Kada je započelo očajnički kišiti, protokol je prvo pokrio Putina: potom su kišobran dali Macronu, koji nije učinio ništa kako bi ga predao Kolindi Grabar Kitarović (ili bilo kojoj ženi iz njezine pratnje) ako ništa barem zbog toga što je ona dama (žena) i što takva gesta obvezuje svakog muškarca.
Hrvatska je u drugom poluvremenu protiv Engleske igrala najbolju utakmicu na svjetskom prvenstvu. Isto je ponovila prvih 15 minuta drugog poluvremena protiv Francuske: tada je doslovce opkolila francuski gol. Na žalost, sve je završilo protunapadom Francuza, koji je rezultirao pogotkom za 3:1. Šta se dogodilo poslije ovog pogotka, nacionalna je tragedija. Ali da je hrvatski tim bio najbolji na ovome prvenstvu potvrđuje simbolično priznanje za najboljeg igrača Luki Modriću.
Hrvati su se protiv europskih sila borili kao David protiv Golijata, i upravo je to bio ključ njihova uspjeha. A to otvara prostor i za političku interpretaciju.
Snaga Europe (što predstavljaju dvije europske reprezentacije) danas više ne počiva u središtu, već na periferiji. Europa doživljava najveću krizu institucionalnog vodstva, što je prvenstveno izraženo u ljudima koji predstavljaju najviše funkcije. Polovina igrača Francuske nije došla iz Francuske, nego iz njezinih kolonija. Čovjek se s razlogom pita kuda je otišla snaga heksagonale (cjelinske Francuske). Dok se za hrvatsku reprezentaciju vezivao nacionalni ponos: svaki je igrač bio Hrvat.
Nogometno je prvenstvo bilo odlična prilika za otkriti stvarne slike onoga što se događa: dodjela odličja svjetskom prvaku se posebno izdvojila. Jedno do drugoga stajali su Vladimir Putin, Emmanuel Macron i Kolinda Grabar Kitarović. Kada je započelo očajnički kišiti, protokol je prvo pokrio Putina: potom su kišobran dali Macronu (Micronu, s poudarkom na „micro“, kako kažu profesori sa Sorbonne), koji nije učinio ništa kako bi ga predao Kolindi Grabar Kitarović (ili bilo kojoj ženi iz njezine pratnje) ako ništa barem zbog toga što je ona dama (žena) i što takva gesta obvezuje svakog muškarca.
Psihoanalitička projekcija navedenog je pokazala slijedeće: Putin nije Europljanin (njegova fizionomija je azijska: očigledni su mongolski potezi kao i kod Borisa Jeljcina): a sebe predstavlja kao neoptuživo božanstvo: azijski su despoti uvijek bili takvi – od Đingis Kana do Staljina. Svejedno mu je za Europu (za Francusku ili Hrvatsku). Emmanuel Macron, s druge strane, nije muškarac, nego psihoanalitički puer aeternus, dječak koji ne zna kako se odnositi sa ženom. Iz tog razloga se oženio svojom ‘majkom’ (Dulcineja je jednu generaciju starija od njega). On bi se, prosto kazano, samo želio igrati s drugim dječacima. Zato svojoj kolegici, hrvatskoj predsjednici nije ni ponudio kišobran. Žene za njega postoje samo u obliku majke: a njima se prema viteškim običajima ne daje kišobran.
Donald Trump bi se u ovoj situaciji ponašao drugačije, stoga si je za partnericu izabrao punokrvnu Melaniju. Macron je, međutim, izabrao majku za partnericu, što se može shvatiti kao čin međusobne kastracije. Macron nikada neće ispuniti osnovnu misiju čovjeka, odnosno, postati suprug i otac istodobno. To ne može ostvariti jer je ostao na razini dječaka.
Kolinda Grabar Kitarović je žena i majka u istoj osobi. Upravo je iz toga razloga razumjela takvo ponašanje i – u trenutku kada je grlila hrvatske nogometaše – nije napravila niti jednu jedinu grimasu, kojom bi pokazala da je to što je potpuno pokisnula, neizdrživo. Kome bi i rekla: azijatu Putinu ili transeksualcu Macronu. Non ne vale la pena! (Ne vrijedi truda!)
Europa raste iz ruba. Dva dana prije finala svjetskog prvenstava svijet su obišle snimke na kojima se Jean-Claude Juncker pred kamerama (summit NATO-a) ljubi sa svima koji su njegovu nenormalnom stanju pružili potporu. Europska komisija je naknadno objavila da je predsjednik Europskog vijeća pretrpio išijas. Na tu je vijest poludjelo milijun Europljana. Išijas je bolest koja sprječava savijanje tijela: a ako je vrlo intenzivna, dolazi i do neuroloških ispada: posljedično se čovjek ne može podići na prste jedne ili obje noge. Kada se to dogodi, slijedi operacija (hernia disci). Junckera su na kraju ceremonije vozili u invalidskim kolicima. Svaki će liječnik znati da je to nemoguće ako je u pitanju išijas.
Također će znati da je potpuni postotak kontrole nad motorikom tijela posljedica funkcioniranja mozga, a ne kralješnice. Ukratko, droge, medu kojima je u prvom redu alkohol. Prema vlastitoj procjeni pisca ovih redova, Jean-Claude Juncker je moramo imati između 2,0 do 2,5 promila alkohola u krvi, što znaci da je toga jutra popio najmanje litru „prepečenice“ (pretpostavljajući da je redoviti pijanac i da mu je tijelo naviklo na alkohol).
Osoba koja se tako ponaša je nedorastao čovjek, puer aeternus, koji gotovo nije svjestan uloge koju mu je povijest namijenila. Nogometno nam prvenstvo govori da je ista i sudbina Europe. Vode je ljudi koji se u nikakvom slučaju tamo ne bi smijeli nalaziti. I vode je tamo gdje se ona u nikavom slučaju ne bi smijela nalaziti.