Nizare, ustašo!
„Znamo mi nas, j**o ti nas“ je poznata rečenica Ive Andrića iz pisma jednom prijatelju, a jako dobro primjenjiva na hrvatskog stomatologa i političara sirijskog porijekla, Nizara Shourkyja, koji je usto i član Glavnog odbora Mosta i potpredsjednik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije.
Čovjek upozorava da će „imigranti“, kad dođe zima, postati agresivni pri pokušajima ulaska u Hrvatsku i da među njima više odavno nema njegovih bivših zemljaka, već se radi uglavnom o „Pakijima“. I da ne možete vjerovati ljudima koji su svi rođeni istog datuma, 1.1., i svi su iz Sirije, iako nitko stvarno nije iz Sirije i koji su svi redom izgubili sve dokumente, ali nisu izgubili mobitel i svežanj eura / dolara i bankovnu karticu kojom podižu novac koji ih nekim čudom čeka na bankomatima na njihovom putu prema Schengenu. I da među njima ima i kriminalaca i koječega. I predlaže, u stilu Donalda Trumpa i Viktora Orbana, hitnu gradnju zida ili ograde na granici.
To je razumno upozorenje, zdrav razum nalaže oprez jer ti ljudi, očito, nemaju dobre namjere. Tko god laže o zemlji iz koje dolazi, datumu rođenja i skriva tko ga i zašto financira, nema dobre namjere. No, danas samo „rasisti i fašisti“ sumnjaju u dobre namjere tzv. „migranata“, pa je tako u medijima i dr. Shourky proglašen „kontroverznim“. Da nije Hrvat sirijskog porijekla nego Hrvat hrvatskih korijena, bio bi svakako proglašen i ustašom i fašistom i ekstremnim desničarem.
Novine ga tako nazivaju „kontroverznim“ i kažu da je „zaboravio svoje porijeklo“, i to ne lijeve, nego kakti konzervativni Večernjak. No, ja ne bih rekao da je čovjek zaboravio svoje porijeklo, naprotiv – uostalom, zašto bi se čovjek iz Sirije trebao solidarizirati s Pakistancima koji se lažno predstavljaju kao Sirijci (a kulturološka razlika između Sirije i Pakistana nije puno manja nego između Hrvatske i Sirije?). Uostalom, radio je kao prevoditelj za imigrante pred dvije godine – zna s kim ima posla. „Kontroverzan“ je pak riječ koja se koristi za bilo koga tko zastupa bilo kakve heretičke, politički nekorektne stavove, dok su razni Frljići „provokativni“ u najgorem slučaju, u najboljem – „ugledni“.
A možda se i jako dobro sjeća svog porijekla i stanja na Bliskom istoku općenito, iako je otišao iz domovine prije 35 godina? Neki kažu da je licemjeran i maltene „izdajica“, no ja to ne bih tako rekao. Jer, je li njemu, pravom stomatologu, u interesu da ga se gleda kroz prizmu ovih svih lažnjaka? Da mu svojim ponašanjem i eventualnim terorističkim djelima ruše ugled, da ga se gleda kroz njih? Da Hrvatskoj, u kojoj živi i u kojoj zarađuje, propadne turizam i ekonomija radi kakvog bombaša samoubojice?
Je li nama, ili bilo kome, u interesu da nam dolaze ljudi iz Pakistana, koje se na zapadu ne smije prijekorno pogledati kad „taharušaju“ žene, a kamoli napomenuti da bi to mogli imati veze s kulturom zemlje iz koje dolaze, dok oni ne samo osuđuju na smrt ženu, Asiu Bibi, kojoj je jedini grijeh bio što je popila čašu vode prije nego je dala svojim muslimanskim kolegicama, da ne piju iza nje „prljave“ kršćanke? I ne samo to, nego je rulja izašla na ulice kad je nedavno Asia oslobođena, tražeći smrt i za suca koji je poništio smrtnu presudu i za porotu i za sve.
Ili, jesu li možda i Srbi koji ne žele imati posla s četnicima i koji su politički Hrvati „zaboravili svoje porijeklo“? Jesu li svoje porijeklo zaboravili Hrvati koji u Njemačkoj žive, rade i ponašaju se kao Nijemci i ne žele se solidarizirati s npr. balkanskom mafijom u Njemačkoj?
Nije on jedini, kolumnist Večernjaka, Hassan Haidar Diab, je bio izložen neviđenom javnom linču i pozivima na fizičku likvidaciju u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj BiH kad je objavio dokument s popisom imena džihadista koji su iz BiH, Kosova i Srbije, otišli na ratišta u Siriju i u Irak. Profesor Bassam Tibi, rođen u Siriji i praktički otac islamologije, nerijetko Nijemcima kaže otvoreno o muslimanima ono što se Nijemci, u strahu da ih se ne proglasi nacistima, ne usuđuju ni pomisliti. Recimo, da je islam apsolutno nespojiv sa zapadnom civilizacijom. A bivša muslimanka, Sabatina James je, komentirajući presudu Europskog suda pravde po kom je zabranjeno reći da je seksualni odnos s devet-godišnjakinjom pedofilija, ako se to tiče proroka Muhameda, već je to govor mržnje, rekla: “Zapadna civilizacija je dosegla svoj kraj. Vladaju nam barbari”.
Dr. Shourky je Hrvat, iako to ne mora biti, dok neki koji bi trebali biti Hrvati to nisu, već su samo neprijatelji s hrvatskom putovnicom. On očito ima više ljudskog i moralnog integriteta i građanske hrabrosti od hrvatskih „intelektualaca“ kojima je glavno da ispadnu napredni i da ne riskiraju previše svojim stavovima da ih njihova ekipa ne odbaci, i da ih nitko ne krsti ustašama, nego do toga hoće li im sutra netko silovati kćerku ili ih zgaziti šleperom. A u Europi je još gore. Žalosno.
Krešo Amsterdam
Marijana Petir, bivša HSS-ovka i jedina osoba po kojoj je ta stranka zadnjih desetak godina uopće bila prepoznatljiva, ovog je tjedna u intervjuu rekla da Puniša Račić nije uspio ubiti HSS, ali Krešo Beljak jest.
Koliko je bila u pravu dokazao je tek koji dan kasnije sam „Krešo Blaupunkt“ koji je prvo izveo HSS iz koalicije s HDZ-om, zatim ga odveo u kombinaciju s propalim SDP-om, da bi sad tražio koalicijske partnere na ekstremnoj ljevici (kad već oni nas zovu ekstremnom desnicom). I našao ih. Ni manje ni više nego u tzv „Amsterdamskoj koaliciji“.
Stvarno, ništa nije prirodnije nego da predsjednik IDS-a, Boris Miletić i predsjednica GLAS-a, Anka Mrak Taritaš sklope savez s Krešom Beljakom. IDS je, iako desetljećima reketari poduzetnike po Istri, u fokus javnosti kao lopovska stranka dospio tek kad je kradljivi i nesposobni management u kom su dominirali IDS-ovi kadrovi pokopao Uljanik, ostavivši nam milijarde dugova i kad je otkriveno da je Danko Končar godinama plaćao debele novce Jakovčiću da, mimo pravila, lobira za njegove interese i gura njegove mutne poslove u Europarlamentu.
Anka je, pak, poznata po tome što je gradila u Gunji jeftine montažne kuće po cijenama gradnje na Manhattanu, otprilike, a ministarstvo kom je bila na čelu je kupovalo WC četke za 281 kunu, valjda pozlaćene.
No, to nije smetalo veselo društvo amsterdamsko da objave: „Amsterdamska koalicija raste! Amsterdamski savez bit će definitivno najsnažnija opozicija HDZ-u i svim konzervativnim i radikalnim opcijama u Hrvatskoj“. Što je kod ovog HDZ-a radikalno osim ljevičarenja nije baš jasno, još manje u čemu je razlika između politika kakve bi vodila Mrak-Taritaš i onih koje vodi Plenkovićev HDZ-KPJ.
Najjači je ipak Krešo. „Želimo Hrvatsku kao dio razvijene, civilizirane te kao ekonomski i energetski samoodržive, zelene Europe. Uzori u tome su nam zapadnoeuropske zemlje, a nikako ne smjer kojim se sve više kreće istok Europe“, poručuje Beljak i dodaje da taj “istočni”, orbanovski smjer jasno zagovaraju HDZ i njihovi partneri te im je, tvrdi, koalicija HSS-GLAS-IDS-PGS i po tome jedina jasna opozicija u Hrvatskoj.
Ja osobno bih bio jako sretan da HDZ zagovara taj orbanovski smjer, ali u HDZ-u desnicu vide valjda još samo Beljak i Mrak-Taritaš. A ako zapadna Europa ide prema provaliji, onda ne vidim zašto bismo ju slijedili. Da bismo „bili progresivni?“ Hvala, radije ću biti zatucan nego strahovati kad mi dijete izađe navečer van, hoće li se vratiti u komadu ili izrezano. Hrvatska je jedna od najsigurnijih država svijeta, i kad već nemamo puno toga drugog za pohvaliti se, zadržimo bar to.
Tko ide u Marakeš?
Kolinda Grabar-Kitarović nesporno ima diplomatski gen: nije bez razloga vodila javnu diplomaciju NATO pakta, što je kretenoidna ljevica protumačila kao „kuhanje kave“ jer su ili stvarno toliko retardirani da ne znaju što znači „pomoćnica glavnog tajnika“ te organizacije ili su jednostavno toliko maliciozni. No, ovaj put je pretjerala. Istina je da rođeni diplomati uvijek znaju kako ostati neodređen da se ne zamjeriš nikom, ali to ne smije ispasti ovako očito kao u slučaju odlaska u Marakeš.
Jer, ona je za Bujicu na izravan upit odgovorila da sigurno neće ići u Marakeš i da neće potpisati sporazum po kom se Hrvatska obvezuje ilegalne imigrante, dakle provalnike u našu kuću, tretirati jednako kao i legalne migrante, dakle goste u našoj kući. Ali da ona ionako to ni ne potpisuje nego je to u nadležnosti Vlade. Onda je rekla da podržava sporazum, da je sudjelovala u njegovoj izradi, ali da zapravo ne podržava sporazum. Odnosno, poruke koje šalje su vrlo zbunjujuće. Svode se na to da je ona za sporazum, ali je protiv sporazuma.
Zašto je za? Jer mora biti, jer će se naći na udaru međunarodne zajednice i nekih osoba kojima je jako stalo da se to progura, a Hrvatska nikad sebi nije izgradila poziciju poput Mađarske pa da može i smije imati neko svoje mišljenje o bilo čemu. Zašto je protiv? Jer shvaća da je narod velikom većinom protiv uvoza desetaka tisuća ljudi bez ikakvih dokumenata, ali s čakijama. To razumijem. Ali ne razumijem da ovaj put nije to uspjela izvesti s malo više takta. A ono što bih volio je da jednostavno ustane i kaže: „Mi to nećemo podržati“. Ovako, ispada da se svi skupa igramo politike kao djeca u pješčaniku. Dok teta ne kaže: „Idemo, dosta je bilo“.
Ksenofobi i oni drugi klerofašisti
Kao i oko svega, i oko „migranata“ je Hrvatska podijeljena na „progresivnu“ i onu drugu, „katolibansku i zaostalu“. Mediji su, jasno, na strani progresivne i gledaju nas preodgojiti tako da budemo dobra srca i prihvatimo te jadne ljude „koji samo žele bolji život“. No i Dillinger je, kad je pljačkao banke, samo želio bolji život, zar ne? Da, znam da su siromašni i potrebiti – hej, mogu li ja useliti u stan svog susjeda jer je puno veći od mog, i prostraniji i luksuznije namješten? K tome, njih je samo dvoje u stanu, a nas je četvero i mačka.
Razliku između legalnih i ilegalnih imigranata koju sam spomenuo gore, razliku između gosta i provalnika, progresivna Hrvatska ne priznaje: ona prodaje demagogiju i defetizam o tome kako „migrante ne možemo zaustaviti“ i kako „zidovi ne pomažu“ i kako dvjesto milijuna Afrikanaca želi u Europu, i što mi tu možemo.
Fascinantan je profil progresivnog Hrvata, nazovimo ga „hrvatek“, malim slovom, jer oni ne vole Hrvatine i velike Hrvate. On se zgraža nad „ksenofobijom“ velikih Hrvata koji ne žele imigrante. On puši priče Indexa kako, eto, i Hrvati koji su „migranti“ u Njemačkoj ponekad nekog ubiju! Da, portal za kojeg uvijek mislite da ne može niže, iskopao si je novu rupu, pa su objavili tekst o pet ubojica u Njemačkoj koji su bili Hrvati. Pa kako i Hrvati u Njemačkoj ubijaju, ispada da su jednako opasni imigranti kao i svi ostali.
Samo što se Hrvati ne omataju eksplozivom i ne viknu – „Faljen Isus i Marija“ prije toga. I ako Hrvat, Srbin, Makedonac, nekog siluje, sigurno drugi Hrvati i ostali to neće mirno gledati, a kamoli mu se pridružiti, kako je to uradilo 15 Sirijaca kad je nedavno silovana 18-godišnja Njemica. Svi ubijaju i siluju – i Amerikanci i Nijemci, pa i Hrvati, ponekad. Ali ovdje se u propagandne svrhe namjerno brkaju ubojstva iz čiste mržnje prema bijelim kršćanima, u biti rasistička, brkaju se teroristička djela i ubojstva iz ljubomore ili nakon pijane svađe. U svijetu gdje je sve isto svemu drugom i nitko ne smije diskriminirati nikog, uostalom, i gdje nitko nije ilegalan, zašto i nekolicina ubojstava koja počine Hrvati u Njemačkoj ne bi bila izjednačena sa sustavnom kampanjom terora i stvaranjem paralelnog društva u Njemačkoj?
Hrvateki i Hrvatine
No, gora stvar od takvih tekstova su komentari hrvateka ispod njih. Tu postoji jasan obrazac: Što netko više kmeči nad imigrantima i zgraža se nad Hrvatinama koji ih ne žele u svojoj zemlji, to više taj netko mrzi Hercegovce. Kad je Nino Raspudić pokrenuo polemiku s Tvrtkom Barunom, pametnjakovići „koji su se tu zlegli“ su krenuli gnojiti kak’ je i Nino „imigrant u Hrvatsku“. Nije, naravno, on je državljanin Republike Hrvatske otkad ona postoji, a nekim ljudima je očito teško objasniti da su građani ravnopravni po Ustavu i da građani nisu oni koji imaju adresu u RH, nego isključivo oni koji imaju državljanstvo. A ono se dobiva „po krvi“, u cijelom svijetu osim SAD, važi „Ius sanguinis“, jedino kod njih još važi „pravo tla“, „ius soli“, a to je Trump najavio ukinuti.
No, kad bi Nino i bio imigrant, bio bi legalni imigrant, kao Melanija Knavs / Trump u SAD. Može se primijetiti jasan obrazac, mržnja prema „primitivnim“ Hrvatima iz BiH je kod hrvateka proporcionalna „ljubavi“ prema sofisticiranim imigrantima iz Pakistana, koji u svojim planinskim selima zacijelo po cijele dane raspravljaju o politici i filozofiji. I koje nitko ne mrzi, samo ih neki (većina) ne žele u svojoj kući ni oko nje.
Zašto ti ljudi toliko patološki mrze Hercegovce? Jer su nitko i ništa, jer žive kod mame i tate u četrdesetoj, jer nisu nikad ništa postigli. Glancaju laktovima šank u kvartovskom bircu, ako zarade kakvu siću u fušu kupe si za zamotat koju frulu, gnoje o nedaćama kapitalizma i krijepostima komunizma, žale za prošlim vremenima kad se pjevalo – „Alaj volim ovaj režim, plaća ide a ja ležim“ i kad nitko nije pitao za kompetencije. Gledaju poduzetne Imoćane, probitačne Hercegovce, i misle o njima što su Nijemci u Berlinu mislili o Židovima pred 80 godina, i zgražaju se što takvi uopće imaju pravo glasa na sličan način na koji su se u SAD pred 150 godina neki zgražali nad tim da crnac može imati odijelo, mazgu i pravo glasa. Uglavnom oni koji nisu imali odijelo ni mazgu, i koji ni od tog crnca nisu mogli biti bolji.
A onda se pojavi gomila „imigranata“ s drugog kraja planeta, kulturološki nekompatibilnih, sklonih laganju i krađi, i on se odjednom oduševi time što, eto, postoji i netko tko mu nije konkurencija, tko je jadniji od njega i tko mu daje priliku glumatati veliku humanost, naprednost i širokogrudnost. A ne k’o oni Raspudići i slični koji su protiv imigranata.
Službeni posjet neslužbenoj osobi
Svi su ostali malo začuđeni kad je antihrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH došao u Zagreb u „službeni posjet“. Naime, on još nije preuzeo dužnost pa niti može putovati negdje u službene posjete, a niti ga je itko ovdje od službenih osoba njegovog ranga zvao: to bi mogli jedino Premijer ili Predsjednica, koju je nakon jedne njene izjave u kojoj je izrazila zabrinutost za budućnost međunarodnog protektorata BiH koji iz nekog razloga ima status suverene države, izvrijeđao da je agresor na BiH i rasist, jer smatra da bi hrvatskog predstavnika trebali birati Hrvati. Što je po Komšiću – rasizam. Jer po njemu ljude se u BiH ne smije dijeliti po nacionalnosti. Pa on zato kaže da predstavlja sve građane BiH, iako bi po zakonu i Ustavu trebao predstavljati Hrvate. Protiv kojih je ratovao devedsetih i pritom zaradio par metaka od HVO-a.
Usto ju je optužio, onako tipično staljinistički, za „miješanje u unutarnje stvari BiH“. Stariji će se sjetiti, u vrijeme antifašizma Sovjetski je savez uvijek kad bi ih sa zapada prozvali za gušenje slobode govora, savjesti, izbora i svega onoga što danas sam zapad guši, reagirao tako što bi njihov ministar vanjskih poslova rekao da se zli kapitalisti grubo miješaju u unutarnje stvari SSSR-a. Gulazi su, nesporno, bili unutarnja stvar, s te strane su bili u pravu, ali ne i s te da nikog ne treba biti briga ako se u 20. stoljeću ljude slalo u gulag zbog izražavanja mišljenja. Današnji zapad, doduše, nije daleko od toga, no to je tema za sebe.
Ni Premijer nije puno bolje prošao, jer Komšić, kao pravi „antifašista“, zna da su svi Hrvati ustaše. Tako da nije bilo šansi ni da ga Plenković pozove u službeni posjet, kad bi i mogao, prije nego ovaj preuzme dužnost.
A onda je otkriveno tko je neslužbenog Komšića pozvao u „službeni posjet“, i to nije bilo nikakvo iznenađenje – veliki prijatelj integralne Bosne i veliki neprijatelj integralne Hrvatske, Mesić efendija. Onaj što se volio slikat s fesićem i što je pjevao ustaške, ili bar samo otvarao usta. Taman za handžar diviziju. Ostaje samo pitanje, je li Stipe toliko senilan da si još uvijek umišlja da je on neka „službena osoba“ u Hrvatskoj pa da može nekog zvati u „službeni posjet“, ili smo mi ti koji nemaju pojma?
Bandićev gost
Zagrebački gradonačelnik – jedan od onih koje ne trpe gore opisani urbani šovinisti, „jer se nije tu zlegel“ nego je iz nekog mjesta u Hercegovini, a ti isti su ga izabrali krajem devedesetih samo zato jer nije bio HDZ-ovac, preživljava u politici ovako dugo zbog politike koja se može najbolje opisati onim motom dubrovačke diplomacije iz vremena Republike – „sa svakim dobar, s nikim iskren“. Zvuči makijavelistički, i jest makijavelistički, ali funkcionira. „Miki“ opstaje unatoč aferama, jedan dan organizira Thompsonov koncert za Dan branitelja, drugi dan se pojavi sa značkom druga Tita na skupu antifa, uglavnom gleda ne zamjeriti se nikom previše, izbjegava svrstati se oko ideoloških tema, gleda se pokloniti uvijek na sve četiri strane svijeta.
Zato je iznenađenje što je u posjet pozvao – bivšeg, ponavljam, bivšeg gradonačelnika Jagodine u Srbiji, koji je sad samo predsjednik skupštine tog grada od sedamdesetak tisuća stanovnika. Palma je živopisan tip: osim što izgleda kao križanac nilskog konja i balkanskog mafijaša, poznat je po tome što je u tom gradu osnovao zoološki vrt sa žirafama, po tome što je osnivač TV Palma, te još nekoliko tvrtki i što je ratne 1995. proglašen najboljim poduzetnikom u Srbiji. Usto, poznat je i po tome što je prva osoba u Srbiji osuđena zbog govora mržnje (prema homoseksualcima, ne prema Hrvatima jer se Hrvate u Srbiji smije vrijeđati).
No, to nije sve po čemu je Dragan Marković – Palma poznat. Najpoznatiji je po tome što je zajedno s ratnim zločincem i notornim mafijašem Arkanom, 1993. osnovao stranku Sabor srpskog jedinstva i što si je inače bio dobar s ratnim zločincima i četnicima s dna kace. Bez toga bi bio običan redikul, a ovako stvari baš i nisu smiješne. Osim, možda, Bandiću.
Sad, netko bi mogao reći, možemo i njega „progutati“ ako već zovemo razne Brene, Bajage, ljude koji su zabavljali četnike dok su klali po Hrvatskoj i BiH, pa još ljude koji se, normalno, usprotive tome da takvi smrde po Hrvatskoj nazivamo „zabraniteljima“. Iste one koji su se protiv onih kojima su pjevali na uho borili. I tko god bi to rekao, zapravo bi bio u pravu. A to je možda tužnije od činjenice da gradonačelnik Zagreba, kao sebi ravnog, dočekuje Arkanovog prijatelja i suradnika koji čak nije niti na nekoj dužnosti u Srbiji. No, sve je to slika današnje Hrvatske…