Euri iz Dunava, fašisti iz Italije…

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

HNS-ova menažerija 'širokog spektra', pobrinut će se da nastavi djelovati kao najučinkovitija stranka u Hrvatskoj, a to znači da s relativno najmanje glasova - ostvaruju relativno najveći udio u vlasti. Što s biračima koji nisu htjeli ovakvu Vladu? To je ostalo otvorenim pitanjem, nakon što je takva Vlada stvorena...

Theresa May je preživjela, barem za sada – nakon neuspjeha oko “Brexita” raspisala je izbore na kojima je relativno izgubila, ali je ipak uspjela “skrpati” Vladu. Njena Konzervativna stranka to nije prihvatila s odobravanjem; mnogi su očekivali da neće preživjeti sastanak glavnog odbora svoje stranke (Committee 1922), ali ipak je preživjela. Bez obzira na to što je polučila manju podršku od očekivane na izborima, dobila je mnogo – saznala je gdje joj stranka stoji i koje je mišljenje njenih birača. Da to, kojim slučajem, nije učinila, njena lutanja bi mogla biti pogubna i po nju i po stranku. Osim što je stranka dobila poruku i nacija je dobila svoju poruku, tako da će sada s više obzira prihvaćati međunarodne odnose, posebice one kojima se opiremo terorizmu. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije jest otok, ali Britanci nisu otok i moraju djelovati posve integrirano u odnosu na realnu situaciju. Udio europske populacije u odnosu na svjetsku, drastično je pao u posljednjih četvrt stoljeća, a europska ekonomija prepolovila je svoj značaj u tom roku. „Azijski tigrovi“, koje je to isto Ujedinjeno Kraljevstvo formiralo kao takmace u utrci za svjetskim blagostanjem, toliko su narasli da njihova uloga može ozbiljno ugroziti ionako narušenu europsku ekonomiju.

Ne poznam našeg premijera dovoljno dobro da bih s pouzdanjem mogao znati, igra li „bridge“, ali prošlotjedni manevar kojim je usidrio Vladu u stabilnu zonu, imanentan je za ingeniozne poznavatelje te igre. Iznimno je mali krug ljudi koji su znali ono što je Plenković znao, a i do  zadnjeg glasa unutar HNS-ovog središnjeg odbora, nije moglo predvidjeti ni dojučerašnje vodstvo HNS-a. Istina je da je želja HNS-ovaca za krčmljenjem državnog novca toliko velika da su se priklonili Vladi o kojoj su do jučer njegovali negativnu retoriku, pa je za pretpostaviti da će se brzo pokrenuti neke investicije koje bi mogle biti pod kontrolom HNS-a. Barem je u tom svjetlu Mrak-Taritaš pohvalila svog suradnika Uhlira, koji vjerno novcu, perzistira kroz sve vlade u Hrvatskoj. HNS-ova menažerija „širokog spektra“, pobrinut će se da nastavi djelovati kao najučinkovitija stranka u Hrvatskoj, a to znači da s relativno najmanje glasova – ostvaruju relativno najveći udio u vlasti. Što s biračima koji nisu htjeli ovakvu Vladu? To je  ostalo  otvorenim pitanjem, nakon što je takva Vlada stvorena.

Ovdje ispada da je opet Plenković intervenirao sa strateškim pozicioniranjem Stiera, ali mi se ipak čini da je riječ  više o šahovskom „skoku konja“, što i ne spada u „bridge“. Mediji tumače da odlaskom Stiera, Plenković uspostavlja odnose koji će imati zadatak zadovoljiti želje onog biralaštva koje možda nije najsretnije s koalicijskom Vladom. Iako ovaj dio manevra sa Stierom nije baš najčitkiji i mišljenja sam da Stierovi rezultati kao ministra nisu uvjerljivi, ipak cjelokupni recentni potezi našeg premijera dokazuju njegovu iznimnu vještinu i moć strateškog predviđanja i razmišljanja. Vjerujem da će se konačno moći dokazati i na zadacima koji su iznad spašavanja Vlade od pomahnitalih Mostovaca, ili raznih drugih nuspojava nagomilanih problema koji se pojavljuju na dnevnoj bazi. Sam odlazak Stiera u središnjicu HDZ-a, možda je zgodan za medijska nagađanja i neke birače, ali za članstvo HDZ-a predstavlja velik upitnik, jer je vrijeme kada toj stranci treba netko tko će vjerodostojno znati prenijeti Tuđmanovo viđenje HDZ-a, kao stožerne stranke svih Hrvata. Zbog toga nisam sklon tvrditi, poput ostalih medija, da se ovdje radi o potezu našega premijera. Stierova politika, jedan član – jedan glas, na svim razinama ruši načela supsidijarnosti, pa se gubi smisao djelovanja na razini lokalne samouprave. Mislim da će se Stier morati pomiriti sa svojim limitima i da ih neće moći do vijeka kompenzirati u stranci.

Prava poruka ove Vlade koja je izazvala velik prijepor u javnosti,  zapravo je poruka samim biračima. Ne možemo očekivati da će svaki birač moći glasati za svoju privatnu, personaliziranu stranku, a da se nakon brojanja glasova stvori stabilna većina. Razmaženi birači do sada su birali, pored klasičnih stranaka, nekoliko inačica libertarijansko-anarhističkih stranaka, dva-tri profila zelenih, tri-četiri lokalnih opcija i dvije-tri neokomunističke stranke. Stopededesetak stranaka producira se hrvatskom političkom scenom i svaka od tih opcija tu i tamo doživi svoj svijetli trenutak, pa je onda opravdano pitati se – kako osigurati stabilnost? Stabilnost vlasti važan je čimbenik gospodarskog rasta, to možemo vidjeti na primjeru Italije koja je iznimno jako pala u proteklih desetak godina političkih previranja.

Međunarodne sile upetljale su se u odluke koje su Talijani morali donijeti sami, pa sada kao posljedicu imaju  gospodarski slabiju Italiju. Tomu je rezultat da je  Berlusconi osnovao stranku ljubitelja kućnih ljubimaca i na taj način pokazao diskurs u svom pristupu politici u odnosu na prošlo desetljeće. Berlusconi kaže da mu je ljubav prema životinjama nadahnula njegova 31-godišnja prijateljica. Nije to jedino čudo koje nam dolazi iz „europeizirane Italije“ – 334 glasova (oko 10 posto birača) osvojila je fašistička lista “Fasciitaliani” u općini Sermide e Felonica pored Mantanove. Općina ima oko 7000 duša, otprilike kao jedan područni odbor u Zagrebu, pa je za pretpostaviti da će s tim biračima imati i službene predstavnike u područnoj vlasti. Fašiste. Čestitam svim međunarodnim silama koje su Berlusconija svele na ljubitelja kućnih ljubimaca, a u ime svojih demokratskih standarda dobile – listu fašista.  Iako smatram da je važna dobrobit životinja i na ovome mjestu čestitam i HDZ-ovoj vladi na zakonu koji je spriječio besmisleno ubijanje pasa iz azila; mišljenja sam da je to civilizacijska razina koju smo odavno prerasli i da se moramo okrenuti gospodarstvu, inače će nam psi pokrepati od gladi.



Obnovljena Vlada imat će nekoliko vanjskopolitičkih prioriteta koje će morati odraditi, a to su priprema za hrvatsko predsjedavanje s EU-om, za što pouzdano znam da naša nova ministrica predstavlja pravu osobu. Drugi zadatak je koordinirati povećanje gospodarske diplomacije. O gospodarskoj diplomaciji svatko ima svoje mišljenje, a ona ovisi o suradnji mnogih institucija. Predstoji nam regrutacija desetak novih diplomata koji će pokušati pospješiti vanjskotrgovinsku poziciju Hrvatske, a imat će i zadatak inhibirati strana ulaganja u Hrvatsku. Problem je što se Hrvatska nalazi u EU, pa sav izvoz u druge članice, tehnički gledano, i nije vanjska trgovina. Također nam se nameće pitanje, zašto smo u europskom kontekstu potprivilegirani glede izvoza u SAD, jer neke članice EU-a ne trebaju vize za Ameriku, a neke trebaju. Isto tako se postavlja pitanje – tko će smjeti biti „krajnji kupac“ za nepunih pola godine kada stupi na snagu sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom? Hoće li Kanada preuzeti logističku ulogu za trgovinu sa SAD-om i kako to regulirati, a da se pritom poštuju načela konkurencije i slobode poduzetništva? To su sve pitanja koja „više-brzinska“ Europa mora odgovoriti za nas. EU to ne čini, a ne sjećam se ni da je do skora Federica Mogherini pitala za status Hrvata u svijetu… Sada kada imamo novu ministricu uvjeren sam da će ta komunikacija ići brže. Od srca joj želim svu snagu ovoga svijeta, jer je pred njom ogroman posao i nadam se da će imati snažnu podršku svih onih kojima je ona, kao diplomatkinja i političarka, bila od pomoći.

Hrvatska je i prošli tjedan zabilježila jedan enorman uspjeh na vanjskopolitičkom polju. Imamo konačno i predsjednika jedne važne europske multilateralne organizacije. Naime, na 88. plenumu Dunavske komisije  u Budimpešti, naš veleposlanik, dr. sc. Gordan Grlić Radman, izabran je za predsjednika komisije. Primarni cilj Dunavske komisije, koja ima 11 članica (Austrija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Moldova, Njemačka, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Srbija i Ukrajina) je slobodna plovidba Dunavom i zaštita interesa dunavskih zemalja, te stvaranje bližih gospodarskih i kulturnih veza zemalja članica s drugim zemljama. Svaka zemlja članica zadužena je za upravljanje vlastitim dijelom rijeke. Komisija je odgovorna za stvaranje tehničkog i pravnog okvira za plovidbu Dunavom. Dunavska komisija u velikoj mjeri surađuje s različitim međunarodnim organizacijama, kao što su EU, UNECE, Svjetska meteorološka organizacija, Međunarodna telekomunikacijska mreža, Stalna međunarodna asocijacija navigacijskih kongresa, Središnja komisija za plovidbu rijekom Rajnom, Međunarodna pomorska organizacija i druge. Sekundarni cilj ove koordinacije je za Hrvatsku možda od većeg značaja, a to je platforma za vanjsku trgovinu. Hrvatska je ovime dobila krunu svoje gospodarske diplomacije – nadam se da ćemo to znati iskoristiti. Kapetane Gordane, miran ti Dunav, neka nam na njemu doplovi mnogo eura!

Zemlje koje uspijevaju u svojim vanjskopolitičkim nastojanjima nisu baš uvijek obljubljene od svjetske javnosti i često uzrokuju prijepore i osude, ali ono što je važno – stavljaju na prvo mjesto  nacionalni interes. Orban je uvidio ulogu „nevladinih organizacija“ i ograničio im je donacije iz inozemstva. Nevladine organizacije koje u Mađarskoj dobivaju godišnje više od 24.000 €, moraju se prijaviti u registar, a pojedine transakcije koje prelaze 1600 € moraju biti transparentne. Iako se na taj način Mađarska štiti od raznih utjecaja iz inozemstva i uvelike podiže nacionalnu sigurnost, ovaj zakon je naišao na veliko negodovanje onih koji su ispod žita poslovali i pod okriljem nevladinih organizacija vodili svakojaka poslovanja. Ipak, svjedoci smo toga da Mađarskoj međunarodni ugled raste, bez obzira na to kome i kada „pokazuju zube“ kada je riječ o nacionalnim interesima.

Nadam se da će na isti način i Hrvatska postupiti kada se radi o nacionalnim interesima; pred nama je mnoštvo projekata koje će djelomično podržati EU, ali je pritom najvažnije  da se ne smijemo „prodati za kiflu“. Najveći pritisak je vezan uz „Digitalsinglemarket“, projekt koji bi trebao osigurati brzi Internet u svim, pa i najudaljenijim dijelovima Hrvatske. Bit projekta je uspostaviti agregacijsku mrežu, a da se pritom iskoristi najviše od postojećih resursa. U smislu tog projekta javljaju se i igrači iz inozemstva koji se pretvaraju da „investiraju u Hrvatsku“, a zapravo gledaju zaraditi velik novac. Nisam protiv zdrave konkurencije, ali držim da većinu tog projekta možemo napraviti sami, jer ako novac iz EU-a kod nas zaradi netko tko nije iz Hrvatske, onda to znači da nismo učinili ništa s novcem koji je namijenjen za nas. Uvijek je važno raščlaniti što nam koji „poklon“ nosi, a iako su Danajci davno izumrli navikli smo svoje „račune plaćati sami“, pa kada nas neka bespovratna sredstva zainteresiraju, uvijek je dobro imati na umu da je taj novac zapravo – naš. Poseban senzibilitet treba imati vezano uz djelatnost, jer svi „network-provideri“,  telekomi i ostali koji nam nude korištenje mreže, zapravo su – koncesionari.

Zakon o koncesijama nikada ovdje nije davao cjelovit odgovor na sva pitanja, nego je regulatorima prepustio rješavanje mnogih nedoumica. Novi zakon je sada na tapeti i u Saboru, a njime se utvrđuju tri vrste koncesije – za usluge, za radove i za gospodarsko korištenje općeg i drugog dobra, a vrijednosni prag definiran je na razini Europske unije i iznosi 5,2 milijuna eura. Svakome je jasno da je taj iznos samo mali djelić od uspostave ozbiljnog operatera, pa je pitanje – kako će se uopće bilo kakav posao u tom smislu moći uspostaviti? Još važnije je pitanje – kako je netko uopće mogao steći  koncesiju nad nečime što višestruko prelazi koncesijske limite? Koncesijske prirode su i televizijske kuće koje su zauzele frekvencije u hrvatskom eteru. Kod njih je iznimno važno dovesti sve u „zdrave odnose“, jer one su ujedno i nositelji razvoja naše kulture, pa je osobito čudno da još nismo upotpunili Vijeće za elektroničke medije za čije članove je raspisan natječaj još u ožujku. U natječaju je navedeno da članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštivanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnoga društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja.

Koliko poznam Hrvate, za zadovoljenje svih tih svojstava u jednoj osobi, trebat’ će nam barem po troje kandidata ili neka jako podvojena ličnost! Zadaća ovoga Vijeća iznimno je velika, jer će nam presuditi o pitanju kulture u narednih pet godina, pa ako i nadalje želimo gledati turske sapunice, odabrat’ ćemo članove koji su i do sada djelovali u tom Vijeću i dopustili da se stvari razviju ovako kakve su sada.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI