Izraelski veleposlanik Ilan Mor priklanja se jugoslavenskoj funkciji komemoracije u Jasenovcu

hr.wikipedia.org

Naša glavna komemoracija za Križni put ostala je što dalje od Lijepe naše i Zagreba. Imamo pomirbene obmane i na viktimološkoj razini. Kolega Vladimir Šeks je na čelu Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda. Izrael i Židovi žele da Jasenovac ostane u svojoj jugoslavenskoj funkciji - kroz osudu Hrvata provedeno je pranje svih ostalih.

Na zahtjev mađarskog vlade, Izrael je morao povući svog veleposlanika Ilana Mora. Izraelskog predstavnika zasmetali su natpisi o zločinu u Gazi, u videu mađarske pjesme “Ratovi nizašto” za Eurosong 2015. A isti Ilan Mor je novi izraelski veleposlanik u Hrvatskoj. “Sanja da Hrvatska kao i Njemačka preuzme odgovornost za povijest”. Spominje zemlje koje su bile na pogrešnoj strani. Kako to razumjeti? Kako je to Hrvatska 1941. mogla birati stranu? Hrvatska je bila okupirana! Zar nije Alexander Gauland, lider njemačkog AfD-a, nedavno izjavio kako su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Mnogi nas uvjeravaju da su se Nijemci odrekli Hitlera. Malo morgen! Kada su se germanske nacije navodno uspješno suočavale sa svojom prošlošću, Hrvati su bili zatočeni u Jugoslaviji i preuzimali odnos prema Holokaustu kakav je tada nametnut.

Cvijeće za anđela smrti

Ovih je dana u “antifašističkom kinu Europa” u okviru Festivala tolerancije prikazan film “Murer – Anatomie eines Prozesses” o tome kako je austrijsko sudstvo proglasilo nevinim SS Oberscharführera Franza Murera, poznatog kao “anđeo smrti u Jeruzalemu Litve”, odnosno u getu Vilniusa. Suđenje u Grazu trajalo je svega tjedan dana, pa ako se neki svjedok nije pojavio, vlak sa Židovima iz Vilniusa je prošao. Škrti Austrijanci kukali su da su na putovanja svjedoka potrošili 75 tisuća šilinga. Na Murerovom grobu pojavio se natpis: “Našem dragom ratnom drugu – posljedni pozdrav veterana SS”. Murerova supruga zamjerila mu je samo to što je u Vilniusu imao ljubavnicu. Te 1963. “protunacistički osviješteni Austrijanci” zasuli su cvijećem Murerovu obiteljsku kuću.

Jugoslavenski Jasenovac

“Kakav je vaš stav o dvije komemoracije u Jasenovcu?” – novinar Jutarnjeg lista Željko Trkanjac postavio je takvo pitanje izraelskom veleposlaniku Moru. “Sudjelovat ću na obje. Kanim izgraditi dobre odnose sa srpskom zajednicom, sreo sam se s zastupnikom romske zajednice u Saboru.” – odgovorio je Mor. Kaže da je antisemitizam kronična bolest, koju je nemoguće iskorijeniti, ali se moramo protiv nje boriti. Nadajmo se da će izraelski veleposlanik u Srbiji izgraditi dobre odnose s hrvatskom zajednicom i s tamošnjom romskom zejednicom. Druga je Jugoslavija imala logore smrti na srbijanskom tlu, ali se tamo nisu događale komemoracije, jer su Srbi i Srbijanci nametnuli da se na razini Jugoslavije Holokaust komemorira u Jasenovcu, uglavnom zato što se govorilo o sudjelovanju Hrvata u progonu Židova, dok su logori smrti u Srbiji bili zabranjena tema. Srbi su nekakvim copy-paste postupcima nad Holokaustom kreirali svoja stradanja na prostoru okupirane Lijepe naše, iako svi znamo da Srbi nisu bili diskriminirani kroz Hitlerove rasne zakone. Ako su u Jasenovcu zatočene neke osobe srpske nacionalnosti, radilo se o zarobljenim četnicima, ili je presudio kriterij koji je vrijedio i za Hrvate: kriminalac, partizan, deklarirani protivnik njemačke i/ili talijanske okupacije, protivnik bilo kakve hrvatske države.



Srpske i srbijanske “istine”

Protuhrvatska jugoslavenska funkcija Jasenovca održala se i nakon raspada druge Jugoslavije, a takvu funkciju Mor i Izrael podržavaju. Ostale jugoslavenske republike koje su se osamostalile ne održavaju komemoracije glede progona Židova koji su se dogodili u tim republikama / državama, nego se nacrtaju u Jasenovcu. Evo nas, mi stigli. Baš nam je žao Židova koje ste vi Hrvati pobili! Imali su Srbijanci u svojoj nevinoj Srbiji logore smrti, pa bi bilo civilizirano da komemoriraju Holokaust u Srbiji, na nekom od srbijanskih stratišta. Židovi su bili progonjeni i na području današnje Slovenije, pa bi bilo korektno da se Slovenci okrenu svome zlu. Kada Slovence priupitate za njihovu državotvornu baštinu, onda vas vuku stoljećima unatrag, a kada spomenete Holokaust, Slovenci tvrde da Slovenaca i Slovenije prije 1945. nije bilo. Zamislite da smo zadržali austrougarski odnos prema našim mučenicima Petru Zrinskom i Fran Krsti Frankopanu. Ili da smo zadržali nacistički odnos prema Adolfu Hitleru kao naslijeđu njemačke okupacije.

Gdje je nestao Zagrebački geto?

Film o Mureru podsjetio je svijet da se Holokaust nije dogodio strogo u sabirnim logorima i u logorima smrti. Naime, mnogi su gradovi imali svoj geto za Židove. U Varšavi je bilo više od 50 tisuća Židova, kao i u Vilniusu, pa su u tim gradovima Nijemci formirali logore poznate kao Varšavski geto i Vilna geto. Kovno je bio geto za Židove iz Kaunasa. Beograd je imao svoj geto za Židove, koji je postao besmislen već prije osnivanja Radnog logora Jasenovac – Beograd je u kolovozu 1942. proglašen prvim judenfrei gradom u Europi. I u Zagrebu je bilo puno Židova, ali je izostao nekakav Zagrebački geto. U čemu je tajna? Zagrebački geto nije formiran jer je Ustaški pokret u svojim redovima imao Židove, pa su židovski zetovi, odnosno Pavelić i ekipa, štitili Židove – dodali su ublažavajuće anekse na nametnute Hitlerove rasne zakone. Suprotno tvrdnjama pobornika teorije o “zločinačkom ustaškom režimu”, mnogi su se europski Židovi pokušali skloniti pod okrilje Ustaškog pokreta. Uostalom, i Ustaški pokret determiniran je u odnosu na Jugoslaviju i velikosrpsku segregaciju prema Hrvatima, Židovima, Albancima, i bosanskim muslimanima.

Komemoracije zrcale progone

Koliko današnje židovske kolone sjećanja prema Jasenovcu poprimaju ikonografiju Holokausta? Za rata toliko Židova nikada nije stiglo u Jasenovac u jednoj koloni. Bleiburška komemoracija sve više sliči na Križni put. Protivnici bilo koje i bilo kakve Jugoslavije odlaze prema Austriji, a tamo ih danas maltretira austrijska policija, po narudžbi istih onih koji su proveli genocid nad Hrvatima. Što slijedi? Oduzimanje vozila i osobnog naoružanja, i povratak u Lijepu našu reokupiranu, natrag na milost partizanima i udbašima, koji još uvijek kontroliraju SRH/RH? Pokajnički defile kroz kordone austrijske i slovenske policije, po uzoru na one na otoku Golom. Tko udari, pred njim je velika politička karijera. Tko se pozove na Tita, stići će doma polomljenih rebara, ali živ.

Žalujmo doma

Jedno je sigurno, što god nametne Vladimir Šeks, bit će to najgora opcija za Hrvate. Na Bleiburgu trebamo svake godine blagovati misu, na simboličkoj razini, s manje prisutnih domoljuba, diskretno, samozatajno, dostojanstveno, a središnju komemoraciju našeg Križnog puta preseliti u Lijepu našu, u naš glavni grad Zagreb. I tako prisiliti nametnutu političku elitu da se 15. svibnja na komemoriranju našeg Križnog puta očituje glede te naše najveće tragedije. Ovako udbaši, njihovi doušnici, i njihov nakot, uživaju u maltretiranju naših hodočasnika u Austriji. Jezovito je promatrati koliko smo uškopljeni – jedan političar, nama na grbači, ne oplakuje nevine žrtve, smaknute bez suda, nego otvoreno žaluje što je “posao iz svibnja 1945. obavljen šlampavo”. Udba kontrolira RH dublje nego SRH. Da je Ratko Mladić pokorio RH, takva bi izjava bila sankcionirana. Isto tako, moramo na dan pada Vukovara skromnije komemorirati smaknuće Hrvata na stratištima od Ovčare do Škabrnje, diljem Lijepe naše dostojanstveno odati počast svima onima koji su za obrambenog Domovinskog rata pali za Hrvatsku, ili su na toj zadaći oskaćeni, ili su u obrani zemlje izgubili svoje zdravlje, a središnja komemoracija za poginule branitelje, uključujući vukovarske, treba se 18. studenog održavati u Zagrebu, tako da se kukavice iz politike moraju nakloniti onim našim herojima koji su 1991. imali hrabrosti krenuti na ratišta, bez oružja i svake druge vojne opreme. Dovesti se u opasnost da padnu u kandže zvjerski svirepom neprijatelju.

Razumjeti vrijeme

Nacisti su okupirali Poljsku 1939. Tek 3 godine kasnije (!) formiran je Radni logor Jasenovac. Godinu dana prije pada Italije! Logor jedva da je postojao. A u vrijeme kada su na temelju odluka Wansee konferencije nacisti pokrenuli prebacivanja Židova iz sabirnih i radnih logora u logore smrti, Jasenovac je poslužio za zbrinjavanje izbjeglica Kozare i Podkozarja. Nakon što su su partizani i četnici poklali Hrvate i muslimane Prijedora i okolnih gradova i sela, uslijedila je njemačka ofanziva na Kozaru – partizani i četnici kukavički su pobjegli i djecu i žene ostavili na milost neprijatelju. Vilnius je u vrijeme nacističke okupacije bio poljski grad s poljskom populacijom i preko 50 tisuća Židova. S bližim upoznavanjem života Židova u Vilna getu svoje pravo na istinu dobio je i nekakav društveni život u Jasenovcu, u okvirima tadašnjih ratnih uvjeta. Kod nas je podignuta velika povika kada je Vice Vukojević progovorio o toj skrivenoj značajki Jasenovca, ali nakon otvaranja dokumenata o Vilna getu, pokazala se potrebita revizija povijesti Drugog svjetskog rata na prostoru Lijepe naše. Kakav takav kulturni život logoraša nije bio ekskluzivna značajka Jasenovca – Židovi su bili i ostali intelektualna društvena krema, skloni takvim aktivnostima i u najgorim životnim uvjetima. Nitko nije kriv Hrvatima što danas čitaju manje nego u Jasenovcu. Vilnius je prije rata nazvan Jeruzalemom Litve, a za okupacije je slovio kao Jeruzalem logora, sve upravo zbog intelektualnog i kulturnog duha logoraša židovskog identiteta.

Vilna geto

Dokumentacijski je dokazano da su topologiju kulturnog života u Vilna getu činili: knjižnica s 45 tisuća knjiga, čitaonica, arhiv, statistički ured, prostorija za znanstveni rad, muzej, kiosk s knjigama, poštanski ured i športski tereni. Različite kulturne grupe izvodile su predstave i prezentacije autora koji su pisali u jidišu i/ili na hebrejskom. Redovito je tiskan jidiš magazin Folksgezunt. Yitskhok Rudashevski (1927-1943.) vodio je dnevnik u kojemu spominje brojne kulturne događaje i svoje sudjelovanje u njima. Vilna geto bio je poznat po svojim kazališnim predstavama, kojih je do zatvaranja logora izvedeno 111. Posljednju kazališnu predstavu “Poplava” u Vilna getu u ljeto 1943. organizirao je švedski dramaturg Henning Berger – grupa ljudi drži se zajedno u elementarnoj nepogodi. Varšavski geto imao je svoje obrazovne i kulturne aktivnosti, bolnice, javne kuhinje, rekreacijske sadržaje, školski sustav, javne i tajne knjižnice, simfonijski orkestar, pa i zaseban centar za izbjeglice. Kao i Jasenovac, imao je svoje proizvodne manufakture. Kovno geto bio je poznat po simfonijskim koncertima. Beogradski geto nije se mogao pohvaliti s bilo kakvim kulturnim aktivnostima – Židovi su likvidirani. Neovisno o blažem režimu u Jasenovcu i ustaškom dugu prema Židovima, sav kulturni život u logorima možemo promatrati kao zaslugu snažne židovske kulture. Danas je antifama neshvatljivo da je Radni logor Jasenovac imao svoje predstave, svoje škole i svoje športske sekcije. Čak su i nacisti pokazali određeni obzir prema Ustaškom pokretu, koji je u svojim redovima okupio mnoge Židove. Na žalost povjesničara i svih nas, dokumentacija Jasenovca je uništena, a mi i svijet dobili smo krivotvoreni popis žrtava, koji ima zadaću prevaljivanja na Hrvate njemačke i talijanske odgovornosti za stradanja Židova u Lijepoj našoj za Drugog svjetskog rata. Tisuće upisa evidentno su krivotvoreni. U popisu su pronađeni partizani poginuli u borbi i neki smaknuti pripadnici ustaških postrojbi. Usprkos tome, te krivotvorine ostaju u popisima. Bitan je što veći broj, bitno je napuhati broj žrtava u Jasenovcu, jer ako za stvarno umrle i one dopisane optužite Hrvate, hrvatska je krivnja neizmjerna.

Zašto Holokaust komemoriramo 22. travnja?

U ponedjeljak 8. travnja obilježili smo Svjetski dan Roma. Za svjetski dan Židova uzima se 27. siječnja, odnosno Dan sjećanja na Holoaust – tada je Crvena armija ušla u Auschwitz. Koji datum odabrati za svjetski dan Hrvata? Nameće se 15. svibnja, kada se dramatično zahuktao genocid nad Hrvatima na našem Križnom putu. Njemački radni logor Jasenovac, formiran u njemačkoj okupacijskoj zoni, zaista je postao logor smrti, ali tek nakon rata, kada su ga preuzeli partizani i komunjare. Za Svjetski dan Hrvata možemo uzeti dan zatvaranja partizanskog i antifašističkog logora Jasenovac, ali taj dan komunjare skrivaju. Da prikriju svoje masovne zločine u svibnju 1945. godine, partizanski i antifašistički zločinci našu su glavnu komemoraciju vezano na Holokaust datirali na 22. travnja, kada se u praznom Jasenovcu dogodio logoraški Proboj iz Jasenovca. Najteže je dokumentacijski osporiti proboj koji se nije dogodio. Razumijete li to vrijeme? Već u rujnu 1943. pala je Italija. Crvena armija je oslobodila / okupirala Kovno već u kolovozu 1944. Njemačka armada doživjela je poraz u Sovjetskom Savezu, 1944. su sovjeti i Bugari oslobodili Beograd i Srbiju, početkom 1945. sovjeti ulaze u Auschwitz, a 16. travnja 1945. počeo je napad na Berlin. Uvijek sam branio simboliku proboja iz bilo kojeg logora, mogao je u tome smislu poslužiti i bilo kakav proboj iz Jasenovca do 1944. godine, ali kada antife i neki Židovi ne dopuštaju da se iz jasenovačkog popisa odstrane dokazane krivotvorine, onda se zapitam čemu služi fama o besmislenom bijegu iz praznog logora na kraju rata, dvije godine višestruko bombardiranom od strane Saveznika. Riječ je o dizajnu koji ide za tim da prikaže kako je Radni logor Jasenovac bio u funkciji što dulje, da je bio logor smrti, i da je kao takav funkcionirao od 10. travnja 1941. do 10. svibnja 1945. Odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donesena je početkom 1942. na nacističkoj Wansee konferenciji, tematski usmjerenoj na židovsko pitanje. Nakon poplava u proljeće 1942. formiran je radni kamp za podizanje nasipa uz Savu. Nakon toga je pokrenuto obnavljanje lokalnih proizvodnih manufaktura. U ljeto je prihvaćen izbjeglički val s Kozare i od Potkozarja, i humanitarno riješen, uz pomoć Caritasa i Crvenog križa. Radni logor Jasenovac ušao je u svoj pogon u rujnu 1942. Zaposlenike u manufakturama činili su lokalno stanovništvo, osuđeni kažnjenici, i svi oni koji su se očitovali protiv okupacije, ili su prosvjedovali protiv bilo kakve NDH. Zarobljeni partizani i četnici nisu uključivani u proizvodnju. Sve antifa teze raspadaju se jedna za drugom, ali se u našem društvu povlače i obnavljaju za potrebe različitih parazita. Čim nekoga ulove u krađi, drugi dan prezentira se kao antifašist, i postaje nedodirljiv.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI