Hrvatska i dalje čeka ključne odluke svoje vlasti!

Wikipedija

Ovih je dana jako zazvučala nova procjena Fitcha o povoljnim hrvatskim gospodarskim i financijskim pokazateljima kojima se Hrvatska usmjerava na nova zaduživanja, što je, naravno, nedvojbeni pokazatelj uspjeha i smjera kojim Hrvatska ide bez ikakvih ozbiljnijih političkih odluka, sukladnog postupanja, planskih usmjeravanja i hrvatskih nacionalnih potreba

Prolaze izbori za izborima uz veliku buku i još veću predstavu s prosječnim glumcima, a Hrvatska kao da sama stoji na praznom peronu i čeka neki zamišljeni vlak u bolju budućnost koji nikako ne dolazi, ali zato u tom čekanju ispraća brojne vlakove koji odlaze puni živosti, mladosti, izgubljenih iluzija i nezadovoljstva izbornim i političkim predstavama koje u osnovi ništa u Hrvatskoj ne mijenjaju, niti novog donose. Ne mijenjaju se čak niti javno potrošeni akteri, nema odlučnosti, snage, jasnoće niti rezolutnih najava sa stilom i pokrićem, nema optimizma, razigranosti, povjerenja niti vjerovanja u izgovoreno, nema u konačnici niti snage koja bi svojom energijom barem najavljivala novu plavu jutarnju dolazeću svjetlost iz daljine…

Ostali su samo privremeni bljeskovi čija se svjetla dobro vide, ali se s vremenom stišavaju do večernjih gašenja, bez snage novog nastavka u danima koji dolaze. Rekli bi materijalno, financijski i pozicijski zbrinuti i zadovoljni vlastitim osjećajem važnosti – kriva slika Hrvatske i namjera širenja pesimizma u hrvatskom prostoru, u uvjetima kad su, ipak, njihovim osjećajima i političkim pripadanjima najvažniji vlastiti statusni materijalni dodaci, nagrade i popratna potvrđivanja ispravnosti, nepogrešivosti i mesijanskih zadaća odvođenja Hrvatske prema nekom europskom virtualnom zajedništvu, u kojem se hrvatska domicilna i već poprilično brojna iseljenička populacija osjeća – izgubljenom. Razdvojeni svjetovi diplomatsko-političke osobne sigurnosti i svakodnevnog materijalnog i financijskog zbrinjavanja ostalog puka, razlika su između irealnog poimanja nacionalnih potreba i realnog doživljavanja svakodnevnice kod velike većine hrvatske domicilne populacije.

Agencijska usmjeravanja

Kakve su to samo nagrade za političku sujetu vladajuće diplomacije nenavikle na rudarski rad, odgovornost, odlučivanje i žrtvovanje i njihove pridružene majstore formalnog znanstvenog kalibra bez osobnosti, kad inercijom u Hrvatsku dolaze frizirane procjene samopostavljenih agencija rastućeg investicijskog hrvatskog rejtinga s najavama mogućnosti novih i povoljnijih – zaduživanja. Treba to samo pročitati, kao uostalom i slične najave ranijih godina, nakon kojih se u Hrvatskoj nije ništa ozbiljnije dogodilo, osim što je ponovo potvrđen rejting Hrvatske na europskom dnu ili oko njega, po elementarnim financijskim, gospodarskim, društvenim i inim pokazateljima. Tipično usmjeravanje izvana prema njihovim interesima u vrijeme dok Hrvatska ima diplomatsku neodlučnost i selekcijsku osrednjost u izvršnom vrhu, s kojom se agencije i slične tzv. visokostručne institucijske službe poigravaju po potrebi izvanjskog usmjeravanja.

Ovih je dana jako zazvučala nova procjena Fitcha o povoljnim hrvatskim gospodarskim i financijskim pokazateljima kojima se Hrvatska usmjerava na nova zaduživanja, što je, naravno, nedvojbeni pokazatelj uspjeha i smjera kojim Hrvatska ide bez ikakvih ozbiljnijih političkih odluka, sukladnog postupanja, planskih usmjeravanja i hrvatskih nacionalnih potreba. Prepuni su portali ovih dana naslova sličnih dolje navedenom, u kojima se apsolutno niti jednim jedinim osvrtom, političkim ili stručnim komentarom, autori ne referiraju na ključnu suvremenu hrvatsku problematiku u tom kontekstu, niti na veliki potencijal i bogatstvo u hrvatskom iseljeništvu, koje bi moglo u funkciji jedne i jedinstvene države odmaknuti Fitch i slične interesne procjene od hrvatskog rejtinga i posebno od njezinih (naših) potreba.

Procjena Fitcha je dobra vijest (Nacional, 30.07.2016.).



Nije, naravno, uopće glavni problem u uslužnim novinarstvom usmjerenim naslovima, niti samim sadržajima, nego u vremenu agencijskog proglašavanja i najavljivanja hrvatskog ispravnog i potrebnog smjera. Ne, nije ovo naslov današnjih dana, već od prije dvije godine s potpuno istim najavama hrvatskog smjera, od kojih su prošle gotovo dvije godine i u kojima je samo prirodnim putem iz Hrvatske nestalo više od 32.000 osoba, iseljavanjem još najmanje preko 120.000 osoba, a visina je poslanih iseljeničkih doznaka u financijski sustav države premašila 32 milijarde kuna. Nevjerojatnih 32 milijarde kuna, a po procjeni Svjetske banke još je najmanje preko 10 milijardi kuna u Hrvatsku u dvije godine poslano gotovinski. Preko 40 milijardi kuna samo u tom kratkom razdoblju nakon najave Fitcha, a veliki nam stručnjaci i politički ovisnici o procjenama drugih o tom usmjeravanju kuna i ulaganju – niti riječ.

Totalni muk i uvijek pozivanje na nešto što drugi bolje znaju, nego mi sami; npr. kakva je Hrvatska, što nam u Hrvatskoj treba, kakvi su interesi ukupne hrvatske populacije u ime koje se tako diplomatski, moderno, stabilno, sigurno, stručno i demokratski vlada i postupa, te što bi trebali činiti s nacionalnim bogatstvom. Poput pionira malenih, u Hrvatskoj izvršna vlast prihvaća svaku procjenu izvana, dok istodobno vlastite znanstvene krugove proglašava širiteljima negativnih vibracija i udaljava ih od institucijskih razina, a njihovo stručno-znanstveno djelovanje u interesu hrvatske budućnosti, proglašava posrednim i uslužnim novinarstvom, nacionalističkim, populističkim, destabilizatorskim i sličnim političkim iracionalnim diskvalifikacijama.

Uspjeh koji to ne može biti

Čekajući vlak s početka teksta dok nam Fitch i druge slične agencije najavljuju novo povoljnije zaduživanje, niti glasa, spomena ili stručno-znanstvene reakcije od vrlih majstora političke mimikrije prikrivenih i pokrivenih na izvršnim pozicijama, o demografskoj tuzi hrvatskih ruralnih prostora ili idealizmu hrvatskog iseljeništva koje i dalje vjeruje i čeka ključne, strateške i razvojne odluke hrvatske vlasti i šalje u zemlju, u iste te financijske institucije koje hrane Fitch i slične, više doznaka izraženih u eurima, kunama ili dolarima, nego što je visina svih mogućih stranih investicija na godišnjoj razini u Hrvatskoj.

Negacija iseljeničke uloge u svemu dosad i iseljeničkog potencijala u budućnosti gotovo je koncept trenutnih vlasnika Hrvatske, podržavan institucijski kroz urede, matice i slične nominalno hrvatske institucije i s političkim mediokritetskim kadrom isključivo političke nasljedne profilacije, koji niti ima, niti može, niti želi ukazivati na hrvatsku stvarnost, političko-diplomatske zablude i hrvatske objektivne razvojne potrebe.

Možete, Vi, gospodo, vladati i slaviti Fitchove najave svake vrste i uvjeravati već poprilično umorni hrvatski puk od Vaših diplomatskih, političkih, financijskih i inih zabluda ili uspjeha, koliko hoćete, ali nikad nećete moći prikriti hrvatski demografski nokturno, uz kojeg niti jedan Fitch, za Vas ohrabrujući pokazatelj, ne može prikriti neumitnost negativnih demografskih parametara i trendova. Badava Vam kadrovska stručna selekcija u vijećima i sličnim političkim izmišljenim tijelima s podobnim formalnim kadrovima bez osobnosti i njihovo pokrivanje Vaših zabluda i osrednjosti, kad ionako nikad nećete moći dokazati i pokazati gospodarske i ine uspjehe, uz nevjerojatan prirodni pad ukupnog hrvatskog stanovništva i silinu recentnog iseljavanja, koja prolazeći kroz ruralne hrvatske prostore, udaljene od centralne moći, ostavlja unutrašnji osjećaj tuge. Ne mogu to niti najrazvijenije zemlje – od Švicarske pa sve do Japana…

Diplomatsko-političko uživanje u vlasti, svedeno na pozicijske privilegije, ostavlja velike negativne tragove u hrvatskom društvu i prostoru, a frontalni napad sa svih strana na hrvatsku izvanstranačku/partijsku mladost, koja nikad i ničim nije participirala u vlasti i derivirajućim negativnostima, znak je i potvrda nasljedne isključivosti i izrazite političke sebičnosti.

Čekajući odluke

Vrijeme i vlakovi prolaze, mladi odlaze, stari i stariji se osjećaju nesigurnima, djeca nam nisu najvažnija, zadivljenost vladajućih europskim interesima raste, iseljeništvo sve više udaljavamo od Hrvatske, odluke i procjene prepuštamo drugima, olako se odričemo stručnosti i sve prepuštamo političkom osjećaju zadržavanja na poziciji. Kao nekad u „stara dobra vremena”, kad se za Hrvatsku nije marilo u općoj ideološkoj zaslijepljenosti unitarizmom, danas jednostavno zamijenjenim suvremenim, naprednim i nezamijenjivim europeizmom. Čekajući odluke i brzi vlak za budućnost, ipak ćemo napisati destrukcijski, diverzijski i u diplomatsko-političkoj suvremenoj maniri nazivan populistički i destabilizacijski prijedlog.

  1. Osnujte stratešku znanstvenu instituciju sastavljenu od najboljih što hrvatska ukupna populacija ima za definiranje temeljne razvojne strategije, kako bi se koncepcijski modeli pomakli od diplomatsko-političkih osrednjih krugova i njihovog osobnog osjećaja.
  2. Usmjerite porezni sustav kroz poticajne modele na najvažnija razvojna gospodarska, društvena i prostorna područja i napustite konačno linearan model oporezivanja.
  3. Silnu financijsku akumulaciju u drugom mirovinskom stupu usmjerite na elementarnu zaštitu hrvatskih građana i oslobodite ih pritisaka financijskih agencija. Dostojanstvo i nova aktivnost blokiranih, ovršenih i sličnih građana imat će samo pozitivan učinak na ukupne pokazatelje razvoja.
  4. Postavite demografsku problematiku u temelj svog djelovanja i konačno uvažite znanstvene postulate, a ne mediokritetske pognute znanstvenike koji čine pokriće Vaših diplomatsko-političkih odluka. Bez demografske obnove, svaki drugi uspjeh gubi smisao.
  5. Postavite novi koncept države ili novi koncept Hrvatske u kojem će hrvatsko iseljeništvo činiti temeljni razvojni potencijal u gospodarskom, financijskom, znanstvenom, demografskom i svakom sličnom smislu. Zemlja koja ima više stanovnika u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, upravo bi takav razvojni model postavila u temelj svog političkog i inog djelovanja.
Facebook Comments

Loading...
DIJELI