Je li Katolička crkva zlostavljala mladog Olivera Frljića?

Nel Pavletic/PIXSELL

Imigrant Oliver Frljić pokrenuo je putujuće “Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću”. Plagijator Andrej Plenković upravo postavlja istu predstavu u Hrvatskoj

U očajničkoj potrazi da na sebe skrenu medijsku pažnju, Oliver Frljić i ekipa u svojoj su rodnoj BiH upriličili predstavu u kojoj Isus silazi s križa i siluje muslimanku. Izvesti tako nešto u Sarajevu! Nakon što su brojne muslimanke i katolkinje silovane od pravoslavaca koji su se pozivali na svetog Savu, a ne na Hristosa. U svojoj mračnoj prošlosti, Frljić je u Poljskoj pozvao Poljake da se suoče sa svojom prošlošću. Negdje je pročitao da je Poljska naša pradomovina. Očekujemo sličnu Frljićevu intervenciju u BiH, Iranu i Afganistanu. Frljić je u Poljskoj bio hladno protjeran, ali evo njega tamo opet, a predstava je dobronamjerna: felacio nad kipom Karola Wojtyle. Bosanac ostaje Bosanac. Frljić u nekoj hrvatskoj pradomovini napravi psinu i onda juri brzo natrag u današnju Hrvatsku, koja je spremna prihvatiti baš svakoga. Tako se uz pedofiliju kod nas javila bolest gerontofilije – seksualne sklonosti i seksualnog nasilja prema starcima, koje se često isprepliće s nekrofilijom, što sve zajedno ulazi u danas popularnu “kulturu” odvratnog. Naime, Hrvati su rapidno stareća nacija, prave žrtve za uvezene gerontofile. Samo teško poremećena osoba može pomišljati na seks sa serioznim Ivanom Pavlom II., istinskim kristjaninom, pokojnim već dvanaest godina. A poremećena je i nacija koja prima i plaća poremećene provokatore.

Mladi Oliver Frljić, izbjeglica iz Travniku, Hrvat imigrant u Hrvatskoj, minimalno se obrazovao u inozemstvu (gledano iz perspektive Sarajeva i Banja Luke), točnije u institucijama Katoličke crkve u Splitu. Kada takvi pristižu iz naših rađaona u Bosni i u Hercegovini, mnogi republički Hrvati sretni su da se NDH nije održala. Kako bi se bahato takvi ponašali u Lijepoj našoj da se održala Hrvatska do Drine? Navodno je Frljić u svojoj osobnoj travničkoj kronici ili kasnije, kao splitski “sjemeništarac”, zlostavljan od katoličkih svećenika. Teško mi je povjerovati da su splitski fratri i popovi zlostavljali mladog izbjeglicu Olivera Frljića, a nije mi uvjerljiva niti mogućnost da se nešto slično dogodilo u Travniku. Ako je to ipak istina, onda nije riječ o autoru, nego o žrtvi. Nešto ne vjerujem u Frljićevo povraćanje na srbijansku zastavu u Beogradu. Frljićevi nekulturni ispadi, to njegovo degutantno povraćanje samog njega na javnom mjestu, ne mogu se podvesti pod kulturu niti na razini teatra šoka, koji uglavnom koriste osobe bez kvalitetnih ideja u domeni kulture i kulturnog stvaralaštva. A opet, katoličke svećenike i kristjanske simbole Frljić uglavnom veže za seks, pa se bojim da je imao nekakvo ružno iskustvo. U travničkoj crkvi bilo je svega. Marija Mikac iz Poreča, sestra Ambroza i Adolfa Andrića iz Bugojanske skupine, tvrdila je da Crkva ne podastire dokumente koji ukazuju na hrvatsko podrijetlo Travničanina Ive Andrića zato što je taj hrvatski nobelovac bio svećeničko dijete. Prema dostupnim spoznajama, Oliver Frljić nije svećeničko dijete, a vrijeme će pokazati je li bio svećenička žrtva.

Na čelo ideološke komisije treba imenovati Frljića

Mjesto šefa nove ideološke komisije ponuđeno je drugom cirkusantu, Hrvoju Klasiću iz dječjeg kazališta pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Klasić je tu čast pošteno odbio uz obrazloženje da je u svim svojim stavovima podudaran s Davorom Božinovićem, šefom Kabineta premijera Andreja Plenkovića. Moje je mišljenje da dijete treba vratiti materi, odnosno Oliveru Frljiću, koji je prvi pokrenuo tu inicijativu. Posebno nakon glasine da Frljić ovih dana priprema predstavu u kojoj osobno nateže Tita i pred publikom u ekstazi zalijeva njegov kip. Nacija nestrpljivo čeka osobni felacio Olivera Frljića na kipu Maršala. Prava je šteta da je 5 do 12 preminuo Predrag Matvejević, koji se nametao kao “čovjek koji je pisao prijeteća pisma Titu”. Zanimljivo, u komisiju ulaze samo one osobe koje su javno osudile ustaški režim, što je postalo nova zakletva Titu prije preuzimanja neke državne ili društvene funkcije. Priča se da bi šef ideološke komisije mogao postati akademik Zvonko Kusić, stručnjak za metastaze. Već vidim kako se Ante Nazor ispričava hrvatskim domoljubima na poznati hrvatski način: Znate, morali smo osuditi Antu Pavelića i NDH da bi osudili Tita i Jugoslaviju. Naciju je iznenadio ulazak Jasne Omejac u Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Svi smo mislili da je to žena besprijekorne prošlosti. Kad već spomenuh Matvejevića, dodat ću da je Inoslav Bešker iz masonskog Jutarnjeg lista javno priznao da je nekulturan. Naime, reče da su za njega Matvejevićeva predavanja bila praznik kulture.

Onako na prvu, prepoznatljivi su obavještajni okviri. Hrvatska je preplavljena raznoraznim borcima za nešto, podrijetlom iz BiH, koji imaju veliki prostor upravo u BiH, ali ipak dođu prisjedati nama u Hrvatskoj. Ne tvrdim da Frljić direktno pripada stranoj agenturi, ali ako to nije slučaj, onda je rodno, rodbinski i bratski usmjeravan. Zašto se Hrvat(?) iz Travnika okrenuo strogo protiv hrvatske nacije i protiv poljske nacije, odnosno protiv dvije nacije koje su trn u oku pravoslavaca i protestanata, pa i dijela judejaca? Austrija je katolička zemlja, Adolf Hitler bio je Austrijanac, kao i njegov osobni izaslanik za Travnik i okolicu, Austrijanci su značajno participirali u okupaciji Poljske i Hrvatske, pa je bilo za očekivati da neki pravi ili lažni antifašist s prostora Austro-Ugarske pozove Austrijance da se suoče sa svojom nacističkom prošlošću. Ako ne Austrijance, onda nacističke Nijemce, ali je i to izostalo, iako je njemački Ustavni sud hladno spriječio pokušaje zabrane njemačkih neonacističkih stranaka. Ovdje ću ponoviti pitanje legendarnog Tonija Leke: zašto su Njemačka i Austrija kao ishodišne zemlje nacizma danas duboko uvažene antifašističke zemlje, a nisu imale niti svoje partizane, niti svoje antifašiste, niti ih je bilo koji njemački pokret u Drugom svjetskom ratu preveo na pobjedničku stranu?



Naravno da su Poljaci snažnija nacija od Hrvata i da su rekli ne nekulturi. Nezgoda je što Travničanin Frljić ima hrvatsko državljanstvo i povremeno se predstavlja kao Hrvat, čime njegovi ispadi u Poljskoj postaju i naša nacionalna sramota. Frljiću je u Krakovu otkazana predstava “Nebožanska komedija” – kako Frljić slabo poznaje svjetske autore i nije u stanju interpretirati bilo koje djelo svjetske razine, on izvodi trik, nekakve not-verzije onoga što nije niti pročitao, tipa ne-Hamlet i ne-Dante. To je jednostavno – što god Frljić instalira može se gledati kao ne-Hamlet. Poljaci su ponosna nacija i ne dopuštaju ismijavanje. Argentinski umjetnik Rodrigo Garcia u svojoj predstavi “Golgota Picnic” prikazuje Isusa kao neodgovornog luđaka, pa je zbog toga ozkazano njegovo gostovanje na festivalu u Poznanu. Zašto Talijan Maurizio Cattelan nema nikakvu “umjetničku” instalaciju za papu Franju, odnosno argentinskog Talijana Jose Maria Bergoglia? U Poljskoj je postavio instalaciju Ivana Pavla II. kojeg je pogodio meteor. Frljić i ekipa kaskaju za šok-autorima tipa Cattelan, pokušavajući biti dosjetljivi na antikatoličkoj razini, što je postalo zamorno, dosadno.

Zašto je Katolička crkva u Poljskoj i Hrvatskoj meta protukristjanskog divljanja? Znakovito je da su Frljić i ekipa neosjetljivost Poljaka na frljotine prijavili predsjedniku Europske komisije Jean-Claude Junckeru. To je još jedna smišljena provokacija, kreirana u nečijoj tajnoj službi. Naime, Juncker je katolik, i još se pokazalo da nema razumijevanja za balkanske katolike, a kamoli za balkanske “umjetnike”. Dovoljno je reći da će se Bosanac Oliver Frljić i Srbijanac Goran Ignjac ove godine pojaviti u Poznanu u okviru teme “Balkanske platforme”. Kao što mi danas trpimo ideološko, udbaško i “kulturno” naslijeđe komunističke i velikosrpske Jugoslavije, tako je i Njemačka preuzela komunističko, prosovjetsko i prorusko naslijeđe DDR-a. Malo berlinsko kazalište Maxim Gorky iz Istočnog Berlina dalo je podršku Oliveru Frljiću glede njegovog primitivnog ismijavnja Ivana Pavla II., svih Poljaka i svih katolika. Ako otvorite internetsku stranicu http://www.gorki.de/ bit će vam odmah jasno da je riječ o jednom u beskrajnom nizu kazališta koja idu za šokiranjem gledatelja, najčešće na razini infantilnog djeteta. Mišljenja sam da antikatoličke misije Olivera Frljića nisu njegov osobni projekt i da je riječ o nečijem obavještajnom uplitanju u Hrvatskoj i u Poljskoj. Pitanje svih pitanja: tko sve to financira?

Hrvatska ostaje bez svog plina

Energetsko “oslobađanje” Hrvatske nezadrživo se nastavlja. Nakon što su jeftino prodane Inine koncesije u Rusiji, izgubili smo i koncesije u Siriji, izgubili smo i pola Ine, da bi Vlada RH prepustila Mađarima naše domaće rezerve plina. Vlada podiže društvene tenzije da prikrije lopovluk. Ovih je dana Vlada RH digla veliku poviku oko cijene plina da prikrije još jednu veleizdajničku odluku na najvišoj razini “naše” administracije: suspendirana je ona odredba Zakona o tržištu plina koja je obvezivala Inu da domaći plin prodaje domaćem tržištu. Kao, netko iz nekog ureda Unije nazvao je Vladu, nije se niti predstavio, a naši premijeri u pravilu žurno reagiraju na svaki diktat iz Unije. Imamo tipičan potez Vlade protiv hrvatskog interesa – Ina će jeftini domaći plin izvoziti za potrebe naše konkurencije, a za rušenje naše konkurentnosti uvoziti skuplji plin. Možda taj isti naš “izvezeni” plin, koji niti ne mora prelaziti granicu – bitno je da razlika u cijeni sjeda na račune elite, odnosno na račune najvećih lopina u zemlji. Prirodno takvoj mračnoj budućnosti, razlike novih cijena Plinacra i marža lokalnih distributera prelit će se u minus na bilanci HEP-a. Zašto je to genijalno? Pa, to snižava cijenu HEP-a prije njegove prodaje. Kada je lopovluk u pitanju, Hrvat je genijalac. Hrvatska svojim zalihama plina može pokriti naše cjelokupne potrebe za plinom, ali se oko 40 posto potreba podmiruje uvozom – čuvali smo svoje rezerve za budućnost. A onda je pala odluka da se tako skupo sačuvane rezerve jeftino izvezu i u životnoj praksi zamijene skupim uvozom. Na čelu Ministarstva zaštite okoliša i energetike je mostovac Slaven Dobrović, pa postaje razvidno da je Most još jedna domaća stranačka obmana. Mostovac Miro Bulj je tu da u Hrvatskom saboru glumata gromotivog pravednika, dok se lopovluk izvršne vlasti nesmetano nastavlja.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI