slobodu koju je ostvario.
Zbog toga neoprostiva je pogreška, ali ne samo pogreška, nego i pokušaj novog krivotvorenja istine o povijesti hrvatskog naroda, izjednačavati pozdrav “Za dom spremni” u Domovinskom ratu sa sličnim pozdravom za vrijeme NDH.
Ponižavajuće je ono što nudi Povjerenstvo, što preporučuje Vladi, da se samo izuzetno dozvoli upotreba pozdrava “Za dom spremni” u HOS-ovom grbu, na komemoracijama i groblju, uz odgovarajuće dozvole državnih tijela. Još je strašnije što su protivnici slobode hrvatskog naroda i takvu uvredljivu restrikciju eventualnog prava upotrebe pozdrava “Za dom spremni” na grobljima i komemoracijama, žestoko napali, tražeći da se i sa grobova skine pozdrav “Za dom spremni” jer je on, navodno, ustaški, fašistički, pa i nacistički.
Prilikom gostovanja predsjednika Povjerenstva, akademika Zvonka Kusića, u emisiji Nedjeljom u 2 bilo je vidljivo da je Povjerenstvo u stvari prihvatilo i nametnulo nove krivotvorine, da preporuča Vladi da se povuče s posljednje linije obrane i da prihvati ustašizaciju Domovinskog rata, da prihvati laž kao istinu. Ide se tako daleko da se domoljubni pozdrav “Za dom spremni” izjednačava s nacističkim pozdravom, što su vrlo grubo, bez imalo osjećaja za junake Domovinskog rata koji su pod tim pozdravom dali svoje živote, svojim izjavama učinili pojedini oporbeni političari. Kojima su i prijedlozi Povjerenstva da se napravi izuzetak i da se ne briše i ne zabrani taj pozdrav na grobljima i komemoracijama, nazvali prihvaćanjem ustaških, fašističkih i nacističkih simbola.
Gospođa Mrak Taritaš je otišla tako daleko da je pozdrav “Za dom spremni” na grbu HOS-a izjednačila s nacističkim pozdravom, sprdajući se s premještanjem ploče poginulim HOS-ovcima iz Jasenovca u Novsku izjavom: “To vam je isto kao da se nacistički pozdrav iz Auschwitza premjesti u München.” Dakle, za nju su branitelji, koji su stvorili ovu Hrvatsku, ne samo ustaše i fašisti, nego i nacisti. Sličnu izjavu, nažalost, dao je i predsjednik SDP-a, Davor Bernardić. On ide tako daleko da tvrdi da je čak i ponižavajući izuzetak da se pozdrav “Za dom spremni” može upotrebljavati na komemoracijama i grobljima, ali uz posebnu političku dozvolu, dokaz da ova HDZ-ova vlast rehabilitira fašizam i ustaštvo.
Titoistički sustav – manje zlo od ustaškog sustava!?
Nažalost, osim dr. Tanjića koji je bio jasan u neprihvaćanju biti podvale Povjerenstva i drugi članovi Povjerenstva koji su izrazili drukčiji stav nisu imali hrabrosti, ne znam iz kojih razloga, da se oštro suprotstave prihvaćanju monstruoznih laži da je pozdrav “Za dom spremni” u Domovinskom ratu isključivo ustaški i fašistički, te da nema novu dimenziju i novi sadržaj. Dakle, ne prihvaća se diferencirano gledanje na različite inačice pozdrava “Za dom spremni” kroz hrvatsku povijest, a pogotovo se ne prihvaća razlika između pozdrava “Za dom spremni” u Domovinskom ratu i sličnih pozdrava u NDH.
Za razliku od pozdrava “Za dom spremni”, prema kojem se Povjerenstvo ne odnosi diferencirano uvažavajući istinu da je on u različitim razdobljima hrvatske povijesti imao različiti sadržaj i značenje, Povjerenstvo pravi drugu katastrofalnu pogrešku jer diferencira zvijezdu petokraku i prema njoj se odnosi na vrlo različit način u različitim razdobljima hrvatske povijesti. Povjerenstvo zvijezdu petokraku, bez ikakvih ograda, karakterizira kao antifašistički pozitivni simbol za vrijeme II. svjetskog rata, preskačući činjenicu da je i u II. svjetskom ratu ona bila simbol komunističke revolucije, a ne samo antifašističke borbe hrvatskog naroda, odnosno da je ona već krajem II. svjetskog rata postala simbol staljinističko-titoističke diktature i da su pod tom zvijezdom pobijene tisuće i tisuće, ne samo vojnika, nego i civila na najstrašniji način. Od tada se antifašizmom štiti i brani od istine titoističko-komunistički zločinački sustav i praksa. Za razliku od odnosa prema ustaštvu i fašizmu, Povjerenstvo pravi novu veliku povijesnu pogrešku, jer titoistički komunizam tretira kao manje zlo od ustaškog fašizma. Na taj način se rehabilitiraju komunizam i titoistička zločinačka diktatura i prikazuju kao navodno manje zlo od fašističkog totalitarizma. To je netočno, jer i jedan i drugi režim su načinili toliko zla da ni jedan ne može biti manje zlo od drugoga, jer oba su apsolutno zlo.
Dakle, u odnosu na komunističke zločine i na kraju II. svjetskog rata i u Domovinskom ratu, koji su bili brojniji od ustaško-fašističkih, ali i okrutniji, Povjerenstvo rehabilitira crvenu zvijezdu petokraku, a onda i titoistički sustav kao manje zlo od ustaškog sustava. Povjerenstvo u stvari prihvaća veliku podvalu i potvrđuje velikosrpsko komunističke krivotvorine o povijesti hrvatskog naroda, jer ne želi prihvatiti istine o borbi hrvatskog naroda za svoju slobodu. Ono ne razlikuje težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom, od ustaškog režima i zločina. Ono bez ostatka prihvaća komunističku srpsku lažnu povijest o II. svjetskom ratu bez ikakvih ograda, te na posredan način, u stvari, lustrira i Franju Tuđmana i Alojzija Stepinca.
Najveća uvreda hrvatskim braniteljima
Povjerenstvo je prihvatilo da se crvena zvijezda petokraka različito valorizira u povijesti, ne samo kao simbol zločinačkog komunističkog, nego i kao simbol hrvatskog antifašizma. Međutim, isti takav odnos nema prema upotrebi pozdrava „Za dom spremni“ u vrijeme NDH i u Domovinskom ratu. Zato je potrebo zatražiti da se otvore javne rasprave o stavovima Povjerenstva i da se argumentirano odbace neki stavovi kao vrlo opasni i protiv interesa hrvatskog naroda. Kao prilog toj budućoj raspravi, navest ću neke činjenice kako ih ja vidim o pozdravu „Za dom spremni“.
Točno je da je pozdrav “Za dom spremni”, odnosno pozdrav “Za poglavnika i dom spremni”, bio službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustaškom pokretu i da je zbog rasnih zakona i zločina kompromitiran. Međutim, istina je da je taj pozdrav za vrijeme Domovinskog rata rehabilitiran i da nije bio fašistički pozdrav, nego domoljubni pozdrav upravo u borbi protiv komunističkog i četničkog fašizma. Istina je, koju nikakva komisija ni političari ne mogu promijeniti, da su se mladi branitelji, koji su dali svoje živote, borili za demokratsku i slobodnu Hrvatsku, a ne za fašističku Hrvatsku i da u svojoj borbi nisu činili nikakve zločine, niti su postavljali bilo kakve ustaške ciljeve. Istina je, da su oni dali svoje živote da bi stvorili demokratsku višestranačku slobodnu Hrvatsku, a ne da bi obnovili ustašku NDH. Tretiranje pozdrava “Za dom spremni” u Domovinskom ratu, kao ustaškog i fašističkog pozdrava, najveća je uvreda hrvatskim braniteljima. To je prihvaćanje velikosrpske promidžbe koja svaku borbu za hrvatsku državu proglašava ustaškom i fašističkom. Pokušaj da se pozdrav “Za dom spremni” legalizira samo na groblju, uz posebne dozvole i u iznimnim situacijama, ne izjednači s ustaškim pozdravom, odnosno da se ne prizna da se radi o potpunom novom domoljubnom pozdravu koji je nastao u Domovinskom ratu, najveća je opasnost za hrvatsku državu i hrvatski narod.
Dakle, da zaključim. Ako se diferencira povijest crvene zvijezde petokrake na pozitivno i negativno razdoblje, ako se ona smatra pozitivnim antifašističkim simbolom u određenom razdoblju, a u određenom razdoblju simbolom zločinačkog sustava, onda je to trebalo napraviti još više za pozdrav “Za dom spremni”.
Pod pozdravom “Za dom spremni” ginuli su mladi ljudi ugrađujući svoje živote u slobodnu, demokratsku suverenu Hrvatsku. Njih su ubijali oni koji su imali kokardu i crvenu zvijezdu petokraku, koji su ognjem i mačem, logorima i masovnim ubojstvima pokušali spriječiti hrvatski narod ostvariti svoju samostalnu i suverenu državu.
Uvjeren sam da je nužno nastaviti rasprave u demokratskoj političkoj borbi, odbaciti i mišljenje Povjerenstva i političara koji podržavajući stavove Povjerenstva u stvari prihvaćaju da se nastave ideološke borbe u Hrvatskoj, odnosno koji prihvaćaju demonizaciju Domovinskog rata i optužbe da je, ne samo Tuđmanova Hrvatska, nego i svaka Hrvatska – ustaška država.
Nametanje neistina o hrvatskoj povijesti
Bojim se da je ovo što se danas događa vezano za Domovinski rat, napuštanje posljednjih linija obrane, da se radi o kapitulaciji, pa čak i indirektno lustraciji Tuđmana i Stepinca, koji su diferencirano govorili o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i koji su branili pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu i koji su tvrdili da se hrvatski narod u ogromnoj većini nikada nije borio ni za fašističku, ni komunističku totalitarnu državu. Ako je temelj suverene Hrvatske pobjeda u Domovinskom ratu, onda je negacija veličine Domovinskog rata ako se prihvati krivotvorina da su se mladići koji su žrtvovali svoje živote, navodno, borili za ustašku i fašističku Hrvatsku, a ne za slobodnu Hrvatsku.
Bio sam bliski suradnik Franje Tuđmana u ratno vrijeme. Bio sam i potpredsjednik Ratne vlade i član Vrhovnog državnog vijeća u najužem sastavu. Bio sam s Tuđmanom na povijesnom sastanku s Miloševićem u Moskvi. Bio sam i svjedok i akter drugih povijesnih događaja. Cijelo vrijeme pišem i borim se za istinu. Zato i sada ne mogu ne reagirati na kapitulaciju Hrvatske i na prihvaćanje lažne neistinite i protuhrvatske povijesti koje nameće Povjerenstvo uz političku podršku Vlade. Želio sam i ponudio sam se da sudjelujem u radu Povjerenstva zajedno s akademikom Rudolfom, prof. dr. Jurčevićem, prof. dr. Bancem, prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, dakle s ljudima koji su sudjelovali u povijesnim procesima, ne samo kao znanstvenici, nego i kao domoljubni hrvatski političari. Nitko od nas nije imenovan za člana Povjerenstva, ali su se, nažalost, u tom Povjerenstvu našli neki koji su na djelu za vrijeme Domovinskog rata i poslije, cijelo vrijeme u stvari nametali krivotvorine, koji su pokušavali i pokušavaju pod krinkom antifašizma negirati ili ublažiti zločinački karakter titoističkog sustava.
I Ovčara i Srebrenica i drugi masovni zločini učinjeni su u ime crvene zvijezde petokrake. Sa crvenom zvijezdom petokrakom na kapi ubijani su nevini mladići, koji su se borili za dom i domovinu i koji su upotrebljavali pozdrav “Za dom spremni” u izvornom značenju riječi, obrane doma i domovine i borbe za demokratsku Hrvatsku. Tu njihovu borbu danas proglašavati sramotom, fašističkom, ustaškom je – nedopustivo. Nedopustivo je da to rade bivši komunisti, ali i mladi novoskojevci, poput predsjednika SDP-a, koji bi simbol HOS-a skidao i s grobova hrvatskih heroja.
Ovo su pitanja na koja treba odgovoriti vodstvo HDZ-a, jer HDZ je dužan, ne samo verbalno nego i na djelu, u cjelini obraniti Tuđmanovu strategiju. O tome sam i napisao knjigu prošle godine, “Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”, u kojoj dokazujem bit strategije i jednog i drugog velikana. Prihvaćanje i podrška stavovima Povjerenstva, koje nameće kao navodnu istinu krivotvorine i jednostrano tumačenje hrvatske povijesti, zatvara usta svima nama koji se godinama borimo za istinu.
Dakle, došli smo, kako kaže kardinal Kuharić, u situaciju da nas žele potisnuti s posljednjih linija obrane hrvatske suverenosti i nacionalnog ponosa. Da nas žele natjerati da prihvatimo neistine i podvale o Domovinskom ratu.
Ohrabruje što su u borbi za istinu progovorili mnogi domoljubi, stručnjaci i institucije i predložili, vrlo argumentirano, da stajalište Povjerenstva treba odbaciti, jer da ono unosi nove krivotvorine i nameće hrvatskom narodu nove, u stvari, stare neistine o hrvatskoj povijesti.