U Hrvatskoj turističkoj zajednici nisu željeli reći koliko su novca dali na podijeljenju vodu plus tzv. posebne privjesnice, kao da se u najmanju ruku radi o njihovim privatnim novcima, a ne novcima svih hrvatskih poreznih obveznika. Klasična hrvatska priča
Iako smo toplije dana dočekali nešto kasnije nego što smo na to navikli, Hrvatska je – usprkos lošem bookingu kojeg se za sada pokušava relativizirati – ušla u glavnu turističku sezonu. Diljem Lijepe naše viđamo turiste iz svih krajeva svijeta, a navala gostiju ipak se najviše ‘osjeća’ na prometnicama i cestovnim graničnim prijelazima.
Da volimo turiste i da im želimo ugodan boravak, pokazali su prve prave turističke subote upravo iz Hrvatske turističke zajednice. Naime, tada je održana akcija podjele vode s porukom kao znak dobrodošlice turistima, koja se odvijala na graničnim prijelazima Bregana, Macelj, Plovanija i Rupa te na naplatnoj postaji Lučko.
Za tu je priliku napravljen i poseban branding na bočicama ‘Jane’, na kojem je Hrvatska turistička zajednica istaknula našim dragim turistima i posebnu poruku na engleskom jeziku: “Croatia’s crystal clear waters are yours to discover! Welcome to Croatia and Discover more at Croatia.hr”.
Uz vodu su podijeljene i posebne privjesnice, izrađene specijalno za tu prigodu, a HTZ tog je dana podijelio ukupno 50.000 bočica vode Jane — kako se nerjetko može čuti – „naše najpoznatije vode”.
Turistima smo dijelili — rusku vodu!
Ova akcija koju HTZ provodi već neko vrijeme i više je nego pohvalna. No, turistima smo u ovom slučaju dijelili ni manje ni više nego – rusku vodu! Naime, Izvor Sveta Jana, gdje se puni famozna voda s porukom, odnedavno, zaslugom upravo Plenkovićeve vlade pripada Rusima. Rusi su je dobili kada je izbila afera Agrokor, odnosno, Agrokor je tada morao založiti Jamnicu, a založeno je i poljoprivredno zemljište, koje je taj koncern imao u zakupu.
Da skratimo priču. Rusi nam prodaju našu vodu, pa je sukladno tome već sada možemo nazvati i ‘ruskom’ vodom, a ta je ista voda u ogromnim količinama podijeljena turistima u znak dobrodošlice u Hrvatsku!
Dakle, rasprodaja hrvatskog nacionalnog bogatstva, koju uporno niječe Plenkovićeva vlada a koja je izvedena otimanjem i prepuštanjem najveće hrvatske privatne kompanije strancima (za koje ni danas nismo sigurni tko su zapravo), dovela je do apsurda kakav je izgleda moguć jedino u današnjoj Hrvatskoj. Hrvatsku vodu sada crpe Rusi i ostali, pa ju predstavljaju kao domaću i onda je (pre)prodaju hrvatskoj državi i građanima.
Zastrašujuća je činjenica da je Hrvatska svoje vodeno blago, umjesto da ga iskoristi, ali i čuva za buduće generacije, počela prodavati strancima. Naime, Podavka je prodala Lipički studenac Česima, Sveti Rok je zbog lošeg poslovanja i stečaja otišao u ruke vlasnika iz Saudijske Arabije, Cetinu je preuzela offshore kompanije iz američke države Delaware na rok od 50 godina, dok Jamnica, odnosno Jana sada pripada Rusima.
Svijetu je odavno postalo jasno kako će se bitke u budućnosti voditi ne zbog nafte, već zbog vode. Hrvatima, očigledno, to nije jasno. Da nam je jasno, čuvali bismo svaku kapljicu vode i ne bismo se dali ‘navući na tanak led’ te vjerovati u bajke kako je ono što dolazi u boci bolje i zdravije od onoga što dolazi direktno iz prirode u naše slavine…
HTZ uporno skriva koliko smo platili vodu podijeljenu turistima
Iako je voda jedno od temeljnih ljudskih prava koje stoji i u UN-ovoj deklaraciji, trend u Hrvatskoj je takav da voda sve više postaje komercijalna, a privatizacijom izvora i vrela ona postaje ekskluzivno pravo pojedinaca i velikih korporacija. Ukratko bogatih!
Vodu koja je 15.lipnja podijeljena turistima, trebalo je platiti Rusima, pa smo sukladno tome uputili upit Hrvatskoj turističkoj zajednici, u kojem smo ih pitali kolika je bila nabavna cijena vode ali i posebno izrađenih privjesnica koje su podijeljene uz vodu.
Odgovor koji smo dobili zapravo je i više nego interesantan.
“Podjela brendirane vode s porukom dobrodošlice turistima akcija je koju dugi niz godina financira i provodi Hrvatska turistička zajednica. Akcija dobrodošlice dijeljenja prirodne negazirane vode punjene na izvoru u Hrvatskoj i ove je godine dio našeg Godišnjeg plana rada usvojenog od strane Turističkog vijeća HTZ-a”, napisali su u HTZ-u te dodali:
“Cilj akcije je dodatno promovirati Hrvatsku kao zemlju ljubaznih i dobrih domaćina, ali i izražavanje zahvalnosti brojnim turistima koji su za svoja odredišta odabrali hrvatske destinacije.”
Iako smo tražili konkretne brojke, odgovor na to pitanje nismo dobili, već nam je rečeno da što se tiče pribavljanja bočica, prema uobičajenoj proceduri, proveden je postupak nabave u kojoj je HTZ od više gospodarskih subjekata zatražio dostavu ponuda.
„Prihvaćena ponuda u cijeni je uključivala brendiranu etiketu i privjesnicu putem koje smo brojnim turistima promovirali hrvatske otoke. Inače, ovogodišnja akcija uključivala je podjelu 50.000 bočica na pet lokacija (na graničnim prijelazima Bregana, Macelj, Plovanija i Rupa te na naplatnoj postaji Lučko)”, mudro su zaobišli škakljivu temu u HTZ-u kao da se radi u najmanju ruku o njihovim novcima a ne novcu hrvatskih poreznih obveznika.
Upit o cijeni vode poslali smo i u ‘Jamnicu’, no do zaključenja ovog teksta, niti iz te kompanije se nisu oglasili na naš upit.
Računica je jednostavna: Evo koliko smo (pre)platili vodu!
‘Odbijeni’ na oba fronta, do okvirnih smo cijena morali dolaziti raspitujući se po tržištu, a do brojeva zaista nije bilo teško doći. Kada se matematika stavi na papir, računica nam vrlo lako može pokazati konkretno stanje: s obzirom na posvemašnju šutnju, ne bi bilo ništa čudno da je naša voda koju nam prodaju Rusi ovom prilikom preplaćena!
Kako smo doznali, cijena bočice vode u veleprodaji iznosi 2,50 kuna, dok je cijena ovakvih privjesnica na tržištu oko 0,15 kn po komadu. Ako je Hrvatska turistička zajednica podijelila 50.000 komada bočica vode, Rusima se u tom slučaju platio iznos od minimalno 125.000 kuna, dok su nas privjesnice koštale oko 7.500 kuna.
Bez uključenih ostalih troškova (logistike, dnevnice ljudima koji su dijelili vodu turistima), već je i samo ovo prevelik iznos koji smo platili Rusima kako bismo turistima mogli pokloniti pola litre naše vode, ako ju uopće više možemo svojatati.
Nije to, naravno, iskeširala Hrvatska turistička zajednica — Rusima smo vodu za naše turiste platili svi mi, odnosno svi hrvatski porezni obveznici. Što je najbolje od svega, ako ćemo suditi po dopisu koji nam je stigao iz Hrvatske turističke zajednice, ovakve smo akcije plaćali u više navrata!
Dragi turisti, niste pili našu vodu!
Iako su se turisti vjerojatno razveselili ovom malom i simpatičnom znaku dobrodošlice, ‘uvalili smo im patku’ u ovom slučaju. Nisu se napili naše vode, već one koju su Rusi dobili zahvaljujući lošoj gospodarskoj politici koja se vodi u Hrvatskoj.
Hrvatska je zemlja koja se na području Europe može pohvaliti s najvećom količinom pitke vode, no ovo bogatstvo za nas je, izgleda, mrtvo slovo na papiru koje nam ništa ne znači, baš kao i puno toga u ovoj zemlji. Jer, zašto bi se inače odricali nečega što je ekvivalentno slobodi i životu?
Prodali, dali, založili — sasvim je nebitno. Ono što je jedino bitno jest činjenica da strancima moramo platiti vodu za koju okolo prodajemo priču da je naša. Nije naša. Ruska je. Dragi turisti, lagali smo vam!
Kada se sve zbroji, možda bi bilo bolje da je slogan na bočici bio: „Russian crystal clear waters are yours to discover! Welcome to Croatia and Discover more at Croatia.ru.”