U tijeku je kampanja da se dodatak na mirovinu osiguranicima samo I. mirovinskog stupa proširi i na osiguranike II. mirovinskog stupa, iako je taj dodatak uveden kao naknada osiguranicima samo I. stupa, zbog smanjivanja uplata iz bruto plaća u temeljni I. stup u korist obveznog II. mirovinskog stupa.
Na planu “ekonomije” koja se ne zasniva na prihvatljivoj podjeli rada nego na raspodjeli plijena, premijer Andrej Plenković je poremećeni hrvatski Robin Hood – otima sirotinji i nagrađuje bogate. Nakon što je drumski razbojnik Zdravko Marić smanjio harač za putnike s većim primanjima, uslijedila je slična otimačina u obračunu plaća: ukida se dodatak na radni staž. Banda to opravdava konverzijom u dodatak prema radnoj ocjeni.
Naše godine rada pojest će rodijaci i kumovi šefova, miljenici i ulizice. Sustav ocjenjivanja jezovita je obmana radnih ljudi ove zemlje, jer je u Uniji kreiran za zemlje zanemarive korupcije. Kod nas je on instrument protiv nezavisnih osoba u korist uvlakača i/ili neke interesne skupine. Relativno prihvatljiv sustav plaća i mirovina poremećen je već 2002.
Kroz promašenu mirovinsku reformu, odnosno uvođenje obveznog II. mirovinskog stupa. Svake godine 5,5 do 6 milijardi kuna iz naših bruto plaća prelijeva se u fondove pod kontrolom poslovnih banaka. Praktično, svake godine banke preuzmu jednu našu Inu, svake godine uzmu nam iznos na razini dubioza Agrokora u četvrt stoljeća. Rumunji su nedavno pokrenuli svoju ekonomiju kroz ukidanje obveznog II. mirovinskog stupa. Naime, imali su problem povećanja plaća, zbog zakonski postavljenog usklađivanja miro-
vina s plaćama. Nakon ukidanja obveznog II. mirovinskog stupa, Rumunji su stekli potrebitu i održivu kumulaciju za povećanje mirovina, time i za povećanje plaća, što je podiglo potrošnju i omogućilo ekonomski rast. Naši nezasitni predatori predlažu suprotno – povećavanje izdvajanja u II. stup.
Ekonomski institut zarez Zagreb
Kada se neka institucija okiti pefiksom “hrvatski”, najčešće je riječ o mimikriji protuhrvatskog sadržaja. Naoko agramerski “Ekonomski institut, Zagreb” nema taj problem, jer je još 1963. tako preimenovan. Osnovan je 1952. kao Ekonomski institut NR Hrvatske.
Tranzicijski je ostao na proračunu, blago svima nama. Kapne i silan novac na temelju naručenih “istraživanja”. Skraćenica EI,Z ukazuje na jako čudnu ekipu. Biv-
ša ravnateljica Dubravka Jurlina Alibegović postala je 2016. ministrica uprave, reklo bi se preko Mosta. “Moja cijela istraživačka karijera bila je usmjerena na reformu javne uprave” – izjavila je. Koliko znam, besmisleno je istraživanje naše javne uprave. Kao da cijeli život istražujete vatru, od zgarišta do zgarišta.
Istraživanja i “istraživanja” zagrebačkog Ekonomskog instituta naručuju ministarstva, vladine agencije, državni uredi, jedinice lokalne i područne samouprave, javna i privatna poduzeća, HNB, pa i Svjetska banka i Europska komisija. Dakle, moguće je kroz takvu ustanovu izvlačiti naš novac u privatne džepove, ali nemam saznanja da se takvo nešto stvarno događa. U ekipi prepoznajemo nekoliko stručnjaka. Primjerice, znanstveni suradnik Ekonomskog instituta je i naš renomirani ekonomski stručnjak Dubravko Radošević, kojemu mnogi neosnovano prigovaraju njegovu savjetničku poziciju na Pantovčaku, u mandatu Stipe Mesića. Problem ove Vlade RH je u tome da je i jedan Stipe Mesić pametnije birao svoje suradnike. Fondovi II. mirovinskog stupa najvjerojatnije prekrajaju našu političku scenu.
Kako se to radi? Pa, mirovinski fondovi mogu naručiti i platiti “istraživanja” ekonomskih savjetnika svih većih stranaka. Ili, participirati u financiranju predizbornih kampanja, kroz različite oblike “znanstvene” suradnje. Predatorima je svejedno koja stranka dobija mandat – kontroliraju glavne stranke, pa je u Saboru nemoguće izglasati dekonstrukciju mirovinske reforme iz 2002. Čak se i”narodni Most” morao odreći profesora Ivana Lovrinovića, nakon što je Lovrinović tražio zamrzavanje II. mirovinskog stupa. Ponašanje profesora Lovrinovića u slučajevima Franak i Drugi mirovinski zasniva se na njegovim znanstvenim analizama, a to njegovo ne krupnom kapitalu možemo gledati i kao dokaz njegovog osobnog poštenja. Budite posve sigurni da u mandatu HDZ-a klijentelistički HNS nije zamijenio Most zbog njegove rezerve prema
Zdravku Mariću. Naprotiv, Marić je poslužio kao zakrpa i zaklon za podređivanje svim tim fondovima – nisu strvinarski samo američki fondovi.
Nisu problem stvarna istraživanja, nego poruke onako od oka, bez ikakvog znanstvenog istraživanja ili traga zdrave logike. Prisjetimo se kako je Željko Lovrinčević prije tri godine upozoravao naciju na opasnost od povlačenja štednje u slučaju ukidanja valutne klauzule. “Najskuplje rješenje bilo bi ono koje bi u povlašteni položaj stavilo dužnike u francima”- izjavio je Lovrinčević za Večernji list u siječnju 2015. “Zamrzavanje tečaja švicarskog franka stavit će dužnike u različit položaj, što je neustavno” – pjevao je Lovrinčević pod bankarskom dirigentskom palicom. Protivio se konverziji kredita s valutnom klauzuklom u švicarskom franku. Iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, svjesno ili nesvjesno, provodila se kampanja za padom cijena stanova, što je uništilo neke dužnike banaka s valutnom klauzulom u švicarskom franku, jer su bankari u cijeloj takvoj atmosferi katastrofe prodavali založene stanove u bescjenje (u tko zna kakvim aranžmanima) i tako opteretili plaće dužnika po stambenim kreditima, osuđujući ih na dužničko ropstvo do smrti. Cijene stanova u Zagrebu pale su ispod cijena stanova u Tuzli. Tih se dana nekoliko zagrebačkih građevinara iliti developera, kako se to danas znanstveno kiti, udružilo u isticanju visokih cijena stanova, ali nitko nije mogao preokrenuti trend iza kojeg su stali “znanost”, “instituti” i institucije.
Nevjerojatna je ta šutnja EI,Z o Raiffeisen zadrugama. Kao, nitko nije naručio istraživanje! To što je zagrebački Ekonomski institut na našoj grbači nije dovoljno da se bavi našim problemima. Ključna je mana tih naših instituta što se u njima uglavnom zapošljavaju osobe bez ikakvog radnog iskustva u konkretnoj ekonomiji.
Ugniježdeni Danijel Nestić
Među “znanstvenim savjetnicima” Ekonomskog instituta, onima bez konkretnog iskustva u ekonomiji, danas je posebno aktivan Danijel Nestić. Desetljećima je promotor promašene mirovinske reforme iz 2002. Nema veze što su sve zemlje odbacile takvu reformu, sve osim Hrvatske.
Danijel Nestić, Mirando Mrsić i ekipa uporno brane tu besramnu privatizacijsku pljačku, pa se teško oteti dojmu da su im prsti u pekmezu, da se neki ljudi zasipaju milijunima za besmislene “znanstvene” radove u korist banaka i svih tih nametnika na II. mirovinskom stupu. Rizničari fondova II. mirovinskog stupa vjerojatno naručuju “istraživanja” i od zagrebačkog Ekonomskog instituta. Znate na što mislim. Sve se plaća, sve se vraća. Mnogi su nametnici na sisi II. mirovinskog stupa, koji je tek prošle 2017. počeo vraćati siću samim umirovljenim osiguranicima.
Za sada još uvijek daleko veće novce potežu nametnici nego umirovljenici. A riječ je o nevjerojatnim mirovinskim (?) kumulacijama u bankama, koje se svake godine povećavaju za 5,5 do 6 milijardi kuna, sve na bazi nekakvih obveza prema umirovljenicima u budućnosti, koje su prošle 2017. osporene, odnosno relativizirane. Naravno, kraljevski život nametnika nije obustavljen. Da vas podsjetim, 2002. je za mandata druga Ivice Račana uveden obvezan II. mirovinski stup: četvrtina naših mirovinskih izdvajanja, 5 posto iz bruto plaća, prebačena je u fondove pod kontrolom četiri najveće banke: Zaba, PBZ, Raiffeisen i Erste. Time je izdvajanje u I. mirovinski stup – državni fond, onaj koji i ovih posljednjih 15 godina namiruje mirovine, smanjeno na 15 posto iz bruto plaća, što je proizvelo manjak u temeljnom mirovinskom fondu i referentno zaduživanje zemlje, odnosno novi teret na razini 10 milijardi kuna godišnje (gledano na razini otplate kredita), što je upropastilo baš sve: i financije i ekonomiju i društvenu klimu u ovoj zemlji. Iz aviona je bila vidljiva potreba da osiguranici koji su umirovljeni samo po I. mirovinskom stupu dobiju naknadu, jer se kumulacija I. stupa smanjila za četvrtinu, preračunato za 27 posto, pa je uveden toliki dodatak na njihove mirovine, uz očitovanje Europskoj komisiji da takav dodatak neće primati oni osiguranici umirovljeni na temelju oba stupa, jer njihove mirovine sjedaju na sveukupnu kumulaciju 15 + 5 = 20 posto iz bruto plaća.
U tijeku je bezobrazna protuhrvatska kampanja da takav dodatak dobiju svi umirovljenici, a da se ipak nastavi izdvajanje 5 posto iz naših bruto plaća u fondove banaka. Na preporuke očajnih nezavisnih stručnjaka i domoljuba da se obvezan II. mirovinski stup ukine ili zamrzne, ili još bolje dekonstruira, predatorska banda uzvraća prijedlozima da se naša izdvajanja u II. mirovinski stup povećaju, svake slijedeće godine, da bi za nekoliko godina svih 20 posto iz naših bruto plaća odlazilo stranim bankama, a mirovine možemo komotno ukinuti, jer su ili zanemarive ili nezaslužene – oni s visokim mirovina tankali su dovoljno još za “rada”. Danijela Nestića glavni mediji spominju kao “stručnjaka za mirovinski sustav na Ekonomskom institutu, Zagreb”. Nestić nam kaže: “Dvije ozbiljne promjene mogle bi uključiti brojne građane. Prva je proširenje ili neproširenje dodatka na mirovine od 27 posto na osiguranike drugog mirovinskog stupa, te promjena uvjeta za prijevremenu mirovinu. Ministar rada Marko Pavić već mjesecima računa što će s dodatkom koji navodno neće biti isti za sve.” – izjavio je Nestić za Večernjak od 10. prosinca 2017. Nestić nam sugerira da će i oni osigurani po obveznom II. mirovinskom stupu dobiti dodatak na mirovinu predviđen za osiguranike samo jednog, odnosno I. mirovinskog stupa, samo taj dodatak neće iznositi svih 27 posto na mirovinu.
Tko je tu ministar?
Pavić ili Nestić? Ili je možda Mrsić tajno ostao na svojoj funkciji, onoj koju je obnašao u vladi Zorana Milanovića. Navodno, Mrsić brani svoje interese na nepotističkoj razini? “Moj je čvrst stav da dodatak treba dati svima proporcionalno uplatama u prvi stup” – lukavo poji Nestić. Onako na prvu, prijedlog zvuči razumno, a zapravo je poziv na novi lopovluk prema osiguranicima. A da osiguranici samo I. stupa dobiju svojih 27 posto dodatka iz fondova II. stupa? Jer je fond I. stupa zakinut još od 2002. za 5,5 do 6 milijardi kuna svake godine, u
korist obveznog II. mirovinskog stupa.
Jeste li razumjeli tu najnoviju muljažu nametničke mafije? Upravo je uvođenje obveznog II. mirovinskog stupa opravdano lažima i lažnim najavama da će mirovine za njegove osiguranike biti dovoljno visoke da osiguranici neće trebati dodatak, i da će takav sustav praktično nadomjestiti administrativno usklađivanje mirovina s plaćama, pa smo glede toga dali garancije Europskoj komisiji u smislu da osiguranici obveznog drugog mirovinskog stupa neće dobivati dodatak na mirovinu tipa onih 27 posto za osiguranike samo po prvom mirovinskom stupu. Takva matrica ugrađena je u naš Program konvergencije RH 2017-20. Pogledajte tu pamet “znanstve-
nika”. Nestić veli da (nezakonito) apliciranje dodatka na osiguranike drugog stupa neće odmah stvoriti pritisak na proračun, nego tek za godinu-dvije, jer osiguranici drugog stupa tek odlaze u mirovinu.
Ako je priliv i pritisak osiguranika drugog stupa zanemariv, zašto su onda ti isti osiguranici pritisak na fondove drugog mirovinskog stupa? Dakle, banke i nametnička administracija obveznog II. mirovinskog stupa već 15 godina svake godine preuzmu naši 5,5 milijardi kuna, nisu na temelju toga imali nikakve obveze, na to su se navikli, žive kao tajkuni, ne žele se odreći niti mrvica, pa sada bezobrazno svoje obveze prebacuju na državu. Zapravo, pokušavaju zagrabiti još više, kroz prijedloge Nestića, Mrsića i ekipa da se izdvajanje u II. mirovinski stup poveća. Nema veze što su fondovi II. mirovinskog stupa izloženi od koncerna Agrokor i pripadne šire mreže. Nema veze niti to što su fondovi preuzeli obveznice jedne države koju svi guraju u provaliju. Fondovi II. mirovinskog stupa praktično su bez novca. Pametan je i Andrej Grubišić, koji predlaže: “No, postoji još jedan scenarij koji se ne spominje, da bi prirodan investitor koji bi trebao dokapitalizirati Agrokor mogli biti hrvatski mirovinski fondovi. Oni već sad imaju prirodan interes, jer su već izloženi Jamnici i Ledu. Ako bi dokapitalizirali sustav s milijardu eura, to bi bilo 7-8 posto njihove ukupne imovine. Oni imaju i super dugačak investicijski horizont, te bi zato po meni mirovinci trebali ući kao strateški investitor na razini koncerna, jer se samo tako problemi mogu riješiti bez žurbe i bez prodavanja profitabilnih tvrtki značajno ispod cijene.” Time bi dekonstrukcija obveznog II. mirovinskog stupa praktično postala neprovediva. Dobro, ako ipak dođe do prodaje profitabilnih tvrtki ispod cijene, da li će i tada biti ponuđene mirovinskim fondovima? Podsjetit ću vas još jedanput da su sve zemlje
ukinule obvezan II. mirovinski stup, sve osim Hrvatske, ostarjele Hrvatske ostarjelih i opljačkanih umirovljenika i radne snage na odlasku iz zemlje.
Iskvarenostglavnih medija
Nevjerojatna je ta proizvodnja pozerskih ekonomskih analitičara i realativno ekonomski kompetentnih novinara, sve za potrebe krupnog kapitala. Često imamo slučajeve da osobe koje su imale problema s tablicama zbrajanja i oduzimanja nastupaju kao veliki znanstvenici ekonomske struke, na temelju prepisanih ili besmislenih “znanstvenih” uradaka. Za vrijeme slučaja Franak, na strani banaka pridodavali su se razno-
razni plaćenici, koji nikada nisu radili bilo što konkretno, a u glavnim dnevnim tiskovinama skoro dnevno smo bili izloženi tekstovima Gojka Drljače (Jutarnji list) i Ljubice Gatarić (Večernjak). Ekonomski jača Gatarić povremeno je angažirana i glede II. mirovinskog stupa, dok Drljača kao nekakav Rojs ekonomije rjeđe ulazi u takve probleme. Vjerovali ili ne, Drljača je u listopadu spominjao nametnutu mirovinsku reformu kao društveni ugovor! Predložio je (a) isplatu dosad ušteđenih sredstava iz II. stupa na tekuće račune građana i povratak u I. stup ili (b) prestanak uplaćivanja u I. stup te preusmjeravanje svih mi-
rovinskih davanja u II. stup. Tko je već jamio, jamit će opet. Temu obveznog II. mirovinskog stupa u Jutarnjem pokriva Frenki Laušić, koji također govori o proporcionalnom dodatku na mirovine, ovisno o nečijim uplatama u I. mirovinski stup. Banda već godinama gradi relevantnost skromnog Laušića glede ekonomskih pitanja, da tako pojača njegov utjecaj kada ga ustreba, što u nekim njegovim televizijskim nastupima ispadne smiješno. Čovjek se zapravo bori za golo preživljavanje, pa ga ne bih spominjao da nije upregnut u jednu opaku protuhrvatsku zadaću. Hrvatska će provesti dekonstrukciju obveznog II. mirovinskog stupa ili je neće biti.
SUFICIT PRORAČUNA Zapravo imamo poreznu represiju
Za ovu sadašnju vladu je i masovno iseljavanje Hrvata pozitivan podatak. Jako smo cijenjeni u svijetu! Ministar financija Zdravko Marić objavio je suficit proračuna u 2017. Točnije, država je u minusu dvije milijarde, a mi svi u plusu jednu milijardu. Ma, malo morgen. Neka to objasni blokiranima. Teško se oteti dojmu da se sretna vijest oslanja na “istraživanja” Krešimira Macana, Plenkovićevog savjetnika za Gebelsovu znanost. Naravno, “pokazatelji” se zapravo odnose na prva tri kvartala i mjesec-dva u četvrtom, uključujući turističku sezonu. Kao u mnogim poduzećima, koja u prosincu friziraju rezultate za potrebe bonusa. A kada se za koji mjesec pokažu stvarne bilance za 2017. naša će pažnja biti preusmjerena na neke druge “uspjehe” Vlade RH. Primjerice, hrvatska vojska zaposjest će Svetu Geru. Dali smo svoje za naše. Bravo! “U petak je bio posljedniji radni dan, zaključali smo riznicu i uplatili sve ono što je u stavke već bilo uneseno” – izjavio je Marić. Marić brka svoj osobni novčanik i državnu riznicu. Strvinarsku poreznu represiju, kakva nije provedena niti u zermljama koje prakticiraju kanibalizam, Marić interpretira kao “dobro tempiranu poreznu reformu”. A suficit proračuna zapravo pokazuje nedostatak proaktivne ekonomske politike, koju je savjetovao i zagrebački Ekonomski institut: investicije bude zaspalu ekonomiju.
Marić i ekipa porezno su oderali naciju, a nisu pokrenuli nikakve investicije. Što s tolikim novcima? Kako ih izvući na privatne račune? Marić je poput profesionalnog kradljivca koji umjereno troši da izbjegne radar policije. Njegov novčanik je krcat, a život je stao. Zamislite hranitelja obitelji kako se hvali s visokim prihodom dok mu djeca umiru od gladi.