Istanbulska konvencija – HDZ-ova omča oko vrata!

0
373
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Ovih dana kada se pripremamo na proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, hrvatska javnost bila je dobrano zaokupljena raspravama o ratifikaciji u Hrvatskom Saboru Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija. U početku je izgledalo kao da će čelnik HDZ-a naići na tvrd otpor «katoličke opcije» u vlastitoj stranci. Prva rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije u središnjici HDZ-a na Trgu žrtava fašizma navodno je bila burna i napeta. Žestok otpor autentičnih «demokršćanskih snaga» u HDZ-u postupno se stišavao da bi na kraju prerastao u blagu kamilicu prema kojoj će svatko glasovati po savjesti, ali za opće dobro partije ipak se preporuča jedinstvo  u svim segmentima. Navodno je na Predsjedništvu vladajuće partije glasovanje ‘za’ ratifikaciju Istanbulske konvencije  završilo uvjerljivom pobjedom Plenkovićeve opcije  rezultatom 19 prema 6. Iz pouzdanih izvora saznajemo da su se Plenkoviću usudili usprotiviti  njegov zamjenik Milijan Brkić – Vaso, europarlamentarka Ivana

Maletić,  gospićki šerif Darko Milinović, te deklarirani pristaše demokršćanske opcije  Davor Ivo Stier, Anton Kliman i Miro Kovač.

Loading...

Plenković je doduše  izbjegao odgovoriti na izravno pitanje novinara je li njihova odluka o ratifikaciji u suprotnosti s mišljenjem  Katoličke crkve, koja  u slučaju tumačenja rodne teorije u Istanbulskoj konvenciji stoji na suprotnoj strani u odnosu na HDZ. Najpouzdaniji Plenkovićev saveznik u saborskom glasovanju, Milodrad Pupovac, vođa svih Srba u Hrvatskoj, također nije odgovorio što o Istanbulskoj konvenciji misli Srpska pravoslavna crkva. Popularnom Pupiju orijentir je centrala u Beogradu, a znamo da je Srbija bez velike buke ratificirala Istanbulsku konvenciju još u listopadu 2013. godine. Za naprednu Srpsku pravoslavnu crkvu ne postoji nikakav prigovor protiv rodne ideologije.  Vladajući dvojac Plenković/Pupovac znaju da će u pogledu ratifikacije Istanbulske konvencije dobiti podršku svih lijevih opcija u Saboru, a medijska javnost će ratifikaciju protumačiti kao novi trijumf Andreja Plenkovića u pogledu ovladavanja partijskom bazom.

Katolička crkva u Hrvatskoj ima jasan stav da neki segmenti Istanbulske konvencije nisu u skladu s njezinim naukom. Tu se primarno misli na posebno isticanje rodne ideologije, tj. mogućnosti rodnog određenja, neovisno o prirodnoj spolnoj određenosti. Hrvatski biskupi su jedinstveni u stavu da u “Konvenciji navedena definicija ‘roda’ odudara od uvriježenoga shvaćanja da je rod identičan spolu i može biti muški ili ženski. Biti žena ili biti muškarac način je postojanja, a ne tek puki ‘atribut’ ljudskoga bića”. Katolički biskupi u Hrvatskoj jedinstveni su u stavu  da se Istanbulskom konvencijom “potiho, nedovoljno pojašnjenim pojmovima, na mala vrata uvodi rodna ideologija u naše društvo. Konvencija, naime, na prikriven način, uvodi novo poimanje ljudske spolnosti koje zadire u sam ustroj osobe.” Biskupi Hrvatske biskupske konferencije vide u rodnoj ideologiji pritajenu opasnost po hrvatsko društvo: “U rodnoj ideologiji suočavamo se s novim poimanjem ljudske seksualnosti, zapravo s novom ideologijom seksualnosti. Rodna ideologija smjera na same čovjekove korijene. Bez čvrstoga uporišta u biologiji, tradiciji i kulturi, ona polazi od pretpostavke da je čovjek po sebi bezrodno biće. Njegov spol jest nešto što je biološki zadano, ali njegov rod s time nema nikakve veze. Polazeći od tvrdnje Simone de Beauvoir, jedne od idejnih začetnica rodne ideologije, da ‘se ženom ne rađa, ženom se postaje’, rodna ideologija kaže da mi zapravo nismo žene i muškarci na temelju prirodnih činjenica koje nas određuju. Radikalno odvajanje spola i roda tvori teorijsko uporište rodne ideologije.”  Hrvatski biskupi pozivaju se u prvom redu na knjigu “Postanka” u kojoj  je pitanje roda i spola jasno definirano: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih!” (Post 1, 27). U spolnoj distinkciji  sadržana je temeljna odrednica “naše civilizacije i poštovanja dostojanstva čovjeka”, tvrde hrvatski biskupi. Poznato je da je  rodnu ideologiju  papa Franjo oštro kritizirao kao novi oblik “kolonijalizma”.

Razumljivo je da hrvatski biskupi podržavaju dio Istanbulske konvencije “koji štiti žene i obitelji od nasilja kojega, nažalost, kod nas ima sve više.” Pogledamo li neke od država koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju kao što su primjerice Turska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Rumunjska, te usporedimo položaj žene,  odnosno  prezentnost nasilja u društvu u zemljama koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju, kao primjerice Velika Britanija, Irska, Mađarske, Češka i Slovačka, sigurno nećemo moći konstatirati da je položaj žene u društvu bolji niti da je nasilje nad ženama manje u navedenim zemljama koje su formalno ratificirale Istanbulsku konvenciju, a u praksi gotovo ništa nisu primijenile.

Predsjedništvo HDZ-a prvi put se u povijesti postojanja stranke izrijekom distanciralo od mišljenja Katoličke crkve u pogledu definicije čovjeka, njegova spola i njegove osobnosti. Hoće li birači HDZ-a iz redova Katoličke crkve do sljedećih parlamentarnih izbora zaboraviti činjenicu da je vodstvo HDZ-a u supstancijalnoj odrednici odbacilo nauk Katoličke crkve i prihvatilo suvremeni liberalistički pogled pri definiciji rodne teorije kao društveno-konstruktivističkog polazišta. HDZ koji se u protekla tri desetljeća predstavljao kao stranka s demokršćanskom orijentacijom sada je izrijekom to zanijekao. Time je najmoćnija partija u državi otvorila Pandorinu kutija u pogledu relativističkog tumačenja ontoloških odrednica pojmova “rod” i “spol”. Možemo se samo ponadati da će spol još uvijek u većoj mjeri determinirati rod nego što to trenutačno želi HDZ-ova vrhuška. U kontekstu nove Plenkovićeve stranačke politike  važno je istaknuti da je ostavku na članstvo u HDZ dao Matko Marušić, ugledni sveučilišni profesor medicine, HDZ-ovac prvoga koljena, napisavši u svojoj ostavci na Cvjetnicu : «Istambulsku konvenciju smatram protukršćanskom, protuznanstvenom, protuljudskom, protuobiteljskom i protuhrvatskom. Konkretno, to je djelo nove komunističke revolucije.» Marušić se posebno obrušio na svoga kolegu iz struke dr. Željka Reinera, bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora, «Stidim se posebno kolege dr. Željka Reinera, koji je Vitez Jeruzalemskoga Groba, a glasovao je za Sotonsku konvenciju. Zar je moguće da Vitez Jeruzalemskoga Groba pljune u lice Svetom Ocu, hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću, i Svetoj Materi Crkvi, a naposljetku i Onomu koji je bio pokopan u tom Jeruzalemskom Grobu? » U kontekstu Marušićeve ostavke važno je naglasiti da je jedan od najuglednijih hrvatskih medicinara u HDZ stupio 17 godina ranije nego Andrej Plenković.

Neovisno o mišljenju Katoličke crkve Plenkovićev savjetnik Maček, koji je  a propos bio među 50 tisuća prosvjednika protiv ratifikacije Istanbulske konvencije,  pažljivim će iščitavanjem Poslanice Galaćanima apostala Pavla najvjerojatnije naći opravdanje za postupke šefa partije te pokušati pridobiti katoličke birače HDZ-a. Pavlova poslanica Galaćanima poznata je po tvrdnji da smo vjerom u Kristovo uskrsnuće postali «sinovi Božji»: «Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškoga ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu» (Gal 3, 28). Galaćani su bili preteče današnjih Turaka, a živjeli su u području današnje Ankare. Razlog pisanja poslanice bile su vijesti da su se kod Galaćana pojavili kršćanski misionari židovskog podrijetla, koji zahtijevaju od pogana da se obrezuju i pridržavaju Mojsijeva Zakona (Tora). Apostol Pavao se tome rezolutno usprotivio naviještajući opravdanje vjerom, a ne Zakonom. Revolucionarne stvari su se dogodile Kristovim uskrsnućem, tvrdi obraćenik iz Damaska: ukinuta je razlika između Židova kao izabranoga naroda i pogana, nema više razlike između slobodnih i robova, nestale su razlike u spolnom određenju, nema više muškaraca ni žena. Tjelesnost je po sudu apostola Pavla bila izvor svih zala: «bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnost, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe» (Gal 5, 19-21). Pavao rezolutno upozorava preteče današnjih Turaka da «oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega». Dokidanje spolne razlike nestaju požude i sve što iz njih rezultira.

Zahvaljujući Poslanici Galaćanima etabliralo se među kršćanima poganskog podrijetla mišljenje da se ne moraju strogo pridržavati propisa Mojsijeva Zakona pa je konzumacija svinjetine i krvavica postala uobičajena praksa. Praksa nijekanja muškosti muškarca i ženskosti žene nije se potvrdila u praksi s obzirom da je izostao najavljeni  ponovni dolazak Krista u slavi (tzv. «Parousia»). Na radikalnu promjenu slike o seksualnosti u prvoj kršćanskoj zajednici dobrano su utjecali kršćani iz liberalnog grada Korinta koji su Pavlu izravno postavili pitanje o seksualnom životu. Odgovor je stigao u Prvoj poslanici Korinćanima da je obveza «muža vršiti svoju dužnost prema ženi, a isto tako žene prema mužu» (1Kor, 7,3). Apostol je očito ponovno prihvatio definiciju čovjeka iz prve knjige Postanka.

Apostol Pavao sigurno bi bio  iznenađen na koji je način u Istanbulskoj konvenciji aktualizirana njegova slobodarska teza rodne teorije da «nema više ni muškoga ni ženskog». Iako je prvotna intencija Istanbulske konvencije bila spriječiti nasilje nad ženama kao i nasilje u obitelji,  ona je nažalost u hrvatskoj javnosti percipirana kao rodna ideologija koja će stvarati novi ideal anemičnog muškarca, zalizanog maminog sineka, bruxelleskog japijevca.

Jedan od najutjecajnijih filozofa iz vremena Kraljevine Jugoslavije Vladimir Dvorniković smatrao je da jugoslavenski narodi kao svoje jako obilježje imaju potrebu isticanja i naglašavanja erotske komponente života koja se karakterološki očituju u impresivnoj «narodnoj pornografskoj fantaziji». U knjizi Karakterologija Jugoslavena Dvorniković tvrdi da je spolni nagon snažno razvijen u svih balkanskih Slavena, posebice kod onih koji su bili pod višestoljetnom okupacijom Turaka. Karakteristika tih naroda je «brza erotska apercepcija i bujna seksualna fantazija», «erotski rečnik  bogat i prebogat  sa jakom erotsko-asocijativnom dinamikom».  Začuđuje da je otpor Istambulskoj konvenciji  koja na uštrb spolne određenosti promiče rodnu ideologiji pružen jedino donekle u Hrvatskoj, zahvaljujući primarno Katoličkoj Crkvi, dok su druge zemlje iz regije gotovo šaptom pale, a njihove religiozne zajednice uopće se nisu oglasile.