Zebe s Galapagosa i orhideje kokoške pobjednice mature 2019!

0
375
Flickr

Matura se u neko nevinije prijašnje doba nazivala još ispitom zrelosti. Danas, dok svjedočimo silnim i nejeftinim pripremama, stresu, anksioznosti, pa i histeriji i roditelja i učenika i profesora, u iščekivanju pisanja ispita, mogli bismo mirne duše ustvrditi da je državna matura postala posebna tortura. Umjesto da je kruna obrazovnog ciklusa, na zadovoljstvo svih sudionika u procesu školovanja, državna matura postaje nova teška, za neke i neprobojna, prepreka

„Tata, ovo je bilo nemoguće, pa to su izmišljena pitanja, nismo ih ni obrađivali u gradivu, a ni u dodatnim pripremama. Previše je bilo triki pitanja na koja praktički svi ponuđeni odgovori mogu biti točni“, javila se mome kolegi osjetno frustrirana kćer neposredno nakon polaganja mature iz biologije.

Laura nije ‘pekmez’, nije ni zabušantica, ni razmažena tatina kći. Četiri je godine pohađala najjaču zagrebačku 15. gimnaziju, popularni MIOC (Matematičko-informatički obrazovni centar), uz to se ukupno 10 godina svakodnevno ozbiljno bavila zahtjevnim sportom, sve je četiri godine u MIOC-u završila sa 5.0, svjesna vrlo dobro koliko je vremena i truda uložila u stjecanju znanja, pa su je osobito ‘nažuljali’ kamenčići u cipeli koje su maturantima servirali iz bazena zadataka sastavljači pitanja iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO).

Perverzna pitanja znanja

NCVVO, kratica jača od NATO-ove već sama po sebi budi strahopoštovanje utvrde što čuva znanje kao zjenicu oka, ali mladost ne bi bila to što jest da ne izvrgne ruglu svake godine neke NCVVO-ove nagazne mine. Generacija maturanata 2019. lentu pobjednika ovoljetne mature dodijelila je zebama s Galapagosa i orhideji kokoški! Ili kako učenici kažu, bez zadrške, perverznim pitanjima još perverznijeg sastavljača. I dok je na naslovnici svakog maturskog ispita identifikacijska naljepnica učenika/ce, sastavljači pitanja, pa i onih perverznih, čijih se majki i očeva nerijetko sjete roditelji aktualnih maturanata, skriveni su iza bazena zadataka, odnosno mastodontske kratice NCVVO.

Smatramo da je i te kako legitimno postaviti pitanje tko sastavlja pitanja za maturu. Odnosno, kakva je procedura oko biranja i sastavljanja zadataka. Recimo, može li se znati tko je ili tko su sastavljači pitanja za, primjerice, maturski ispit iz biologije za 2019.? Ako se zadaci odabiru iz tzv. bazena, pretpostavljamo da postoji skupina ljudi ili pojedinci koji ih ipak verificiraju. Ne bi li bio fer odnos da na kraju svakoga maturskoga ispita budu navedena imena doktora znanosti, profesora itd., koji su sastavili (odabrali) recentna pitanja tj. zadatke, baš kao što je na svakoj početnoj stranici testa identifikacijska kartica polagača, odnosno osobni podaci učenika koji polaže maturu?

Pitanja samo poslali press službi NCVVO-a, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Ipak, ne sjede tamo maturanti koji moraju odgovoriti za 180 minuta.

Pripreme za maturu više nemaju smisla

No, zato je nekolicina maturantica bila spremna s nama podijeliti svoja iskustva polaganja mature koja se u neko nevinije doba nazivala još ispitom zrelosti. Danas, dok svjedočimo silnim i nejeftinim pripremama, stresu, anksioznosti, pa i histeriji i roditelja i učenika, u iščekivanju pisanja ispita, mogli bismo mirne duše ustvrditi da je državna matura postala posebna tortura. Umjesto da je kruna obrazovnog ciklusa na zadovoljstvo svih sudionika u procesu školovanja, državna matura postaje nova teška, za neke i neprobojna, prepreka.

Evo, što nam je o svom iskustvu pristupanja državnoj maturi ispričala već spomenuta Laura.

„Kao što znate, pohađala sam MIOC koji se smatra najboljim i po rezultatima mature i svemu ostalom. To su nam svake godine ponavljali profesori, govorili bi nam kako je matura lagana u odnosu na sve što radimo i da ćemo ju bez problema savladati. Očito je i to bio izgovor kako se ne bi morale održavati pripreme ni iz jednog predmeta u školi (a koje su se redovito održavale po drugim gimnazijama) niti su nam se davale ikakve smjernice što se samog koncepta mature tiče. Okej, postoje pojedinci poput profesorica iz kemije i fizike, te matematike koje su se potrudile poslati nam na mail skupljene materijale sve četiri godine. Istina, pisali smo u školi probnu maturu iz matematike, ali ona je pisana još u listopadu prošle godine kada većina učenika još nije odabrala ni šta će studirati, niti se počela aktivno pripremati za maturu. Dakle bili smo prepušteni sami sebi, pa je tako i većina nas upisala pripreme izvan škole (u Trinomu, u Auxiliji…). I ja sam bila među njima, upisala sam pripreme iz kemije i biologije u Trinomu. Iz oba predmeta svake sam godine imala zaključno peticu, ali sama činjenica da svi ostali oko mene upisuju neke pripreme natjerala me da ih i ja upišem na početku drugog polugodišta. Održavale su se svaku subotu po 1,5 sat svaki predmet i radilo se po Trinomovoj skripti. Redovito sam išla, pripreme iz kemije su po meni bile super za nekog tko nije toliko blizak s kemijom, meni su bile suviše lagane i spore, a biologija mi se iz sadašnje perspektive čini apsolutno neisplativom, pogotovo jer je to štreberski predmet (barem ga se tako uči u srednjoj školi) pa to što smo obradili na pripremama i sama sam mogla pročitati u skripti. Prva matura mi je bila kemija. Kemija je zaista predmet koji mi ide najbolje pa možda nisam neko mjerilo, ali činjenica je da je bila teža nego prošle godine, naročito jer je jako puno zadataka bilo iz organske kemije čega prošle godine u drugoj ispitnoj knjižici uopće nije bilo (i nigdje u katalogu nije najavljeno da će biti stavljen naglasak na organsku). Blesavih pitanja čak i nije bilo, osim možda prvog:

  1. Kojim se postupkom može razdvojiti smjesa natrijeva klorida i pijeska?
  2. ekstrakcijom B. destilacijom C. sublimacijom D. prekristalizacijom. Apsolutno ni jedan odgovor nema smisla, ja sam bez veze stavila D i pogodila, iako još ne znam zašto je to točno, a pokušavala sam otkriti i na internetu.

E, onda sam izašla na biologiju. Dakle, za maturu sam se pripremala po Trinomovim skriptama, za dijelove gradiva koji nisu opširni u skripti koristila sam udžbenike prošlih razreda i pred samu maturu sam sigurno znala 95% te skripte (ovih 5% su neke baš izuzetno štreberske stvari koje su i u katalogu stavljeni pod onim ‘NE TREBA PAMTITI’ pa ni nisam). Od cijele mature sam možda na 25% mjesta trebala znanje koje sam naučila iz skripte, ostalo je bilo zaključivanje ili jednostavno eliminacija, pa na koncu i pogađanje. Mislim da se u toj maturi ispitivalo sve samo ne biologija. Zaista, VELIKI broj pitanja uopće nije bio iz biologije! Npr. pitanje 21:

Puferi su otopine koje ne mijenjaju bitno svoju pH-vrijednost dodatkom jakih baza ili kiselina. U krvnoj plazmi u održavanju stalnih pH-vrijednosti glavnu ulogu ima smjesa ugljične kiseline i hidrogenkarbonatnih iona (HCO3-). S kojim će od navedenih iona puferske smjese reagirati jaka kiselina kada uđe u stanicu i koju će posljedicu spriječiti nastali proces neutralizacije?

  1. s H+ ionima kako bi se neutralizacijom spriječila acidoza
  2. s H+ ionima kako bi se neutralizacijom spriječila alkaloza
  3. s HCO3 ionima kako bi se neutralizacijom spriječila acidoza
  4. s HCO3 ionima kako bi se neutralizacijom spriječila alkaloza.

Dakle cijelo ovo pitanje vezano je isključivo uz znanje kemije, ponekad si mislim da ga nisu možda nekom zabunom prekopirali u ispitnu knjižicu iz biologije. Ili, pitanje s kemijskim formulama: Koji će od navedenih produkata nastati razgradnjom glukoze u anaerobnim uvjetima uz prisutnost kvaščevih gljivica?

  1. CH3CH(OH)COOH B. CH3CH2OH i CO2 C. CH3COOH i H2O D. CH3( CH2)2COOH i CO2 i H2.

Mislim, ako ću odgovarati na blesava pitanja, onda se barem držite svog predmeta, nije da ih biologija nema na pretek. Iako je biologija predmet koji sam zaista najviše učila za maturu, po postotcima i ocjeni će mi najvjerojatnije biti najgori. Pitanja na produženi odgovor su bila zaključivanje i samo zaključivanje. Ne želim da ispada da sam protivnik takvih pitanja. Da učimo na taj način, bolje bismo razumjeli suštinu predmeta, ali činjenica je da se tako u srednjoj školi NE UČI, i to ne samo u MIOC-u već sam sigurna ni u drugim školama. Niti su srednjoškolski udžbenici strukturno napravljeni na taj način, već su to isključivo nabacane informacije i činjenice. Tako da mi uopće nije jasno kome padne na pamet onda postavljati takva pitanja“, vrlo je kritična, kako i priliči mladosti, Laura koja je naposljetku i iz biologije uspješno riješila više od 80 posto ispita.

No Laura ima primjedbu i na esej iz hrvatskoga jezika.

„E, to je baš bilo zlobno od sastavljača mature. Osim što nam je od svih pjesnika došao Ujević koji se i najmanje obrađuje u školi, nije nam čak bila dana ni usporedba s nekim drugim piscem već isključivo usporedba njegova dva teksta, pa ako ne znaš ništa o njemu nemaš nikakvog spasa. Matematika je u usporedbi sa svime ostalim bila lakša, ali je to test velikog broja zadataka koji zahtjeva koncentraciju svake sekunde tih 180 minuta, jer ako nisi koncentriran pogriješit’ ćeš na nekoj sitnici koja ti automatski kvari cijeli zadatak, a nemaš dovoljno vremena da cijeli test još jednom u miru pregledaš.“

Najpamtljiviji zadatak s mature

Laurina kolegica iz MIOC-a Ivona misli da sam koncept mature nije loš, no s obzirom na to kako se matura trenutno provodi, svakako bi bilo lakše ukinuti je i uvesti prijemne ispite na svim fakultetima.

„Problem mature je što treba biti poopćiva, što je teško ostvariti – ili je preteška, ili pak prelagana, pa u konačnici ponovo ništa ne govori o predznanju učenika, a s druge je strane preopširna: zašto bi nekome upis na PMF ovisio o tome zna li napisati esej o Matoševom stvaralaštvu ili zašto bi upis na Filozofski fakultet ovisio o nečijoj (ne)sposobnosti deriviranja. Živimo u doba kada je za napredak bitno specijalizirano znanje pojedinaca; znanje o širokom spektru područja stvar je prošlosti, no tu već zadiremo u samu strukturu hrvatskog školstva. Svakako bi bilo svrsishodnije da svaki fakultet ispituje znanje koje je potrebno za studiranje na tom fakultetu, tek tada bi se vidjeli stvarni ishodi obrazovanja u našem sustavu.“

Za Ivonu je najpamtljiviji zadatak s mature zadatak s više razine matematike o broju vreća cementa koji je potreban da se izbetonira zadano područje.

„Najpamtljiviji je upravo zbog nečije cinične opaske da se to NCVVO izruguje s našom budućnošću. Ne bih istaknula ovogodišnju maturu kao pretjerano drugačiju (težu/lakšu) od dosadašnjih matura. Mislim da sastavljači dobro obavljaju svoj posao u okvirima mature kakva ona je u našem sustavu. Nema se tu što više pitati, sve je tako i tako ukalupljeno pa ponekad dobro i dođe takvo nekakvo pitanje koje bi provjerilo sposobnost primjenjivanja najobičnijih matematičkih operacija u stvarnome svijetu, čisto zato da se uvidi tko stvarno razumije naučeno gradivo, a tko je štreber.“

Ivona smatra da uspješnost mature općenito ne ovisi u najvećoj mjeri o sastavljačima i načinu sastavljanja same mature. Uspjeh na maturi najviše ovisi o znanju i pripremljenosti učenika.

„Ispiti državne mature daleko su od potpune objektivnosti i točnog prikaza obrazovnih ishoda. Dovoljno je reći da ti se nakon cjelogodišnjeg pripremanja i uslijed stresa uzrokovanog time što ti taj jedan ispit odlučuje o neposrednoj budućnosti, može dogoditi da zaboraviš unijeti odgovore na zaseban list za odgovore i time zapečatiš izlazak na drugi rok, a time ‘zaradiš’ pauziranje godine. Zamislite da imate samo jedan pokušaj godišnje da upišete fakultet, jer na malo kojem ostane mjesto viška nakon ljetnog roka, a sad kad ste to zamislili, pokušajte napisati ‘najbitniji ispit u svome životu’ hladne glave.“

Tinom protiv Ujevića

Ana kao i većina njenih vršnjaka, smatra da je matura nemjerljivo bitniji ispit od bilo kojeg drugog jer im određuje u kojem će smjeru krenuti njihov daljnji život.

„Baš zbog toga matura bi trebala biti mjerilo našeg znanja, a ne ‘neznanja’, iako je mnogi nažalost sve više tako promatraju. Svake godine ispitna pitanja postaju sve teža te se postavljaju tzv. triki pitanja koja se jednostavno ne mogu naučiti već bi se povezivanjem znanja iz različitih područja gradiva, logičkim razmišljanjem trebalo doći do zaključka. Baš takav pristup iskoristili su ispitivači pri sastavljanju ovogodišnjeg testa iz biologije, mogla bih reći i u prevelikoj mjeri. Tako su učenici koji su naučili sva četiri udžbenika i dodatne skripte mogli postići gotovo jednak uspjeh kao oni kojima malo bolje ide logičko zaključivanje. Prema tome to nije mjerilo stvarnog znanja iz biologije, već sposobnosti donošenja zaključaka na temelju malo poznatih činjenica. Takav princip ocjenjivanja dapače nije loš, ali problem leži u tome što se prema nastavnom planu takva pitanja uopće ne proučavaju za vrijeme nastave, a učenici su opterećeni gomilom nepotrebnih podataka koje će ionako za par mjeseci/godina zaboraviti. Test iz fizike nije bio znatno promijenjen u odnosu na prošle godine, ali zato je kemija bila veliko iznenađenje. Kako nam je većini to bila prva matura ostali smo u šoku i strahu od nadolazećih predmeta. Gradivo prvog, drugog i trećeg razreda bilo je zanemareno u odnosu na potrebno znanje iz organske kemije koja se uči tek u četvrtom razredu. Tako su oni koji su učili tri godine i izgubili se u čarima prilično teške organske kemije, bili izgubljeni i u pitanjima ovogodišnje državne mature. S druge strane mnogi su u tome uočili i prednost jer nam je to gradivo najnovije i dobro ga se sjećamo. Međutim matura bi trebala ispitivati sveukupno znanje nekog predmeta a ne se koncentrirati na pojedina gradiva.“

I Ana kaže da je mnogima puno glavobolje zadao esej iz hrvatskoga jezika.

„U iščekivanju Marinkovićeva Kiklopa, nitko nije ni pomišljao na hrvatsko pjesništvo. Onaj tko ima smisla za književnost uistinu je mogao uživati u usporedbi dva djela Tina Ujevića, dok je ostatak učenika mogao plakati nad dobivenim zadatkom jer ih većina uopće nije shvatila temu pjesama. Sve što je trebalo znati za pisanje kvalitetnog eseja na ovu temu je Ujevićevo stvaralaštvo te razumijevanje zadanih tekstova koje je bilo najveći problem. Mnogi će baš zbog ovog predmeta odgoditi svoj upis na fakultete do jeseni ili do sljedeće godine jer nedovoljan broj riječi na eseju automatski uzrokuje pad cijelog predmeta. Za prolaz potrebna je prolazna ocjena iz eseja što nikako nije mjerilo našeg cjelokupnog znanja iz hrvatskog jezika. Tako učenici koji su se trudili sve četiri godine i oko književnosti i oko gramatike, ali popustili pred kraj 4. razreda zbog strke oko završnih ocjena i priprema za maturu te se nisu posvetili dovoljno Ujeviću sada snose ogromne posljedice. Problem se pojavio i kod onih učenika koji nisu stigli prepisati esej na list za čistopis. Na temu prepisivanja odgovora na list koji ide pod optički čitač i prepisivanja eseja dalo bi se mnogo toga reći. Smatram da se baš na tom području čini mnogo nepravde jer postoji velik broj učenika koji su svoje odgovore zaboravili ili prekasno krenuli prepisivati. U mojoj školi, MIOC-u, sve ide prema pravilima, a ispitna koordinatorica ni ne razmisli hoće li nekome dati dodatnih nekoliko sekundi za prijepis odgovora. Odgovor je automatski: ‘Ne može, ispit je završio!’ Nakon toga preostaje ti jedino plakati nad sudbinom. Znamo da se u drugim školama učenicima da još nekoliko trenutaka za prijepis, a ostatak prisutnih o tome šuti u želji da pomogne svome kolegi.“

I tako, još je jedna matura prošla. Ostali su repovi do slijedeće godine. I priče sjajnih mladih ljudi koji su prošli svoju prvu ozbiljnu životnu kušnju. Za generaciju 2019. slijedeća srijeda, kada izlaze prvi neslužbeni rezultati će biti Dan D. Ne ostaje ništa nego im samo zaželjeti sreću.

Loading...