Duh liberalizma i njegove posljedice

Dalić nije dovoljno duhovit kao José Mourinho koji je našao filozofsko opravdanje za svoj poraz. Popularni Mourinho je na pitanje novinara o lošoj igri njegova trenutačnog kluba Manchester Uniteda odgovorio protupitanjem: 'Gospodo, jeste li čitali Hegela?'

Rujan je u mom akademskom kalendaru mjesec međunarodnih znanstvenih skupova. Prije odlaska u Amsterdam na konferenciju Međunarodne akademije za filozofiju znanosti , zajedno sa suprugom, popio sam kavicu s hvarskim gradonačelnikom Rikijem Novakom. Rikardo Novak pripada skupini nezavisnih gradonačelnika koji razbijaju „par-Tito-kratske” strukture u hrvatskoj politici. Sposoban je poduzetnik, Hvarani ga cijene i poštuju. Budući da je moja supruga već održala dvije međunarodne konferencije s ekspertima iz platoničke filozofije na Hvaru, a radove s konferencije objavila kod uglednih međunarodnih izdavača, Riki Novak očekuje nastavak suradnje u pogledu održavanja međunarodnih simpozija.

Kao pragmatični poduzetnik svjestan je da se ne može oprijeti diktatu kapitala koji se na Hvaru fokusirao na nekoliko razvikanih klubova što je u zadnjih nekoliko godina jamačno promijenilo profil hvarskog turizma. Hvar je u špici turističke sezone prepun mlađarije koja dolazi na kratki provod, a njihova se potrošnja uglavnom svodi na poslijeponoćne izlaske i tulumarenja. To je jedan od razloga da Hvar sve više zaobilaze klasični obiteljski turisti koji žele miran odmor uz sunčanje na plaži i objedovanje u hrvatskim restoranima. Budući da se zadnjih nekoliko godina o Hvaru u medijima pisalo kao o hrvatskoj Sodomi i Gomori, gradonačelnik je već prošle godine poduzeo neke mjere u suzbijanju raskalašenoga ponašanja turista, a ove je godine pokušao u dogovoru s Turističkom zajednicom stvoriti mirnije oaze u pojedinim dijelovima grada.

Kada početkom rujna sunčani Hvar zamijenite tmurnim i oblačnim Amsterdamom, dojam je kao da vam je preko noći nestao cijeli godišnji odmor. Umjesto južnjačke opuštenosti i popularne fjake, osjetite na svakom koraku duh protestantskog radnog etosa, čak i u vrijeme odmora. U turističkim vodičima Amsterdam se obično naziva nizozemskom Venecijom, jer je sagrađen na više od 150 kanala kojima krstare prekrasne brodice s turistima. Amsterdamski duh liberalizma zasnovan je na stoljetnoj tradiciji nizozemske državnosti koja je zagovarala demokratski duh tolerantnosti.

Naime, nakon stvaranja Republike sedam ujedinjenih provincija 1581. godine, koja je bila preteča današnje Nizozemske, ustavom je zajamčena sloboda svim religijama što su posebno koristili sefardski Židovi koji su protjerani iz Španjolske krajem 15. stoljeća. No, trebalo je proći 70-ak godina da se sagradi sinagoga u Amsterdamu koju povjesničari umjetnosti smatraju jednom od najljepših u svijetu. Arhitekt i graditelj sinagoge u Amsterdamu, Elias Bluman, bio je nadahnut biblijskim opisom gradnje Salamonova hrama u petom i šestom poglavlju Prve knjige o Kraljevima. U međuvremenu su izraelski arheolozi, predvođeni Israelom Finkelsteinom dokazali da su Davidove i Salamonove palače bile relativno skromne građevine, a hram jednostavna kapelica, sagrađen pored „Salamonove palače”. Priča o veličanstvenom hramu najvjerojatnije je nastala u babilonskom sužanjstvu gdje su pisci Knjige o kraljevima, gledajući babilonske hramove, gajili nadu da će veličanstveni Salamonov hram jednoga dana voljom Božjom ponovno biti sagrađen. Sefardski arhitekt se odlučio graditi hram od nizozemske cigle umjesto od libanonskog mramora.

Ulaznicu za posjet amsterdamskoj sinagogi platio sam 15 eura. Bilo im je jako drago kada sam zatražio „mobilni vodič” na njemačkom jeziku jer je većina turista koristila vodič na engleskom. Nije im bilo nimalo drago kada sam spomenuo najvećeg židovskog filozofa iz vremena prosvjetiteljstva, Barucha Spinozu, kojeg je Amsterdamska židovska općina ekskomunicirala proglasivši nad njime čuveni „herem”. Razlog izopćenju bio je Spinozin zahtjev da se Tora tumači u duhu prosvjetiteljstva, a ne doslovno. Spinozina ideja da je Bog istovjetan s prirodom (Deus sive natura) često je jednostrano tumačena kao panteizam. Izopćenje iz židovske zajednice vjerojatno je razlog da Spinozina rodna kuća u Amsterdamu nije sačuvana kao dio židovske baštine. Svi pokušaji da se rehabilitira Spinozu ostali su bez uspjeha. Grupa eksperata za Spinozinu filozofiju uručila je1956. povodom 300. obljetnice Spinozina izopćenja zahtjev za rehabilitacijom izraelskom predsjedniku Davidu Ben-Gurionu, koji je bio deklarirani spinozist, no prijedlog nije prihvaćen zbog otpora konzervativaca u izraelskom Knesetu. Sličnu sudbinu doživjela je inicijativa židovske zajednice uručena glavnom rabinu u Amsterdamu prije pet godina da se konačno rehabilitira Spinoza, no gospodin Haham Pinchas Toledano poručio je svojim vjernicima da je heretik Spinoza nespojiv sa židovskom vjerskom tradicijom. Čudno je da je jedna vjerska zajednica, koja je toliko profitirala od holandskog liberalizma, bila i ostala tako nemilosrdna i netolerantna prema jednom od velikana prosvjetiteljske misli. Žig sramote zbog Spinoze će i dalje pratiti jednu od najliberalnijih židovskih općina u svijetu.



Kada smo već kod liberalizma, paradoksalno je da je njegov najveći protivnik u Nizozemskoj, “Stranka za slobodu” (Partij voor de Vrijheid), koja ima oko 15 posto pristaša među nizozemskim biračima postavši tako trećom najvećom strankom u državi. “Stranka za slobodu” zagovara uvođenje ponovne kontrole nad državnim granicama Nizozemske, protivi se prihvaćanju azilanata iz islamskih zemalja. Jedna od glavnih političkih strategija “Stranke za slobodu” sadržana je u protuislamskoj promidžbi, jer pristaše stranke smatraju da islam najviše ugrožava zapadno-europski liberalizam svojim protivljenjem sekularnoj državi. Kada sam nizozemskim kolegama rekao da je u Hrvatskoj glavni desničarski vođa aktivni član zagrebačke islamske zajednice, grohotom su se nasmijali. Zapravo nisam mogao objasniti svojim nizozemskim prijateljima na kojoj bi političkoj platformi dr. Zlatko Hasanbegović mogao objediniti hrvatsku desnicu.

Tjedan nakon boravka u Amsterdamu protekao je u znaku simpozija na Sveučilištu u Zadru. Ove godine za 25. obljetnicu simpozija „Razumijevanje i interpretacija” pozvali smo kao jednog od plenarnih „predavača” uglednog pijanista židovsko-ruskog podrijetla, Vladimira Stoupela, koji je u duetu sa svojom suprugom, Judith Ingolfsson, sjajnom violinistkinjom, održao „predavanje” o djelima koja je imao na repertoaru koncerta pod naslovom „Zabranjena svjetlost” (Forbidden Light – interpretation and reflection through music). Riječ je, naime, o „Pet melodija za violinu i glasovir” Sergeja Prokofjeva, o Sonati za violinu i glasovir (opus 23) Louisa Viernea, te Sonati za violinu i glasovir (op. 134) Dmitrija Šoštakoviča. Naravno da vrsni glazbenici nisu ostalo samo na verbalnoj interpretaciji, nego su posjetitelji Svečane dvorane na Sveučilištu u Zadru imali prilike uživati u fascinantnim izvedbama navedenih umjetničkih djela.

Jedan od najdražih gostiju na ovogodišnjoj konferenciji u Zadru bio je njemački filozof Hans Lenk. Osim što je izvrstan mislitelj, kolega Lenk je njemačkoj javnosti poznat po osvajanju zlatne medalje u veslanju na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine, u isto vrijeme kada je popularni Cassius Clay osvojio zlatnu kolajnu u boksu, koju je navodno zbog diskriminacije crnaca u Americi bacio u rijeku Ohio. Lenk i danas intenzivno prati veslački sport, a u vrijeme njegova boravka razgovarali smo o braći Sinković, na dan kada su postali svjetski prvaci u dvojcu bez kormilara. Lenk je svojedobno dominirao u osmercu gdje je osim olimpijskog zlata dva puta bio europski prvak. Na Svjetskom prvenstvu u to vrijeme nisu se natjecali veslači.

Njemački kolege bili su posebno šokirani porazom naše reprezentacije u tekmi protiv Španjolske u Ligi nacije. Ako se u medijima tražilo opravdanje za izbornikovu katastrofalnu taktiku u finalnoj tekmi protiv Francuza, onda je poraz protiv Španjolske potvrda da je Hrvatska još uvijek debelo na Balkanu. Dalić nije dovoljno duhovit kao José Mourinho koji je našao filozofsko opravdanje za svoj poraz. Popularni Mourinho je na pitanje novinara o lošoj igri njegova trenutačnog kluba Manchester Uniteda odgovorio protupitanjem: „Gospodo, jeste li čitali Hegela?” Na upit novinara, kakve veze imaju Hegel i loše igre Manchester Uniteda elokventni Portugalac održao je predavanje o Hegelovoj „Fenomenologiji duha” da, naime, svako objašnjenje, svako prosuđivanje treba sagledati u kontekstu cjeline stvari jer „istina je cjelina”, kao što reče Hegel. To isto vrijedi i za Mourinhove rezultate koje nije moguće prosuđivati na temelju nekoliko loše odigranih utakmica.

Poznato je da su predstavnici analitičke filozofije poslije Drugog svjetskog rata „ognjem i mačem”, kao što je napisao Hans-Georg Gadamer, protjerali hegelovce s engleskih sveučilišta, posebice s Cambridgea. Jedan od najuspješnijih trenera današnjice podsjetio je arogantne Engleze da ipak ne ide bez Hegela. Slično je meni napisala draga profesorica s Fakulteta političkih znanosti Mirjana Kasapović, kada sam analizirao njezin članak o revizionizmu ustaštva u suvremenoj hrvatskoj historiografiji. Kolegica Kasapović mi je poručila: „Kolega, držite se Vi svoga Hegela”. Za razliku od naših marksista koji su u Hegelu vidjeli filozofa revolucije, moje je mišljenje o Hegelu da je bio jedan od najvećih autora europskog liberalizma.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI