I nema veze što više palme ne rastu. I što se više ne valja val…

0
542

Nedostatak osjećaja za druge oko nas, prevladavajuće je obilježje diplomatsko-političkog miljea s uvijek postojanom željom vječnog ostanka na vlasti. Nikom to u konačnici ne donosi zadovoljstvo, kako se god to čini kroz udivljene tekstove uslužnih novinarskih krugova i pozicijske osmijehe koji prate svaki frizirani nastup. Zato što vladanje Hrvatskom, u maniri osobnog zadovoljavanja i potvrđivanja vrijednosnog sustava kojeg nemaš, ne donosi opću zadivljenost po očekivanju svoje važnosti. Rezultati su u pravilu pogubni za običan puk...

Recentno diplomatsko-političko djelovanje hrvatskih upravljačkih struktura, ulaskom u predizborna vremena, poništava osnovna pravila uvažavanja činjenica, osnovnih zakonitosti i znanstvene logike. Dopušteno je sve ili gotovo sve s pozicije vlasti i ostanka na njoj, a javna se scena podređuje samo „istinama” koje konveniraju njihovoj osnovnoj želji. Pritom je upravljačka pozicija, nezavisno od obrazovne i intelektualne moći ili nemoći pojedinaca, jedina relevantna i uz podršku uslužnog novinarstva koje tada nalikuje starom zanatu, primarno pridonosi njima potrebnim istinama. Slika je to Hrvatske ovih dana s nadrealnim objašnjenjima dosadašnjeg političko-diplomatskog rada i još nadrealnijim najavama nadolazeće hrvatske budućnosti koju opisuju kao – naslikani motiv cvjetne livade iz vremena djece cvijeća.

Malo se toga može u takvom pristupu razumjeti, a još se teže može prihvatiti njihova frizirana budućnost u Europi (budućnost je Hrvatske usputna), inače svjetlosnim godinama udaljena od stvarnosti koju doživljava i preživljava u svakodnevnici običan hrvatski puk, s puno svojih nemira uzrokovanih upravo funkcioniranjem istih najavljivača uzorite europske budućnost i u Hrvatskoj. Zamislite – za sve…

Loading...

I dok se neke druge pokazatelje još i može ispaljivati na javnoj sceni bez odgovora pognutih znanstvenika, pogotovo onih koji čine razne odbore, savjetodavna tijela, zajedničarska unutarstranačka udruživanja po različitim granskim kriterijima i koji su udomljeni na pozicijama koje po svojem znanstvenom habitusu nikad ne bi mogli dohvatiti, demografski se pokazatelji mogu samo zamatati poput kitice cvijeća u prozirnu foliju, kroz pokušaje uvjerljivih pokazivanja osobnih osjećaja umjesto stvarnih parametara. Formirajući takav skup umišljenika i primirenih sljedbenika, stvara se društvo zajedničkih interesa u zatvorenom političko-diplomatskom krugu unutar kojeg nema slobodnog mišljenja, osobnog izražavanja stavova temeljenih na istraživačkoj spoznaji, racionalnog ukazivanja na smjer kojim Hrvatska ide, a pogotovo nema osjećaja za vlastite pogreške i ukazivanja na njih kad nanose štetu hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti.

Silna i paranoična želja ostanka na vlasti

Upravo taj nedostatak osjećaja za druge oko nas, prevladavajuće je obilježje diplomatsko-političkog miljea s uvijek postojanom željom vječnog ostanka na vlasti. Nikom to u konačnici ne donosi zadovoljstvo, kako se god to čini kroz udivljene tekstove uslužnih novinarskih krugova i pozicijske osmijehe koji prate svaki frizirani nastup. Zato što vladanje Hrvatskom, u maniri osobnog zadovoljavanja i potvrđivanja vrijednosnog sustava kojeg nemaš, ne donosi opću zadivljenost po očekivanju svoje važnosti. Rezultati su u pravilu pogubni za običan puk, vrijednosni sustav hrvatskog društva, povjerenje u valjanost, vjerovanje u budućnost i praktički za sve univerzalne kriterije koji bi trebali krasiti uređeno društvo u kojem bi mladi prihvaćali izazove i pronalazili smisao ostanka…

Donja je granica tolerancije, u tako građenom sebičnom sustavu upravljanja po svojim osjećajima i prema svojim interesima, podcjenjivanje elementarne pameti birača, a pogotovo mladih birača kojima je politički diktat nad zdravim razumom i bilo koji oblik povijesnih, političkih, diplomatskih, stranačkih, razvojnih i sličnih nametanja, neprihvatljivost koja ih u ovim vremenima može samo usmjeriti prema van, usprkos brojnim izazovima na tom smjeru. Događa se to upravo sada u silnoj i paranoičnoj želji ostanka na vlasti ili pak dohvata vlasti poput desanta na zdrav razum, u kojem su logična i utemeljena promišljanja na istraživanju negirana za potrebe osobnog uzdizanja.

Uređeno se hrvatsko društvo i prostor na tim osnovama ne mogu graditi niti razvijati, kao uostalom niti osobna zadovoljstva vladanjem, koliko god ona pozicijski, materijalno, financijski i slično donose pojedincu i njegovom okruženju. Zato je Hrvatska danas u demografskom slomu, odlasku, nestanku… kako god hoćemo to nazvati ili negirati i niti jedan potez, izričaj ili javni frizeraj to ne može ublažiti u stalnom prilivu neumitnih statističkih pokazatelja, koji jednostavno, obzirom na intenzitet negativnosti i preostalu demografsku strukturu, ne mogu biti po njihovoj želji i posebno po njihovim osjećajima.

‘OSJEĆA SE POLAKO DA SE VAL ISELJAVANJA ZAUSTAVLJA, A NEKI SE VEĆ I VRAĆAJU JER SU SHVATILI DA VANI NE TEKU MED I MLIJEKO’

Uvijek se pitamo – zašto postoje plaćeni savjetnici u operativnoj raskoši kakvu nastavnici u školama npr., samo mogu sanjati i je li njihova uloga samo beskrajna naklonost, ili jasno ukazivanje na sadržajnu neprimjerenost koliko god se pritom uvažena pozicijska nedodirljivost našla pogođenom? Ulaskom u predizborna vremena najedanput se demografski pokazatelji popravljaju neviđenom brzinom, poput kamilice razvodnjene demografske mjere počinju djelovati svom snagom, ministarstvo za nešto funkcionira poput Big Bena, ured za nešto ne može zbrojiti povratnike koliko ih ima…, a osjećaji postaju mjerilo znanstvenog utvrđivanja objektivne istine. Potvrđeno uslužnim novinarstvom koje je uvijek tu u kriznim vremenima i spremno stati uz osjećaje, umjesto uz znanstvene zakonitosti, projekcije i modele, a u konačnici i uz hrvatske razvojne interese.

Potvrđivan demografski nestanak Hrvatske

Uglavnom, osjećaji dominiraju, javnost se usmjerava, negativnosti ne smiju postojati iza njihovog djelovanja, a struka je ionako samo tu po potrebi kad treba pokazati kako je, ipak, bila uključena… Formalna uključenost ljudi iz struke apsolutno ništa ne jamči, niti može promijeniti već unaprijed postavljene i zadane osjećaje, pa im preostaje prešutno apologetsko priklanjanje ili izražaj otklona s jasnim znanstvenim stavovima, zbog kojih se svjesno dovode u situacija proglašavanja nekontrolabilnim, isključivim, konfliktnim ili kako ih već krste stranačke/partijske sljedbe, bez ikakve osobnosti i elementarne hrabrosti ukazivanja na krivi put. Svakim novim podatkom potvrđivan demografskim nestankom Hrvatske.

Nema veze što Njemačka još uvijek nema podatke o useljavanju Hrvata za 2018., nema veze što se svjesno prikazuje samo migracijska bilanca, umjesto ukupni odlazak, nema veze što već znatan broj Hrvata uzima njemačko državljanstvo i utječe na tu bilancu, nema veze što se konačno i polako vraćaju naši umirovljeni gastarbajteri kako bi konačno i usnuli u svojoj Hrvatskoj, nema veze što na migracijsku bilancu utječu i Hrvati koji se sele u druge zemlje, nema veze što sve tumači uslužno novinarstvo umjesto znanstvenog savjetnika, nema veze što savjetnička ekipa djeluje kao bojna za postrojavanje i pokazivanje, nema veze što znanstvenici i stručnjaci na sastancima raznih vijeća služe za publiku besmislenih govora slučajnih dužnosnika i nema veze što je samo u siječnju i veljači umrlo gotovo 4,5 tisuća ljudi više nego što ih se rodilo u Hrvatskoj. Ništa nema veze prema osjećajima i potrebama opstanka na vlasti u Hrvatskoj koja nestaje…

Ponovo nam u misli dolaze neponovljivi Ban i „Daleka obala” uz mali sunčani dodatak bez osjećaja vala i šuma mora (hvala Milo i Jura).

Četrnaest palmi sad više ne rastu žalom se više ne valja val… Al’ nema veze što palme ne rastu i što se više ne valja val. I nema veze što sunce više isto ne sja

i što se više ne osjeća val.

I nema veze što more više ne šumi kad nas nosi drugi val…

Nakon pet godina usmjeravanja u nevažne stvari i okupljanja prosječnosti oko sebe ili davanja na važnosti besmislenim piscima knjiga o sebi, nakon što je u zemlji u kojoj više isto sunce ne sja umrlo gotovo 70.000 osoba više, nego što ih se rodilo (točnije 68.004), nakon više od 170.000 iseljenih, točnije 174.105 samo prema nepotpunim podacima Državnog zavoda za statistiku, nakon što nam statistike zemalja useljavanja (posebno Njemačke) potvrđuju bitno veće iseljavanje, nakon što je ukupni gubitak po oba osnova gotovo 250.000 osoba samo po našim podacima, nakon što je mogući gubitak vjerojatno i veći od 300.000 osoba, nakon što je u gotovo 4 godine izvršnog vladanja gubitak gotovo 200.000 osoba, nakon… teško je i nabrajati.

Idilična slika suglasja u izbornom razdoblju

Nakon svega sve se svodi na osjećaj, PR friziranje zajedničkog poraza, pokušaje ublažavanja negativnosti i osmijehe prema van s kojima se ublažava unutrašnji osjećaj nezadovoljstva. Nastavak? Odlazak s njihovim osmijehom. I nema veze što više palme ne rastu. I što se više ne valja val…

‘ČINJENICA JE DA SE STANJE NA TRŽIŠTU RADA POPRAVLJA’

‘MI VEĆ PROVODIMO DEMOGRAFSKE MJERE’

Osjećaji bez činjenica ili retorička upotreba pojma činjenica bez potvrde, s isključivom nakanom uzdizanja nepogrešivosti, stalno je udaljavanje od stvarnosti, potrebe konačnog razumijevanja težine problema i još više potrebe donošenja odluka temeljenih na znanstvenim zakonitostima, umjesto na osjećajima osobne važnosti. Mantra se o provođenju demografskih mjera i padu nezaposlenih, uvjetovanom posebnim, malo kome vidljivim mjerama, koju provode svi po zadatku, čuje u PR varijanti već poduže vrijeme.

Suglasje je ulaskom u izborno razdoblje poprimilo idiličnu sliku bez ikakvog osjećaja obećanja, obaveza i potrebe provođenja programski ispisanih i izgovorenih pred prošle izbore riječi. Najveća se pogreška, vezana za demografsku problematiku, ne smije pokazivati, niti priznati, a još manje se smije uvažavati napisano, analizirano i upravo njima izgovoreno od strane znanstvenika, stručnjaka (a mogu ih zvati kako žele) i svih onih kojima je još uvijek stalo do hrvatske budućnosti.

Nema veze što trendovi zaposlenosti i nezaposlenosti nisu kompatibilni, nema veze što se aktivno stanovništvo smanjuje, nema veze što Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage, nema veze što raste razlika u broju osoba generacije koja izlazi iz radnog kontingenta i generacije koja ulazi u njega, nema veze što hrvatsko stanovništvo stari petom svjetskom brzinom, nema veze što veljača demantira sve napise o nevjerojatnom „baby boomu” u siječnju, nema veze što su demografski gubici za vladanja katastrofalni, nema veze što nesposobnost i nestručnost daju rezultate, nema veze što nestajemo…

Veze ima što takvi nastavljamo…