Uništila je Teatar &TD, kulturu SC-a i ostavila mu gubitak od 110 mil. kuna!

Facebook

Još 2005. se glumački ansambl Teatra &TD obratio Stjepanu Mesiću, Ivi Sanaderu, Vladimiru Stojsavljeviću i kompletnoj hrvatskoj javnosti javnim apelom protiv 'stava' Nataše Rajković, privremene predsjednice Programskog vijeća Studentskog centra, da profesionalni ansambl &TD-a - ne treba postojati. Osim toga, Nataša Rajković je u ime Programskog vijeća odbila dotacije Gradskog ureda za kulturu i Ministarstva kulture za tekuću godinu... Desetak godina poslije tog apela, Nataša Rajković se pojavila u ulozi 'spasiteljice' Teatra &td i pozvala javnost da ne dopusti njegovo zatvaranje...

Od svog imenovanja za pomoćnicu upravitelja Studentskog centra 2005. godine, Nataša Rajković je krenula s uništavanjem Kazališta &TD i micanjem svih autoriteta koji su do tada radili u kulturi Studentskog centra. Iste te godine, 27. siječnja, Nataša Govedarica je pisala:

„Kazalište ne umire u trenutku zatvaranja; umire u dugom vremenu gubljenja publike. Upravo zato, smrt kazališta, kao i smrt novina ili časopisa, nipošto se ne može smatrati ”slučajnom”. Smrt kazališta znači da se raspršila ili ugasila cijela jedna kulturalna epoha. Srećom, smrt institucija u našoj je kulturi ekstremno rijetka pojava. Mnogo su češće metuzalemska dugovječnost nekvalitete, brižno njegovanje umišljenih veličina, te toleriranje tvrdokornih banalnosti. Krenimo od kronike najavljene smrti: glumački ansambl Teatra &TD nedavno se obratio Stjepanu Mesiću, Ivi Sanaderu, Vladimiru Stojsavljeviću i kompletnoj hrvatskoj javnosti javnim apelom protiv ‘stava’ Nataše Rajković, privremene predsjednice Programskog vijeća Studentskog centra, da profesionalni ansambl &TD-a – ne treba postojati. Osim iskazanog stava, Nataša Rajković učinila je još nešto što se glumcima učinilo uistinu alarmantnim: u ime Programskog vijeća odbila je dotacije Gradskog ureda za kulturu i Ministarstva kulture za tekuću godinu…“

Desetak godina poslije tog napisa, gle čuda(!?), Nataša Rajković se pojavila u ulozi onoga tko spašava Teatar &td i pozvala javnost da ne dopusti njegovo zatvaranje. Portal TEATAR.HR, koji bi se, valjda, trebao boriti za prava hrvatskih kazališta, pokrenuo je peticiju da se ona, koja je jedno od njih uništila, spasi od već pripremljene smjene. Peticiju je pokrenuo Miran Kurspahić, koji je svih 15 godina dobivao svake godine novac od Nataše Rajković. Da bismo prihvatili njegovu peticiju, pozvali bismo ga da nam odgovori na četiri pitanja: Koliko je novca dobio od Studentskog centra u posljednje nekoliko godina; Koliko njegovih predstava je igrano u Tatru &TD?; Koliko se proda ulaznica po predstavi?; Koliko su tih ulaznica kupili studenti?

Profil takvog portala i takvog umjetnika ne zanima što je ta ista Nataša Rajković uništila jedno od najkvalitetnijih kazališta, što ga je pravno izbrisala iz ustroja ustanove kojoj pripada, što je čak fizički uništila kazališnu dvoranu, praveći veću scenu nego prostor za gledatelje, ne zanima ih što je u sistematizaciji izbrisala mjesto ravnatelja kazališta. Ništa ih ne zanima, osim fotelje gospođe Rajković…

Najvažniji – mandat gđe. Nataše…



Gdje je bio portal Teatar.hr kada je Nataša Rajković dala otkaz Mladenu Martiću, legendi Studentskog centra i kvalitetnom kulturnom djelatniku, koji je kasnije morao raditi u Varaždinskom kazalištu, kojem je uništila zdravlje i upropastila ga, a on kasnije tužio Studentski centar i dobio spor? Ne sjećamo se šatora Mirana Kurspahića, koji je sve to znao!?

Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, koraci tutnje u napad, naprijed, uz druga je drug…

Pokrenuti su svi lijevi i lijeviji mediji za spas drugarice Nataše. Potpisivala se peticija, u kojoj nisu iznenadili njeni potpisnici: Rada Borić, Linda Begonja, djevojka Olivera Frljića, Miran Kurspahić. Tomislav Čadež je u Jutarnjem ponovo objavio gotovo identičan tekst star 7 mjeseci, a nakon prve objave bili su mu prezentirani svi podaci kojima se pobijao njegov tekst. Znači, znao je, ali Nataša nije smjela – pasti…

Opet nije bilo važno što je Teatar &td prodavao samo po par karata po predstavi, opet nije bilo važno što su igrali uvijek isti autori (gle čuda, opet Miran Kurspahić, Oliver Frljić, Saša Broz…), opet nije bilo važno što je sva dobivena sredstva iz vanjskih izvora, Nataša u cijelosti vraćala svojim prijateljima. Svi su oni bili potpisnici peticije, a Studentski centar gomilao je gubitke i gubitke. Nevjerojatnih 110 milijuna u mandatu gospođe Nataše!!!

Nije taj novac bačen, njima su se Natašini prijatelji financirali od studentskih dana do njihovih pedesetih godina, njima se kupovala naklonost medija i opskurnih portala. Jedan od njih, Miran Kurspahić, po zvanju svašta nešto i kazališni redatelj, čak je postavio šator u dvorištu Studentskog centra, u znak protesta za očuvanje pozicije Nataše Rajković. To je, valjda, bio najbolje plaćeni prosvjednik u povijesti demokracije!!! Čak je i jedan od najvećih voditelja koje je Teatar &td imao, Vjeran Zuppa, u HRT-ovoj emisiji Pola ure kulture izjavio, da ne shvaća kome treba ovakav Teatar &td kakvim ga je napravila Nataša…

Zašto je donesena odluka o smjeni Nataše Rajković? I tu ćemo se poslužiti gore spomenutim tekstom iz 2005. godine:

„No, vratimo se Teatru &TD: građani očito neće ostati bez teatra u Savskoj, ali pitanje je hoće li se ikada više na toj lokaciji dogoditi teatar koji plijeni nezaboravnim, reformatorskim predstavama. Ili bismo se trebali zadovoljiti bitno nižim kriterijima izvedbi? Možda Teatar &TD ima neotuđivo pravo trajati kao loše kazalište? Možda je slavna prošlost dovoljan zalog njegove budućnosti…?“

I onda se Studentskom centru dogodio sanacijski upravitelj, Mirko Bošnjak, koji je odlučio stati na kraj takvoj raboti, koji nije pristao na niže kriterije izvedbi i predstave koje nitko ne gleda, nije pristao na život na slavnoj prošlosti Stilskih vježbi, lutkarskog Hamleta, nego je tražio povratak Teatra &TD kakvog svi pamtimo. Važno je napomenuti da ovdje nije bio u pitanju stav političkih stranaka, jer je i bivši sanacijski upravitelj, SDP-ov, Pejo Pavlović, htio smijeniti Natašu. U stilu svog predsjednika stranke, odustao je kada ga je ona počela razvlačiti po medijima, a nazivali su ga i kojekakvi polupismeni političari. No, zašto je smijenjena Nataša Rajković?

Nataša Rajković je smijenjena prvenstveno zbog velikih gubitaka koje je radila Studentskom centru, nekvalitetnog programa koji nije nikoga zanimao, a najmanje studente. Odabir suradnika koji su sudjelovali u njenim programima, kao centar njenog zanimanja, odudarao je od hrvatske stvarnosti, posebno od činjenice da je kultura jedna od statutarnih djelatnosti Studentskog centra, a ne države Hrvatske.

Trošenje novca studentskog standarda
S kulturom Nataše Rajković, koja se financirala novcem namijenjenim studentskom standardu, surađivali su najčešće umjetnici, veličine u „regionu“:

– Aleksandar Stojković, rođen u Boru, Srbija. Njegovo „je iskreno i emocijama nabijeno pjesništvo nerijetko inspirirano životom u rudarskom gradiću na jugoistoku Srbije“;

– Oliver Frljić, rođen u Travniku, Bosna i Hercegovina. Autor koji izričito izjavljuje da on nije hrvatski kazališni redatelj. Jedino, kada u Poljskoj uvrijedi cijeli narod i državu, gdje za njega traže zabranu ulaska u državu, on postaje hrvatski autor, barem tako izvještavaju svi poljski mediji. Osim Poljske, na sličan način je tretiran i u Austriji;

– Aleksandar Švabić, mladi režiser iz Beograda, koji je završio kazališnu režiju na FDU-u u Beogradu, kojeg je slavni Rade Šerbedžija pozivao iz Beograda da režira jednu od premijera u njegovom teatru „Ulysses“, na Brijunima, kazališnu predstavu o Mati Parlovu. Bravo, Rade, jer Hrvatska „nema“ mladih režisera koji bi mogli režirati predstavu o Mati Parlovu. Najbolje je i organizirati da publika dođe na premijeru – brodom iz Beograda. Bitno je da se sva ta maškarada na Brijunima financira novcem iz hrvatskog proračuna.

Koliko je Nataši Rajković, istodobno, važan region, pokazao je i njen dopis u ime Studentskog centra zbog zatvaranja nekakve galerije u Beogradu:

Ovaj dopis je pisan na memorandumu Studentskog centra, pa je pitanje – je li imala odobrenje Ravnatelja za ovo???

No, kao što smo naglasili, Nataša je smijenjena isključivo uzbog ostvarenih gubitaka, što zorno pokazuju podaci iz priložene tabele:

2005. – 10.014.650
2006. – 10.915.724
2007. – 9.377.410
2008. – 11.193.152
2009. – 7.957.064
2010. – 8.223.565
2011. – 10.266.112
2012. – 10.266.112
2013. – 6.873.018
2014. – 7.891.979
2015. – 8.254.798
2016. – 7.009.505
2017. – 6.955.870

Sanacija i uočene nepravilnosti…

Naime, uvođenjem sanacije Studentskog centra, uočene su sve kritične točke u njegovom poslovanju. Dolaskom sanacijskog upravitelja, dugogodišnjeg zaposlenika Studentskog centra, Mirka Bošnjaka, počelo se ozbiljnije raditi na njihovom otklanjanju. Već prve kontrole su ukazale na probleme u Prehrani, pa su dodatno kontrole pojačane i donijele su osjetno smanjenje ulaznih troškova. Zaposlenici Prehrane su kvalitetno reagirali, ispravljali uočene greške u poslovanju, a nije isključeno da će protiv onih čije greške prelaze granice propusta, biti poduzete i kaznene prijave…

Pojačane su i kontrole u provjeri javnih natječaja za studentske domove, koje nisu ukazivale ni na kakve ozbiljne propuste, uvedene su kvalitetnije kontrole utroška materijala u sektoru smještaja i tu je bilo puno manje problema nego u Prehrani.

Pokušaj uvođenja kontrole u rad djelatnosti kulture, u kojoj su uočeni veliki propusti i nepravilnosti u radu, uzrokovali su nesmiljene napade pomoćnice za kulturnu djelatnost, prvo na sanacijskog upravitelja, Peju Pavlovića, pa na sanacijskog upravitelja, Mirka Bošnjaka, a ponajviše na voditelja Odjela kontrolinga, mr. Ivana Čarapinu. Nataša Rajković ih je prozivala, blatila na osobnoj razini, proglašavala da žele uništiti kulturu Studentskog centra, a niti u jednom trenutku nije argumentirano opovrgavala njihove tvrdnje i otkrivene činjenice.

Kako bi se zaštitio, mr. Ivan Čarapina je napisao Otvoreno pismo gospođi Nataši Rajković, 13. listopada 2016., koje je, poput njenih uvreda na njegov račun, poslao na sve instance, pa tako i na Ured premijera, Ministarstvima znanosti i obrazovanja, kulture, te ostalima za koje je smatrao da je neophodno upoznati ih s nastalom situacijom.

Ured premijera, krivo shvaćajući svoju ulogu, uputio ga je na ministricu Obuljen, a ona je odmah korektno odgovorila da Ministarstvo kulture nije nadležno za probleme kulture Studentskog centra, nego – Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Istu ministricu ta nenadležnost nije smetala da kasnije pozove sanacijskog upravitelja, Mirka Bošnjaka, i umiješa se poslovanje Studentskog centra, što je Nataša Rajković shvaćala i obznanjivala kao – ministričinu podršku svom radu. Moramo ovdje napomenuti da je ministrica Obuljen kasnije izjavila nekoliko puta da je njena podrška bila načelna, zbog podrške kulturi kao djelatnosti u Studentskom centru, a da je krivo shvaćena kao podrška Natašinom radu. Činjenica je da je djelatnost kulture po važećem Statutu, jedna od četiriju temeljnih djelatnosti Studentskog centra i da nikada nije bio problem u tom statusu, nego u načinu vođenja. No, iako nenadležna za Studentski centar, ministrica Obuljen je, ipak, tražila da joj se dostave nepravilnosti koje su uočene u poslovanju kulture.

Sve te nepravilnosti su joj dostavljene u podužem dopisu, koji smo dobili zahvaljujući našim izvorima u Ministarstvu kulture, iz kojih je vidljivo da je pomoćnica upravitelja za kulturu Studentskog centra, Nataša Rajković, smijenjena prvenstveno zbog katastrofalno lošeg vođenja djelatnosti kulture, zbog nepoštivanja bilo kakvih zakona i pravila, te zbog odbijanja bilo kakve suradnje u uvođenju zakonitosti i transparentnosti u poslovanje djelatnosti kulture:

Činjenice protiv gđe. Nataše Rajković…

Pravdanje gotovinskih računa za taksi usluge od uvijek istog taksiste, uz potpis pomoćnice sanacijskog upravitelja za kulturu, na kojima je bio isti iznos, različiti datumi, a isti broj računa;

Podizanje akontacija bez pravdanja prethodnih, tako da su neki djelatnici kulture raspolagali i većim iznosima kroz duže razdoblje;

Zadržavanje utrška od prodanih karata u djelatnosti kulture i njegovog nepolaganja u centralnu blagajnu, zbog čega je došlo do krađe novca i otkaza jednom djelatniku;

Nedostavljanje svih informacija potrebnih za sklapanje ugovora s vanjskim suradnicima, tako da su ti ugovori uvijek bili nepotpuni;

Nepostojanje cjenika i protokola za iznajmljivanje poslovnih prostora, tako da su oni iznajmljivani u rasponu od besplatno do vrlo skupo, ovisno o volji pomoćnice sanacijskog upravitelja za kulturu, a ponekada i bez ikakvog pravnog ugovora o iznajmljivanju! (Npr. u medijima se pojavi napis kako „Dokukino KIC privremeno seli na adresu svog filmskog prijatelja MM centra u Savskoj 25“, pojavi se i zahvala nakon povratka u vlastite prostore, a u Studentskom centru ne postoji nikakav ugovor da su boravili u njihovom prostoru);

Davanje pojedinih prostora na korištenje osobama s kojima nije sklopljen nikakav ugovor. Primjer skatebordera, koji su se pojavili tek nakon što je zbog sigurnosti osoba stavljen ključ na urušeni prostor i njihove izjave da oni ključ mogu vratiti samo Kulturi promjene, koja im ga je dala!!!

Odnošenje skupe opreme Studentskog centra, koja se prilikom inventure upiše kod koga je, ali se ne vraća. Slučaj sa skupim Marantz snimačem, koji je tek nakon više inzistiranja, gospođa Silvija Stipanov, vratila u Studentski centar prilikom preuzimanja dužnosti gospodina, Šišmanovića. Uz napomenu, spomenuta gospođa ima i privatnu firmu za snimanje audio zapisa;

Postojanje ugovora o izvršavanju nekih poslova s vanjskim suradnicima, bez mogućnosti kontrole obavljenih poslova;

Ugovaranje poslova preko Student servisa mjesec dana nakon što su oni obavljeni, bez mogućnosti kontrole rada i bez prethodne suglasnosti sanacijskog upravitelja, a po odobrenju pomoćnice sanacijskog upravitelja za kulturu. Npr. u svom dopisu od 19.4.16. godine ona traži da joj se potpišu studentski ugovori za poslove odrađene od 3.2.-24.2.16. i od 1.3. do 7.3.2016.;

Potpisivanje većine ugovora o događanjima u Studentskom centru nakon što su oni odigrani, bez mogućnosti bilo kakve kontrole obaveza ugovornih strana prema tim ugovorima. Postavlja se pitanje – tko bi bio odgovoran da se nešto negativno dogodilo (požar, krađa, tuča, ubojstvo)?;

Niti u jednom planiranom programu djelatnosti kulture nisu navedeni troškovi Studentskog centra, niti su prikazane kalkulacije kompletnih događanja. Na ovaj način se sanacijski upravitelj dovodi u poziciju da odobrava program za koji su mu prezentirani krivi podaci o troškovima održavanja;

Potpisivanje ugovora s vanjskim suradnicima o pisanju kritika, osvrta, najava izložbi i slično, za što imamo kvalitetne zaposlenike u Studentskom centru. Ukoliko plaćamo nekome pisanje kritike, znači li to da će ona biti objektivna ili u korist Studentskog centra?

Neosposobljavanje vlastitih djelatnika za obavljanje poslova kako bi se mogli ugovori potpisivati s vanjskim suradnicima (u okviru Studentskog centra se organizira tečaj za operatere na novoj opremi, ne osposobe se dva vlastita djelatnika u čijem je to opisu radnog mjesta, a svaki mjesec se uzima vanjska usluga operatera);

Uzimanje i plaćanje vanjskih suradnika za vođenje i osmišljavanje programa Studentskog centra, pored zaposlenika u djelatnosti kulture s istom stručnom spremom;

Postojanje sukoba interesa u osnivanju udruge Kultura promjene, na adresi Tratinska 38, nedaleko Studentskog centra, koja se bavi djelatnošću kojom se bavi i Kultura promjene Studentskog centra (naziv koji je osmislila pomoćnica sanacijskog upravitelja za kulturu), jer su i predsjednica i dopredsjednica spomenute udruge zaposlenice Studentskog centra i prve suradnice pomoćnice sanacijskog upravitelja za kulturu. Postoji mogućnost manipulacije, zbog istog naziva koji se koristi, prilikom natječaja za sredstva kojima se financira kultura. Na primjer, prilikom apliciranja za program Antibiotik, sredstva je dobila privatna udruga Kultura promjene, a mogao ih je dobiti i Studentski centar. A i u prvom i u drugom pravnom subjektu su – isti ljudi. Na internetu stoji informacija – poveznica da je Antibiotik, program za koji je novac dobila privatna udruga Kultura promjene, jedan od projekata Kulture promjene Studentskog centra!?

Sukob interesa pojedinih djelatnica u djelatnosti kulture, koje isti posao obavljaju i izvan Studentskog centra, bez odobrenja sanacijskog upravitelja (npr. producentski rad, Štefice Bartolin).

Djelatnost kulture je potpisala brojna autorska djela i platila milijunske iznose u posljednjih deset godina, a i pored višekratnih zahtjeva da se Upravi prezentira bilo kakva arhiva autorskih radova (dizajnerska rješenja, plakati, filmovi, snimke predstava i slično), do danas nije utvrđeno da ona postoji. A Studentski centar bi trebao biti vlasnik takvih djela…;

Ugovaranje održavanja pojedinih manifestacija u Studentskom centru, gdje se Studentski centar pojavljuje kao suorganizator koji besplatno daje prostor, tehniku i ljude, dok organizator za to dobiva sredstva koja zadržava za svoje druge potrebe (pr. Multimedijalni institut);

Postojanje redovnog mjesečnog ugovora s Marijom Andrijašević, za bezbroj poslova koji stoje u ugovoru. Ukoliko se ponavlja iz mjeseca u mjesec, znači da postoji potreba za tim radnim mjestom. Ili je riječ samo o fiktivnim ugovorima? Na svojoj internetskoj stranici, ona iznosi da „živi i radi kao šetačica svog psa Saleta u Zagrebu. Plaću zarađuje u Kulturi promjene Studentskog centra kao community managerica“. Obzirom da ovo radno mjesto u Studentskom centru ne postoji, niti je ona zaposlenica ustanove, o čemu se, zapravo, radi?;

U 2016. godini u Studentskom centru su održani brojni događaji u kojima je sudjelovao i Studentski centar, kao suorganizator ili kao iznajmljivač prostora, međutim, za desetak događanja u pravnoj službi ne postoje ni ugovori ni fakture za iznajmljivanje;

Prilikom pravdanja utrošenih sredstava za pojedine projekte prema gradu, HAVC-u ili Ministarstvu kulture, nikada se ne prezentiraju troškovi Studentskog centra, mada postoji ta mogućnost, zbog čega je propuštena mogućnost smanjivanja gubitaka djelatnosti kulture i dobivanja naknade za dio stvarnih troškova Studentskog centra. U obrascu čak stoji napomena, točka 8.: „Gradski ured priznati će one troškove koji su izravno vezani za provedbu projekta a isti su navedeni u prijavnici, kao ostali troškovi (knjigovodstveni troškovi, prehrana i piće, troškovi telefona, taksi prijevoz, mjesečni najam prostora, uredski materijal, troškovi komunalija, općenito troškovi redovne djelatnosti) ne mogu iznositi više od 25 posto ukupno dodijeljene svote.“ Tako su neprijavljivanjem troškova Studentskog centra u realizaciji programa, napravljeni milijunski gubici u posljednjih desetak godina, koji su mogli umanjiti stvarne troškove Studentskog centra!!!;

Tko je štitio smijenjenu pomoćnicu?

Ovdje valja naglasiti, i da je odbijanje bilo kakve suradnje sa sanacijskim upraviteljem na sanaciji Studentskog centra, jedan od razloga za smjenu pomoćnice upravitelja za kulturu, Nataše Rajković. Iako je ona pokušavala izbrisati tragove kriminalnih radnji (njene pomoćnice su, nakon naših tekstova, ugasile privatnu udrugu 2017. godine), činjenice se, ipak, ne mogu ignorirati.

To su, dakle, razlozi za razrješenje, ali uz ponudu drugog radnog, dobro plaćenog mjesta, u skladu sa stručnom spremom (profesorica filozofije i komparativne književnosti). I to zbog toga što radi u državnoj ustanovi, jer da radi u privatnoj, davno bi bila predmet kriminalističke obrade, bez obzira na njeno hvalisanje, kako iza njenog rada stoje Ivo Josipović, Duško Ljuština, ministrica Obuljen i tko sve ne… Iza sumnjivih poslova i kriminala ne smije nitko stajati, ako govorimo o pravnoj državi. Posebno ne oni koji se na poštenje pozivaju u svom osobnom radu…

Studentski centar privodi sanaciju kraju. Sanacijski ravnatelj to radi uz nekada manja, nekada veća razmimoilaženja u mišljenjima i stavovima sa sindikatima i sa studentskim zborom, uvažavajući svačije mišljenje i prilagođavajući se u hodu. U uspješan završetak sanacije su već sada uvjereni i sami djelatnici, koji su u početku pružali snažan otpor, poznavajući Mirka Bošnjaka kao jednog između sebe, prema onoj – najteže je biti prorok u svom selu. No, uz kvalitetnu suradnju Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva kulture i Sveučilišta, nema razloga sumnjati da će Studentski centar u budućnosti prestati biti firma o kojoj se svakih nekoliko godina – pričaju ružne priče…

Nitko nije za sva vremena, ali dulje može trajati samo ako kvalitetno radi. Istodobno se rijetko događa da netko može 13 godina stvarati gubitke, biti izvan kontrole i raditi kao netko za koga zakoni i propisi ne vrijede… Što se tiče smijenjene pomoćnice ravnatelja za kulturnu djelatnost, Nataše Rajković, možemo samo konstatirati: Ne ponovilo se…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI