Halal sertifikat za hrvatskog člana predsjedništva u BiH

screenshot, youtube

Izbori za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine prošli su u skladu s očekivanjima. Većinski narod u Federaciji BiH odlučio se za kandidata koji će nastaviti stoljetnu tradiciju sluganstva. Za Željka Komšića pripadnici „građanske“ opcije kažu da je „raja“, što semantički podrazumijeva  spremnost pokoravanja strukturama bošnjačkog establišmenta. Komšić je neposredno nakon izbora smatrao potrebnim to javno potvrditi. Hrvatskoj radioteleviziji dao je izjavu u kojoj je najavio tužbu protiv Hrvatske na međunarodnom sudu u Hamburgu u slučaju da Hrvatska nastavi s gradnjom Pelješkog mosta. Hrvatskom premijeru  Andreju Plenkoviću Komšić je hladnokrvno poručio da svojim komentiranjem izbora u Bosni i Hercegovini „gura nos gdje mu nije mjesto“. S obzirom na Plenkovićev „ego“ očekujemo, blago rečeno, bilateralno zahlađenje odnosa. U svakom slučaju izjave čovjeka koji bi u Predsjedništvu BiH trebao predstavljati Hrvate nisu u skladu s demokratskom kulturom, još manje u skladu s interesima tamošnjih Hrvata. Takve nepromišljenosti mogle bi se očekivati od političkog žutokljunca, a Komšić to nije, jer je već proveo osam godina u fotelji Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao čovjek koji predstavlja Hrvate, a zapravo je bio eksponat bošnjačkog nacionalizma.

Često se pri komentiranju vanjske politike naglašava da je bošnjačka SDA, kao radikalna proislamska fundamentalistička stranka uvelike pridonijela udaljavanju Bosne i Hercegovine od Europe i europske političke opcije. Ne čudi to nimalo jer njihovom je vođi Bakiru Izetbegoviću puno draže i milije otputovati u Rijad i Istanbul na političko savjetovanje nego u Bruxelles ili  Berlin. Donekle i razumljivo, jer svaka ptica svome jatu leti. A za Izetbegovića je jasno da njegovo vjersko radikalno opredjeljenje kreira i njegov politički svjetonazor. Da je doista riječ o neprimjerenom uplitanju religije u političke sadržaje potvrđuje skandiranje „Alahu Ekber“ nakon pobjede SDA-ovog kandidata Šefika Džaferovića na izborima za predstavnika bošnjačkog naroda.  Bakir Izetbegović svojom proislamističkom politikom postao je najveći izdajnik europske orijentacije bosansko-hercegovačkih muslimana. Političko shvaćanje po kojem je nekome svjetonazorski bliži vjerski pripadnik iz Malezije ili Nigerije nego susjed Hrvat ili Srbin neće pridonijeti stabilizaciji odnosa u trenutačno najnestabilnijoj državi u Europi.

Željko Komšić,  po riječima ugledne profesorice dr. Mirjane Kasapović zapravo je „najveća politička štetočina“ u Bosni i Hercegovini. Njegova  izjava „želim služiti svim građanima BiH i svima stojim na raspolaganju“ uobičajena je floskula kojom se samo prikriva realno stanje stvari, naime izravno narušavanje „Daytonskog sporazuma“ koji je zapravo ustav Bosne i Hercegovine. Po Ustavu  narodi Bosne i Hercegovine nositelji su suvereniteta te svaki od njih ima ustavno pravo izabrati sebi predstavnike vlasti. Hrvatski narod kao manjinski narod ima također pravo sebi izabrati svoje predstavnike ne samo u sarajevskom parlamentu nego također i u Predsjedništvu.  Hoće li predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH-a biti Malnarov „Cigan Braco“ ili netko drugi, to u ovom slučaju nije bitno. Važno je da je izabran voljom hrvatskog biračkog tijela. Komšić to nije i treba se pokriti feredžom kad već nema obraza. U analizama Komšićeve političke biografije možemo pročitati da je svoje Hrvatstvo dokazivao krsnim listom, a nakon što je dobio domovnicu, uredno i korektno se deklarirao ateistom.  Priča po kojoj izigrava hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH najobičnija je dezinformacija i laž. Profesorica Kasapović apsolutno je upravu kada tvrdi da je Komšić zapravo izigravajući „građanina“ ponajviše pridonio destabilizaciji Bosne i Hercegovine kao države zasnovane na suverenitetu naroda. Ružnu retoriku iz predizborne kampanje po kojoj su svi oni koji budu glasovali za Dragana Čovića „fašisti“, Komšić je pokušao isprati porukom Hrvatima „da se ne trebaju bojati“, što je opet potvrda njegove političke drskosti i bezobzirnosti prema onima koje bi trebao predstavljati.

Ako u BiH doista postoji građanska opcija koja bi se trebala protiviti šerijatizaciji Bosne i Hercegovine, onda bi njihov glavni  protivnik trebala biti stranka koja izbornu pobjedu slavi pokličem kojim se kreće u džihad protiv nevjernika. No „građani“ BiH su shvatili da im je to pretežak zalogaj, pa su se odlučili za jednostavniju opciju „napad na Hrvate“. Slično je bilo i tijekom rata kada je došlo do „sukoba Bošnjaka i Hrvata“ koji je nastao jer je bošnjačka vrhuška na čelu s Alijom Izetbegovićem shvatila da im je lakše obračunati se sa slabijim, a to su u BiH Hrvati. Situacija se danas, međutim, stubokom promijenila u odnosu na „ratno stanje“ u kojem su obje zaraćene strane bili gubitnici, a zapravo dobitnici postali jedino srpski agresori koji su okupirali polovicu teritorija Bosne i Hercegovine. Splitski sporazum iz 1995. godine zapravo je trebao biti nova politička platforma suradnje Bošnjaka i Hrvata u BiH. Nažalost on to nije postao jer je SDA  napadima na dr. Dragana Čovića da vodi secesionističku politiku odustala od suradnje sa strankom koja predstavlja hrvatski narod u BiH. Čovićev „secesionizam“ bošnjački je naziv za europsku orijentaciju koju su, nažalost, politički artikulirali jedino Hrvati.

„Građanska“ opcija u BiH samo je maska bošnjačkog sekularnog nacionalističkog unitarizma te kao takva nema ništa zajedničkoga s europskim pojmom građanstva. Željko Komšić kao izabrani predstavnik „ svih građana BiH“ zapravo je ostatak jugoslavenštine u Bosni i Hercegovini te kao takav simbolizira nešto što je već propalo, a ne političku opciju koja bi trebala biti putokaz za budućnost. Budućnost Bosne i Hercegovine u predizbornom programu jedino je jasno zacrtao dr. Dragan Čović, čovjek koji je dobio povjerenje hrvatskog naroda osvojivši preko 80 posto glasova bosansko-hercegovačkih Hrvata.  Izborni rezultat Dragana Čovića, iako na prvi pogled izgleda kao poraz, zapravo je pobjeda koja ga čini legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Čovićev jasan osvrt na rezultate bosansko-hercegovačkih izbora „ne mogu Bošnjaci birati Hrvatima njihova predstavnika“ jasno stavlja do znanja da će čovjek nastaviti s „ustavnom borbom“ u ostvarenju prava Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. U pogledu ustavne konstitutivnosti ne bi smjelo biti „preglasavanja“- Znamo kako je završio takav pokušaj koji su u bivšoj jugoslaviji nametnuli velikosrpski intelektualci iz SANU-a dovevši u Srbiji na vlast Slobodana Miloševića. Miloševićeva uzurpacija demokracije po načelu „jedan čovjek, jedan glas“, dovela je do narušavanja sustava federacije, a time i do raspada države.



Bošnjačka „građanska opcija“ čiji je trenutačni eksponat Željko Komšić pokazala je svu svoju političku sljepoću politikom narušavanja prava Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH. Ako je donekle razumljiv udar bosanskog-hercegovačkih „građana“ na hrvatski narod u BiH, kao na najslabiju kariku, napad na Republiku Hrvatsku kao članicu Europske unije i vojnog saveza NATO predstavlja političko samoubojstvo za bosansko-hercegovačku vanjsku politiku. Dragan Čović je bio zapravo jedini nositelj proeuropske politike u Bosni i Hercegovini. Njegovim micanjem iz Predsjedništva stanje stvari postaje jasnije. Predstavnik Srba u Predsjedništvu BiH-a postao je čovjek koji je najjasniji glasnogovornik Putinove politike prema Europskoj uniji. Putinov primarni cilj je politička destabilizacija Europske unije, a tu mu je glavni saveznik američki kauboj Donald Trump. Bošnjake će u iduće četiri godine  predstavljati Izetbegovićeva marioneta koja nastavlja politiku po kojoj je „BiH ostavljena u amanet“ turskom sultanu Erdoganu. „Građanska opcija“ trebala bi biti nekakva kvazieuropska orijentacija Bosne i Hercegovine. O kakvoj je europeizaciji riječ ponajbolje govori prijetnja tužbom jednoj članici Europske unije. Siroti Komšić nažalost nije u stanju sagledati stvari u kontekstu šireg, bruxellskog horizonta političkog odlučivanja. Gradnju Pelješkog mosta ne zagovara trenutačno Zagreb, nego Bruxelles jer je, dugoročno gledano, „zamandalio vrata“ svakom pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Valjda bi i Komšiću moralo biti jasno da onaj tko plaća gradnju mosta ne čini to iz ljubavi, nego iz vlastitog interesa. Koliko god bila komplicirana granica Bosne i Hercegovine, interes Bruxellesa je danas jasan, treba je učiniti nepropusnom primarno zbog izbjeglica koje dolaze iz muslimanskog dijela svijeta.

Izbornim rezultatima u Bosni i Hercegovini uvelike je kumovala politika Ive Sanadera kada je stvorio novi HDZ, koji su u BiH nazivali „Brojke i slova“. Instaliranjem dr. Bože Ljubića za predsjednika stranke krenulo se u cijepanje hrvatskog biračkog tijela u BiH. Rane još nisu zaliječene, što se vidjelo u činjenici  da se dva HDZ-a nisu mogla dogovoriti oko zajedničkog kandidata za Predsjedništvo BiH. Stigao je račun takve razjedinjenosti ponovni izbor Komšića u fotelji hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jer da su glasovi Diane Zelenike otišli zajediničkom

Kao što su rezultati izbora u Bosni i Hercegovini bili u skladu s očekivanjima, reakcija sadašnje vlasti u Hrvatskoj također je u skladu s očekivanjima. Plenkovićeva diplomacija ponovno je potvrdila kontinuitet svoje nesposobnosti. Izostao je primjeren i politički adekvatan komentar Ministarstva vanjskih i europskih poslova na Zrinjevcu . Ministrica Marija Pejčiović Burić samo je potvrdila da je  najobičnija marioneta „bruxellskog ćate“. Slično kao što je izostala reakcija Vlade, isti je slučaj bio i s čelništvom Hrvatskog sabora. Ništa nova, ima li se na umu tko mu predsjeda. Ništa bolja, ni primjerenija nije bila reakcija s Pantovčaka. Hrvatski politički foteljaši potpuno su zaboravili činjenicu da je Republika Hrvatska kao država potpisnica Daytonskog sporazuma koji je zapravo Ustav Bosne i Hercegovine. S druge strane postoji ustavna odredba Republike Hrvatske po kojoj je obvezna štiti prava i interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osim blage reakcije Bože Petrova „Komšić ne smije biti primljen u Zagreb kao predstavnik Hrvata jer on to nije“, sve je ostalo bilo kamilica. Petrov je naglasio kako je vrijeme „da se Republika Hrvatska krene ponašati suvereno i ispunjavati svoju ustavnu dužnost o zaštiti Hrvata u BiH.“ Božo Petrov  imao je najmanje razloga podržati Hrvate u BiH jer su upravo hercegovački birači po naredbi HDZ-a Republike masovno autobusima došli glasovati u Metković da bi srušili Most i doveli kompromitiranog Jambu na vlast u koaliciji s poštenim HDZ-om. Koliko god bio politički neiskusan, Petrov je pokazao da je ostao minimum morala koji je okupio birače oko političke platforme zvane „Most“. U državi gdje „prostitucije“ rade svoj posao, a stranka na vlasti postupno evoluira od „zločinačke“ i“plagijatorske“ organizacije u „prostitucijsku“, ne treba previše ni očekivati. Plenkovićeva politika prema Hrvatima u Republici Hrvatskoj uvelike se poklapa s Izetbegovićevom politikom prema Hrvatima u BiH te glasi iselite, jer vas trebaju u Europskoj uniji.

Kao što nas izostanak reakcije hrvatske političke vrhuške nije nimalo iznenadio, u skladu s našim očekivanjima dogodila se i šutnja dr. Zlatka Hasanbegovića, perjanice hrvatskog patriotizma. Oni koji dobro poznaju „Hasana“ tvrde da bi u izboru opcija „unitarna Bosna i Hercegovina bez ijednog Hrvata“ ili „hrvatski entitet u BiH“, dr. Zlatko Hasanbegović izabrao prvu opciju. Volio bih da me Zlato i njegovi „Nezavisni za Hrvatsku“ demantiraju. Hasanbegovićeva šutnja u pogledu izbora u Bosni i Hercegovini samo je potvrda da će Hrvati  tražiti drugu osobu koja će artikulirati patriotske interese Republike Hrvatske u pogledu provedbe ustavne odredbe prema Hrvatima u BiH. Hrvatskim domoljubima je u međuvremenu postalo jasno da „slučaj Komšić“ ne bi bio moguć da imamo opciju vlasti po uzoru na mađarskog premijera Viktora Orbana.

Ostaje otvoreno pitanje koje će poteze povući najmoćniji  hrvatski političar u BiH. Hoće li se odlučiti za institucionalni neposluh sa svrhom zaštite ustavne odredbe o izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH te sukladno tome odbiti primopredaju vlasti, ili će ići u nagodbu s Bakirom Izetbegovićem glede osvajanja vlasti u Vladi Federacije BiH? Dr. Dragan Čović jedini može u BiH reći da je legalno izabrani predstavnik Hrvata u Predsjedništvo jer je dobio najviše glasova iz redova naroda koji po ustavu predstavlja. U ovom kontekstu važno je napomenuti da je Ustavni sud BiH već donio presudu 1. prosinca 2016. iz koje je razvidno da su u BiH nositelji suvereniteta konstitutivni narodi Bošnjaci, Srbi i Hrvati. U skladu s tom odukom izbor Komšića za hrvatskog člana predsjedništva BiH  je protuustavna pojava jer je izabran glasovima Bošnjaka. Izbor Željka Komšića, koji se odrekao svoje krstovnice na temelju koje je dobio hrvatsko državljanstvo, neće pridonijeti stabilnosti BiH nego je vjerojatnije da će proizvesti, kako je napisala profesorica Kasapović, „ciparski sindrom“, tj. definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine, države koju preko 80 posto mladih želi napustiti.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI