Hrvatski stručnjaci bez prava glasa!?

0
310
Patrik Macek/PIXSELL

Pojasnite nam, gospodo, po kojoj je to logici sistemska važnost sustava koji godinama opterećuje Hrvatsku i sve njezine sustave, koji bespogovorno uvjetuje Vladi, bankarskom sustavu, pravosuđu i da ne nabrajamo dalje, značajnija za ukupni razvoj Hrvatske od njezinih stanovnika?

Velike se utakmice igraju ovih travanjskih dana pred nama u Hrvatskoj, na neravnom terenu davno već potrošenom niskim i grubim startovima, na kojem se još tu i tamo vidi travnata podloga kao dokaz nekad uređenog igrališta, za kojeg smo vjerovali kako će uvijek biti simbol velikih hrvatskih pobjeda. Neravan domaći teren, unijini delegati i suci, protivnici koji nam s istoka nude čokoladice, s juga i jugoistoka jedinstvo i zajedničku prošlost, sa zapada i sjeverozapada zatvorene granice i sa svih strana – teret prošlih ratova.
Pritisak je na Hrvatsku vidljiv i s vrha tribina koje, iako pune, mirno promatraju utakmicu u kojoj agresivnost i volju za žestokom utakmicom pokazuju samo gostujući igrači. Pripremljeni smišljenom retorikom i rafalnom paljbom prema Hrvatskoj iz svih smjerova, gostujući igrači pokazuju vrlo izraženu želju za osvajanjem i kontroliranjem svakog dijela terena, kao da domaćih na utakmici niti nema. Pasivnost i povlačenje u svoje polje i stalna obrana vlastitog gola polako prazni i tribine, nezadovoljne mlakošću, pristupom, ali i selekcijom reprezentacije u kojoj nema znalaca koji bi znanjem, hrabrošću, pripremljenošću, iskustvom i majstorskim pasovima ili driblinzima, pokazali kako se bori za hrvatski reprezentativni dres.

Zašto i za koga igramo?
Odlazak s tribina prije završetka utakmice i s porukama – „Ne možemo ovo više gledati” ili pak – „Odlazimo i ne želimo se više vratiti” ili – „Vratit ćemo se na tribine kad osjetimo želju za pobjedom” ili… samo nam potvrđuje stanje duha i razinu rezigniranosti. I tko odlazi? Mladi, navijačke skupine, obrazovani, cijele obitelji s djecom, nezaposleni, zaposleni, liječnici, medicinske sestre, stariji prema gore brojem kojeg je teško objasniti i bolestima i starošću, mnogi; dvije do tri tribine godišnje. Kakva je to onda igra pred praznim tribinama? Zašto ju i za koga igramo? Kome je nakon toga rezultat više bitan? Gdje smo potrošili entuzijazam kakav smo imali nakon velikih pobjeda i rezultata 1995. i 1998. godine, pa još tamo ranije na igrama 1992., itd. itd…
Željeli bismo ponovno igrati velike utakmice, željeli bismo igrati europsku ligu, željeli bismo vratiti sjaj zlatnih vremena kad smo bili olimpijski pobjednici u rukometu, kad smo bili druga košarkaška nacija u svijetu, kad smo bili treća nogometna, kad smo bili ratni pobjednici sami ostavljeni na terenu; puno bismo toga željeli pred punim tribinama s kojih se čuje glas mladosti i vrlo često razuma, kojeg ne želimo osluhnuti niti prihvatiti. Hrvatska pritisnuta sa svih strana, mora na teren izvesti najbolje igrače, ne želi li unaprijed izgubiti utakmicu, a s njom i navijače i domaći teren. Peta županijska liga se ne može nositi s igračima europske i selektoru, u kojeg vjerujemo, bi to trebalo biti jasno. Promjene su, uostalom, kako bi rekao trener svih trenera, sastavni dio igre i dobivanja utakmica, a atmosfera u svlačionici i na tribinama, pretpostavke su mnogih pobjeda. Koje nosimo, kako kaže pjesma: „Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni. Tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svojem narodu”.
Veliki stručnjaci i procjenitelji svih situacija ovih su nas dana također upoznali kako stoje stvari u Hrvatskoj. Njima ne trebaju analize, procjene, vjerojatnosti, baze podataka, signifikantnosti, korelacije, potencijali, uvjetovanost, uzročno-posljedična povezanost, povratni utjecaji na stanovništvo i druge djelatnosti.
Pojasnite nam, gospodo…

Loading...

Nevažne su studije i bilo kakva analitika kad postoje politički stavovi i njihova profilacija iz užeg političkog okruženja selektiranog prema osobnim preferencijama, nezavisno od općih kriterija stranačkog i političkog djelovanja u Hrvatskoj. Još nas pritom dodatno uvjeravaju kako mi sve to ne razumijemo, niti sagledavamo s aspekta šireg interesa koji bi, valjda, trebali biti važniji od hrvatskih nacionalnih, među kojima je opstanak hrvatske populacije, kako god to postavljali, ipak najvažniji i strateškog je nacionalnog i sigurnosnog značenja.
Pojasnite nam, gospodo, po kojoj je to logici sistemska važnost sustava koji godinama opterećuje Hrvatsku i sve njezine sustave, koji bespogovorno uvjetuje Vladi, bankarskom sustavu, pravosuđu i da ne nabrajamo dalje, značajnija za ukupni razvoj Hrvatske od njezinih stanovnika? Sistemska važnost kao terminološka izmišljotina bazirana na ranijoj čestoj upotrebi u pojašnjavanju nelogičnosti sustava kao sistemska greška. Na čemu Hrvatska počiva danas, kad se sistemska važnost predaje kroz smijeh u ruke Svetom Anti, jasno spoznajući kako su sistemske odluke postavljene iznad svake sustavne (ne sistemske u hrvatskoj upotrebi) logike? Na političkim dobrotvorima koji se, eto, posebno brinu o Hrvatskoj, ne uvažavajući pritom niti jednu znanstvenu spoznaju vezanu za sustavnu problematiku. Razina podcjenjivanja znanosti u Hrvatskoj dosegla je europsku razinu, a politički je sustav potvrdio apsolutnu dominaciju u svemu.
Istodobno mladi i dalje iseljavaju, stariji nas napuštaju, razina svijesti i želje za odlaskom je prešla 4/5 ukupne mlade hrvatske populacije, prirodni se pad intenzivira, rodnost se smanjuje, smrtnost je dosegla u siječnju maksimum od postanka Hrvatske i da ne nižemo dalje sve negativnosti demografske slike Hrvatske. Tko je uopće sistemski svjestan podataka o prirodnom padu stanovništva Hrvatske u tri zadnje godine? Jeste li sistemski svjesni da je u Hrvatskoj, u razdoblju 2014.-2016. godine, prirodni pad stanovništva oko 48.000 osoba!? Četrdeset osam tisuća osoba je više umrlo nego ih se rodilo u samo tri godine službenog praćenja Državnog zavoda za statistiku. Samo prirodnim putem! Sistemska je to, ne važnost, nego totalna destrukcija koju Izabrani nikako ne primjećuju. Zašto? Zato što im revitalizacija hrvatske populacije nije sistemski važna, niti lobistički pokrivena, iako će vrlo brzo početi slamati sve državne sustave (ne sisteme), na što su već počeli upozoravati mnogi koji čak niti nemaju izravne veze s demografskom problematikom.
A mogli ste gospodo nešto priupitati i Hrvatsko društvo za sustave ili skraćeno CROSS, koje okuplja vrhunske hrvatske znanstvenike iz različitih, uglavnom tehničkih područja. Ili poslušati što smo govorili, pročitati što smo pisali ili samo slijediti znanstvenu logiku i znanstvene zakonitosti iz kojih proizlazi isto takvo postupanje. Ovako nas ponovno uvjeravate kako je sve drugo važnije (sistemski važno), osim donošenja odluka o provedbi demografske revitalizacije Hrvatske.

Novi otklon od znanstvenih krugova

1. Nazvati Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku upravo ovim redoslijedom, a ne slijediti red veličine značenja u postupanju, u tehničkom i kadrovskom ekipiranju i pozicioniranju u Vladi, samo znači neprihvaćanje niti jednog prijedloga koji je došao s akademske razine. Demografija je u znanstvenom sustavu znanstveno polje u društvenom znanstvenom području i nije primjereno Ministarstvo nazvati po etabliranoj znanosti. Kao npr.; Ministarstvo za kemiju ili biologiju ili bilo koju drugu znanost. Demografija kao znanstveno polje ima svoje ministarstvo i ono se zove Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pa je primjerenije bilo poslušati prijedlog i nazvati Ministarstvo (ako se već odlučilo za ministarstvo, a ne za strateški ured) po procesu vezanom za demografsku problematiku.
2. Pozicioniranje Ministarstva u okvir socijalne i obiteljske politike, novi je otklon od prijedloga iz znanstvenih krugova, jer je socijalna i obiteljska politika samo jedan segment demografske problematike, koja obzirom na razinu negativnosti pokazatelja i trendova danas u Hrvatskoj, mora imati stratešku razinu odlučivanja i postupanja. Nešto, kao sistemsko značenje koje mobilizira postupanje, odlučivanje i suspendiranje svih pravnih i ostalih prepreka. Ovako nam s jednim jedinim čovjekom u cijeloj Upravi za demografiju, pokazuju kako su formalno i politički za demografsku revitalizaciju Hrvatske, a stvarno nisu uspjeli niti nakon pola godine posložiti, kako kažu, najvažniju upravu u Vladi. Tijekom tih je pola godine iz Hrvatske nestalo vjerojatno novih oko 25.000 do 30.000 ljudi, a samo prirodnim putem njih oko 9000. Dodatno će nas zabrinuti i šokirati već slijedeći podatak o prirodnom padu stanovništva u veljači, kao i svaki novi podatak koji će nam doći iz službene njemačke statistike o useljavanju iz Hrvatske. Međutim, nas to ne brine jer je rješavanje demografska problematike, kako kažu, dugoročni problem, iako je jasno da će u tom dugoročnom razdoblju iz Hrvatske nestati, vjerojatno, i više od milijun ljudi.
3. Sve što se sada nudi iz Ministarstva u koncepciji rješavanja gorućeg problema u Hrvatskoj, nisu mjere strateške razine, nego čisto tehničko postupanje u zadanom okviru kojim se ublažava pritisak javnosti i znanosti. Pojašnjenja koja uz to slijede, kako su stalno u kontaktu sa znanstvenicima, samo su još dodatni pokazatelj koliko ih malo cijene. Ukupni je dojam s druge strane, odnosno izvan upravljačkog sustava, kako je upotreba znanstvenog pristupa u slučaju demografske problematike samo – formalna.
4. Poseban je dokaz tome osnivanje Vijeća za demografsku revitalizaciju, u kojem su samo ministri i državni dužnosnici iz resora koji većim ili manjim dijelom zahvaćaju problematiku. Model koji je već postojao i koji se pokazao izrazito nedjelotvornim, jer nije moguće odnosnu problematiku prenositi kao obavezu na druge resore kojima to nije glavni sadržaj. Međutim, sve je to još uvijek razumljivo, ali ono što nije, jesu točke te uredbe u kojima doslovno stoji: Stručnjaci će na Vijeće biti pozivani po potrebi, ali neće imati pravo glasa. Nevjerojatna spoznaja kako znanstvenici, koji su nosili cijeli javni pritisak oko potrebe demografske revitalizacije, neće imati pravo glasa na službenom Vladinom tijelu. To su neka nova europska vremena posložena po političkom poimanju javnog djelovanja i posebno djelovanja o ključnom problemu suvremene Hrvatske.
5. Sistemsko značenje je pokazalo kako se sve može kad se želi i nema tu nikakvih prepreka u dolaženju do cilja. I uvijek je to tako kad se unaprijed ne zna što se u zemlji želi, kojim se putem to želi ostvariti i koji bi ljude trebali biti nositelji postupanja. Pokazalo je i to sada definitivno među vladinim gospodarskim stručnjacima, kako ih demografska revitalizacija Hrvatske zapravo nije nikad niti zanimala i kako njihove izjave u predizborno vrijeme nisu bile slučajne, već smisleni dio koncepcije koja će ugroziti hrvatsku budućnost.
6. Vratimo se samo još na kratko velikoj utakmici pred našim očima, koju s velikim igračima igraju amateri pete županijske razine. Koju gledaju mladi i ne vjeruju u njezin pozitivan ishod, niti načine kako ju privesti kraju bez posebnih gubitaka. Osim ako se veliki gubitak ne smatra njihov odlazak. Mislimo na mlade.