Vili Bassanese: ‘Najgradonačelnik srednje i jugoistočne Europe’ i rekorder u aferama

1
1834
YouTube

Donosimo lepezu afera gradonačelnika Grada Umaga, ujedno i predsjednika SDP-a Istarske županije, Vilija Bassanesea, koje smo zbog bolje preglednosti bili prisiljeni podijeliti u dvije grupe - Vilijeve afere većeg... i manjeg opsega...

Afere koje su prouzročili, sada već bivši ministry, Goran Marić i Lovro Kuščević, te njihove arogantne izjave o neosnovanim optužbama, udružile su novinare otvorivši puno širu javnu raspravu, te analizu uloge i ovlasti koje lokalnim šerifima dopuštaju da na nemoralan i nezakonit način stječu imovinu, a potom ju prebacuju na svoje punce, djecu, supruge, šogore, nećake… A sve što čine, toliko je već  transparentno,  da se više ne libe ni prikrivati  njihovu istinitost.

No, jedan od najprozvanijih, koji potvrđuje umreženost zbog koje ne funkcioniraju institucije našega sistema, zasigurno je gradonačelnik grada Umaga, Vili Bassanese, rekorder u aferama i afericama, kojih je brojčano više od svih do sada medijski popraćenih ministarskih, pa i  uz dodatak onih Milana Bandića… Pritom se sve kaznene prijave pokrenute protiv Bassanesea mogu  usporediti s kiselim krastavcima  u ladicima onih koji te iste krastavce sade s njime.

Svojim lažima i prijevarama, te stečenim bogatstvom, Bassanese si očito otvara  put do neke ministarske fotelje, jer je to zadovoljavajući uvjet kako se domoći tog položaja,  pa tek onda (ako…) biti procesuiran. Očito se na lokalnoj umaškoj razini njegova  (ne)djela doimaju minornijima, nego kada bi ih kao rep dovukao u kakvu ministarsku fotelju…

Stoga donosimo široku lepezu afera  o kojima su dosad brojni mediji pisali (uzalud), a kojima je gradončelnik Grada Umaga, ujedno predsjednik SDP-a Istarske županije, Vili Bassanese, sudeći prema svemu – trasirao svoj  put uspješno. Time je, zapravo, Davoru Bernardiću i Arsenu Bauku indirektno poručio da prestanu gađati političke protivnike i bace kamen prvo na svoju političku stranku, jer u vlastitim redovima štuju „Mariju Magdalenu“, odnosno Vilija Bassanesea, svakako puno nečasnijeg  stvora od bivše „bludnice“ – Marine Lovrić Merzel…

Vilijeve afere većeg opsega…

          PREKOVREMENI SATI, 2011.: Prvi gradonačelnik Hrvatske je još 2011. uhvaćen i razotkriven u isplati prekovremenih sati, božićnice i regresa, pa su intervenirali Sindikat državnih službenika i namještenika RH i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa,  tražeći mu se taj novac obustavi od plaće.

O njegovoj drskosti i nemoralnosti nabolje je svjedoči njegov e-odgovor Povjerenstvu, u kojem je dokazivao da je novac vratio, ali ne zato što ga ne zaslužuje, nego zato da ga medijski ne šikaniraju  politički protivnici…

KAREL JANAČEK, 2010.-2015.: Bassanese je pogodovao češkom državljaninu, Karelu Janačeku, prilikom kupnje javne površine – ucrtane u DPU Centar kao zona sporta i rekreacije, namijenjene stanovnicima Mjesnog odbora Moela za sport i rekreaciju. Nekretnina se nalazi u neposrednoj blizini plaže Moela (50 metara) i graniči s Janačekovom okućnicom.

Tom nezakonitom prodajom javne površine, praktički je stanovnicima naselja namjenska parcela oduzeta, a novi ju vlasnik još nije priveo u funkciju sporta i rekreacije kako je predviđeno u DPU, jer, očito, čeka – prenamjenu zemljišta u građevinsko.

Na taj mu je način Vili  pogodovao, oštetivši gradski  proračun  za znatan iznos, jer se za građevinske nekretnine uz morsku obalu ostvaruje dvostruko viša cijena nego za sportsko rekreacijske zone…

               NEZAKONITI UGOVORI 2014. i 2015.: Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN RH) prvi je ustvrdio da gradonačelnik Bassanese nezakonito zapošljava ljude, potpisujući ugovore o djelu za određene poslove u 2014. i 2015. godini.

Upravna inspekcija Ministarstva uprave RH je u inspekcijskom nadzoru ustanovila da je u Grad Umag tijekom 2014. potpisao 33 nezakonita ugovora, a u 2015. godini njih 8, među kojima   i ugovor s pljačkašem koji je bio osuđen za sudjelovanje u oružanoj pljački mjenjačnice.

Međutim, u vrijeme Arsena Bauka, kao  ministra u Ministarstvu uprave RH, kolege mu iz Partije, nije podignuta optužnica protiv Bassanesea, već je samo dobio malko po prstima – upozorenje da se to tako ne radi…

        SANING, 2010.-2015.: Najveća afera u povijesti Grada Umaga! Riječ je o gubitku  sudskog spora na Visokom Trgovačkom sudu  2015. godine,  s pulskom tvrtkom Saning d.o.o.,   zbog tzv. „obijesnog parničenja“ oko spornih prometnica u naselju Zambratija, koje Grad nije htio preuzeti te prema DPU urediti u lokalnu prometnicu.

I državna revizija je utvrdila gubitak sudskog spora u 2017. godini.  Tako je Gradu Umagu ovršeno po prvi put s računa 13,5 milijuna kuna, iznos koji su u  konačnici uz uvećani iznos zateznih kamata, pokrili porezni obveznici Umaga. Da je gradonačelnik pristao na ranije sudske presude i dogovor s investitorom, Grad bi to stajalo dvostruko manje…  

         ZONA MARKETI, 2016.: Na nekretninama Grada  Umaga – Zoni Marketi – Bassanese je pogodovao  budućem kupcu nižim cijenama zemljišta (894 kuna/m2). Naime, Grad je prodao zemljišta tvrtki (posredniku) iz Austrije (Theta), a oni, kao i privatnici u toj zoni, postigli su cijene i do 200 eura po četvornom metru u preprodaji trgovačkim lancima, jer prije izgradnje trgovačkih objekta Lidl i Spar, Grad Umag  vlastitim sredstvima postavio komunalnu i prometnu infrastrukturu za 7 milijuna proračunskih sredstava.

Da se tada mešetarilo,  otkriveno je na Gradskom vijeću u svibnju 2016.,  kada je pročelnica, Galović, krivotvorila uvjete raspisanog natječaja za prodaju tih nekretnina, protivno Odluci Gradskog vijeća. Predsjednik IDS-a, Daglas Koraca, zaprijetio je tada  kaznenom prijavom. Inače, o toj aferi nacionalnih razmjera i crvenoj SDP-ovoj hobotnici pisao  je naš tjednik 7Dnevno u više navrata.

Zarada na prenamjeni zemljišta…

          ŠKRINJICA, 2016.: U vrijeme izgradnje zone Marketi, paralelno se gradio Dječji vrtić „Radost“ u Komuneli i Područni vrtić u Petroviji. Zanimljivo je da je na natječaju za opremanje   vrtića, poslove dobila zagrebačka tvrtka „Škrinjica“ d.o.o.,  u vlasništvu supruge tadašnjeg direktora Hrvatskih voda, Ivice Plišića.

On je, pak, Gradu Umagu osigurao iz Kohezijskih fondova EU-a,  250 milijuna, apotom i još dodatnih 150 milijuna kuna bespovratnih sredstava za  sustav zaštite otpadnih i oborinskih voda i izgradnju pročiščivača. Njihova suradnja je  započela nakon katastrofalne poplave u Umagu i trgovačkoj Zoni Marketi, koncem 2010. godine.

             SPORNA OBILAZNICA, 2017.: Prihvaćenjem prostornog plana ID PPUG naselja Zambratija u 2017. godini Bassanese je pogodovao svom novom/starom neprincipjelnom koalicijskom partneru i predsjedniku Gradskog vijeća,  Jurici Šiljegu (predsjednik županijskog HDZ-a).

Tako je prekrižena planom predviđena obilaznica  za naselje Zambratija, koja je zahvaćala dio parcele njegove obiteljske kuće. Tek nekoliko dana po izboru za predsjednika GV-a,  Šiljeg je potpisao izmijenjeni dokument prostornog plana bez ikakvih moralnih dvojbi je li bio u sukobu interesa…

Građani naselja Zambratija potm su inicirali potpisivanje peticije zahtjevajući povratak obilaznice, prema  DPU Zambratija.

          PROIZVODNA ZONA UPU JURICANI, 2018.: U 2018. godini se Bassanese drznuo prenamijeniti 8904 četvornih metara svog vlastitog poljoprivrednoga zemljišta i zemljišta svoje rodbine u naselju Juricani – u građevinsko, na kojem je  prema prostornom planu UPU Juricani trebala niknuti proizvodna zona. Tom je urbanizacijom povećao vrijednost zemljišta, od poljoprivrednih oko 1,3 milijuna eura, na mogućih čak 9,6 milijuna građevinskih kuna!

Zbog te inkriminirajuće radnje  tadašnji predsjednik  IDS-a Umaga, Daglas Koraca, zahtjevao je da Bassanese odstupi s mjesta gradonačelnika i odgovara pred zakonom. Gradonačelnikove skrivene namjere razotkrili su sudionici javne rasprave za UPU, pa je Bassanese panično, već sljedećega dana, darovao svoj suvlasnički dio od 1500 četvornih metara – Gradu Umagu – ne bi li tako prikrio tragove svoje kriminalne radnje. A, u stvari,  tim je postupkom priznao “krimen”, uvlačeći u cijelu aferu i privremenu pročelnicu, Galović, koju je opunumoćio da u ime Grada supotpiše darovni ugovor, umjesto zakonskih potpisnika Grada.

Zašto Gradsko vijeće nije donijelo odluku o prihvaćanju dara, te zašto odluku nije potpisao predsjednik Gradskog vijeća? Trenutačno se istražuje u čijem su  vlasništvu preostale parcele Vilijevih bliskih rođaka (oko 7400 četvornih metara), za koje u vlasničkom listu piše da im je adresa nepoznata i ne zna se jesu li, i kako, pristupili ostavinskoj raspravi.

Kako će onda oni prodavati svoje suvlasničke dijelove budućim kupcima, ako im se od pedesetih godina prošlog stoljeća gubi trag? Ovo bi mogao biti svijetli primjer mešetarenja zemljištem gradonačelnika Bassenesea, poput onog Kuščevićevog….

Novi umaški građevinski lobi…

        POS-ovi STANOVI, 2018.: Pobuna  umaških vlasnika POS-ovih stanova, lani je uzdrmala  i širu hrvatsku javnost. U emisiji Provjereno (TV Nova) utvrđeno je da je gotovo 50 posto dotadašnjih stanova kupljeno radi komercijalizacije – davanja u podnajam – najčešće kao turističkih apartmana.

Najviše problema je stanarima  priuštio sam pročelnik Ureda gradonačelnika, Diego Banković, koji u POS zgradi iznajmljuje apartman svoje supruge. Nakon skandala, kriterije za prvenstvo kupnje, gradonačelnik nije želio promijeniti, istaknuvši da postupak nije baš moralan, ali je zakonit… Tako je i na novom natječaju, na listi prvenstva za kupnju 120 budućih stanova iz poticane stanogradnje u Špinelu, najviše bodova ostvarila skupina kupaca više socijalne klase, koja ima zavidan materijalni položaj i godinama obitava u respektabilnim nekretninama svojih roditelja.

U toj aferi zanimljiv je   pikantan podatak da  POS-ove stanove gradi uvijek Grupa Nexe iz Našica, iz čije Uprave je Ivan Ergović, koji je kao i Bassanese, član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza. Valja reći da  potpredsjednik HRS-a, Zoran Gobac,  preko povezanih tvrtki otkupljuje dugove banaka po građevinskim tvrtkama Umaga, pa cijela priča, posredno preko HRS-a, ulazi u novi umaški građevinski lobi. A kako iza njega stoje imena   političkih i gospodarskih moćnika, sve bi moglo postati opipljiva tema za analizu, pa i za još žešću aferu na pomolu…

              VALDEMAT, 2012.-2019.: Afera najvećih nacionalnih razmjera u kojoj je sudjelovao i bivši ministar državne imovine, Goran Marić! Naime, između Grada Umaga i Agencije za upravljanje državnom imovinom, u 2012. godini potpisana su dva ugovora u kojima država ustupa Gradu pravo građenja na području Valdemata (dvije nekretnine) za izgradnju deponije i komunalno servisne zone-reciklažnog postrojenja na oko  6,5 hekatara.

Postojale su lokacijske i građevinske dozvole još iz 2010., odnosno 2012. godine, te je Grad Umag trebao   izgraditi infrastrukturu i završiti gradnju do 2015. godine. Međutim, ugovor nije nikad konzumiran, postrojenje i deponij nisu nikad sagrađeni, pa su u okolnim šumarcima, te na proplancima Valdemata nastala  nepregledna onečišćenja okoliša. Gradonačelnik je za nastalu štetu u medijima okrivio – državu.

Međutim, da je slučaj  neobjašnjiv i suspektan, ukazivalo je i stanje na samim parcelama Valdemata, jer je između 2013. i 2017. eksploatirano na tisuće kubika prvoklasne humusne zemlje na dubini od tri do četiri metara, a da Bassanese nikad nije objasnio tko je dopustio eksploataciju i za kakve potrebe. Zašto su obavljani ogromni iskopi i kamo je odvezena plodna  državna zemlja i je li se fakturirala možebitna prodaja, iz Ministarstva državne imovine nikada nije pokrenuta istraga.

No, zbog nepoštivanja odredbi iz predmetnog ugovora, po sili zakona (ex lege) je Gradu Umagu u 2016. godini oduzeto pravo raspolaganja vrijednim nekretninama. I da apsurd bude veći, nitko nije odgovarao za nestanak  na tisuće kubika državne zemlje, a ni za preuzetu obvezu izgradnje reciklažnog postrojenja i odlagališta inertnog građevinskog otpada.

Samo se ministar državne imovine, Goran Marić, posjetom Istri u ožujku ove godine, pohvalio kako Gradu Umagu, Republika Hrvatska sada daruje te iste uništene nekretnine u Valdematu – 6,5 hektara – ponovno za izgradnju deponija za neiskoristivi građevinski materijal i reciklažno postrojenje. Odličan primjer sankcija!

Na pitanje  Mariću, je li riječ o raskopanom zemljištu koje je već trebalo staviti u funkciju deponija, deklarativno je izjavio kako nije riječ o istim nekretninama!? Ili je tadašnji ministar Goran imao prste u pekmezu ili je bio neodgovoran prema državnoj imovini i građanima Umaga…?!

Vilijeve afere manjeg opsega…

             LJUBIMICA I., 2013.: Gradonačelnik Bassanese je smijenio, Elviru Petretić Percan, pročelnicu UO odjela za pravne poslove i imovinu Grada Umaga, bez argumentiranog obrazloženja i zaključka s Kolegija gradonačelnika, a za v.d. pročelnicu imenivao je,    Maju Galović – svoju priležnicu.

Međutim,  Petretić Percan je dobila upravni  spor 26.8.2013. i Bassanese ju je morao vratiti na staro radno mjesto,  te platiti sve troškove.

U to vrijeme Bassanesea je netko pretukao iz zasjede, ali on nije ni prijavio  napadača!

               KOMUNALNI REDARI, 2016.: Gradonačelnik je tada raskinuo radni odnos s dvojicom komunalnih redara – po sili zakona. Naime, nakon što je žurno promijenio  sistematizaciju kojom se za radno mjesto komunalnih redara iznenada traži VŠS,  unatoč tomu što ni jedan zakon ili propis ne uvjetuju da komunalni redari moraju imati višu stručnu spremu.

Istodobno je za položajno mjesto predstojnika Ureda gradonačelnika  -izmijenjenom, proširenom sistematizacijom – omogućio zapošljavanje osobi s višom stručnom spremom, koju je zadovoljio Diego Banković, njegov dugogodišnji prijatelj, a danas član SDP-a.

Sindikat je  upozorio  na nezakonitosti, ali bezuspješno…

           LJUBIMICA II., 2018.: Ono o čemu se najmanje piše i istražuje, dok cijeli grad bruji, Bassaneseovo je pogodovanje njegovoj bivšoj tajnici Ureda gradonačelnika, Larisi Gašperini – s kojom je bio u tajno/javnoj /ljubavno/prijateljskoj vezi – imenovanjem na poslove ravnateljice, lani osnovane ustanove za organizaciju manifestacija – FESTUM.

Zanimljivo je podsjetiti da je ona mjesto tajnice, 2015. godine,  stupila  i prije nego je bio zaključen natječaj za popunjavanje tog radnog mjesta u Uredu gradonačelnika. Dakako,  uz veliko negodovanje njene suparnice, bivše intimne prijateljice gradonačelnika i njegove  prve ljubimice –  Galović.

          PODUZETNIČKI INKUBATOR, 2017.: Na mrežnim stranicama Grada Umaga, gradonačelnik je objavio 2017., početak radova na poduzetničkom inkubatoru u društvenom domu Juricani, uz fotografije započetih radova, da bi se kasnije ustanovilo da je riječ o preuređenim kupaonicama za stanare objekta.

Inače, na inauguraciji inkubatora je još u 2013. godini, nazočio ondašnji ministar u Vladi, Branko Grčić (SDP), no radovi još uvijek nisu  pokrenuti. Bassanese je progresivno obolio od amnezije na spomen riječi – inkubator…!?

            BOŽIĆNICA, 2018.: U prosincu 2018. godine na mrežnim stranicama Ggrada Umaga, Bassanese je pozvao sve umirovljenike s minimalnom mirovinom do 1800 kuna, da se jave u gradsku upravu, kako bi ostvarili pravo na božićnicu od 1200 do 4200 kuna, ovisno o visini mirovine. Umirovljenicima je čak poslao čestitku na kućne adrese i obavijest o pravu na božićnicu, te promovirao vijest u velikom broju medija.

Na kraju se ispostavilo, da nije riječ o božićnici, već o zaostalim novčanim naknadama – mjesečnim dodacima na mirovine – socijalnoj potpori koju ostvaruju socijalno ugroženi umirovljenici prema Odluci o socijalnoj skrbi Grada Umaga.

Kako im je ta isplata izostala kroz godinu, doznačena im je zbirno pred Božić,  pa se Bassanese usudio obmanuti I umirovljenike i javnost, pa socijalnu potporu nazvati – božićnicom.

Umirovljenici Umaga bili su duboko pogođeni tom bjelodanom prijevarom, jer su očekivali – božićnicu!

Kakve poruke šalje umaški ‘najgradonačelnik’…?

I tako se nižu afere, i što ih je više,   građani sve manje vjeruju političarima i političkim strankama, jer se razotkriva da se u bazenu negativne selekcije političara biraju pojedinci koji osim stranačke iskaznice nemaju drugih kompetencija, te posjeduju najmanje odgovornosti prema svojim građanima. Nažalost,   građani više gotovo i ne reagiraju na afere, što vlastodršce samo ohrabruje da si i dalje priskrbljuju korist u mutnom.

Tako korupcija i netransparentno djelovanje postaju pravilo, čime svi lokalni šerifi, poput Bassanesea, šalju krivu poruku mladima i svojim sugrađanima da na čelnim pozicijama može biti bilo tko, a najčešće oni koji se na vlasti žele samo besramno obogatiti.

Sada kada je Vili Bassanese proglašen „najgradonačelnikom srednje i jugoistočne Europe“ – na prijedlog Udruge poslovnih ljudi  iz Zenice(!?), trebalo bi ponovno pisati o tim nagradama koje su toliko zvučnije, koliko je dobitnik sam u njih uložio. Novca, naravno, pa makar i iz umaške blagajne…!?

Loading...
  • Branko Seno Bešić

    Ne mogu se korumpirane institucije boriti protiv korupcije…to je naprosto nemoguća misija. Kad je HDZ na vlasti štiti SDP-ove krimose, kad je SDP na vlasti štiti HDZ-ove krimose. Zašto ?
    Zato jer zaštita protivničkih lopina najbolja je zaštita vlastitih.
    Da je ovo pravna država 99 posto lokalnih šerifa bilo bi u zatvoru, a nezakonito stečena imovina oduzeta.