Bruxelleska ispiranja

0
418

Ponavljanje povijesti na hrvatskom primjeru je školski obrazac kojeg niti u ponavljanju gradiva nismo uspjeli usvojiti kako bi nam suvremenost bila lakša i jednostavnija za shvatiti. Velike su povijesne hrvatske zablude zbog toga plaćene i velikom cijenom, a plaćamo ih i danas, odlaskom iz Hrvatske i svom silinom izumiranja. Protijekom vremena apsolutno nismo ništa naučili na vlastitim povijesnim zabludama.

Povijesne relacije s pet velikih europskih gradova koji počinju s istim slovom i sa svime što su oni predstavljali ili sad predstavljaju za Hrvatsku, danas u novim oblicima usmjeravanja i pacifiziranja Hrvatske, izgledaju kao neizbježan povijesni usud primarno uvjetovan geografskom sudbinom (kako ju je nazvao Zvonko) i vrijednošću hrvatskog prostora. Kontrola izvana takvih vrijednosti i ukupnih hrvatskih prostornih potencijala, strateških koridora i točaka, oduvijek je bila razlogom podizanja napetosti, izazivanja sukoba i pokretanja ratova na našem prostoru, pri čemu se domicilnu hrvatsku populaciju smatralo nevažnom, nebitnom i posebno otežavajućom prilikom provođenja zamišljenog.

Pet B simbolizam

Loading...

Pet B sudbinski hrvatski obrazac, u svakom je povijesnom slijedu unutar dijela domicilne populacije, u početnim vremenskim fazama razvijao prihvatljivost kontroliranja misli, ideja, političkog djelovanja i uopće javnog postupanja, prenoseći istodobno na sljedbenike te prihvatljivosti, sve poluge gospodarske, financijske, administrativne, političke i svake druge moći s lakoćom i bez ikakvog straha od gubitka kontrole.

Simbolizam Pet B i sve što se događalo s Hrvatskom tijekom povijesti i suvremenosti i njezinom rasutom populacijom, sva stradanja kroz koja smo prolazili i vječna borba hrvatskog naroda za opstanak, poput je dramatičnog krležijanskog zapisa u noveli Baraka 5 B  iz zbirke Hrvatski bog Mars, u kojoj veliki Miroslav Krleža s isto tako velikom intelektualnom snagom opisuje duhovno stanje i stradanja hrvatskih intelektualaca i seljaka za vrijeme Prvog svjetskoga rata. Dramatičnost tih vremena i svih kasnijih razdoblja, potvrda je silne ustrajnosti na putu do samostalne Hrvatske i postojanja Pet B simbolizma koji niti danas nije nestao, već je samo poprimio nove oblike u istom obrascu.

Vjerno slijedeći ideje drugih i dajući im bezrezervnu podršku i odanost, sve je funkcioniralo uvijek u interesu izvanjskih kontrolora naših hrvatskih sudbina, kroz nadomjestak koji je na pojedinačnoj razini bio značajan, ali je u odnosu na ukupnost dohvaćenog ili povučenog iz hrvatskih prostornih i društvenih potencijala, bio neznatan. Podijeljenost hrvatskog društva u takvom modelu kontrole planski je forsirana, a svu se populaciju izvan apologetskog kruga zbrinutih moralo smatrati nazadnom, neupućenom, neukom i, naravno, protivnom općim izvanhrvatskim interesima. Ponavljanje  povijesti na hrvatskom primjeru je školski obrazac kojeg niti u ponavljanju gradiva nismo uspjeli usvojiti kako bi nam suvremenost bila lakša i jednostavnija za shvatiti. Velike su povijesne hrvatske zablude zbog toga plaćene i velikom cijenom, a plaćamo ih i danas, odlaskom iz Hrvatske i svom silinom izumiranja.

Protijekom vremena malo se toga promijenilo i apsolutno nismo ništa naučili na vlastitim povijesnim zabludama koje su uvijek ostavljale velike posljedice, primarno na mladu hrvatsku populaciju, njezinu brojnost, strukturu i razmještenost po svijetu. „Raselit nas triba”, kaže pjesma i nastavlja s riječima pučkog pjesnika, Ive Cvitića, koje uvijek treba pamtiti i uvijek ponavljati kad se nad Hrvatskom nadviju podjele i zablude o usmjeravanju zemlje prema spomenutoj Pet B simbolici:

Mislili su neki, već nas neće biti
ni veselje svoje nisu znali kriti
raselit nas triba da nas manje ima
nisu tu ni bili tad će reći svima
Nek’ tudjinu grizu, roda znati neće
bez jezika narod nema više sreće
djeca roda povist neće znati
potom svoj na svome neće bit’ Hrvati

(Žanko, D., ‘Od stoljeća sedmog’, tekst Cvitić, I.).

Stabilnost protiv naroda

                  Nova brzopotezno usvajana bruxelleska terminologija, nikog među vladajućim u Europi i Hrvatskoj nije mimoišla i u njihovom gotovo svakodnevnom izričaju postaje neupitna dogma novo ustrojene hrvatske političke i diplomatske kaste, koja sve više funkcionira poput izdvojenih i zatvorenih religijskih skupina. Njihova stabilnost, sigurnost i posvećenost svetom europskom cilju na jednoj strani i po njima procijenjen populizam (zapravo ekstremizam), radikalizam i anarhizam na drugoj, bez obzira tko to na drugoj strani želi demokraciju, odgovornost prema narodu, političku korektnost, zaštitu ugrožene populacije, zaustavljanje iseljavanja i izumiranja, zapošljavanje i slično. Čak su u interesu klasne stabilnosti u vlastitoj terminologiji napustili i spominjanje demokratizacije i transparentnosti, inače kategorija kojima su do nedavno prisizali poput novaka u vojnim postrojbama.

Novi hrvatski europski san otvorenog društva ne prihvaća više nikakvo izjašnjavanje naroda, osim na programiranim izborima na kojima se kandidati nameću stranačkom voljom i upitnim kriterijima, a nikad u Hrvatskoj uređen birački popis u svih 12 izbornih jedinica omogućuje usmjeravanje po potrebi. Uostalom, ta Švicarska sa svojim referendumima i demokratskim izjašnjavanjima o svakoj bitnoj i manje bitnoj stvari za švicarsko društvo, niti nije članica Europske unije, pa onda niti neće nametati pravila demokratske igre drugima koja ugrožavaju uspostavljenu klasnu stabilnost i partijsku kontrolabilnost. Posebno neće nama, pravovjernim sljedbenicima svete ideje zajedništva od kojeg primarnu korist imaju – drugi.

Hrvatska je u svom europskom snu onemogućila svaki oblik referendumskog izjašnjavanja, a nedavna je negacija naroda, sindikata, vukovarskih silovanih žena i branitelja i svih onih više od  70 posto koji misle kako zemlja ne ide u dobrom smjeru, dodatno potvrdila njihovu stabilnost. Potrebna je stabilnost, međutim, za više od  1,2 milijuna u Hrvatskoj koji žive na rubu siromaštva čisti populizam koji treba spriječiti svom silinom, a društvena je isključenost te rubne populacije, pak, njihov čisti ekstremizam. Političko i diplomatsko suglasje vladajućih oko takvog populizma i ekstremizma, novi je prilog borbi protiv vrlo izraženog ekstremizma upravo tih rubnih skupina od 1,2 milijuna ljudi u Hrvatskoj, koji svoj ekstremizam svakodnevno primjenjuju u borbi za preživljavanje. Eurostat naročito naglašava pojam – rub siromaštva, što je terminološka uvreda za političko-diplomatske hrvatsko-europske stabilizatore, čije je poimanje siromaštva u njihovom okruženju – nezamislivo i uvredljivo…

„U Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi” (Objava Eurostata, Lider, 16. 10. 2018.).

Kako je uopće moguće biti siromašan i uz to nezadovoljan i buntovan uz njihovu veličinu, širinu, dubinu, posvećenu retoriku i zanos koji pokazuju prema svetoj europskoj ideji? Nikako, možeš biti samo populist i ekstremist protiv kojeg treba djelovati svom snagom. Vratimo se referendumu.

Biračkim popisom protiv referenduma

                  Referendumska su izjašnjavanja naroda temelj demokracije, a njihova su gušenja potpuna suprotnost svetoj ideji zajedništva, zamišljanoj u otvorenim, demokratskim i pluralnim društvima (usvojena terminologija). Osjećajući populizam svuda oko sebe i neprimjereno nezadovoljstvo siromašnih na rubu, ovršenih, blokiranih, silovanih, nezaposlenih, odlazećih i ostalih sličnih, potrebno je poduzeti konkretne korake u borbi „protiv vas i vaše politike, vaše demagogije, vašeg neznanja i vašeg dovođenja u zabludu brojnih hrvatskih birača” (Hina, 18.01.2017.).  Upućeno, istina,  Živom zidu, ali primjenjivo na sindikate, vukovarska traženja, referendumske inicijative i sva slična odstupanja od njihove europske dogme.

Referendumske su inicijative neosporno prikupile dovoljno potpisa. Narod odlučuje je za prvu referendumsku inicijativu prikupio 412.325 potpisa, ispravnih 371.450, a neispravnih 40.875. Za drugu su inicijativu prikupili 407.835, od kojih ispravnih 367.169, a neispravnih 40.666.Istina o Istanbulskoj” predala je 390.916 potpisa, ispravnih je bilo 345.942, a neispravnih 44.974. Niti jedna referendumska inicijativa nije prikupila najmanje 374.740 valjanih potpisa (Izvješće za Vladu RH).  Valjanih potpisa mjerenih prema ukupnom broju birača u Hrvatskoj? Nevjerojatno je, zapravo, i ulaženje u referendumske inicijative bez prethodnog stručno-znanstvenoga traženja konačnog sređivanja biračkog popisa, sukladno demografskim strukturama i procesima, a slično je i s istodobnim provođenjem obiju inicijativa. Važno, ali manje bitno od ključnog podatka za mjerljivost uspjeha referendumskih inicijativa – ukupnog broja birača – kojeg se nikad niti od koga nije željelo korigirati prema objektivnim mjerilima (Žugaj, M., Šterc, S., Hrvatske izborne jedinice – postojeći nesklad i buduće promjene, Pilar: Časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XI, No. 2, 9-33 str.).

Godine 2015., ukupno je u biračkom popisu registrirano 3,755.065 osoba, a godine 2016. njih 3,740.200. Istodobno je ukupni broj birača po izbornim jedinicama,  prema službenim rezultatima izbora, iznosio 3,563.397 birača 2015. godine, a 3,531.279 birača 2016. godine! (Izvor: Državno izborno povjerenstvo, Konačni službeni rezultati izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, Zagreb, 23. 11. 2015. i 26. 9. 2016. i Ministarstvo uprave, Izbor zastupnika u Hrvatski sabor – broj birača u popisu nakon zatvaranja registra birača, Zagreb, 30. 10. 2015. i 2. 9. 2016.). Razlika je prema fiktivnom popisu birača 2016. godine za čak 208.921 osobu!  Još bi drastičnija razlika postojala kad bi se biračka populacija izračunavala prema popisu stanovnika 2011. godine i negativnim demografskim procesima koji su nakon toga uslijedili…

Prema popisu stanovništva 2011. godine, Hrvatska je imala ukupno 4,284.889 stanovnika, a u razdoblju do kraja 2017. godine prirodnim je putem izgubila 89.109 stanovnika, dok je vanjskim iseljavanjem izgubila još 95.382 stanovnika (negativna migracijska bilanca), dakle ukupno 184.491 stanovnika (sve službeni podaci DZS-a). Nećemo sad na ovoj razini ulaziti u detaljnu razradu, povlačenju korelacija prema ostalim parametrima i razlikovanju vremenskih serija, zato jer su odstupanja infinitezimalna za konačni izračun i procjenu. Procjena ukupnog broja stanovnika Hrvatske za 2017. godinu istog Zavoda je 4,124.531, usprkos gubitku od gotovo 190.000 osoba nakon popisa 2011. prema njihovim podacima!

Uglavnom koristeći samo okvirne podatke i broj osoba starosne dobi do 18 godina (uključujući 18.) i bez posebnih je mudrovanja lako moguće shvatiti kako je broj birača u Hrvatskoj skrojen prema potrebama usmjeravanja izbora, a primjenjivo je i na referendumskim inicijativama. Ukupni je broj mladih koji  nisu napunili 18 godina 2017. godine iznosio 768.656 osoba ili 18,6 posto ukupne populacije i bez obzira na sva moguća odstupanja, broj birača u Hrvatskoj u 10 izbornih jedinica ne može biti veći od 3,4 milijuna (procjena je 3,355.875).

Prema tome prikupljenih je potpisa i bez proglašenih nevaljalih bilo dovoljno. I što sad? Populizam i ekstremizam na djelu u vidu znanstvenih analiza…

(Nastavlja se…)