DEKLARACIJA O DEMOGRAFSKOM OPSTANKU HRVATSKE I HRVATSKOG NARODA

0
613
Ivica Galovic/ PIXSELL

Naša je demografska stvarnost negativna do razine s koje više nije moguće mirno promatrati negativnost svih demografskih pokazatelja i trendova i zato je uključivanje šire i naše zajednice hrvatska objektivna potreba i pitanje hrvatske budućnosti i opstanka. Obraćamo se hrvatskom narodu i ukupnoj hrvatskoj populaciji u prijelomnim trenucima spoznaje kako je revitalizacija hrvatske populacije nužnost i temelj ukupnog razvoja naše domovine. Prihvaćamo pritom odgovornost donošenja i provođenja programa i modela demografskog razvoja kao osnove gospodarskog i društvenog napretka naše zemlje.

Početak je 2016. godine i vrijeme koalicijskih dogovora HDZ-a i MOSTA-a oko formiranje nove vlade i potpisivanja različitih sporazuma kao temelja zajedničkog djelovanja. Prošle su otada gotovo dvije pune godine i puno se toga promijenilo u pristupu, političkom djelovanju, načinu dogovaranja, izboru suradnika, traženju izlaza, javnom izričaju, zaštiti stranačkih/partijskih kadrova, javnoj retorici, pisanju dokumenata, postavljanju prioriteta i slično.

Nova slika Hrvatske po diplomatskim mjerilima i po isključivim stranačkim kriterijima sve nas više zarobljava u okvire poslušnosti, europske stabilne i birokratske pragmatičnosti, povijesne odgovornosti zašto smo se uopće branili i stvarne nemoći u postavljanju i provođenju hrvatskih nacionalnih interesa.
Nova Hrvatska sasvim različita od priželjkivane, u kojoj se svaki hrvatski identitetski oblik podvodi pod europske, financijske, gospodarske i svake druge izvan hrvatske interese. Sagnuli smo glavu pri svakom pritisku i ništa nismo čuli o dostojanstvu niti smo osjećali potrebe i želje hrvatskog puka koji je još ostao i onog koji je slijedio put svojih iz godina šezdesetih. Ništa nas ne obavezuju niti dokumenti koje smo potpisali, a još manje važnost problematike sadržana u njima.

Loading...

Zato i objavljujemo jedan. Zaboravljen. Autorski, gotovo nametnut političkim dogovaranjima HDZ-a i MOSTA-a krajem 2015. i početkom 2016. godine i poništen novim interesnim preslagivanjima kao da nikad nije niti postojao.
Pisan i potpisan prije dvije godine i nazvan DEKLARACIJA O DEMOGRAFSKOM OPSTANKU HRVATSKE I HRVATSKOG NARODA, dokaz je potpune nezainteresiranosti za demografski nestanak Hrvatske i oslikava tadašnje demografske pokazatelje i trendove i tadašnju demografsku stvarnost. Što se promijenilo? Retorički ništa, politički ništa, a demografski u samo dvije godine toliko da nam procijenjene brojke iz deklaracije na osnovu dotadašnjih pokazatelja i trendova djeluju optimistički. Hrvatska se prazni i nestaje i zato je vrijeme za novo obraćanje hrvatskoj političkoj i ukupnoj javnosti, kako nam ne bi za dvije godine i današnji podaci o prirodnom padu i iseljavanju stanovništva bili manje poražavajući.

UVOD

Deklaracijom postavljamo osnovna načela demografskog opstanka Hrvatske i hrvatskog naroda u složenim povijesnim, gospodarskim, društvenim i političkim vremenima. Naša je demografska stvarnost negativna do razine s koje više nije moguće mirno promatrati negativnost svih demografskih pokazatelja i trendova i zato je uključivanje šire i naše zajednice hrvatska objektivna potreba i pitanje hrvatske budućnosti i opstanka. Obraćamo se hrvatskom narodu i ukupnoj hrvatskoj populaciji u prijelomnim trenucima spoznaje kako je revitalizacija hrvatske populacije nužnost i temelj ukupnog razvoja naše domovine. Prihvaćamo pritom odgovornost donošenja i provođenja programa i modela demografskog razvoja kao osnove gospodarskog i društvenog napretka naše zemlje. Najvrjedniji hrvatski potencijal oduvijek su bili ljudi i njihove vrijednosti, koji s tradicijskim i prostornim obilježjima čine civilizacijsko bogatstvo Hrvatske i Europe, a naša je zadaća i obaveza to bogatstvo sačuvati, razvijati i prenositi na buduće naraštaje. Svjesni smo povijesne odgovornosti, kao i naši preci iz davnih i ne tako davnih vremena, kako očuvanje hrvatskog identiteta nije moguće bez ukupne slobode, demokratizacije društva i demografskog razvoja. Deklaracijom želimo podići svijest o nužnosti djelovanja, razumijevanja i vjerovanja kako sve to nije moguće postići anacionalnim konceptom i bez čvrstine, snage i spoznaje vlastitih vrijednosti.

RAZRADA

Niti u jednom segmentu hrvatskog društva nisu svi, ali baš svi, parametri, strukture i procesi tako negativni kao u demografskom. Svjesni toga i odgovorni prema hrvatskoj mladosti i budućnosti posebno naglašavamo problem i podižemo ga na stratešku razinu važnosti.

Korelacija gospodarskog i demografskog razvoja osnova je ukupnog razvoja Hrvatske iz koje je jasno kako u budućnosti neće biti moguć gospodarski rast uz ukupnu depopulaciju i prirodni pad stanovništva. Demografsku problematiku zato postavljamo u temelj gospodarskog, regionalnog, prostornog i ukupnog razvoja Hrvatske.
Demografski razvoj Hrvatske zbog posebnih faktora nije bio standardan, naročito u cijelom 20. stoljeću i početkom ovog 21., i nije ga u svim fazama bilo moguće podvesti u okvire teorije demografskih prijelaza kao kod drugih zemalja. Kroz to je vrijeme Hrvatska imala 3 velika iseljenička vala uvjetovana i političkim faktorima i 4 stradalnička vala uvjetovana ratovima. Ukupno je po procjeni posredno i neposredno Hrvatska izgubila oko 2.434.000 stanovnika, a broj je rođene djece bio manji za oko 670.000. Sve je to bitno ubrzalo hrvatski demografski slom.

Danas Hrvatsku obilježava izumiranje, prirodni pad i depopulacija ukupnog stanovništva, napušta ju intenzivno mlado i obrazovano stanovništvo i u vrlo je dubokoj starosti i demografskom slomu. Ne želimo niti možemo sve mirno promatrati kao da se događa nekom drugom.

Negativnost pokazatelja i trendova može nas dovesti za 20-30 godina do gubitka ukupne populacije između 300 i 450 tisuća osoba po sadašnjim stopama prirodnog pada i negativne migracijske bilance ili bi vjerojatnije, s obzirom na njihovo ubrzanje prema geometrijskim stopama, ukupni gubici mogli biti u rasponu između 400 i 600 tisuća ljudi. Takva bi depopulacija uzdrmala sve sustave u zemlji, usporila gospodarski rast, ubrzala supstituciju domicilne populacije i ugrozila ukupni hrvatski identitet.
Emigracijski su valovi rezultirali velikom brojnošću Hrvata izvan svoje (ih) domovine (a) i razvojem potencijala izvan domovine (a) koji nikad nije uvažavan u obostranom interesu. Zato domovinsku i iseljenu Hrvatsku smatramo jednom Hrvatskom, bogatijom sa svojim iseljeništvom kao strateškom populacijom za gospodarski, društveni, politički, demografski i svaki drugi razvoj Hrvatske.
Hrvati u svojoj drugoj domovini također su neosporni potencijal suvremene Hrvatske i smatramo ih, kao i iseljeništvo, bogatstvom i neospornim dijelom hrvatskog ukupnog identiteta.
Posebno su negativna dva demografska procesa u hrvatskoj populaciji: dugotrajni prirodni pad stanovništva i intenzivno recentno iseljavanje mladih i obrazovanih, prema kojima se institucionalno i programski moraju usmjeravati modeli demografske revitalizacije i poticanja ostanka i zapošljavanja.

Intenzitet primarnih procesa, značenje i potencijal iseljene Hrvatske, obrasci rješavanja problematike u razvijenim zemljama s također brojnom iseljeničkom populacijom i jasno definirani strateški ciljevi ukupnog razvoja Hrvatske zahtijevaju najvišu upravljačku institucionalnu razinu u Vladi RH-Ministarstvo iseljeništva i demografskog razvoja.
Demografska revitalizacija Hrvatske provest će se kroz dva modela:

a) revitalizacijom domicilne populacije čiji će potencijal fertilnog stanovništva još neko vrijeme biti postojan i

b) revitalizacijom ukupne populacije imigracijskom varijantom, primarno hrvatskim iseljeništvom. Niti jedan se proces neće intenzivirati s vidljivim rezultatima bez jasnih programa i koncepcija i usmjerenih poticaja na najvišoj razini.

Pronatalitetna će populacijska politika biti usmjerena prema fertilnoj domicilnoj populaciji kroz proračunski poticana sredstva koja se sad izdvajaju za manje važne ili gotovo nebitne djelatnosti u odnosu na ulaganja u hrvatsku budućnost i opstanak. Pritom ćemo razraditi modele majke odgajateljice i oca odgajatelja za troje i više djece, pune plaće za rodilje do godinu dana, zakonskih okvira pri zaštiti rodilja, selektivnog oporezivanja ovisno o broju djece, smanjenja poreza za dječju hranu i opremu, izravnih izdvajanja po rođenom djetetu itd.

Imigracijski revitalizacijski model pretpostavlja povratak dijela našeg iseljeništva kroz projekte i programe, posebno ruralnog razvoja u brdsko-planinskim, pri graničnim, otočnim, ravničarskim i općenito izvan urbanim hrvatskim područjima. Demografski je potencijal iseljene Hrvatske po procjeni između 2,5 i 3 milijuna i godišnje doznačuje kroz službene financijske institucije oko 1,6 milijardi dolara i još po procjeni Svjetske banke gotovinski oko 800 milijun dolara; ukupno oko 15 % državnog proračuna za 2015. godinu. Na tom se i puno većem financijskom potencijalu, kad se hrvatska dijaspora ne bi smatrala politički neprijateljskom, mogu i trebaju graditi osnove hrvatskog uzleta.

Istovremeno, uz oba modela revitalizacijske politike ključna će aktivnost biti usmjerena prema mladima, sve više spremnima napustiti Hrvatsku. Takav se egzodus, koji bi po intenzitetu mogao biti veći nego onaj 60-tih godina, ali puno pogubniji za budućnost naše zemlje, ne smije niti može samo promatrati ili čak poticati. Naša je dužnost odmah u okviru ili kroz državni i lokalni proračun i različite fondove, od europskih do granskih, poticati zapošljavanje mladih i obrazovanih ljudi u područjima posebne državne skrbi, otočnim i sličnim područjima, a na temelju razrađenih inovacijskih programa koncipiranih na državnoj ili privatnoj razini, kako bi odlazak u takva hrvatska područja po financijskim efektima bio sličan odlasku u druge razvijenije zemlje.

Cjelokupna će strategija razvoja Hrvatske, bila ona u okviru klasične gospodarske koncepcije ili koncepcije regionalnog razvitka u svojoj osnovi imati razradu demografskih aspekata, svjesni odgovornosti i važnosti ljudi, stanovništva, populacije…u svemu, kao osnovnog pokretača svih društvenih, gospodarskih i inih procesa.
Hrvatska se mora ponašati u svim pristupima kao i sve ostale razvijene europske zemlje, slijedeći logiku primarno hrvatskih interesa i interesa njezine populacije.

Anacionalni pristup i koncept, posebno u demografskoj razvojnoj problematici, neće niti može Hrvatsku usmjeriti prema izvjesnoj budućnosti” (Šterc, S., 2015.).