Bilo bi podnošljivo da je RH cjelovit i konzistentan eksperiment, ali to nije tako. Imamo nekoliko centara političke moći, zakone i bezakonje, više mirovinskih sustava, paralelne linije vlasti i stranačkih opcija - više Komunističkih partija, HSP-ova i HSS-ova, lažne demokršćane, lažne socijaldemokrate i lažne liberale, pa onda paralelne linije domaćeg i stranog kriminala, da bismo dopustili i strane eksperimente posve suprotnih ciljeva.
Ovakav eksperimentalni mirovinski sustav ostaje i još se pogoršava. Kod nas se reforme zacementiraju tek kada se potvrde kao pogrešne. Sve što prepoznamo kao štetno, dobija veći prostor. Premijer Andrej Plenković i ministar Marko Pavić “reformiraju” mirovinski sustav tako da uplate u privatne fondove pod kontrolom banaka ostaju i da se još povećavaju, a da obveze tih fondova prema osiguranicima i umirovljenicima preuzme proračuna. Polupismeni financijski “stručnjaci” pravdaju to kao stabiliziranje financijskog sektora. Tako su branili i stambene kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hoćemo li dočekati da država financijskim injekcijama stabilizira zelenaše crnog tržišta? Ovdje ću prezentirati snimku stanja mirovinskog sustava u 10 točaka.
1. Obvezni privatni fondovi su drveno željezo, tranzicijski paradoks
Uz državni Prvi stup kao obvezan, (eksperimentalno) 2002. je formiran privatni Drugi mirovinski stup kao obvezan, što je tranzicijskli nedopustivo !! Sve zemlje koje su imale takav Drugi mirovinski stup jednostavno su obustavile taj promašeni eksperiment i provele njegovu dekonstrukciju, a evidentno propali eksperiment nastavlja se samo u Hrvatskoj, kao dio bespoštedne i otvorene privatizacijske pljačke – izdvajanje iz naših bruto plaća u državni mirovinski fond, takozvani I. stup, onaj koji namiruje sve mirovine, smanjeno je s 20% na 15% a tih 5% razlike iz naših bruto plaća, oko 6 milijardi kuna godišnje, preusmjereno je u obvezan i privatan !! stup, odnosno u fondove osiguravajućih društava “naše” četiri najveće banke, uz poček povratka umirovljenicima sve do ovih dana.
2. Banke nameću mirovinski proračunski dodatak 27% za sve, reduciran na 22,25%, što je nešto poput “invalidnine” i za zdrave
Tranzicijski mirovinski dodatak 27% uskoro će se ugasiti, da bi apliciranjem za sve vrste umirovljenja ostao do kraja Univerzuma. Smanjio bi se na 20,25%, jer osiguranici privatnog Drugog stupa uplaćuju u državni Prvi stup samo 3/4 svojih mirovinskih izdvajanja. Dakle, tranzicijski proračunski dodatak 27%, namijenjen starijim umirovljenicima, postat će dodatak za sve vrste umirovljenika i za sva vremena, do kraja svijeta, reduciran za mlađe osiguranike na 20,25%. Ima se! Kako je državni fond reduciran za četvrtinu, proračunski (tranzicijski) dodatak za osiguranike samo (isključivo) tog fonda trebao je biti trećina – 33,33%, pa i polovica – 50%, jer se uračunava i dodatna tranzicijska odšteta starijim osiguranicima zbog prelaska na izračun mirovina na temelju cjelokupnog radnog staža, a ne na temelju 10 najboljih godina, kako je to važilo do 1998. Naime, pokazalo se da preračuni vrijednosti plaća za komunizma i prvih 10 godina RH nisu adekvatni, pa je crkavici dodano 27% iz proračuna. Banke i osiguravajuća društva dosjetili su se nametnuti proračunski dodatak 27% i za mlađe osiguranike oba obvezna stupa, čija se mirovina oslanja na kumulacije svih 20% iz bruto plaća (15% državni Prvi stup i 5% privatni Drugi stup). Tranzicijski proračunski dodatak 27% jednostavno bi odumro sa starijim osiguranicima, a ovako ostaje do kraja svijeta, uglavnom zato da privatni fondovi umirovljenicima vrate što manje njihove “štednje”, da banke svoje obveze prebace na proračun. Vladajući kartel nametnuo je novu jezovitu pljačku nacije kroz mirovinske fondove i za sva vremena uz medijsku uzbunu zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja koje bi bile veće da su iste kumulacije ostvarene za SRH i/ili u prvih 10 tranzicijskih godina.
3. Oko 12 milijardi kuna odlazi za povlaštene mirovine i za doplate nepokrivenih radničkih mirovina
Oko 6 milijardi kuna iz našeg proračuna odlazi za povlaštene mirovine, koje nisu pokrivene odgovarajućom uplatom doprinosa. Tu su i 6 milijardi kuna doplata za nepokrivene radničke mirovine, koje trenutno prima 250 tisuća osoba, što je petina umirovljenika! Od toga 2,5 milijardi odlazi na odštetni dodatak 4-27% za puni staž, dok 3 milijarde odlaze na doplate za mirovine slabo plaćenih radnika i onih koje su poslodavci svjesno držali na minimalcu. Disperzija 4-27% trebala je biti aplicirana i na tranzicijski proračunski dodatak, ovisno o tome koliko je netko na apscisi vremena uvučen u komunističko i tranzicijsko razdoblje. “Ove reforme koje se najavljuju nisu reforme, nego samo određene promjene, one neće omogućiti zadržavanje radne snage niti će plaće zbog njih rasti. Reformi u Hrvatskoj nema.” – izjavila je predsjednica HUP-a Gordana Deranja.
4. Država se skupo zadužuje zbog Drugog stupa kao obveznog – samo za “usluge” osiguravajućih društava platili smo u 10 godina 4 milijarde kuna
Kao što sam više puta naglasio, zbog Drugog mirovinskog stupa uzimamo skupe pozajmice, skupe kredite, i plaćamo preskupe “usluge” upravljanja mirovinskim fondovima – 150 zaposlenika Drugog stupa košta nas koliko i 2600 zaposlenika HZZO-a. Osiguravajuća društva stranih banaka naplatila su nam u deset godina oko 4 milijarde kuna na temelju usluga upravljanja mirovinskim fondovima Drugog stupa, Samo u Ledu mirovinski osiguranici izgubili su oko 500 milijuna kuna. Nema države koja može preživjeti sve te pljačke.
5. Omjer zaposlenih i umirovljenika pada prema 1:1, ali to ne mijenja činjenicu da su osiguranici izdvajali za mirovine u dugom razdoblju uz druge omjere
Kumulacije su se prikupljale u dugom razdoblju, kada je taj omjer zaposlenih i mumirovljenika bio značajno veći. Sve se svodi na to da umirovljenicima pripadaju kumulacije koje su ostvarili, a ne da danas primaju mirovine na temelju prognoza kumuliranja u 3017. godini. Svuda u svijetu, pa i kod nas, na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili. Mi štedimo svoje novce.” To što smo izdvajali iz svojih bruto plaća za svoje stare dane, to pripada nama. Umirovljenicima će biti dopušteno novo dodatno zaposlenje pod uvjetom da se mirovina umanji za novu plaću, što se čini kao ustupak zbog nedostatka radne snage, mirovinci to pozdravljaju, a zapravo je to ubrzavanje demografskog kolapsa zemlje.
6. Umišljeni dvojac Plenković – Pavić uzima sebi za pravo budućim generacijama povisiti dobnu granicu za umirovljenje na 67 godina
Ostaje neizvjesno hoće li osiguranici odlaziti u mirovinu sa napunjeneih 67. godina života počevši od 2031. ili od 2038. Ta se granica još važe, da tako banda prikrije da provodi odluku koja mora ići na referendum. Milijuni stanovnika ove “države” umrijet će prije umirovljenja samo zato što Plenković i Pavić ne vide drugu pogućnost za odživost ovakvog mirovinskog sustava. Mi smo izdvajali za mirovine i svoju “štednju” imamo pravo preuzeti i sa 60. godine, pa i ranije. E, u tom bi slučaju mnogi dočekali svoju mirovinu i povukli dobar dio svoje mirovinske “štednje”, dok bi otpali penali za prijevremeno umirovljenje. Ana Pezelj iz SSSH reče da je radni vijek do 67 godina isto kao postavljanje norme za skok u vis na 2,45 metara. Ako je dobna granica za umirovljenje previsoka, mnogi će osiguranici ulaziti u prijevremenu mirovinu, a onda sjedaju penali i do 20% manja mirovina.
7. Otuđene strukture mirovinskih fondova državi nude preuzete državne obveznice u zamjenu za dionice: HAC 25%, ACI 50% i HEP 30%
Mirovinci su najprije iskazali želju da preuzmu 8% HAC-a, a onda su došli na genijalnu ideju, zapravo tipičnu za domaće parazite: preuzeti 25% HAC-a za iste novce i bagatelnu cijenu. Jeste li razumjeli tu pamet. Ponudite milijun eura za takozvani Neboder na zagrebačkom Jelačić placu, a onda ponudite isti milijun eura za 10 takvih nekretnina po desetorostruko manjoj cijeni. Zašto ne 100 nekretnina po stostruko manjoj cijeni? Još ću jedanput naglasiti da Vlada najavljuje liberalizaciju ulaganja OMF-ova, kao i promjenu formula za indeksaciju mirovine, koja bi se trebala vezati uz inflaciju. Kada se pojavi jača inflacija, neka nova otuđena vlada vratit će staru indeksaciju. Kartel predlaže da se onaj osiguranik s jako malom mirovinom svakako vrati u državni prvi stup, gdje će dobiti veći dodatak. Onima s jako visokim mirovinama isplati se ostati u Drugom stupu i bez proračunskog dodatka, a ako još dobiju dodatak 20,25%, gdje će im biti kraj? Sve promjene u zemlji prilagođene su potrebama onih koji kraljevski žive a ne rade ništa konkretno niti ništa korisno za zajednicu.
8. Kao što su to pokušali provesti u slučaju Franak, banke pokušavaju nametnuti socijalni model i za mirovine
Tako mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava – kao, nisu svi s malim mirovinama siromašni. Imamo i socijalni model ministra Pavića – predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Kao, nemaju pravo na povećanje mirovina svi osiguranici, nego samo oni najsiromašniji. Jesu li tom ministru kobci kartela zakljucali mozak? Mirovinci i svi ostali paraziti mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja odgovarajućeg dijela mirovine s plaćama i s inflacijom. Svaki komentar je suvišan. Prosječna mirovina pala je na 37% prosječne plaće, što je prošlo ispod radara zahvaljujući lažnim pokazateljima Vlade RH i određenih institucija.
9. Ministar Pavić izjavio je kako su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%
Istina je drukčija – prosjek mirovina u prošloj godini porastao je za 2,75%, dok je isti prosjek ove godine porastao 3,64%. Mirovine iz prethodnih godina ostale su iste, dok su prosjek digla nova umirovljenja preplaćenih mamagera i dužnosnika. U izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće, odnosno visoke uplate u mirovinske fondove. U svakom slučaju, riječ je o krivo prezentiranim pokazateljima. Primjerice, rast cijena daje privid porasta proizvodnje. Iako mladi odlaze zbog nezaposlenosti i neadekvatnog zaposlenja, iako Lijepa naša proživljava demografski kolaps, kartel traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje i da se u skladu s tim umanji njegova mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima, koji su praktično pod kontrolom banaka.
10. Premijeru Plenkoviću i ministru Paviću svejedno je što će se dogoditi s našim mirovinama, jer su u istom eurouredu već ostvarili visoka europrimanja
I to namjeravaju ponoviti. Ne samo Plenković, i Pavić je spodoba iz bruxelleskih i strasbourških hodnika. Ministar Marko Pavić bio je mali od Plenkovićeve kuhinje u Europskom parlamentu. U glavi Pavića razvijen je zaseban refleks za posluživanje Plenkovića. Prva Pavićeva zadaća u mirovinskoj “reformi” je da prepozna što u tom smislu Plenković od njega očekuje. A Plenković računa da će ga funkcija u administraciji Unije spasiti od duge ruke narodne pravde. Ostaje nam nada da će Svevišnji, ili neki ovozemaljski moćnik ili kapo, navesti Plenkovića na bijeg u Austriju. Dodvorice Unije drže da su velike face, a zapravo su dvorske lude, koje najviši dužnosnici Unije love za guzice. Možete li zamisliti o kakvim se budalama radi – namjeste kriminal težak milijardu eura, a onda veselo dođu doma i suprugama se pohvale da su na prijenosu mirovinskih prava profitirali 100 eura. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera, uz nama nepoznate indeksacije. Iz njihove perspektive, sukladno domoljublju Plenkovića i Pavića, svejedno je što će se dogoditi s Hrvatskom i s Hrvatima kao nacijom. Što nama bude gore, njima će biti bolje. Što smo mi veća sirotinja, oni su veći bogataši.