Isusov povratak ne dopuštaju bankari

0
533

Kada je Isus uskrsnuo Lazara, (ne)sretnik je zatražio da mu obnove mirovinu. To je jako zabrinulo Poncija Pilata i Heroda Antipu, koji su Božjem Sinu i Veleposlaniku otkazali akreditaciju, da bi ga tadašnji bankari razapeli. Prijevremeno umirovljenom Isusu nije priznat niti dan radnog staža.

Kako nas obmanjuju? Pa, s lažnim pokazateljima, uz zbrajanje krušaka i jabuka. Kvaliteta ishrane slabi, stresne situacije imamo svakodnevno, zdravstvo je sve lošije, neizlječivih karcinoma i sličnog zla ima sve više, broj saobraćajnih nesreća raste, postotak suicida premašio je ne tako davno nedostižni mađarski, a životni vijek Hrvata navodno se produljuje. Umirovljuju se osiguranici, pa je nužna sprega između plaća i mirovina. Ne možete povećati plaće a da ne povećate mirovine, i obrnuto. U mirovinskom sustavu sličnom našem, Rumunji su ukinuli privatni II. mirovinski stup kao obvezan, pa je tako u državnom I. mirovinskom stupu stvorena dovoljna kumulacija za povećanje aktivnih mirovina, a onda je bilo prihvatljivo odgovarajuće povećanje plaća u državnoj administraciji, što je onda povećalo potrošnju prema domaćim proizvodima, i Rumunjska je za samo nekoliko mjeseci izašla iz krize. Kod nas se provodi kampanja za povećanjem smrtonosnog izdvajanja iz bruto plaća u obvezan II. mirovinski stup. Jedino Hrvatska nije ukinula ovakav II. mirovinski stup kao obvezan.

Hrvatima možete prodati baš sve

Loading...

U Jutarnjem listu od srijede pojavila se analiza Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva, skraćeno, prosječno: “Zaposlena osoba radi 33 godine, za mirovinsko osiguranje izdvaja 20 posto, odnosno 6,6 godišnjih bruto plaća, umirovljenik uživa mirovinu 21 godinu, pa može očekivati mirovinu na razini 1/3 plaće (koje plaće: bruto, dohodak, ili krajnji neto?). Svako ostalo povećanje mirovine je socijalni transfer države prema umirovljenicima.” Naravno da je 6,6/21 približno 1/3, ali se mirovine ne bi trebale isplaćivati kao godine, nego kao novac, na temelju uplata u mirovinske stupove. Osim toga, 1/5 iz bruto plaća postaje 1/4 iz dohotka, pa onda sjedaju porez i prirez, pa sve konvergira prema otimačini koja je dostigla neto plaću. Ako se dobna granica za umirovljenje pomiče na 67 godina, a muškarci prosječno žive oko 70 godina, onda bi nakon 2033. trebali uživati mirovinu dvostruko veću od svoje prosječne bruto (!) plaće. Dakle, nije to mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti, nego sustav solidarnosti muškaraca prema ženama i svih nas prema stranim bankama i društvenim parazitima. Naravno da dulje žive oni koji dožive svoje umirovljenje. Ipak je to jedna bezobrazna muljaža, jer manji broj žena uživa mirovinu 21 godinu, koliko HZMO reklamira kao prosjek za sve umirovljenike. U nekoliko objavljenih podataka kriju se duboke obmane. Ako oni koji dočekaju mirovinu nakon toga žive prosječno 21 godinu, što je s kumulacijama onih koji ne dožive svoje umirovljenje? Zar taj novac ne treba podebljati mirovine onih (ne)sretnika koji dočekaju umirovljenje? Provučete jedan pokazatelj, pa ga stavite u odnos s drugim pokazateljem iz posve druge kategorije podataka, i onda se nameće zaključak da trebamo izdvajati 35 posto iz bruto plaća ako želimo da mirovina dostigne 60 posto neto plaće! Dakle, dolaze najave dvostrukog mirovinskog izdvajanja u oba obvezna fonda. Nezamislivi obrat: 3/4 bruto plaća njima, a nama samo 1/4. I još će banda poraditi na tome da odapnete prije umirovljenja. Navodno, trebamo 50-70 tisuća radno sposobnih imigranata da ostvarimo omjer “2 zaposlenika – 1 umirovljenik”. Čemu to, ako nakon 2033. nitko neće doživjeti svoje umirovljenje.

Lažni II. stup

Pokazalo se da su mirovine onih umirovljenih na temelju oba obvezna stupa, I. državnog i II. privatnog stupa, manje prosječno za četvrtinu mirovine onih umirovljenih samo na temelju I. stupa i po istim parametrima. To je izravan dokaz da su prinosi fondova II. mirovinskog stupa požderani i pokradeni, što se moglo očekivati u jednoj zemlji lopova na lopovskom Balkanu. Već krajem prošlog milenija ili stoljeća, kako hoćete, pokazalo se da mirovinski sustav nije održiv. Zbog korupcije! Samo zbog korupcije! Jedinstveni (državni) mirovinski fond bio je bankomat za političku oligarhiju. I, što se poduzelo? Nije odstranjen kriminal, nego je dobio svoje dodatne kanale. Taj isti pokradeni fond, koji namiruje aktivne mirovine, smanjen je za četvrtinu, s 20 posto na 15 posto izdvajanja iz bruto plaće. Visoka korupcija 90-tih nije bila dovoljno snažna da slomi zemlju, pa je 5 posto iz bruto plaća preusmjereno u “Bunićevo ništa”. Naime, godine 2002/3. drug Račan i njegova razbojnička družina proveli su strukturnu mirovinsku reformu u smislu da četvrtina mirovinskih doprinosa odlazi u privatne fondove u vlasništvu stranih banaka: Zaba, PBZ, Raiffeisen i Erste. Zamislite tu pakost prema ovoj naciji, to nestrpljenje da “samostalna RH” bankrotira, tu nazajažljivu potrebu za otimačinom. Određeno je nesmetano kumuliranje u razdoblju 15-20 godina, bez ikakvih obveza prema aktivnim mirovinama, da bi se kumuklacija povećavala kroz visoke prinose na državne obveznice. Morate razumjeti okolnosti u kojima se to događa: prodaja Ine i jezovito zaduživanje zemlje za gradnju autocesta. Aktivne mirovine spale su na smanjenu kumulaciju, što se pretvorilo u uteg za rast plaća. Stoga je za takve, one koji idu u mirovinu samo po tako reduciranom I. stupu, uvedena naknada zakinute četvrtine kao preračunati dodatak 27 posto, iz proračuna, uz istovremenu napomenu da taj dodatak neće biti potreban za one koji će se umiroviti i na temelju II. stupa, jer će se njihove mirovine namirivati na temelju sveukupnih kumulacija po mirovinskim doprinosima, svih 15 + 5 = 20 posto iz bruto plaća. Mirovine su tako prividno povećane, ali se realno to nije dogodilo, pa nije došlo niti do povećanja plaća u proizvodnom sektoru, niti do povećanja potrošnje domaćih proizvoda i usluga. Gore od svega, potrošnja je promijenila svoju kvalitetu kroz pogubno kupovanje stranih proizvoda, uključujući automobile – u cijelom tom paketu pljačke Hrvatske, maloprodaja je preseljena u markete izvan gradova, kao što je to provedeno u Europi 70-tih godina prošlog stoljeća i ubrzo napušteno, uz pridržavanje prodajnih centara za prekogranične kupce iz komunističkih zemalja. S istog naslova došlo je do dramatičnog porasta javnog duga. Agencije za kreditni rating prepoznale su da fondovi II. mirovinskog stupa kupuju državne obveznice za državne novce, i da država za novce koje poklanja plaća visoke prinose.

Strukturna reforma kršćanstva

Temeljitu strukturnu reformu treba i kršćanstvo, koje će postati neodrživo baš onda kada se ostvare planirani projekti te religije. Zamislite da se dogodi Otkrivenje, da se Isus vrati na Zemlju, i da pokrene lustracije i uskrsnuća. Da se osobno Isus pojavi na Mirovinskom i zatraži zaostatke svoje starosne mirovine – Sin Apsoluta nema niti dana radnog staža na Zemlji. Ministar Marko Pavić počinio bi samoubojstvo. Ako se svi odreknemo svojih mirovina, hoće li nas prestati trovati zdravstvo, uvozni lobi, i farmaceutska industrija? Za nedavnih poplava, premijer Andrej Plenković tražio je zaseban podatak o tome koliko je umirovljenika smrtno stradalo. Možda zajedno s Pavićem i bankarima zatrpava odvodne kanale, da se starci podave? Plenković je poplavljenima dijelio aspirine! Nakon managera Teve, premijer je trgovački putnik Bayera. Jeste li se zapitali tko sve stoji iza kampanje protiv povlaštenih mirovina? Kada hrvatski branitelj digne ruku na sebe, banda slavi. Dobro, ne slavi samo zbog obustave mirovine. Zamislite da nitko od branitelja nije poginuo, niti digao ruku na sebe. Mirovinski sustav bio bi neodrživ. Banda je umirovila posve zdrave domoljube, da ne ometaju raspodjelu plijena. Šefu RH komotno možemo dodijeliti titulu Antikrista.
Kao što je to napisao hrvatski barokni pjesnik Ivan Bunić, “ljudcka su godišta vihar, plam i sjena, san, magla i ništa”. Zašto je u ove dane spomena na Isusovo uskrsnuće u drugi plan potisnuto današnje razapinjanje Hrvata na II. mirovinski stup? Nevjerojatno je koliko se nacija (istina, opravdano) digla protiv Istanbulske konvencije protiv svake obitelji, a napose one Svete, a jako mali broj Hrvata prepoznaje da su tenzije oko antropoloških pitanja samo maska za nastavak privatizacijske pljačke. Ovih dana ponovno su zamračeni Agrokor, HAC i brodogradilišta u samim jezgrama naših jadranskih metropola. I, nikome ništa. Provedena je histerična kampanja stranih banaka i društvenih parazita da se poveća već smrtonosno izdvajanje u obvezan II. mirovinski stup. Svi su glavni mediji uključeni u obmanjivanje nacije. Mislav Bago i ekipa plasirali su dezinformaciju da 52 posto Hrvata podržava povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup. Naruči se anketa s naručenim rezultatom, i to je dovoljno demokratsko pokriće. Istovremeno se odvijala kampanja da država preuzme četvrtinu (bankarske) obveze II. stupa, (preračunato 4-27 posto), i da se izdvajanje u odgovarajuće fondove u bankama nastavi. Mirovinski doprinosi ostaju, a mirovine se praktično ukidaju, kroz pomicanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67 godina, za one koji će biti umirovljeni 2033. i slijedećih godina – Ivan Sinčić napominje da muškarci prosječno žive 70 godina. Zanimljivo, opljačkane su i transrodne osobe, ali se zbog mirovinske pljačke ne buni niti ta izrazito buntovna populacija. Kod nas nisu normalne niti one nenormalne osobe. Normalno je da nitko nije normalan.
=======================================================

DA SE NE ZABORAVI

Obvezni II. mirovinski stup je najveća privatizacijska pljačka

Ukratko ću prezentirati Razotkrivenje.
Aktivne mirovine namirivao je, namiruje, i namirivat će državni I. stup, zakinut za četvrtinu doprinosa.

Upravljačke naknade mirovinskih fondova godišnje su dostigle 3 milijarde kuna.

Već 15 godina imamo prelijevanje četvrtine mirovinskih doprinosa u fondove obveznog privatnog (!!) stupa u stranim banakama: Zaba, PBZ, Raiffeisen i Erste, sve bez ikakvih obveza prema umirovljenicima ili državi. Četiri jahača Apokalipse.

Država je za tako proizveden minus u I. stupu uzimala skupe kredite kod istih banaka.

Banke u mirovinske fondove II. stupa prevaljuju svoje loše portfelje.

Fondovi II. stupa na preuzete državne obveznice imaju visoke prinose, koji su zamračeni.

Nezamislivo: banke i paraziti obveznog II. mirovinskog stupa žele da se izdvajanja u taj stup povećaju, a da obveze tog stupa preuzme država, kroz dodatak 4-27 posto, što je preračunata obveza II. stupa na temelju četvrtine izdvajanja u taj stup.

Mirovinski doprinosi ostaju, a mirovine se jednostavno ukidaju kroz pomicanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67. godina – jako mali broj osiguranika doživjet će umirovljenje.