I nije Aca bombarder usamljenik, već se tu radi o cijeloj bulumenti koja je s jedne strane produžena ruka Milorada Pupovca, njegovih srpskih Novosti koje financira Država, „Documente“ Vesne Teršelić i mnogih NVO udruga, zadojenih jugonostalgičara koji su pak produžena ruka onih koji još uvijek sanjaju i rade na uspostavi nekog novog regiona ili neke nove Jugoslavije.
Može li bilo tko razuman, onaj koji poznaje najelementarnija pravila lijepog ponašanja, zamisliti u najluđem snu da na Radio televiziji Srbije postoji emisija u top terminu sa voditeljem koji sukcesivno na brutalan način promiče tezu o tome da je Srbija uz pomoć JNA vodila monstruozni rat protiv Hrvatske s ciljem osvajanja Hrvatskog teritorija koristeći metode genocida i etničkog čišćenja? Kada bi se i našao takav tv voditelj koji pokušava govoriti povijesnu istinu, ekspresno bi bio doživotno lustriran, bilo bi mu zabranjeno javno djelovanje, bio bi osuđen radi veleizdaje srpskih nacionalnih interesa i gotovo sigurno, oduzeli bi mu državljanstvo. Jer srpski nacionalni interesi su laž, krivotvorenje dalje i bliže povijesti i to mnogi srpski intelektualci otvoreno priznaju. Srpski interesi nisu katarza, pomirenje, dobrosusjedski odnosi. Oni i dan danas sanjaju novi rat, novo prolijevanje krvi i nova osvajanja hrvatskih zemalja i od toga nikada, baš nikada ne će odustati!
Zašto se hrvatske vlasti prave lude i zatvaraju oči pred ovim činjenicama?
Ono što nije moguće u Srbiji, moguće je u Hrvatskoj na javnoj HRT koju financiraju hrvatski porezni obveznici, moguće je u emisiji Nu2, moguće je sa zadojenim voditeljem Acom Stankovićem kao eksponentom mentalno komunističke i velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj. Moguće je falsificirati povijest Domovinskog rata, moguće je gaziti po „Deklaraciji“ koja je izglasana jednoglasno i bez ikakve razumne sumnje donosi povijesnu, nepromjenjivu definiciju Domovinskog rata kao osloboditeljskog od Jugoslavenske i velikosrpske agresije. U Srbiji nije moguće govoriti istinu, jer cijela srpska „historija“ temelji se na mitomanskim lažima, a u Hrvatskoj se namjerno i smišljeno u neoojugoslavenskoj i velikosrpskoj kuhinji promiču nove i nove laži, od hrvatskog naroda prave se budale kao da su svi idioti i kao da su svi zaboravili što se dogodilo pred našim živim očima.
Brutalna urota
I nije Aca bombarder usamljenik, već se tu radi o cijeloj bulumenti koja je s jedne strane produžena ruka Milorada Pupovca, njegovih srpskih Novosti koje financira Država, „Documente“ Vesne Teršelić i mnogih NVO udruga, zadojenih jugonostalgičara koji su pak produžena ruka onih koji još uvijek sanjaju i rade na uspostavi nekog novog regiona ili neke nove Jugoslavije. Velikosrpska i neojugoslavenska linija napada na Domovinski rat, na predsjednika Tuđmana, na blaženog Alojzija Stepinca, međusobno se ideološki i interesno isprepliću i čine brutalnu urotu protiv mlade, slobodne Republike Hrvatske. Nije li poslije ove Acine neviđene mržnje konačno potrebno reći dosta njemu, dosta ravnateljstvu HRT-a, a isto tako dosta i onima koji postavljaju čelne ljude u ovom javnom servisu. Jer izljev te iste mržnje nije se dogodio slučajno dan nakon neviđenih zločina u Vukovaru, na dan na koji se otvaraju nikada zacijeljene rane, nije se dogodio ni slučajno dva dana prije izricanja presude balkanskom krvniku, Srbinu Ratku Mladiću i nije se dogodilo slučajno da svoju mržnju prema svemu dobrom u Hrvatskoj, Aca iskali upravo preko leđa dobrog vukovarskog junaka, hrvatskog branitelja Predraga Peđe Mišića. Stanković s neskrivenom mržnjom ne može Peđi oprostiti što je kao Srbin branio svoju domovinu Hrvatsku, ne može mu oprostiti što je bolji čovjek od njega, Aca bombarder ne može mu oprostiti isto onako kao što Peđi ne mogu oprostiti čuvari srpskog koncentracijskog logora u Sremskoj Mitrovici pa se monstruozno prijete da će ga ponovo prvom prilikom „ugostiti“. Aca bombarder se bez ikakve razumne sumnje svrstao u red čuvara koncentracijskih logora, a o tim logorima nikada nije progovorio ni riječi u svojim emisijama. Aca i logorski čuvari ne odustaju od lomljenja kostiju, ne odustaju od silovanja, ne odustaju od ubojstava, ne odustaju od spaljivanja hrvatskih branitelja i civila da ih se nikada ne pronađe, ne odustaju od novih i novih provokacija koje vode u nove i nove ratove.
Etička presuda
Aca bombarder je bez ikakve sumnje u knockdownu i sudac mu odbrojava sekunde nakon masovnog negodovanja svih samosvjesnih Hrvatica i Hrvata. Hoće li glavnom sucu koji bi trebao presuditi knockout za Acu to dozvoliti njegov supervizor Milorad Pupovac ostaje nam za vidjeti i dobro zapamtiti prije nego što na dolazećim parlamentarnim izborima damo svoj glas?
„Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ u ovom slučaju nedvosmisleno, jednoglasno je donijelo svoje mišljenje i etičku presudu Aleksandru Aci Stankoviću koju Vam, dragi čitatelji, prenosim u cijelosti.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište
STANKOVIĆ – VELEIZDAJNIK
20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:
etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju.
Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.
Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“ 19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom.
U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića, plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve agresivnog rata „Srpske akademije znanosti i umetnosti“, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković izvrgao je monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića. Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilične ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta.
Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“ o navodnom zanemarivanju vukovarskih studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu.
Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla…
Naučio je Aca lekciju: istinu treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin laže, to mu je od Boga“. Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi. Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju državnog kaznenog postupka.
Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su oba brata Mišića, kao hrvatski hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave zakonom, koji se kod nas tumači površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.
Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje, „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed, pred zgradom HTV-a, u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde.
Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu djelovati u Hrvatskoj. To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost. Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa. On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je pravi domoljub uvijek spreman boriti se za svoj dom.
Dr. Zvonimir Šeparović
Predsjednik „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“