Demografski nestanak Hrvatske – ispuhana tema?

screenshot/NovaTV

Promjena paradigme dohvata jeftine radne snage koja transformira europska društva po neželjenim obrascima i odnos prema imigraciji poprimit će stratešku razinu značenja, dok će ubrzavanje negativnih demografskih trendova u Hrvatskoj i intenzivno populacijsko pražnjenje pojedinih hrvatskih prostora stalno tražiti očitovanja, rješenja, predlaganja, stručnost, istraživanja i, ono što im je trenutačno najteže - odlučivanja

Politička sebičnost i razlikovanje strateških interesnih tema za hrvatsku budućnost, očito postaje u bespoštednoj borbi za ostanak na vlasti i zadržavanje pozicijskih i financijskih interesnih stečevina izabranog užeg kruga, veliki problem u javnom djelovanju i komuniciranju. Ozbiljnijih političkih protuargumenata na nevjerojatnu silinu demografskog nestajanja Hrvatske i posebno nekih njezinih dijelova, na koju stalno, dugo i intenzivno upozoravaju demografi, a sad već i svaki ozbiljniji i objektivniji hrvatski znanstvenik, naprosto nema niti ih može biti.
Problem koji se pokušava ublažiti, ne čvrstim političkim odlukama zasnovanim na znanstvenim istraživanjima i projekcijama, nego standardnom i u svim prilikama korištenom diplomatskom retorikom, opravdanjima kako još nitko nije riješio demografski problem, političkom amortizacijom gotovo nikakvog postupanja, novim vremenima, dugoročnim rezultatima djelovanja mjera, tranzicijom i sličnim drugim frazeološkim tvorevinama, uvijek će u takvom političkom pristupu postojati. Ne mogu tu pomoći nikakvi, nazovimo ih stručnjaci kreiranja političke slike, načina komuniciranja, terminološkog biranja i slične parazaštitne postrojbe lika i djela ustoličenih preuzimanjem stranke i Hrvatske mimo većinske volje hrvatskog naroda. Niti se sve više može opravdavati neznanjem, političkim prioritetima i pomanjkanjima u proračunu nakon financijskih agrokor-uljanik hazarda.

Katastrofalne posljedice u budućnosti

Demografska je problematika Hrvatske političkim kormilarima na preuzetom brodu jako dobro poznata, kao i katastrofalne posljedice za zemlju u budućnosti, međutim bit političkog djelovanja interesno sklopive koalicije, ovako važan problem jednostavno ne može biti. Nije to zabuna, pomanjkanje odgovornosti ili pak nespretnost u postupanju, to je izravno djelovanje anacionalnih snaga pretočeno na formalnu političku razinu. Jasno vidljiva podudarnost nečinjenja i godinama programiranog djelovanja proračunski financiranih pojedinaca i praktički njihovih osobnih udruga dobila je sada u izvršnoj vlasti partnera kojeg treba podupirati na javnoj sceni i bezrezervno odobravati potiskivanje najvažnijeg problema suvremene Hrvatske. Kako je uopće moguće objasniti zalaganje civilnih udruga za društvenu, prostornu i prirodnu i svaku drugu, kako oni kažu održivost, uz nestanak glavnog faktora i glavnog smisla te održivosti? Jedino izravnim i planskim djelovanjem u kojem sudionici postaju i politički nositelji odlučivanja, pretpostavljajući programska, ideološka, nacionalna, stranačka i ljudska načela sebičnom zadržavanju pozicija.
Zamišljajući svoju pozicijsku veličinu jedinim mjerljivim parametrom postupanja, nasuprot sebe postavljaju sve osnovne oblike hrvatskih nacionalnih interesa, a među njima je demografska problematika svojim značenjem postavljena na primarno mjesto. Razmišljanja, pak, kako o tome uopće ne treba ulaziti ni u kakvu raspravu na javnoj političkoj sceni, već samo čekati njezino „ispuhivanje”, odraz je temeljnog indiferentnog odnosa prema stranačkom i biračkom okruženju. Čekajući prazan balon negativni će demografski parametri početi urušavati sustave na kojima počivaju i njihove pozicije, a udari poput uljanikovog bit će očekivana posljedica.
Demografska problematika, ne da neće postati nevažna politička, istraživačka i razvojna tema u Hrvatskoj, nego će sve više postajati i dominantna problematika suvremene Europe. Promjena paradigme dohvata jeftine radne snage koja transformira europska društva po neželjenim obrascima i odnos prema imigraciji poprimit će stratešku razinu značenja, dok će istodobno ubrzavanje negativnih demografskih trendova u Hrvatskoj i intenzivno populacijsko pražnjenje pojedinih hrvatskih prostora stalno tražiti očitovanja, rješenja, predlaganja, stručnost, istraživanja i, ono što im je trenutačno najteže – odlučivanja.

Službena statistika ponovo vraća zabrinutost

Primirje koje je također trenutno nastalo između dva zagrebačka brda oko demografske problematike, nisu uvjetovali ozbiljni dogovori o rješenjima, institucijska preslagivanja zbog ubrzavanja postupaka ili kadrovske promjene koje bi donijele pomak, nego je novo negiranje i podcjenjivanje znanosti i ozbiljnosti demografskog nestanka Hrvatske. I dok jedni čekaju stišavanje (ispuhivanje) tematike u javnosti pokušavajući opravdati vlastitu (ili po savjetu manje upućenih) političku krivu prosudbu ili još gore svjesnu namjeru potiskivanja, drugi se privremeno zadovoljavaju uigranim osmjesima na sastanku koji nije donio nikakav rezultat, svjesni i sami toga.
Čekajući pravi „tajming”, svi bi znanstvenici trebali utihnuti i pokorno osluhnuti zvonjavu s brda, ničim ne pokazujući hrvatsku poražavajuću demografsku stvarnost u svojim analitičkim radovima i prezentacijama. Mnogi to i čine i zbrajaju rezultate, ali ne one koje nam donosi službena statistika, nego rezultate vlastite šutnje i političke darove koji u pravilu u takvim okolnostima i dolaze. Dizanje ruku od svega, nikom ne donosi zadovoljstvo niti je na taj način moguće zaustaviti odlazak i širenje političkog determinizma nad Hrvatskom i stalno vraćanje sustavu u kojem afirmativni odnos prema Hrvatskoj malo znači. Dok mi čekamo i stojimo, podaci nam službene statistike svakom novom objavom ponovo vraćaju zabrinutost, a hoće li se vratiti mladi koji odu, ostaje samo u željama…
Nikakav događaj niti novi podatak ne mogu poremetiti zacrtani smjer, osobni izbor, obranu svakog oblika nekompetencije i zadržavanje ustaljenog poretka. I nisu u pitanju samo demografski problemi, ali ćemo se zbog njihove važnosti u svim djelatnostima samo na njima i zadržati. Obrana do posljednjeg koji ne ode i protiv bilo kakve znanstvene logike u ime osobnog izbora i prihvaćanja osrednjosti kao modela upravljanja po vlastitim željama.



Marin Strmota zaštitio sebe i znanost

Prošlo je gotovo 7 mjeseci od odlaska s mjesta državnog tajnika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku doc.dr.sc. Marina Strmote, jedinog demografa znanstvenika u sustavu spremnog pomoći i usmjeriti postupanje sukladno težini problematike. Zaštitio je odlaskom sebe i znanost od čvrstog zagrljaja osrednjosti i političkog diktata nad analitičkim promišljanjem, jer su ionako njegova znanstvenost, sposobnost i odgovornost prema problematici bile potrebne, tek za obranu na javnoj sceni formiranja ministarstva nazvanog mimo svakog stručnog promišljanja po znanstvenom polju u okviru područja društvenih znanosti. Početni se smjer prema samo obiteljskoj i socijalnoj problematici nije pomakao niti malo, ostavljajući demografiju formalnim ukrasom postavljenim zbog pritiska izrazito negativnih parametara i mogućnosti vječnih političkih obećanja koja nikog ne obvezuju ni na šta smisleno.
Uporno i tvrdoglavo forsiranje nastavka rada bez stručne osobe dalo je naravno i svoje rezultate: opće nezadovoljstvo i onih malo preostalih, te uporno političko forsiranje raznih vijeća, skupova i grupa, hrabrosti i dometa primjerenih stručnoj i znanstvenoj težini političkog izbora. Pisanje je novih dokumenata politička naredba i zadatak koji se mora izvršiti, nezavisno od vremena koje ne možete zaustaviti i negativnih podataka koji su neumoljivi. Najvažnije je da nema promjena smjera ni koncepcije, a još manje personalnih kao dokaz političke moći, nepogrešivosti i pokoravanja istraživačkih misli. Obrazac koji uvijek ostavlja negativne tragove u društvu i prostoru, koje nije moguće sve u budućnosti i s promjenama poništavati.
Najveći su tragovi vidljivi upravo na demografskoj slici Hrvatske, a čekanje na ispuh javne i političke znatiželje i početak ozbiljnije provedbe demografske revitalizacije vjerojatno je danas i najveća politička odgovornost. Čekajući vijeća, strategije, nove dokumente, nove dogovore među zagrebačkim brdima i prihvat ozbiljnosti situacije slike su Hrvatske sve tužnije. Biseri koji nestaju.

Bez jedinog vrtića na Lastovu!

Prvi put u 90 godina zatvoren je vrtić na Lastovu!
DVADESETAK djece koja pohađaju jedini vrtić na Lastovu od danas nemaju vrtić. Prvi put od svojeg otvorenja (1930-ih godina ), vrtić na Lastovu je zatvoren.
“Nad računom općine je ovrha i ona je u blokadi. Tako od travnja naši djelatnici – dvije odgajateljice, kuharica koja je ujedno i spremačica te medicinska sestra koja nam je prijavljena na četiri sata – ne primaju plaću. Jedna odgajateljica nam je na bolovanju od prije ljeta, a ova druga je odradila sama cijelo ljeto i sad je otišla na bolovanje tako da nam nema tko čuvati djecu. Ne može više sama obavljati ovako zahtjevan posao. Mjesecima je sama radila i to bez plaće te se brinula o 20-ak djece od tri godine starosti pa sve do predškolaca. Još je dugo i izdržala s obzirom na naporan posao s toliko djece”, ispričala nam je Ortika Medini.
“Pokušala sam sve, kontaktirala sam i Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao i Ministarstvo demografije i čekam termin kad će nas doći posjetiti kako bi se pronašlo rješenje za ovaj veliki problem.“ (Indeks.hr, 17.09.2018.).

Upravo smo ovih dana na Sedmoj anatomiji otoka, na Lastovu (prvih je pet prije toga bilo na Visu, 2012.-2016.), međunarodnom znanstvenom skupu o stanovništvo otoka s grupom znanstvenika entuzijasta koji pokušavaju pokazati, dokazati, uvjeriti i osmisliti nastavak života. Biseru Hrvatske na kojem zastaje dah od mirnoće, ljepote, širine, plavetnila, arhitekture i praznine. Čovjek ne može povjerovati koliki je trud uložen tijekom povijesti za ostanak i kakvi su to tragovi u prostoru koji nas čine ponosnim na prošlost i ljude koji su još tamo ostali. Bogatstvo koje ne znamo cijeniti niti se prema njemu odnositi zbog vlastite beskrajne političke sebičnosti. Nestanak vrtića nešto je najgore što se može dogoditi u toj udaljenosti i zatvorenosti, a za kažnjavanje djece odgovornost je potpuna. Njihova je borba poput mitskih titana, a dječja radost i smijeh vrijednost koja je nemjerljiva. Zamislite, na otoku je Lastovu s dvije dnevne linije do kopna službeno oko 800 stanovnika, a stvarno oko 500, s preko 20 djece u vrtiću! Koji je upravo zatvoren zbog naše sebičnosti, neodgovornosti, nezainteresiranosti i nerazumijevanja.
Lastovo nas mora opomenuti, djeca osvijestiti, bogatstvo koje imamo pokrenuti, a rješenja koje nude znanstvenici potaknuti na razmišljanje i odlučivanje. Koliko je malo potrebno Lastovu i drugim otocima za opstanak i nastavak… Samo malo našeg razumijevanja i prihvaćanja prostorne različitosti u kojoj jednostavno svi ne mogu biti istih davanja. Želimo li to bogatstvo prihvatiti kao naše.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI